Dnevnik toka misli

ponedjeljak, 06.01.2014.

Kraj mene. Uvijek.

20.08.2013.g.

- Blog nikad neće i ne smije zamijeniti moj duševni i misaoni razvoj kroz dnevnik.



A dogodilo se baš to. Zanemarila sam dnevnik, a blog me nije ispunio. Ovdje nisam sva svoja, cenzuriram se i pokazujem kao jaka osoba koja nešto zna i sigurna je u sebe. A ja to nisam, bar ne uvijek, bar ne stalno. Nedostaje mi da negdje mogu izliti svu svoju bijedu, bez da mi netko sudi, bez da sudim sama sebi kroz oči drugih.

Moji su "zalutali" na Cres. Odu prodat štene u Rijeku, pa nestanu na tri dana. Buraz i njegova cura su dole. Sviđa mi se burazova cura, iako ju ne poznajem puno. Nastojim ne smetat i ne biti dosadna starija sestra. Djeluje mi organizirano i pedantno, faks joj je važan i organizira svoje vrijeme oko njega. Ona trenutno uči, a moj buraz igra igrice. Ona ne misli da je lumena i da će svojom pameću lako proći kroz život, kao on. Zna da u sve mora uložiti trud, i ona će to učiniti, i vjerojatno će postići više od mog buraza.
Volim ih, kao mladu biljku koja je tek počela rasti, koja se bori za malo sunca i stabilnosti, a život ih stišće sa svih strana. Mladi trebaju stijenu na koju se mogu osloniti i koja im neće suditi.



Nedostaje mi uzor. Netko kome se divim, čiji autoritet prihvaćam, koga ću slijediti, kome ću vjerovati. Nekad je to bio moj otac, i majka, Crkva, razni likovi u knjigama što sam ih gutala kao da da mi vrijeme bježi kroz prste, nekad su to bili profesori u školi, pa na fakultetu.

A sad?

Nitko. Među javnim ličnostima Hrvatske nema takve osobe, kao niti u mojoj bliskoj okolini. Ljudi. Sa svojim manama i slabostima. I ljubim ih jer su ljudi, ali ne mogu ima se predati, ne mogu ih bespogovorno slušati i činiti što mi kažu.

Više ne mogu biti dijete. Nemam pravo ne upotrijebiti svoj mozak i slijediti nekoga.
A tako bih rado. Tako bih rado da mi netko dođe i kaže - evo, učini to i to, idi ovim smjerom, svaki dan napravi ove stvari, i ostvariti ćeš svoj smisao, svoju bit, ono zbog čega si stvorena, nećeš potratiti život. Ostvarit ćeš ga.

Biti sam svoj vođa, kako osamljena dužnost.

Svaki dan molim Boga da me vodi, da prepoznam njegovu volju. Ali Bog je prepreden i nitko nema uvida u njegove planove.

"Dao sam ti sve, i srce, i razum, i vjeru. Koristi ih."

A ja bih da mi sve napiše crno na bijelo.

"Ipak ćeš se morati malo potruditi. Dao sam ti alate, neću ti dati i gotov proizvod. Slobodna si. A Ja sam tu kraj tebe. Uvijek."

Oznake: uzor, autoritet, oslonac

<	siječanj, 2014					>
P	U	S	Č	P	S	N
		1	2	3	4	5
6	7	8	9	10	11	12
13	14	15	16	17	18	19
20	21	22	23	24	25	26
27	28	29	30	31

Ožujak 2020 (7)
Veljača 2020 (8)
Siječanj 2020 (6)
Prosinac 2019 (7)
Studeni 2019 (9)
Listopad 2019 (32)
Rujan 2019 (9)
Kolovoz 2019 (16)
Srpanj 2019 (16)
Lipanj 2019 (8)
Svibanj 2019 (12)
Travanj 2019 (9)
Ožujak 2019 (10)
Veljača 2019 (6)
Siječanj 2019 (11)
Prosinac 2018 (5)
Studeni 2018 (8)
Listopad 2018 (1)
Rujan 2018 (2)
Kolovoz 2018 (1)
Srpanj 2018 (2)
Lipanj 2018 (3)
Svibanj 2018 (7)
Travanj 2018 (11)
Ožujak 2018 (14)
Veljača 2018 (13)
Veljača 2015 (3)
Siječanj 2015 (3)
Kolovoz 2014 (2)
Srpanj 2014 (1)
Lipanj 2014 (1)
Svibanj 2014 (3)
Travanj 2014 (8)
Ožujak 2014 (8)
Siječanj 2014 (8)
Prosinac 2013 (4)
Studeni 2013 (10)
Listopad 2013 (9)
Rujan 2013 (6)
Kolovoz 2013 (5)
Srpanj 2013 (2)
Lipanj 2013 (5)
Svibanj 2013 (11)
Travanj 2013 (1)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv