nedjelja, 28.07.2013.

Plavušina kritika lažne francuske uzvišenosti

Taman kada je mislila kako je za ovaj mjesec gotovo s pisanjem bloga, jer nije bilo riječi koje bi opisale raj koji je našla spavajući u ugodnoj i prohladnoj noći u Begovom Razdolju, dok je cijela zemlja spavala na temperaturi koja se prije ponoći nije spustila ispod 25 stupnjeva, i šetajući se kanjonom Kamačnika u Vrbovskom koji je ljepota čista, povratak u Zagreb dao je plavuši povoda za još jedno blogersko filozofiranje.

Na jednom portalu osvanuo je naslov koji je odmah upalio crvene lampice u plavušinoj glavi. Iznad-naslov i naslov su glasili: „Presuda Parižanina iz Zagreba: Hrvati nemaju stila, a Hrvatice slijepo kopiraju časopise“.

U plavuši, koja je imala prilike raditi s raznim bjelosvjetskim bezveznjacima, odmah je zazvonilo i zvono za uzbunu.

Čita tako ona malograđanski intervju s izvjesnim Francuzom Kyrilom. Kyril, inače, uopće nije francusko ime, već bi francuska verzija imena glasila Cyrille. Ali, nema veze, nećemo se opterećivati nacionalizmom, Francuzi su svi koji su stekli francusko državljanstvo na nekoj osnovi. No neka se zna. Plavuša bi, na primjer, da živi u Francuskoj, da se udala za Francuza, itd. a da je ostavila svoje ime, bila Francuskinja, ali hrvatskog podrijetla. No pitanje je koliko bi ona stvarno bila Francuskinja, a koliko bi njen hrvatski ili balkanski mentalitet iščeznuo. Sova kaže: nema šanse da bi se to dogodilo.

No vratimo se Francuzu Kyrilu.

Taj lik je, navodno (nikad ne vjeruj pisanju novinara u potpunosti), nježni i brižno odjeveni umjetnik iz Francuske, no fotke uz članak ne potvrđuju tu brižnu odjevenost.

Uglavnom, ne želeći prepričavati taj malograđanski članak o francuskoj navodnoj elegantnosti i istančanosti u usporedbi s hrvatskim nedostatkom originalnosti i kopiranjem tuđih ideja, plavuša je našla shodno izreći sljedeće.

Dosta joj je priča o elegantnosti Francuza, ljepoti Francuskinja i slično, jer to su priče za malu djecu. Francuskinje u prosjeku možda jesu ljepše i elegantnije od prosječnih Engleskinja ili Amerikanki, ali od žena koje žive u Hrvatskoj nisu.

Prije par godina je plavuši jedan Amerikanac, na prvi pogled daleko obrazovaniji od ovog lika iz Francuske, koji je osim toga i proputovao svijeta, rekao da su Hrvatska i Island dvije zemlje u kojoj je vidio daleko više zgodnih ljudi nego igdje drugdje. Plavušina putovanju su to samo potvrdila, bar što se tiče Hrvatske (na Islandu nije bila).

Glupo je i govoriti o tome da su Francuzi pametniji od bilo kojih drugih pripadnika neke nacije. Možemo govoriti da su određeni postoci ljudi u svakoj zemlji pametniji ili manje pametni, ali nitko pametan neće reći da su zemlje s većim brojem stanovnika pametnije od onih drugih, s manjim brojem stanovnika.

Plavuša je živjela par mjeseci u Francuskoj i nitko je ne može uvjeriti u to da su u toj zemlji ljudi pametniji i sofisticiraniji od onih koji žive u Hrvatskoj. No, radi se o tome da je Francuska zemlja s puno više stanovnika od Hrvatske, zemlja koja se mogla, zbog određenih društveno-povijesnih razloga, davno nametnuti na svjetskom planu. Što Hrvatska nije mogla, a pitanje je da će ikad moći. No, zar je to uopće bitno?

Ali: da nam trebaju neki stranci koji su tu došli iz neke ljubavi, koji je onda stavljaju u znak upitnika jer komentiraju kako Hrvatice ne znaju flertati (pa što flertaš, ako si tu došao zbog života s voljenom ženom?!) i koji pljuju po našoj zemlji – ne trebaju nam. Odnosno, ako ti se ne sviđa ovdje, odi ća.

Nevjerojatno bi bilo vidjeti na nekom francuskom portalu članak s nekim Hrvatom koji pljuje po Francuskoj! No to je u Hrvatskoj prihvatljivo, posebno ovih dana kada je većina na godišnjem i nema „pravih“ tema za novinare.

U svakom slučaju, plavuša ne bi bila u koži tog Kyrila jer, da je, na primjer, konobarica (ili kako se već zove osoblje) u zagrebačkoj Booksi u koju on zalazi, rekla bi mu: crni Kyrile, što ti bi da tako pljuješ po zemlji koja ti je dala drugi dom?! I još bi mu svašta rekla.

Odnosno, rekla bi mu plavuša, a sova bi samo potvrdila: živi tu, nitko ti ne brani, ali takve istupe po nekim portalima, u dosluhu s „novinarima“ koji još onda malograđanski dodaju nerealističnog materijala takvim glupostima, istinske hrvatske plavuše neće tolerirati.

Sova je samo dodala: misliš da će on živjeti ovdje do kraja života u ljubavi s tom svojom Hrvaticom (točnije, Hercegovkom)?
Na to je plavuša samo rekla: kada Hercegovka pročita članak i njegovo žaljenje da Hrvatice ne znaju flertati, neće im veza baš još dugo potrajati – ako se radi o pravoj, autohtonoj Hercegovki.


- 20:18 -

Komentari (3) - Isprintaj - #

utorak, 23.07.2013.

Plavuša imitira Moneta

Francuski slikar Claude Monet slikao je iste motive, ali u različito doba dana. Na primjer, pročelje katedrale u Rouenu (proguglajte sami).

Zašto onda ne bi plavuša ponovila prošli motiv s bloga, ali drugog dana.

Dakle, opet je izašla na masažu, pizzu, pivo u Tolkienovu kuću.

Masaža je bila dobra kao i prije, pizza također, a u Tolkienovoj kući odlučila se za drugo pivo, iako su je konobari odmah nakon pozdrava pitali: Vukovarsko?
No ne, ona je rekla: hoću neko pivo od kojeg ne samo da ne boli glava, već od kojeg glava prolazi! (Boljela ju je glava jer je imala naporan radni dan zbog obavljanja posla s napornim ljudima).

Žena u kafiću u društvu s konobarima rekla je da je to Osječko pivo. Odlično! To je to, pivo koje je ionako plavuša mislila naručiti u Tolkienu, jer od domaćih piva imaju samo Vukovarsko i Osječko.

Osječko uopće nije bilo loše, čak je naučila da je to pivo iz najstarije hrvatske pivovare, a na vratu boce piva piše i godina: 1697.

Neki drugi ljudi su sjedili na terasi kafića, ali izrazi njihovih lica, ozbiljne priče i poneki osmijeh, bili su slični onima koje je vidjela na ljudima od prošlog puta. Nije bilo novina obješenih uz vrata kafića (srećom), a svirala je i druga muzika. „Fa fa fa“ od Azre.

I sjetila se plavuša: kada je bila mala, plavija nego sada i kada nije baš sve razumjela, nikako nije shvaćala tu pjesmu. Naime, znala je da su fa, la, si, mi, ti note, no to kako je ta grupa pjevala te note bilo je totalno falš. No nije bila toliko znatiželjna da pita roditelje ili učiteljicu solfeggia o čemu je riječ.

Na što je sova zaključila: kao što je Proust dao novo značenje kolačiću madleni (madeleine) - zagrizeš neki kolačić (keks, rekla bi plavuša) i vrati te u ukuse, događaje i ostale impresije iz djetinjstva, zašto ti ne bi dala riječi fafalasimiti novo značenje: sve što te podsjeća na nešto iz djetinjstva što kao mali/mala nisi razumio/razumjela na ispravan način?

Hm, rekla je plavuša, trebala bih pitati gospođu Nives Opačić, koju smatram našim najvećim autoritetom za pitanja hrvatskog jezika, za mišljenje o tome bi li to prošlo.
Sova je odmah dodala: ako je madlena mogla ući u jezik kao simbol, zašto ne bi fafalasimiti mogao isto ući u naš jezik kao drugi simbol?

Vraćajući se Monetu: ova večer, s nekim drugačijim detaljima, ali istom strukturom, bila je još jedna savršena večer koju je plavuša provela u Zagrebu, ljeta Gospodnjeg 2013 .

- 23:28 -

Komentari (4) - Isprintaj - #

srijeda, 10.07.2013.

Savršena zagrebačka večer

Nakon napornog poslovnog dana, plavuša se odlučila relaksirati. Sovu je povela sa sobom. Sova joj je, uostalom, predložila da promatraju večer kao oni članci iz jeftinih modnih časopisa: ovu (bezveznu) majicu možete kupiti u tom-i-tom dućanu i košta toliko-i-toliko… Ali mi nećemo propagirati bezvezne.

Prvo što je plavuša napravila nakon napornog radnog dana je to da je otišla na tajlandsku masažu leđa u Varšavskoj ulici (u Zagrebu, gdje je mjesto radnje cijele večeri). Masaža košta 100 kuna i nije vam žao niti jedne kune jer Tajlanđanke stvarno imaju savršenu tehniku masaže leđa i ubijanja miogeloza.

Nakon toga je na glavnom trgu kupila komad miješanje pizze po 8 kuna – Fries Factory – bezvezno ime, moglo je biti i hrvatsko – ali nema veze, pizza je dobra. S tim komadom pizze otišla je na Opatovinu u „Tolkien's House“ – opet nepotrebno ne-hrvatsko ime, ali kafić je odličan. Naravno da je pizzu mogla jesti u kafiću, dapače. Naručila je Vukovarsko pivo, također odlično, nešto skuplje od običnih piva (20 kuna u Tolkienovoj kući). No, u kafiću se mogu besplatno čitati hrvatske dnevne novine.

Plavuša je uzela jedne novine, nećemo spominjati ime, jer loše ne spominjemo. Odmah na 2. stranici uočila je bombastičan naslov: „Hrvati se čude Bruxellesu: Korupcija se nije smanjila“. U članku nema nikakve naznake da se netko čudio. Samo „činjenica“ da, prema nekom istraživanju, 51% od 1000 ispitanika u Hrvatskoj smatra da se korupcija u našoj zemlji nije smanjila u zadnje dvije godine. Naslov članka je valjda trebao privući čitatelje.
Privukao je plavušu, ali instantni zaključak njen je bio da te novine nikad neće kupiti. Bombastičan je naslov, naravno, bio i na prvoj stranici: „Prvi put u Hrvatskoj veliki politički seks-skandal“. Članak je bio još stupidniji od prethodnog, o nikakvom prvom putu niti ikakvom provjerenom i dokazanom seks-skandalu se ne radi, osim što se radi o tome da, po ne zna se koji put, u Hrvatskoj tzv. novinari dokazuju da s pravim novinarstvom nemaju veze.

I plavuša je zaključila sada, još jednom, da definitivno te novine nikad neće kupiti. No odlučila ih je prelistati do kraja i čuđenju nije bilo kraja. Ovaj put je sova primijetila veliku fotografiju u sredini članka koji se protezao na dvije stranice. Fotografija ne može biti smješnija. Jedan lik na fotki je ministar koji sjedi na drvenoj klupi ispred drvenog plota, okolo zelenilo. Ministar se okrenuo prema plotu koji je iza njega i iza kojeg stoji drugi muškarac, naslonjen na plot. Taj muškarac namrštenog čela je, valjda, novinar. Gleda ozbiljno u ministra, dok ministar gleda negdje u daljinu, van dometa fotografije. Samo mu profil vidimo i pozu koja baš i nije najprirodnija.

O vremena, o običaji – viče sova, citira staru latinsku uzrečicu, Ciceronovu.

Sova je uočila i neke druge članke iz tih novina koji propagiraju iseljavanje mladih i inih građana iz Hrvatske. Kao da je vani med i mlijeko.

U Tolkienovoj kući su počele svirati stare pjesme, jedna od njih bila je pjesma Drage Britvića: „Ja sam bogat i prepun zvijezda i nada. I živim k'o milioner“. I još: „Kada i gubim veliku igru, igram je potpuno fer. Ja imam srce, svoj grad i ruke. Ja sam milioner“. Apsolutno točno.

Plavuša se prisjetila Osla gdje je plaćala čašu bezveznog talijanskog vina 78 kuna. Pa tko želi emigrirati, neka izvoli. Zapad ga čeka.

Za plavušu i sovu ova je večer bila savršena: odlična masaža, ukusan komad pizze, odlično Vukovarsko pivo i savršeno ljubazno i opušteno „osoblje“ Tolkienove kuće. A Zapad neka slobodno ostane što zapadnije!

Oznake: zagrebačka večer, Tolkienova kuća, z(Z)apad

- 23:38 -

Komentari (14) - Isprintaj - #

srijeda, 03.07.2013.

Plavušini prvi dani građanstva u Europskoj uniji

U noći s 30. lipnja na 1. srpanj plavuša je sanjala čudne snove. Bila je na Dolcu, a prodavač imigrant iz neke afričke zemlje pokušao ju je prevariti i uvjeravao ju je da mu je dala 50, a ne 100 kuna. Tako da joj je uporno vraćao 20, a ne 70 kuna kao ostatak novca od kupljenih kilogram trešanja. Dala mu je 100 kuna, nije luda. A on nije imao ni fiskalnu blagajnu. Druga scena plavušinih snova događala se u uredu. Dobila je nižu plaću od uobičajene jer su novopridošle kolege iz Rumunjske srušile plaće ostalih, hrvatskih radnika u njenoj firmi.

Probudila se usred noći, u znoju. To je bilo oko 24 sata, 30. lipnja. Čula je kako iz daljine svira Oda radosti, po kojoj bi svi ljudi u Europskoj uniji trebali postati braća. Oda radosti je dio Van Beethovenove 9. simfonije, a tekst je preuzet iz pjesme Friedricha Schillera iz 1785. i ključni njen dio glasi: „Alle Menschen werden Brüder“ – svi će ljudi postati braća. A gdje su sestre? - mislila si plavuša. I nije joj baš bilo jasno što su 1985. radile žene u Europskom parlamentu ili žene čelnice tadašnje Europske ekonomske zajednice, kada je Oda odabrana biti službena himna tadašnje ujedinjene Europe. Je da se tekst ne pjeva, ali ipak, mislila si plavuša, zar ne bi himna u današnje vrijeme trebala imati neki tekst u kojem se ravnopravno spominju žene i muškarci (pa makar se taj tekst i ne pjevao)?!

I tako to misleći, opet je usnula.

U međuvremenu, kaže mi sova, pročitala je plavuša na internetskim stranicama i ovo: neka ženska javna osoba vratila se kući da promijeni stvari u koferu između dva putovanja, muža joj nije bilo, tek se ukazao ujutro i nije joj htio ništa reći. I ta se naša javna osoba, navodno, čudila da je li to isti muškarac koji ju je silno volio i za kojega se udala prije par godina. Sve je to „navodno“ jer su to izjavile prijateljica te javne osobe. Plavuša si odmah pomislila ovo: ili su to laži tih navodnih prijateljica ili, ako nisu: što se odrasla ženska osoba ima čuditi kada se njen muž vraća kući zorom i ne želi pričati s njom? Logičan je zaključak da je našao drugu i da voli tu drugu, a da s ovom starom „ljubavi“ nema više što pričati. Zar je to tako teško za dokučiti ili zaključiti?

No to je bilo kad Hrvatska nije bila u članstvu EU. Sada ćemo biti pametniji, valjda.

Sljedeća tri dana ništa se posebno nije događalo. Prvo jutro vozila se na posao sat i pol, a inače taj put prevali za do dvadeset minuta. Tko ju je tjerao da ide na posao taj dan autom, mogla je javnim prijevozom, kao neki europski političari. No išla je autom i obilazila cijeli grad jer su neke prometnice hrvatske metropole policajci zatvorili za promet zbog 120 političara (uglavnom političara) koji su došli slaviti ulazak naše zemlje u EU. Je da joj baš nije bilo jasno zašto je ona spavala dok su stranci slavili ulazak njene zemlje u EU (ne sami, već zajedno s drugim građanima Hrvatske, ali ne i plavušom). No dobro, plavuša ipak ne mora o svemu misliti.

Jedino što se još zanimljivo dogodilo je to da je carina blokirala neke predmete koje su joj kolege izvana poslali jer joj trebaju za rad. Je da ti predmeti teže 120 kilograma, ali nisu nikakav opasan teret niti terorističko oružje. No problem je što su došli na carinu prije ulaska Hrvatske u EU, a sad ne znaju da li da ih carine ili ne. Pa je ženska iz kurirske službe rekla plavuši da bi bilo možda zgodno da se ti predmeti vrate nazad otkud su došli (u jednu od EU zemalja) pa da ih opet pošalju nazad plavuši, ali ovaj put ne bi bilo problema jer se predmeti šalju nakon što je Hrvatska ušla u EU, dakle, nema carina. Plavuša je odmah prvi dan članstva dala svom kolegi ovaj slučaj za riješiti. Danas je treći dan života plavuše u EU i ti predmeti još stoje na carini. Kao i kamioni na nekom drugom carinskom prijelazu, koje su možda i pustili proći. Srećom, plavuša ne mora čekati na nekom graničnom prijelazu raspetljavanje sudbine tih banalnih predmeta.

Sova samo trepće kapcima i lukavo se smije. Njen je život prije i nakon ulaska Hrvatske u Europsku uniju ostao isti.

Oznake: plavuša, EU

- 20:37 -

Komentari (6) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Opis bloga

"Ti definitivno trebaš pisati", rekla mi je Vranska vitezica.
I ja sam odlučila poslušati savjet pametne žene, a sova pokraj mene samo je kliknula kapcima.

Blog piše plavuša o plavuši koja pokušava naći smisao u svemu što je okružuje.
Sova samo prati što se zbiva i smije se, u sebi ili naglas.
Svi su oni alter ego, odnosno trostruki ego jedne te iste osobe.
I možda još nekih osoba koje ovo sve čitaju.

Linkovi

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se