ponedjeljak, 15.04.2013.

Ozimandijasova melankolija

Toni i Mila iz provincije dolaze u Rim, na medeni mjesec. No planiraju ostati i duže jer u gradu žive Tonijevi bogati stričevi, koji će ga zaposliti. Odsjedaju u hotelu i Mila, budući da se pred muževom rodbinom ne može pojaviti s frizurom provincijske učiteljice, izlazi iz sobe u potrazi za frizerom. Recepcioner joj komplicirano objašnjava smjer do frizeraja, a ona, malograđanski se bojeći reći da nije dobro shvatila, odlazi u grad i sve više i više se gubi, jer na svako komplicirano objašnjenje smjera koje dobije od prolaznike samo glupo klima glavom. Čak joj i mobitel pada u kanalizaciju, taman kada je Toni zove. Njemu u hotelsku sobu upada Ana, prostitutka koja je pogodila broj sobe, ali ne i gospodina kojemu su je naručili prijatelji. U to u sobu upadaju i Tonijevi stričevi i strine i nema druge no da Ana glumi Milu, Tonijevu ženu. Odlaze svi skupa u neku vilu, na okupljanje „creme de la creme“ rimskog poslovnog svijeta. Većina muškaraca veselo pozdravlja Anu, upozoravajući je da su i supruge s njima – svi se oni nalaze na listi Aninih klijenata. Mila, tražeći hotel u kojoj je odsjela s mužem, nailazi na snimanje filma na ulicama grada i ugleda svog omiljenog glumca – karizmatičnog seksi simbola. Tip je inače proćelavi trbušasti pedesetogodišnjak. Poziva je na ručak, a poslije i u unajmljenu hotelsku sobu. I Mila razmišlja: prevariti muža i kajati se poslije ili ne biti s najpoznatijim glumcem Rima i kajati se cijeloga života? Taman kada je odabrala da će ipak spavati s glumcem, u sobu im upada lopov, a potom na vrata sobe kuca i glumčeva žena. Lopov predlaže da Mila i on legnu u krevet, a glumac da se sakrije u kupaonicu. Plan upali i glumčeva žena odlazi, a potom i glumac, sretan što ga žena nije uhvatila s naivnom učiteljicom astronomije. Mila i lopov ostaju u krevetu, a Mila shvaća da je i spavati s kriminalcem izuzetna rijetkost pa zašto ne iskoristiti takvu priliku? Na drugoj strani Rima, u vrtu vile bogataša, Ana Tonija odvodi u grmlje, jer je ionako plaćena, i pokazuje mu kako da postane seksualno iskusniji i manje dosadan sitni buržoaski kreten.

S druge strane vječnog grada, Leon, prosječni građanin srednje klase, pouzdan, simpatičan i predvidiv, jednog jutra, kao i svakog drugog, nakon doručka s obitelji izlazi no posao. No ovaj put ga na ulici čeka hrpa novinara i fotografa i vode ga u televizijski studio gdje se raspituju što je doručkovao, kakav kruh voli i kada se brijao – prije ili poslije doručka. Leon nema pojma zašto je preko noći postao zanimljiv medijima i slavan. Svi se otimaju za njega, čak i u firmi u kojoj radi napreduje, dobiva svoj ured i na uslugu mladu tajnicu. On, na kojega se inače nisu ni osvrtale, mladim ženama postaje privlačan, žele spavati s njim, jer je moć afrodizijak. Isprva se teško navikava na svu tu medijsku znatiželju i zahtjeve da daje bilo kakve izjave, nebitno kako stupidne one bile. Npr: „Danas sam prosuo kavu po papirima u uredu“; na što novinar dodaje: „Prosuo je kavu! Nastavak priče poslušajte večeras u našoj panel-diskusiji na kojoj će gostovati direktor tvornice kave Illy i veleposlanik Brazila pri UN-u.“…

I tako dalje….

Ovo nisu moje priče. Ovo je djelomično prepričani film „Rimu s ljubavlju“ („To Roma with Love“) Woodya Allena, izvrsna komedija u kojoj i Woody glumi. On je otac Amerikanke koja je u Rimu upoznala dečka, Michelangela, odvjetnika koji zastupa potlačene. Na putu za Rim, Woody komentira svojoj filmskoj ženi: „Ako se već udaje za Talijana, htio bih da se barem uda za nekog s materijalnim dobrima – s jahtom, dva-tri ferarija, s vilom na moru… Zar ne bi i ti htjela da se naša mala Hayley uda za europski ološ?“.

Film je odlična komedija koja ismijava društvo u kojemu mediji prenose glupe i nebitne priče, izjave instant-zvijezda, u kojima je većina vijesti nebitna, a izjave su bez sadržaja. Ismijava društvo u kojemu je žutilo dominantno, u kojemu postati zvijezda preko noći utječe pozitivno na napredovanje na poslu. Društvo u kojem se „creme de la creme“ poslovnjaci nalaze na listi klijenata atraktivne prostitutke koju izvrsno glumi Penélope Cruz. Društvo u kojemu naivne mlade žene žele spavati sa starijim, ispraznim glumcima, a naivni studenti padaju na prevarantice koje znaju par citata, riječi koje su u modi i par kulturnih fraza pa zvuče upućenije i pametnije nego što jesu. U filmu Woody Allen govori i o Ozimandijasovoj melankoliji, izrazu koji je sam skovao. Tu melankoliju osjeća Alec Baldwin, koji glumi američkog arhitektu, pred ruševinama Rima. Za Woodya Ozimandijasova melankolija znači tužan i depresivan osjećaj koji se dobije kada se shvati da, ma kako veliko i značajno nešto bilo u neko vrijeme, s vremenom to prolazi. Kao i u Shelleyevoj pjesmi o srušenom egipatskom kipu Ozimandijasu - vrijeme sve ubija.

Srećom, film uopće ne ostavlja nikakve melankolične osjećaje za kraj. Dapače, daje nadu da su sve gluposti prolazne i da se glupim ponašanjima u društvu i životu treba izrugivati. Svi se vraćaju u svoje uobičajene živote, a Michelangelov otac, pogrebnik, koji je nakratko postao poznati operni pjevač pod tušem, kao da daje neku poruku za kraj: „Život mi je ispunjen – imam krasnu obitelj, kod kuće sam, opuštam se, pokapam. Sretan sam!“.

Oznake: Rimu s ljubavlju

- 06:34 -

Komentari (2) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Opis bloga

"Ti definitivno trebaš pisati", rekla mi je Vranska vitezica.
I ja sam odlučila poslušati savjet pametne žene, a sova pokraj mene samo je kliknula kapcima.

Blog piše plavuša o plavuši koja pokušava naći smisao u svemu što je okružuje.
Sova samo prati što se zbiva i smije se, u sebi ili naglas.
Svi su oni alter ego, odnosno trostruki ego jedne te iste osobe.
I možda još nekih osoba koje ovo sve čitaju.

Linkovi

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se