subota, 23.02.2013.

Kineske „žene ostaci“

Na web-stranici „BBC News Magazine“ objavljen je zanimljiv članak o položaju neudanih Kineskinja starijih od 27 godina u kineskom društvu. One se smatraju ženama ostacima, „sheng nu“, jer se (još) nisu udale. Termin je skovan 2007.g., iste godine kada je kineska vlada upozorila da je ozbiljan problem u državi neravnoteža spolova u Kini, uzrokovana selektivnim abortusima zbog politike imanja (zadržavanja) samo jednog djeteta. U Kini je, naime, 20 milijuna više muškaraca nego žena u dobnoj skupini do 30.

Od 2007. kineski državni mediji stigmatiziraju na sve moguće načine žene starije od 27 ili 30 godina koje su „solo“ (singlice). Radi se uglavnom o obrazovanim ženama koje rade. Jedna od 5 Kineskinja u dobi od 25 do 29 godine je neudana, a čak jedna trećina muškaraca te iste dobi je neoženjeno. I, naravno, najlakše je napasti žene (ovo nije BBC-ov, nego sovin komentar). No, ovaj višak muškaraca ne ide u korist obrazovanih singlica jer Kinezi imaju tendenciju da se žene ženama koje su jedan stupanj ispod njih, u smislu i godina i obrazovnih dometa.

Huang Yuanyuan, novinarka iz Pekinga i singlica stara 29 godina, kaže da u vezi toga u Kini postoji sljedeće mišljenje: dečki A-kvalitete naći će cure B-kvalitete, B-kvalitetni dečki naći će cure C-kvalitete, a C-kvalitetni dečki cure D-kvalitete. I tko ostaje na tržištu bez para (ne love, već bračnog druga)? Cure A-kvalitete i dečki D-kvalitete!

Ali: kineska vlada želi da se A-kvalitetne cure, inteligentne i obrazovane, razmnožavaju. Iz kabineta Državnog vijeća Kine izjavili su još, opet te kobne, 2007.g., da se zemlja suočava s dosad neviđenim populacijskim pritiscima, da je opća kvaliteta populacije preniska i da će trebati unaprijediti kvalitetu stanovništva. Neke su lokalne vlasti čak počele organizirati spojeve obrazovanih žena i isto takvih muškaraca. Cilj je ne samo poboljšati genetske kodove, već i oženiti što je više muškaraca i tako smanjiti vojsku nemirnih singl-muškaraca koji bi mogli izazvati i neke društvene nerede. Iskustva žena koje su bile na nekim od takvih spojeva na slijepo (jer su ih uglavnom na to nagovorili roditelji) baš i nisu obećavajuća. Kineskinje, izgleda, previše biraju – kako to kod nas, pametno, znaju reći oni upareni slobodnim ženama.

Nešto od svega ovoga mi zvuči isto kao kod nas, no, kod nas, srećom, neupareni nisu pod takvim pritiskom medija, države… (ili mi se to samo čini). No, zanimljivo je kako se kineski predstavnici naroda brinu za kvalitetu stanovnika – to od naših političara baš i nismo čuli. Naši se baš ne brinu ni padom radno aktivnog stanovništva, starenjem populacije ili nečim drugim dugoročnijim, a kamoli genetikom. Ponekad se čini da bi više voljeli da se u Hrvatskoj rađaju manje inteligentni koji se neće obrazovati, pa će takvima biti i lakše vladati.

Još mi jedna ideja pada na pamet: mogli bi se organizirati neki spojevi hrvatskih singlica i kineskih singlova – jedino je pitanje bi li hrvatski geni bili dovoljno dobre kvalitete za kineske predstavnike naroda.

Oznake: sheng nu, neudane (i neoženjeni) u Kini

- 18:40 -

Komentari (4) - Isprintaj - #

subota, 16.02.2013.

Sova prisluškuje uredski sastanak

Sova je danas opet išla u šetnju. Ovaj put se uputila u jednu ulicu u Zagrebu koja je zadnjih godina postala simbol poslovnog dijela grada. Zanimalo ju je što bi u tom poslovnom kvartu s blještavim i velikim imenima tvrtki, uglavnom stranih naziva, mogla pametno vidjeti i čuti.

Ispričala mi je ovo. Čini joj se da bi ta ulica trebala promijeniti naziv jer ljudi koji po njoj hodaju i ljudi u zgradama ne izgledaju kao neki tipični radnici. Pitala sam je kako bi ona tu ulicu nazvala. „Muljatorska“, rekla mi je i ispričala što je tamo snimila.

Ušla je kroz odškrinuti prozor jednog ureda u sobu u kojoj je bio neki sastanak. Par ljudi (radnika te firme, valjda) sjedilo je oko stola i gledalo na platno na kojem se vidio neki ured, pa neki čovjek koji sjedi u uredu, pa nešto nejasno. Objasnila sam sovi da je to sigurno bila neka skype-konferencija u tom uredu. Da, skype – to su spominjali - potvrdila je sova. Taj im skype nije radio, pa bi se smrznuo, a oni za stolom su, dok su smetnje sa skypom trajale, pričali dosadne priče iz života. Kurtoazne. Jedan vozi bicikl i to je jako bitno, drugi govori o količini napadanog snijega. Za ostale se ne sjeća što su pričali.

Oko stola sjedi osam osoba i pet od njih ispred sebe imaju prijenosna računala u koja bulje ili tipkaju. Tko zna što pišu, na kojoj su društvenoj mreži, a čini se da to i nikoga nije briga. Na platnu se pojavljuje lik hladnog držanja i sova je shvatila da je to „glavni“. A u uredu riječ vodi glavni onima oko stola, no on je ispod „glavnog“, što je sova zaključila po tome što se "glavnom" na platnu ispričavao što veza preko skypea na početku nije radila, a jučer je isprobavana i jučer je radila. Tog u uredu zvat ćemo „podglavni“. Ostali su radnici, dvije žene i pet muškaraca. Jedan radnik zijeva, ne stavljajući ruku na usta, a drugi, malo stariji, vježba šaku desne ruke (tko zna koga ili što je sinoć mlatio s njom). Ozbiljni su, klimaju glavom, gledaju monitore ispred sebe (oni koji ih imaju), drugi gledaju na platno ili oko sebe. Nešto pričaju, no sovi baš nije jasno o čemu se radi. Ipak, razumjela je da glavni priča u frazama tipa: „moje razumijevanje je da…“, „nisam siguran…“, „za relativno malo novca možemo doći do radikalne promjene…“, „svijet se promijenio i mi se moramo promijeniti unutar njega…“.

Sova je dalje samo pratila ponašanje grupe oko stola i na platnu. Glavni se digao i otišao van dometa kamere koja ga snima. No to u uredu nitko nije primijetio. Onda se vratio, pa se opet digao sa stolice i otišao, pa se vratio žvačući neku hranu. U međuvremenu se češkao po nosu, leđima, glavi, uhu. Na platnu su se po slici glavnoga pojavili neki balončići, slični onima koji se rade od sapuna i vode pa se puštaju kroz poklopac one male plastične bočice. Objasnila sam sovi da su to vjerojatno bili „čuvari ekrana“, čiju svrhu ona baš i nije shvatila.

Na stoliću pokraj stola oko kojeg su sjedili radnici nalazila su se peciva. Jedna se radnica digla, otišla po pecivo, vratila se za stol, jela i gledala na platno. Jedan se radnik ustao i napravio si kavu na aparatu. Malo je brujalo, no činilo se da nitko to ne primjećuje. Druga radnica, koja si je frizuru i šminku napravila po uzoru na gospođicu Gicu (Miss Piggy) iz Mapetovaca, digla se sa stola, otišla do peciva i zadala si zadatak da ih donese svima.

Svi su, osim one prve radnice koja je već jela, počeli jesti peciva – kao da su samo čekali da im ih netko servira, kao da se nisu znali ili htjeli sami poslužiti. Miss Piggy je u jednom trenutku digla ruku i nešto rekla. Činilo se da je bilo značajno za nju. Drugi su i dalje bili indiferentni. Glavni opet priča, podglavni zijeva, ali i stavlja ruku na usta. Miss Piggy opet diže ruku s dva prsta uvis, priča kako je bila na nekom seminaru i što je tamo važno čula, a na platnu se pojavljuje još jedna radnica – javlja se iz nekog stana. Super firma, možeš raditi i od kuće! Glavni si čačka uho i češka ušnu školjku, jedan od radnika ispod stola šalje nekom poruku preko fejsa, Miss Piggy klima glavom, a ispod stola šalje poruke na mobitel…

„Ono što bih ja predložio je da vi “ počinje govoriti glavni, a sova više ne može ni gledati ni slušati i leti kući, sa željom da joj ja objasnim neke stvari. Sve to što je tamo vidjela i čula izgledalo joj je kao neko mlaćenje prazne slame. A ja sam joj samo odgovorila: dobro si ti rekla, ulica s takvim uredima bi se trebala zvati „Muljatorska“.

- 18:24 -

Komentari (12) - Isprintaj - #

nedjelja, 10.02.2013.

Uvod u sovinu laganu fascinaciju Zlatanom Ibrahimovićem



Ovo je uvod u priču o nogometašu iz perspektive sove, koja ne prati nogomet, nema pojma o nogometašima i takvi je baš općenito ne zanimaju.
Povod priče su dvije činjenice.
Prva: ma kako se mi koji radimo neke, nazovimo, intelektualne poslove koje smo dobili na temelju završenih fakulteta, magisterija, itd.. ma kako se mi takvi trudili u svom poslu, teško da ćemo ikada biti poznati van svoje zemlje kao što su to nogometaši.
Druga: Zlatan Ibrahimović je zvijezda u Švedskoj, njegova biografija je bestseler i on je najpoznatiji Hrvat u Švedskoj. Barem je Hrvat za neke od profesora koji rade (istražuju i predaju) na DSV-u, Odjelu računarskih i sistemskih znanosti Sveučilišta Stockholm.
Zlatanova mama je iz Hrvatske, on je to spominjao u medijima, i to je sve što su ti profesori – osim našeg lijepog mora – znali o Hrvatskoj do 8. siječnja 2013.g.

Inače, DSV je smješten u Kisti, dijelu Stockholma kojega oni smatraju svojom „silikonskom dolinom“, zbog ICT tvrtki koje su tamo smještene (i ne zbog količine silikona u (ženskim) grudima, kao što je slučaj s jednom beogradskom ulicom koju isto tako zovu).
DSV ima 211 zaposlenika i u 2011. g. je ostvario prihod od oko 176 milijuna kuna. Usporedbe radi, Fakultet organizacije i informatike Zagrebačkog sveučilišta (FOI) ima oko 126 zaposlenih (bar toliko sam ih uspjela izbrojati na popisu djelatnika s web-stranice FOI-a - morala sam ih tako brojati jer se u opisu Fakulteta ne spominje broj zaposlenih), a prihod FOI-a je u 2011. g. bio (nešto iznad) 23 milijuna kuna.

Dakle, Zlatan.
Ponukana uspjehom i popularnošću Zlatana Ibrahimovića u Švedskoj i činjenicom da se njegova biografija (na švedskom jeziku) nalazi na top-policama aerodromskih knjižara, po povratku kući kupila sam knjigu „Ja sam Zlatan“, prevedenu na „naški“ (u Buybook-ovom izdanju). Inače, original je napisan na švedskom, autor knjige je David Lagercrantz, a biografija je pisana u 1. licu (ja, Zlatan - naravno), tako da zvuči kao autobiografija.

Sova i ja, bića koja nemaju pojma o nogometu i koja do 8. siječnja 2013. uopće nisu ni čula za Zlatana Ibrahimovića, pročitale smo knjigu i dale se na razmišljanja o tajni Zlatanova uspjeha. Prvi zaključci su ovi.
Zlatan je uspio zato što je svoj i zato što ne zatomljuje svoju originalnost. Uspio je zato što je pametan i što je na vrijeme shvatio da će uspjeh postići napornim radom, predanošću, upornošću i odabirom kvalitetnih ljudi s kojima će raditi, ljudi koji su znali prepoznati njegov talent i mogućnosti i koje nije smetala Zlatanova osobnost i izlazak van okvira prosječnosti.
Zlatan je uspio unatoč „jugovićkom“ korijenju i to je super.
Ostali zaključci (vjerojatno) slijede…razmišljanja su još u tijeku.

Oznake: Zlatan Ibrahimović

- 17:45 -

Komentari (9) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 04.02.2013.

Sova i muško-ženski odnosi

Danas je bilo prohladno i sunčano - odličan dan za šetnju po prirodi. Sova mi je rekla da želi u park i ja sam joj otvorila prozor (neki kažu da sove danju spavaju, no moja sova nije takva). Za dva sata se vratila i ispričala mi koga je prisluškivala. Ljudi je obično ni ne primijete jer se dobro kamuflira, čak i sada kada je drveće bez lišća. A i da je vide – tko bi pomislio da sova razumije ljudski govor i prepričava ga dalje?!

Na klupi su sjedile dvije mlađe žene i pričale o muško-ženskim odnosima: na poslu, u ljubavnim vezama i u svim mogućim kombinacijama. Jedna je govorila kako s muškarcima treba taktično, treba ih pustiti da budu glavni, potvrđivati im i kada nisu u pravu, a u biti voditi žensku „strategiju“ (zvat ćemo je: Strategija ŽM). To je strategija o tome kako žena može dobiti od muškarca sve što želi i o tome kako se plete mreža u koju će muškarac kad-tad pasti i bezuvjetno vjerovati ženi. Strategija uključuje shvaćanje da muškarci vole biti glavni i da ih treba puštati da dugo zavode ženu jer ih najviše privlače žene koje izgledaju neosvojivo. Druga žena na klupi je rekla da ona Strategiju ŽM ne zna provoditi jer, valjda, u nju ne vjeruje. Rekla je da je iskrena, da radi ono što joj dođe, da ne zna igrati igrice i da ne želi govoriti muškarcima koji nisu u pravu da jesu u pravu. Sve će reći otvoreno i neće kalkulirati niti previše promisliti hoće li to muškarci znati cijeniti. No priznala je i da je primijetila da svi muškarci ne cijene tu iskrenost i nedostatak taktiziranja te je dodala da će razmisliti o tome da ipak počne učiti Strategiju ŽM, strategiju koja bi trebala dati najbolje rezultate u muško-ženskim odnosima.

Sova me je pitala što ja o tome mislim. Ja sam joj rekla da nisam baš sigurna što bih mislila o primjeni ili ignoriranju Strategije ŽM. Ako netko ima kakva iskustva o tome i dodatna saznanja, molim da nam ih priopći – za odgovore smo zainteresirane i sova i ja.

Oznake: muško-ženski odnosi

- 17:11 -

Komentari (6) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Opis bloga

"Ti definitivno trebaš pisati", rekla mi je Vranska vitezica.
I ja sam odlučila poslušati savjet pametne žene, a sova pokraj mene samo je kliknula kapcima.

Blog piše plavuša o plavuši koja pokušava naći smisao u svemu što je okružuje.
Sova samo prati što se zbiva i smije se, u sebi ili naglas.
Svi su oni alter ego, odnosno trostruki ego jedne te iste osobe.
I možda još nekih osoba koje ovo sve čitaju.

Linkovi

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se