Dnevnik toka misli

četvrtak, 29.03.2018.

Zora na čeki

Prvi gutljaj kave. S tim se čovjek može pomiriti. Sa životom, ako ima kave.

Prekjučer mi je stigao Lovački vjesnik, ali tek sam jutros imala par minuta za baciti oko na prva dva članka - pripreme sporazuma osiguranja kod naleta divljači na auto, i pregovori oko teksta novog zakona o lovstvu.

Odrasla sam uz Lovački vjesnik, rogovlje i oružje. Doduše, bio je rat, mnogo je ljudi odraslo uz oružje. U nekima ono i danas budi nelagodu, ali u meni ne. Možda više sigurnost. Otac mi je mnogo puta rekao kako su u ratu oni bili sa lovačkim puškama protiv organizirane i opremljene vojske. Stoga, neka, ne puca puška, puca čovjek. Čovjeka se ponekad bojim, oružja ne.

Lovački ispit sam položila u trudnoći. Prije toga sam bila par puta kao vježbenik u lovu. Dva puta u pojedinačnom lovu s ocem, tom prilikom on je bio toliko oduševljen što ima priliku razgovarati sa mnom, a da ne mogu pobjeći, da je potpuno zanemario osnove prikrivanja svojeg postojanja u šumi. I bila sam u jednom grupnom lovu, u pogonu. Mogla sam biti i na štandu, ali radije sam se probija sa ocem i psima kroz šipražje i istjerivala divlje svinje prema štandu.

Kad se izgubim u vrtlogu svakodnevnice i osjećam kako snaga istječe iz mene, povlačim se u sjećanje na jutro u zatvorenoj čeki. Prespavali smo noć. Zora sviće. Promatram oca dok provjerava tragove u polju, boje su još nestvarne, bezimene. Potok žubori u pozadini, a vrijeme kao da je stalo. Potom umivanje u hladnoj vodi, doručak i kava iz termosice, dok sjedimo u stražnjem dijelu pick up-a. Uz tu kavu ne pričaju se obične priče, nema uobičajenih asocijacija, svakodnevnih problema. Izranjaju sjećanja iz djetinjstva, slušam tajne koje moj otac ne priča svakome, pamtim ih i pohranjujem kao svoja. To je moja mentalna oaza, spokoj tog jutra, poput nepresušnog izvora, prelijeva se u moje biće, iskon kao vječnost. Obnovljena kročim dalje.

Tri mjeseca nakon što sam rodila krenula sam rješavati papirologiju oko nabave lovačkog oružja. Pokucala sam na vrata referade za oružje u policijskoj postaji. Dojenče spava u marami na prsima, a muž me prati u stopu.

Otvaram vrata i kažem gospodinu policajcu:

- Dobar dan, zanima me koja je procedura za nabavu lovačkog oružja.

Gospodin me pogleda u čudu, nagne se u stranu i pogleda mog muža koji mi viri preko ramena. On odmahne glavom, pokaže prstom na mene i kaže:

- Za nju, ne za mene. – čovjek se vrati u prvotni položaj i opet gleda mene, a onda konačno dođe do riječi.

S gospodinom policajcem sam se s vremenom dobro upoznala i sprijateljila. Čak mi je jednom organizirao dostavu zaboravljenih dječjih gaća policijskim kombijem na kućnu adresu (dijete nije uvijek spavalo kad bih dolazila u njegovu kancelariju, a kamere u policijskoj postaji su više puta snimile kako mijenjam pelene dok čekam na red).

Uglavnom, nabavila sam oružje, stavila ga u metalni ormar, i od onda nije vidjelo svjetla dana. Čitam s djetetom Lovački vjesnik, pokazujem joj kako izgleda pravi medvjed i prava lisica, dok u sebi uzgajam nadu kako ću se iduće zime naći sama na nekoj čeki. Osluškivati ću zoru u šumi i gledati buđenje boja. Samoća kao lijek. Iskon kao sudbina.

29.03.2018. u 08:48 • 14 KomentaraPrint#

<< Arhiva >>



< ožujak, 2018 >
P U S Č P S N
      1 2 3 4
5 6 7 8 9 10 11
12 13 14 15 16 17 18
19 20 21 22 23 24 25
26 27 28 29 30 31  

Ožujak 2020 (7)
Veljača 2020 (8)
Siječanj 2020 (6)
Prosinac 2019 (7)
Studeni 2019 (9)
Listopad 2019 (32)
Rujan 2019 (9)
Kolovoz 2019 (16)
Srpanj 2019 (16)
Lipanj 2019 (8)
Svibanj 2019 (12)
Travanj 2019 (9)
Ožujak 2019 (10)
Veljača 2019 (6)
Siječanj 2019 (11)
Prosinac 2018 (5)
Studeni 2018 (8)
Listopad 2018 (1)
Rujan 2018 (2)
Kolovoz 2018 (1)
Srpanj 2018 (2)
Lipanj 2018 (3)
Svibanj 2018 (7)
Travanj 2018 (11)
Ožujak 2018 (14)
Veljača 2018 (13)
Veljača 2015 (3)
Siječanj 2015 (3)
Kolovoz 2014 (2)
Srpanj 2014 (1)
Lipanj 2014 (1)
Svibanj 2014 (3)
Travanj 2014 (8)
Ožujak 2014 (8)
Siječanj 2014 (8)
Prosinac 2013 (4)
Studeni 2013 (10)
Listopad 2013 (9)
Rujan 2013 (6)
Kolovoz 2013 (5)
Srpanj 2013 (2)
Lipanj 2013 (5)
Svibanj 2013 (11)
Travanj 2013 (1)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

Pišem,
jer se ne želim izgubiti,
potonuti pod težinom misli,
zaboraviti.
Želim se prisjetiti,
ostaviti trag,
želim se izliječiti.

Pišem,
jer vjerujem u riječi,
u njihovu jetkost,
punoću,
nježnost,
britkost,
bogatstvo
i moć,

da pokreću,
gase,
tješe,
podižu,

mame osmjehe
i suze.

Pišem.
Postojim.





Ne hodaj iza mene, možda te neću voditi. Ne hodaj ispred mene, možda te neću slijediti. Jednostavno hodaj kraj mene i budi mi prijatelj.

Albert Camus

Ne boj se savršenosti - nikad je nećeš doseći.

Salvador Dali

Linkovi


dtokamisli@yahoo.com

Copyright ©
Sva prava pridržana.
Nije dozvoljeno korištenje materijala s bloga bez odobrenja autora