Dnevnik toka misli

srijeda, 28.03.2018.

Koordinatni sustav

Sjedim jučer s mužem na podu. Iako već odavno pod nije najsigurnije mjesto za odložiti bebu, dijete nam hoda i govori, mogli bismo se opet vratiti na kauč, ali mi i dalje živimo na podu. Gledamo filmove ležeći na podu, pijemo vikendom kavu na podu, čitam knjige na podu. Pod potpuno mijenja životnu perspektivu i nevjerojatno je univerzalan.

Uglavnom, sjedimo na podu i razgovaramo, dok se dijete plete po nama i prekida nas svaki čas. U jednom trenutku pitam ga:

- Slažeš li se sa mnom da... – pokušavam sročiti misao.

- Slažem se. – on me prekida i daje tipični odgovor dobro odgojenog supruga. Nakon što smo se prestali smijati, drugačije oblikujem pitanje.

- Mislim da je ljudska ljubav uvijek nesavršena, čovjek ne može potpuno nesebično voljeti, što ti misliš?

On se i ovaj put složi sa mnom, usput mi u zraku crtajući koordinatni sustav. Ljudska ljubav je asimptotska, i koliko god se približava liniji savršene, potpuno nesebične ljubavi, nikada ju ne dosiže. Objašnjava mi on kao tipično inženjerski profesionalno deformiran muškarac.

- Eto, to je jedan od razloga zbog kojeg te volim svojim nesavršenom ljudskom ljubavi. – odgovaram mu s osmjehom.

Oduvijek sam znala da ne bih mogla biti s nekime tko je iste struke kao ja. Dovoljno mi je osam sati pravnih termina. Doma, doma želim bujicu tuđih misli potpuno drugačijih od mojih. Kad sam birala fakultet nakon srednje škole, druga opcija mi je bila PMF - matematika. Zapravo pravo i nije tako različito od matematike. Imaš sustav pravila i problem koji moraš riješiti. Samo što riječi za razliku od brojeva ipak malo više kompliciraju stvari. Nedostaje mi matematika, njezina jasnoća, univerzalni jezik kojim se može sve opisati, pa čak i ljubav.

Ne vjerujem da ijedan čovjek može savršeno voljeti. Ograničeni smo, prvenstveno svojim tijelom, a onda teretom proživljenog. Drži me tri dana budnom, ili tri dana gladnom, i vjeruj mi bit ću zvijer, a ne biće puno ljubavi. Ili kad majka utopi svoje četvero djece u kadi, vjere mi, nije to učinila zato što ih nije voljela, cijeli set ograničavajuće ljudskosti bio je na djelu. Ili roditelji koji svojeg 35 godina starog sina, koji gubi dane na kompu, svojom nesavršenom ljubavi hrane, odijevaju, i time mu čine veće zlo nego da ga izbace iz kuće i tako natjeraju na djelovanje. Ljudska, nesavršena ljubav, čini mnogo zla po svijetu. Mi nismo u stanju 24-sata, 7 dana u tjednu, cijeli svoj život savršeno voljeti. A istinska ljubav po meni bi morala biti konstanta, ideal kojem težimo.

Čak kad činimo dobro svojom ljubavi, kad je ona najbolja što može biti, ljudska ljubav u sebi krije trunke sebičnosti. I to je u redu. Dokle god se trudimo, dokle god nastojimo biti najbolji što možemo. Ljudska ljubav niti ne mora biti savršena. Dovoljno je što je asimptotska.

28.03.2018. u 09:36 • 6 KomentaraPrint#

<< Arhiva >>



< ožujak, 2018 >
P U S Č P S N
      1 2 3 4
5 6 7 8 9 10 11
12 13 14 15 16 17 18
19 20 21 22 23 24 25
26 27 28 29 30 31  

Ožujak 2020 (7)
Veljača 2020 (8)
Siječanj 2020 (6)
Prosinac 2019 (7)
Studeni 2019 (9)
Listopad 2019 (32)
Rujan 2019 (9)
Kolovoz 2019 (16)
Srpanj 2019 (16)
Lipanj 2019 (8)
Svibanj 2019 (12)
Travanj 2019 (9)
Ožujak 2019 (10)
Veljača 2019 (6)
Siječanj 2019 (11)
Prosinac 2018 (5)
Studeni 2018 (8)
Listopad 2018 (1)
Rujan 2018 (2)
Kolovoz 2018 (1)
Srpanj 2018 (2)
Lipanj 2018 (3)
Svibanj 2018 (7)
Travanj 2018 (11)
Ožujak 2018 (14)
Veljača 2018 (13)
Veljača 2015 (3)
Siječanj 2015 (3)
Kolovoz 2014 (2)
Srpanj 2014 (1)
Lipanj 2014 (1)
Svibanj 2014 (3)
Travanj 2014 (8)
Ožujak 2014 (8)
Siječanj 2014 (8)
Prosinac 2013 (4)
Studeni 2013 (10)
Listopad 2013 (9)
Rujan 2013 (6)
Kolovoz 2013 (5)
Srpanj 2013 (2)
Lipanj 2013 (5)
Svibanj 2013 (11)
Travanj 2013 (1)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

Pišem,
jer se ne želim izgubiti,
potonuti pod težinom misli,
zaboraviti.
Želim se prisjetiti,
ostaviti trag,
želim se izliječiti.

Pišem,
jer vjerujem u riječi,
u njihovu jetkost,
punoću,
nježnost,
britkost,
bogatstvo
i moć,

da pokreću,
gase,
tješe,
podižu,

mame osmjehe
i suze.

Pišem.
Postojim.





Ne hodaj iza mene, možda te neću voditi. Ne hodaj ispred mene, možda te neću slijediti. Jednostavno hodaj kraj mene i budi mi prijatelj.

Albert Camus

Ne boj se savršenosti - nikad je nećeš doseći.

Salvador Dali

Linkovi


dtokamisli@yahoo.com

Copyright ©
Sva prava pridržana.
Nije dozvoljeno korištenje materijala s bloga bez odobrenja autora