Dnevnik toka misli

petak, 08.11.2013.

Čekićem

Zadnjih tjedan dva promatram kroz prozor kako radnici mijenjaju krovište jedne stare kuće. Nije mi skroz jasno zašto su tako kasno krenuli sa radovima, jer iako se bablje ljeto ove godine pokazalo nadasve velikodušnim, ipak je već polovica 11. mjeseca. Međutim, to je njihova stvar, ili problem, kako će već ispast, ako će zbog vremenskih prilika radovi biti oduženi ili otežani. Što se mene tiče, ja uživam promatrajući ih. Nekoliko puta dnevno mi padne na pamet kako bih se rado mijenjala s njima. To mislim doslovno, dakle ne želim svoj život mijenjati sa životom nekog od tih radnika, jer sam zadovoljna svojim životom, a i općenito kad netko poželi tuđi život, zapravo kupuje mačku u vreći, već bih se doslovno rado teleportirala na traj krov, uzela čekić u ruke i zabijala letvice.

Moj prvi susret sa crjepovima je bio dok sam još bila učenica. Ne sjećam se da li je to bio kraj osnovne škole ili početak srednje. U rodnom selu mog djeda, koje je porušeno u ratu, postavljali smo krov na čardak. Moj otac je nakon rata pronašao gdje su odvezli taj čardak, u nekom od susjednih sela, dogovorio s ljudima da ga vrate i ponovno složio na mjestu gdje je bio nekad. Čardaku je bio potreban novi krov. Tu smo uskočili moj djed, tata i ja. Ostatak rodbine se motao po dvorištu, ali nas troje je bilo na krovu.

Bila sam student kad je uslijedilo moje drugo veranje po krovu. Tata je u dvorištu….. ček malo ne samo on, svi mi skupa (čak je i baka još sudjelovala dok se temelj izlijevao, a sestra i ja smo oduvijek imale poziciju na miješalici, mama je naravno bila u kuhinji i pripremala ručak, donosila pive i općenito vodila računa da nam ništa ne fali), dakle u dvorištu smo sazidali šupu. I šupa je bila u potrebi za krovom. Tu smo opet deda, tata i ja odradili posao. Možda je buraz bio dorastao, ali nisam sigurna.

Koji je to gušt!!!

Zabijanje letvica, čekić, čavli, kožne rukavice, i pogled odozgo… Ha ha, predobro! :) A onda lanac dodavanja crjepova i slaganje. Taj gušt rada rukama, i činjenice da svaki idući put kad baciš pogled na taj krov, znaš da si ti bio gore i postavio taj crijep, taj kaplaj , tu gredu ofarbao, da je to živi dokaz tvojeg rada i truda.

Sjećam se, nešto sam razgovarala sa djedom, imala sam nekakve ideje… A on je samo rekao:

- Ideje se plaćaju.

Nisam odmah razumjela što je s time htio reći. S vremenom me život naučio što je htio reći.

Željela bih još jednom, bar još jednom, s čekićem hodati po krovu. Zato si i ne mogu pomoći kad mi svako malo pogled pobjegne u stranu, kroz prozor, na svježe zabijene letvice.

Oznake: krov, kaplaj, crijep

<	ožujak, 2020
P	U	S	Č	P	S	N
						1
2	3	4	5	6	7	8
9	10	11	12	13	14	15
16	17	18	19	20	21	22
23	24	25	26	27	28	29
30	31

Ožujak 2020 (7)
Veljača 2020 (8)
Siječanj 2020 (6)
Prosinac 2019 (7)
Studeni 2019 (9)
Listopad 2019 (32)
Rujan 2019 (9)
Kolovoz 2019 (16)
Srpanj 2019 (16)
Lipanj 2019 (8)
Svibanj 2019 (12)
Travanj 2019 (9)
Ožujak 2019 (10)
Veljača 2019 (6)
Siječanj 2019 (11)
Prosinac 2018 (5)
Studeni 2018 (8)
Listopad 2018 (1)
Rujan 2018 (2)
Kolovoz 2018 (1)
Srpanj 2018 (2)
Lipanj 2018 (3)
Svibanj 2018 (7)
Travanj 2018 (11)
Ožujak 2018 (14)
Veljača 2018 (13)
Veljača 2015 (3)
Siječanj 2015 (3)
Kolovoz 2014 (2)
Srpanj 2014 (1)
Lipanj 2014 (1)
Svibanj 2014 (3)
Travanj 2014 (8)
Ožujak 2014 (8)
Siječanj 2014 (8)
Prosinac 2013 (4)
Studeni 2013 (10)
Listopad 2013 (9)
Rujan 2013 (6)
Kolovoz 2013 (5)
Srpanj 2013 (2)
Lipanj 2013 (5)
Svibanj 2013 (11)
Travanj 2013 (1)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv