Dnevnik toka misli

nedjelja, 27.10.2013.

Van forme

Večer je. Zadnji trzaji vikenda. Koliko god ga dobro iskoristim, uvijek mi se čini nekako prekratkim. Pustila sam snimku vatre na televizoru i zvukovi njenog pucketanja odgovaraju osjećaju smirenosti koji me obuzima. Mišići mi se opuštaju, zglobovi negoduju, osjećam svaku koščicu u stopalima, ali musklfiber će se tek sutra poigrati mojim tijelom. Za sad se samo osjećam izmoždeno.
Jučer smo se F. i ja odvezli autom na Sljeme, uživala sam u lišću, suncu, šumu vjetra, bojama jeseni i lakoći postojanja.
Danas sam samo pratila bijelu crtu po asfaltu, a dok samo se spuštali pokušavala sam ne poginuti. To je bilo sve. Nikakvi lijepi prizori i uživanje u jeseni. Ubaci u najniži i diši. Tu i tamo digni guzicu sa sica da ti ne odrveni do kraja. Crvena u faci kao rak, ali nema veze, nitko ne očekuje da izgledam lijepo dok se biciklom pokušavam domoći vrha Sljemena. Zadnja tri- četiri kilometra već mi se želudac zalijepio za kičmu. Sve o čemu mogu razmišljati je grah s kobasom. Vrtim pedalama i u sebi meditativno ponavljam, grah-kobasa-grah-kobasa.

Umrla sam do gore!

Nije mi to prvi put da idem biciklom na Sljeme, ali imala sam jednu podužu pauzu i očito totalno izašla iz forme. Znala sam da će mi biti teško, ali da ću umrijet, to nisam znala.

Uglavnom, u Lugarnici je, što je bilo i za očekivati, u vrijeme ručka jedne sunčane nedjelje, bilo gro ljudi i svi smo uredno čekali u redu da se domognemo nečeg jestivog. Nakon sat vremena čekanja, grah i kobasa bili su najfinije što sam ikad jela u životu, s obzirom da je bilo začinjeno brutalnom glađu. ;)

Iz nekog razloga moj dragi smatra da povratak cestom nije opcija. Spuštali smo se 18-icom i donjim dijelom Bikčevićeve.

Ni to mi nije bio prvi put, ali kao da je bio. Moj um je skroz zaboravio kako se boriti sa strahom i isključiti vizualizaciju mene kako krvava ljubim neko deblo.

Ako sam do gore umrla, ovdje sam se usrala ko grlica. A lišće, to predivno bakreno pokrivalo šumskog poda… mrš!!!! Ne vidiš stazu od njega, zamke na svakom metru, korijen, kamen, vododerina! Bedra sijevaju od bola, a prsti se grče od kočenja. U jednom trenutku sam već htjela odustati, doviknuti dragom koji bezbrižno vozi ispred mene, neka zove helikopter da me skine s brda, suze su bile na pomolu, raspad sistema!

Onda sam usisala sve to u sebe (doslovce i preneseno), već sam se tom stazom spuštala, moje tijelo zna kako se to radi, nema odustajanja, a moj um će slušat mene, a ne ja njega!

Pred kraj sam skoro pa uživala, ali moram priznati da me koštalo opakog psihičkog napora da izbacim iz glave sve nepotrebne misli, srastem s biciklom i kao u nekoj videoigrici, samo stišćem potrebne tipke svog tijela i automatski odrađujem kamenje, korijenje, zavoje.

Za spust za koji F.-u inače treba 20 minuta, zbog mene nam je trebalo 45. Nije mi ništa prigovorio, samo je rekao kako smo dobro iskoristili dan. I zaista, malo umiranja i malo hrvanja sa strahovima, sasvim su solidno začinili ovu nedjelju. :)

„Ni najgori neprijatelj ne može vam nauditi kao što vam može nauditi vlastiti um, ako je prepušten sam sebi. No, ako pazite na njega nitko vam ne može pomoći kao što on može.“
(Buddha)

Oznake: Sljeme, bicikl, umiranje

27.10.2013. u 20:39 • 2 KomentaraPrint#

<< Arhiva >>



< ožujak, 2020  
P U S Č P S N
            1
2 3 4 5 6 7 8
9 10 11 12 13 14 15
16 17 18 19 20 21 22
23 24 25 26 27 28 29
30 31          

Ožujak 2020 (7)
Veljača 2020 (8)
Siječanj 2020 (6)
Prosinac 2019 (7)
Studeni 2019 (9)
Listopad 2019 (32)
Rujan 2019 (9)
Kolovoz 2019 (16)
Srpanj 2019 (16)
Lipanj 2019 (8)
Svibanj 2019 (12)
Travanj 2019 (9)
Ožujak 2019 (10)
Veljača 2019 (6)
Siječanj 2019 (11)
Prosinac 2018 (5)
Studeni 2018 (8)
Listopad 2018 (1)
Rujan 2018 (2)
Kolovoz 2018 (1)
Srpanj 2018 (2)
Lipanj 2018 (3)
Svibanj 2018 (7)
Travanj 2018 (11)
Ožujak 2018 (14)
Veljača 2018 (13)
Veljača 2015 (3)
Siječanj 2015 (3)
Kolovoz 2014 (2)
Srpanj 2014 (1)
Lipanj 2014 (1)
Svibanj 2014 (3)
Travanj 2014 (8)
Ožujak 2014 (8)
Siječanj 2014 (8)
Prosinac 2013 (4)
Studeni 2013 (10)
Listopad 2013 (9)
Rujan 2013 (6)
Kolovoz 2013 (5)
Srpanj 2013 (2)
Lipanj 2013 (5)
Svibanj 2013 (11)
Travanj 2013 (1)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

Pišem,
jer se ne želim izgubiti,
potonuti pod težinom misli,
zaboraviti.
Želim se prisjetiti,
ostaviti trag,
želim se izliječiti.

Pišem,
jer vjerujem u riječi,
u njihovu jetkost,
punoću,
nježnost,
britkost,
bogatstvo
i moć,

da pokreću,
gase,
tješe,
podižu,

mame osmjehe
i suze.

Pišem.
Postojim.





Ne hodaj iza mene, možda te neću voditi. Ne hodaj ispred mene, možda te neću slijediti. Jednostavno hodaj kraj mene i budi mi prijatelj.

Albert Camus

Ne boj se savršenosti - nikad je nećeš doseći.

Salvador Dali

Linkovi


dtokamisli@yahoo.com

Copyright ©
Sva prava pridržana.
Nije dozvoljeno korištenje materijala s bloga bez odobrenja autora