Dnevnik toka misli

ponedjeljak, 23.12.2013.

Imam pitanje!

Imam pitanje za blogere, i muške i ženske, bez obzira na dob.

S obzirom da znam da čovjek kad traži savjet ili tuđe mišljenje o nekom postupanju, lako upadne u zamku da traži savjet od osobe koja će mu dati savjet koji mu odgovara, a ne onaj suprotnog sadržaja, želim izbjeći tu zamku i pitati osobe za koje ne znam kakav će mi odgovor dati. :)

Pitanje glasi:

Što znači kad slobodna cura bez pitanja uzme kapu muškarca i stavi ju sebi na glavu (u zatvorenom prostoru, dakle nije joj zima za uši ;) ?

Hvala na svakom mišljenju!!

Oznake: imam pitanje

23.12.2013. u 11:42 • 19 KomentaraPrint#

petak, 20.12.2013.

Pjesma 5.

Sjedim.
Ugašena.
Izgubljena.
Nestala.
Zaboravljena.

Tišina me obavija poput druge kože.
Oblaci se dižu.
Sunce proviruje.
Rastežem se i namještam kosti.


Gole grane i novi krov.
Pogled kroz prozor.
Još malo i tijek prolaznosti će se nastaviti.

Apsurd izgubljenog vremena.
Pod pritiskom svetkovine.

Um - najzanimljivija igračka.


20.12.2013. u 11:34 • 2 KomentaraPrint#

utorak, 17.12.2013.

Užarena kugla

Pripremila sam tijesto za pizzu, sada čekam da se digne ispod čiste krpe kraj radijatora. Gladna sam, ali strpjet ću se, pričekat ću vrući žuto - crveni komad na koji ću staviti preveliku količinu gustog, bijelog vrhnja. Baš onako kako volim.

Sama sam.

Paše mi samoća.
Sporost.

Mirna sam.
I moj um je miran.
Namješta se poput mačke kraj peći.

Jednom davno, ovakvi sivi, sipljivi dani prignječili su me.

Napisala sam 22.10.2003.g.:

Užasavaju me ova mračna jutra,
kada nema sunca da me probudi.
San se samo prelijeva u javu,
a java u san, bez granica.
Bez prepoznavanja i razdvajanja jednog od drugog.

Siva se težina sipljivo prelijeva zrakom na zemlju,
na umorno jesenje lišće,
na stare ispucale crjepove,
na utihlo moje srce,
na bezvoljnu moju dušu.

Nema otpora u mojoj krvi,
nema bunta u mojim mislima,
nema snage, nema promjene, nema sunca, nema izvora…
Nema, nema, nema…nema.

Danima se budim i ne vidim razlike
između dana i noći.
Kiša neprimjetno natapa moju životnu okolinu.
Poput kruha namočenog u vodu
i ostavljenog na postupno raspadanje.




I zaskočilo me, i ove godine, jednako neprimjetno, to močvarno predblagdansko sivilo.

A onda sam se predomislila i obukla žutu vestu na posao.

A onda me u nedjelju F. odveo na Sljeme i šepirila sam se na suncu. Bijelo more oko mene, duboko plavo nebo iznad mene i blještavo sunce na mojoj koži.




Usporila sam. Zimi treba usporiti. Ne stati, samo malo usporiti. I nositi žutu boju. Kao podsjetnik. Da iznad guste magle sja užarena kugla i prosipa dobrotu po nama.

Oznake: Sunce, java, san, pizza

17.12.2013. u 17:05 • 0 KomentaraPrint#

utorak, 10.12.2013.

Mi, veliki odrasli ljudi

Nedavno sam naletjela na članak o co-parenting. Govorio je o tome da s nekim odgajaš dijete, a da uopće niste vjenčani ili imate ikakve emocije jedno spram drugog.

Taj termin ima više aspekata, ne samo ovaj koji me zaintrigirao. Naime, parentig u engleskom jeziku znači proces pružanja potpore u fizičkom, emotivnom, socijalnom i intelektualnom razvoju djeteta. A coparenting, kad to radiš s još nekim u suradnji. Dakle, to ne moraju biti roditelji, već bilo tko kao nositelj tog procesa.

Pojavljuje se trend da ljudi koji nikad ni nisu bili u nekakvom odnosu, ni emotivnom ni rodbinskom, traže osobu s kojom bi zajedno odgajali dijete. I jasno mi je zašto, lakše je u dvoje odgajat dijete, a u situacijama kad ne želiš vezu, a želiš dijete, to se čini kao super opcija.

Vjerujem da takav odnos može odlično funkcionirati i pokazati se kao nadasve uspješan.

Zašto?

Riječ je o odnosu koji izvlači neke od najboljih sastojaka iz poslovnog odnosa i iz odnosa muškarca i žene. U poslovnom odnosu nema emocija, svaki aspekt suradnje se dogovara, jasno, nedvosmisleno i na obostranu korist, jer zato i poslujete skupa. Iz odnosa muškarca i žene proizlazi dijete kao jedan od (bar po meni) odličnih sastojaka.

Kao načini za ostvarenje dobrog co-parentinga, navode se na stranici http://edis.ifas.ufl.edu/fy1000 :

Communication: Without question, communication is the key to building a solid coparenting alliance, just as it is the key to building a strong marital or couple relationship. Parents must make the time for communication and learn how to effectively discuss their views about parenting.

Finding the positive: Identification of, and respect for, each partner's contributions to the child's development is an important step towards an improved coparenting relationship. Parents should watch their partners' interactions with the children and attempt to identify not just the things they feel are damaging the child, but also the things that are benefiting the child. These may be things that you also do well, but often they will be things that are different from your way of doing things. The proof is in your child's response over time.

Compromise: Parents need to be willing to give up the satisfaction that comes with "being right" all the time, and realize that, in many cases, both parents may hold reasonable views of how to parent the child. Parents should try to come to a conclusion that both can agree on. Indeed, research sests that parents who are more flexible are able to coparent more effectively than those who are more rigid.

Never undermine or criticize the other parent's parenting: It is easy to take verbal swipes at the other parent in front of the child, such as "Daddy's mad today," or "Mommy never lets you do anything, does she?" Or parents may actively undermine each other's parenting by "undoing" previously set limits or otherwise contradicting their partners. Behaviors such as these 'can reduce the child's respect for the other parent, cause conflict and/or alienation of the other parent, and create an inconsistent and potentially confusing environment for the child.

Cohesion: Parents can work to foster unity in their family and to strengthen the partner's role as a coparent for the child. Making an effort to include the other parent in your fun interactions with the child (though not when s/he is stealing his or her only moment of down time that day!) and regularly asking for the partner's opinion in parenting decisions will likely benefit the child.

It's not written in stone: Remember that this is an ongoing process. Parenting plans should be revised over time as needed.


Dakle,
-komunikacija
-pronalaženje pozitivnog
-kompromisi
-ne podcjenjuj i ne kritiziraj roditeljske odluke i djelovanje drugog roditelja
-kohezija
-nije zapisano u kamenu što je ispravno

Vjerujem da ljudi koji se odluče na to i dogovore da zajedno odgajaju dijete, na određeni način već unaprijed usvajaju te načine pristupa situacijama i problemima. Njihova ljubav je usmjerena na dijete, a u odnosu jedno na drugo oni su u poslovnom odnosu.

Pa zašto onda u odnosu u kojem postoje emocije to nije tako jednostavno? Kako to da emocije otežavaju da ljubavni odnos uspješno rješava „poslovna“ pitanja?

Kad bi se moji roditelji posvađali, bilo mi je to strašno, jer, kao djetetu, za mene je to značilo da mi se tata i mama više ne vole. Kasnije mi je tata objasnio kako je s emotivnim dijelom među njima sve u redu, oni se i dalje vole, ali poslovni dio odnosa ne štima i oko toga se svađaju.


Mislim da je važno shvatiti da se emotivni odnos (bilo heteroseksualni, bilo homoseksualni, ili poligamni, nevažno) sastoji od emotivnog, ali i od poslovnog dijela, a onda i znati prepoznati u kojem dijelu odnosa je problem nastao, i ne provlačiti posljedice i načine rješavanja tog problema na drugi dio odnosa.

Pogotovo, ako problem nije u emotivnom dijelu (nitko nikoga nije prevario, prestao voljet, izdao povjerenje, lagao…), nego u poslovnom dijelu odnosa (nered u stanu, tko će otići po dijete u vrtić, odabir mjesta izlaska, financije….), bilo bi dobro primjenjivati gore navedena sredstva, od kojih i dalje smatram da su najvažnija

KOMUNIKACIJA i KOMPROMIS!!



Dakako, sve što ja pričam uvijek se odnosi na odnos u kojem ljudi svjesno i svojevoljno odabiru biti, jer ipak imaju neki zajednički cilj. Doduše, nisam sigurna u kojoj mjeri ljudi o tome svjesno razmišljaju. Mladi kad ulaze u veze i vezice, malo stariji mladi kad se odlučuju na brak, kohabitaciju…, da li razmišljaju o tome zbog čega ulaze u taj odnos? Iz kojih razloga, s kojim ciljevima, koje će biti posljedice kad se strast i zaljubljenost pretvori u razlike u karakteru, navike i rutine, u, kako to zakon definira, „nepomirljive razlike“?

Jutros sam se posvađala s mužem, oko poslovnog dijela našeg odnosa. Bila sam ljuta i otišla ljuta na posao. I sad, mogla sam se funjiti ostatak dana, odbijati komunikaciju s njim i slično, i prije par godina to bih i napravila, jer nisam ni znala koliko time štetim prvo sama sebi, jer imam usran dan, a onda i odnosu do kojeg mi je stalo. Danas to rješavam drugačije. Čim sam si po svijestila da je riječ o poslovnom dijelu, ljutnja je splasnula, pristupam problemu racionalno, poslovno, i znam da ćemo on i ja to riješit putem komunikacije i kompromisa.

Co-parenting bez emotivne veze, je u startu u prednosti što se tiče postizanja uspjeha, baš zato što nema opasnosti da se emotivni dio pomiješa sa poslovnim i zamuti pogled na problem i moguće načine njegovog rješavanja.

Veliki je problem ostvarenje kvalitetnog roditeljstva nakon razvoda/prekida. Djeca često pate upravo zato što roditelji JOŠ UVIJEK imaju emocije jedno spram drugog, jer nasuprot ljubavi ne stoji mržnja, nego ravnodušnost. Čim postoji potreba za mržnjom, osvećivanjem, ocrnjivanjem drugog roditelja, podcjenjivanjem, znači da emotivni dio zamućuje poslovni odnos u kojem se te osobe zapravo trenutno nalaze, i u kojem bi cilj trebao biti, dobrobit njihovog djeteta.

Najslabije i najnevinije biće, dijete, biva izloženo manipulacijama, nedosljednostima, emotivnom ringišpilu, zato što mi, veliki odrasli ljudi, nismo u stanju odvojiti emotivni i poslovni dio.








Oznake: co-parenting

10.12.2013. u 18:53 • 0 KomentaraPrint#

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

< prosinac, 2013 >
P U S Č P S N
            1
2 3 4 5 6 7 8
9 10 11 12 13 14 15
16 17 18 19 20 21 22
23 24 25 26 27 28 29
30 31          

Veljača 2018 (10)
Veljača 2015 (3)
Siječanj 2015 (3)
Kolovoz 2014 (2)
Srpanj 2014 (1)
Lipanj 2014 (1)
Svibanj 2014 (3)
Travanj 2014 (8)
Ožujak 2014 (8)
Siječanj 2014 (8)
Prosinac 2013 (4)
Studeni 2013 (10)
Listopad 2013 (9)
Rujan 2013 (6)
Kolovoz 2013 (5)
Srpanj 2013 (2)
Lipanj 2013 (5)
Svibanj 2013 (11)
Travanj 2013 (1)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

Pišem,
jer se ne želim izgubiti,
potonuti pod težinom misli,
zaboraviti.
Želim se prisjetiti,
ostaviti trag,
želim se izliječiti.

Pišem,
jer vjerujem u riječi,
u njihovu jetkost,
punoću,
nježnost,
britkost,
bogatstvo
i moć,

da pokreću,
gase,
tješe,
podižu,

mame osmjehe
i suze.

Pišem.
Postojim.





Ne hodaj iza mene, možda te neću voditi. Ne hodaj ispred mene, možda te neću slijediti. Jednostavno hodaj kraj mene i budi mi prijatelj.

Albert Camus

Ne boj se savršenosti - nikad je nećeš doseći.

Salvador Dali

Linkovi

Copyright ©
Sva prava pridržana.
Nije dozvoljeno korištenje materijala s bloga bez odobrenja autora

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se