Dnevnik toka misli

ponedjeljak, 10.03.2014.

Prozor

Jutro je bilo divno. Sinoć sam pomaknula budilicu na pet minuta ranije. Kao da sam si jutros time dodala pola sata, a ne pet minuta.

Sunce se rasulo po spavaćoj sobi, otvorila sam prozor i udisala jutarnju hladnoću. Narančasto šarenilo plesalo je na zaslonu mojih kapaka, svježina je osvajala moje toplo tijelo, bistrina se proširila mojim umom, a duh postao spreman za nove izazove.

Molitva mi u tim trenutcima navire kao iskonski poriv. Da me nikad nitko nije naučio moliti, da nikad nisam bila krštena, da nikad u mene nisu usađeni običaji, u tim trenutcima, vjerujem, zahvalnost bi skliznula s mene bez moje volje, divljenje bi se razlilo kao kad brana pukne, upila bih djela Umjetnika nad umjetnicima halapljivo, gubeći se u raskoši Njegovog uma.

Moj prozor,
moje klecalo,
moje mjesto molitve,
gdje me jutra ohrabruju,
kiše sapiru moju bol,
a zvijezde mi pričaju o snovima.

10.03.2014. u 11:30 • 2 KomentaraPrint#

<< Arhiva >>



< ožujak, 2014 >
P U S Č P S N
          1 2
3 4 5 6 7 8 9
10 11 12 13 14 15 16
17 18 19 20 21 22 23
24 25 26 27 28 29 30
31            

Ožujak 2020 (7)
Veljača 2020 (8)
Siječanj 2020 (6)
Prosinac 2019 (7)
Studeni 2019 (9)
Listopad 2019 (32)
Rujan 2019 (9)
Kolovoz 2019 (16)
Srpanj 2019 (16)
Lipanj 2019 (8)
Svibanj 2019 (12)
Travanj 2019 (9)
Ožujak 2019 (10)
Veljača 2019 (6)
Siječanj 2019 (11)
Prosinac 2018 (5)
Studeni 2018 (8)
Listopad 2018 (1)
Rujan 2018 (2)
Kolovoz 2018 (1)
Srpanj 2018 (2)
Lipanj 2018 (3)
Svibanj 2018 (7)
Travanj 2018 (11)
Ožujak 2018 (14)
Veljača 2018 (13)
Veljača 2015 (3)
Siječanj 2015 (3)
Kolovoz 2014 (2)
Srpanj 2014 (1)
Lipanj 2014 (1)
Svibanj 2014 (3)
Travanj 2014 (8)
Ožujak 2014 (8)
Siječanj 2014 (8)
Prosinac 2013 (4)
Studeni 2013 (10)
Listopad 2013 (9)
Rujan 2013 (6)
Kolovoz 2013 (5)
Srpanj 2013 (2)
Lipanj 2013 (5)
Svibanj 2013 (11)
Travanj 2013 (1)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

Pišem,
jer se ne želim izgubiti,
potonuti pod težinom misli,
zaboraviti.
Želim se prisjetiti,
ostaviti trag,
želim se izliječiti.

Pišem,
jer vjerujem u riječi,
u njihovu jetkost,
punoću,
nježnost,
britkost,
bogatstvo
i moć,

da pokreću,
gase,
tješe,
podižu,

mame osmjehe
i suze.

Pišem.
Postojim.





Ne hodaj iza mene, možda te neću voditi. Ne hodaj ispred mene, možda te neću slijediti. Jednostavno hodaj kraj mene i budi mi prijatelj.

Albert Camus

Ne boj se savršenosti - nikad je nećeš doseći.

Salvador Dali

Linkovi


dtokamisli@yahoo.com

Copyright ©
Sva prava pridržana.
Nije dozvoljeno korištenje materijala s bloga bez odobrenja autora