free counters

SEKS, POLITIKA I GOSPODARSTVO

ponedjeljak, 29.09.2014.

SCHOOL DAYS

Kažu da su najbolje stvari u život uvijek one koje dođu spontano (osim spontanog pobačaja, naravno).
Budući da se i meni dogodila jedna spontana stvar red bi bio podijeliti je na ovim opskurnim 'SPIG' - ovskim stranicama. O tome ne da nikad nisam razmišljao nego sam uvijek mislio da se običnim smrtnicima takve stvari ne događaju. Ovakvu čast stvarno nisam mogao zamisliti.
Sretan kao prasac, a šta'š pričat?

Naime, moja draga Marinče, inače profesorica hrvatskog jezika u sklopu eksperimentalnog programa za 2. razred srednje škole odlučila je uvrstiti jednu pomalo neobičnu i prilično neistraženu temu. Tema je to koja je dosta marginalizirana, ali eto tu je, postoji, mnogima služi kao ispušni ventil, ponekima kao odskočna daska, poneki samo dijele komadiće svoje intime, poneki otkriju da posjeduju talent za koji nisu ni znali da ga imaju, poneki odustanu prije nego i započnu, nekima je to poligon za izbacivanje svojih bolesnih frustracija, nekima bijeg od samoće ...

Nekima, pak (za hokej ahahaha ... humor i to loš. glup i samo meni zabavan) služi samo i jedino kao sredstvo za izbacivanje nekoliko trilijuna megatona pozitivne energije. Krško pozitivne energije. Etna radosti. Vezuv sreće. Pirotehnika Mirnovec zadovoljstva, švercana zelena petarda kod čika Laze ushićenja, Fukušima ... a da, ajmo sad ...
Dakle, tema koju će Marinče obratiti su blogovi i mišljenja smo da će djeci to sigurno biti zanimljivo i poučno.

Radnim kolegama je rekla o čemu se radi i ideja je pala na plodno tlo.
Da, upravo tako, kao što vjerojatno pretpostavljate, onaj introvertirani, dosadni, nezanimljivi, nedruštven, nelijep, naočit, čudan, netalentirani, poluludi Maurice Spigorovsky (joj, što mrzim ljude koji o sebi pričaju u trećem licu. To je neka vrsta kompleksa i preuveličanog mišljenja o sebi samom - u zadnjoj emisiji NU2 gost je bio oni dr. Kujundžić i u jednom trenutku malo mu se omaklo, a Stanković mu je trenutno rekao da to izbjegava jer da ljudi to baš ne vole), dakle, ja, odnosno ovaj moj skromni i poučni pupoljak od bloga uvršten je ni pet, ni šest već u - školski program.

IZBACI ULJEZA!
Matoš, Krleža, Sartre, Spigorovsky, Pupačić, Beckett, Marulić, Ludlum, Hemingway.
Točan odgovor je - Ludlum, naravno, ovi svi drugi su uvršteni u školski program.
A ni za Paula Coelha nisam siguran.
E, moj Kveljo ...

To ne da je čast nego nema adekvatne riječi u našem jeziku koja bi tako nešto opisala ( štajaznam, ne može biti 'reminiscencija' kad je to nejasno sjećanje, a još manje 'rekonvalescentnost' kad to označava oporavak od bolesti, nije ni 'nebnica' kad je to hrvatski izraz za natkrovlje ili baldahin ...)
Luda kuća!

Marinče me još pitala da li bih bio voljan doći kad bude održavala taj sat.
Sve se nešto mislim ...


- 23:59 - Komentari (5) - Isprintaj - #

NO RETREAT, NO SURRENDER ...

Razmaženo čitateljstvo ovog opskurnog bloga naviklo je da svaki put kad kliknu osvane nešto novo.
Budući da zadnja dva tjedna živim tempom za koji je normalnom smrtniku nužno posegnuti za kokainom siroti 'SPIG' je gurnut u drugi plan.
Al' ne zadugo.
Ipak su Mauriceove umotvorine moj alter ego i u to ime srdačno pozdravljam svih šestero ljudi koji me u tome podržavaju.

Onako telegrafski:
- Nedavno smo svirali u Škabrnji imali čast vidjeti Dalmatinca koji je najduže u povijesti sjedio u kafiću. Lola je skupljao puževe i kad je skupio par kila otišao je popiti pivu, a najlon krcat puževima ostavio vani u bašti. Procijenite koliko je trajala njegova piva kad je u trenutku kad smo mi došli više od pola puževa uteklo iz vrećice. Rekord je bio jedan mali živahni puž koji se udaljio više od šest metara tako da smo ga prozvali Usain Bolt.
- Na nagovor moje fb prije Bobe Đuderije (alias Marcheline) moja je priča o nesretnoj ljubavi ukrajinskog psihopata poslana na jedan natječaj i mogu reći da rezultate očekujem s nestrpljenjem. Ako mi uleti neka od nagrada moglo bi biti stvarno veselo.
- Zahuktala se realizacija jednog projekta o kojem maštam više od deset godina. S obzirom na broj ljudi koje sam izmaltretirao bila bi šteta da to uskoro ne privedemo kraju.
- U jednoj od idućih epizoda sjest ću (doslovno) u vremenski stroj i prvi u Europi vratiti se ni pet ni šest već - u 1954. Iako prethodna rečenica izgleda kao da je izašla iz usta nekog tko se prejeo bunike kad vidite o čemu je riječ znat ćete o čemu je riječ.

Uza sve to stignem biti primjeran otac, suprug, djelatnik, fušer, prijatelj, drug u nevolji, katolik ...
Btw, nedavno mi je moj mali rekao rečenicu koja mi predstavlja najveći kompliment ikad.
Nešto smo se ludirali na kauču i izvodio sam neku uvrnutu lutkarsku predstavu od koje su njemu tekle suze od smijeha. U jednom trenutku petogodišnje dijete je izgovorilo:
- A daj, tata, uozbilji se!

Eto, za sam kraj ovog podsjetnika koji zorno svjedoči da 'SPIG' ovsko ludilo bubri kao fažol u teći vode stiže jedan totalni šok. O čemu je riječ?

Puno puno prije nego se Mišo pretvorio u spomenik samom sebi, puno puno prije nego je Aci Stankoviću izjavio da su dvije najbolje pjesme svih vremena 'My Way' u izvedbi Elvisa Presleya i 'Ako me ostaviš' Miše Kovača, puno, puno prije nego je doživio sve one tragedije koje su ga snašle, puno, puno prije nego je patentirao izgled dalmatinskih galebova, puno, puno prije nego je ljubovao s Anitom ... znači, u vrijeme kad pojam jet set nije ni postojao jer bi ti na vrata odmah pokucali da te priupitaju o porijeklu imovine Mišo je vozio Citroena koji mu je prodala Brigite Bardot, pušio havane i snimio nešto što su čuli samo rijetki.
Čak ni oni koji ne pamte koliko su puta na njegovim nastupima rasparali potkošulju i popili pive iz politrenih plastičnih čaša.

Funky blues ludilo koje za razliku od raznoraznih ofucanih dromfulja neće skupiti milijune pogleda, ali će zato svoju premijeru doživjeti upravo na 'SPIG' -u.
Hvala mom rodijaku Cijouou koji mi je ovo otkrio..
Pozdrav!
Maurice




Za sam kraj jedan mala blic anketa. Pročitajte pitanje i bez uplita sa strane odgovorite kako mislite da je najbolje. Pitanje glasi:
Da li s nestrpljenjem očekujete iduću epizodu:

a) da, to me još jedino drži da se ne bacim kroz prozor
b) ne, za 'SPIG' me zaboli kiki
c) koji si ti?

- 12:28 - Komentari (2) - Isprintaj - #

petak, 19.09.2014.

KAO PRVO - NE MORAM JA NIŠTA!

Tri priče.
Tri tužne sudbine.
Tri dragocjena životna iskustva.
Treća današnja priča me toliko stresla da sam u jednom trenutku odlutao u mislima i autom promašio skretanje u ulicu u koju sam skrenuo bar sto pedeset puta. To mi se inače događa jako, jako rijetko.

PRIČA PRVA
2004.

Čovjek se vratio u svoje rodno mjesto nakon pola stoljeća provedenog u Australiji. Raskošna kuća, uređeno dvorište, kameni zidovi. Životni san ostvaren ne sto, već milijun posto.
Jednom prilikom mi je rekao da mu je 'cili život jedini san bija pod stare dane vratiti se amo'.

Inače, jedna stvar koja me uvijek fascinirala kod dijaspore su pojedinci kojima je nakon tolikih desetljeća provedenih u bijelom svijetu mentalni sklop ostao potpuno isti. Znate one priče kad se preko oceana brodom šalje kontejner pun cigli i cementa iz uvjerenja da je njegovo rodno selo i dan danas isto kao 1962. kad ga je napustio.
Definitivni šampion u toj disciplini je jedan stariji gospodin koji je kontejnerom poslao mješalicu i građevinska kolica s probijenom gumom. Da mu je bar netko rekao pravo stanje stvari bio bi uštedio puste tisuće dolara iako čisto sumnjam da bi prihvatio činjenicu su u njegovo selo stigli struja i asfalt.
Pa nije to Adelaide.

Nevezano za ovo, volio bih spomenuti fantastičan 'SPIG' - ovski detalj kad je jedan moj Jezeranin šezdeset i neke pošao također u Australiju. Sve je bilo dobro dok nije došao trenutak prolaska kroz aerodromsku kontrolu. Senzori i sirene su podivljale detektirajući neki ogroman metalni predmet. Frka, strka, panika. Sve zaleglo.
Drama je okončana par sekundi kasnije. U putnoj torbi između busena bičava i mudanata nosio je - motiku.
Jebi ga, ipak ide u bili svit raditi, a bez alata nema zanata.

No, dobro ...
Gospodin s početka priče svoj je životni vijek proveo radeći od jutra do mraka s ciljem dokazivanja selu da nije on više onaj mali odrpanac koji je bio željan kore kruva. Inače, dokazivanje pred ljudima kojima u životu uopće nisi bitan spada u svakako najgluplje oblike ljudskog postojanja. Čemu? Kome? To je ona čuvena uzrečica 'šta će reći selo?'
Kad mi selo bude platilo struju i registraciju auta to će mi mišljenje možda biti i bitno.
Ovako spadam u one tzv. nenormalne.
Što me jako veseli.

Čovjek se, dakle, vratio. Pošteno je zaslužio mirovinu i blagoslovljen mu bio svaki dolar kao i svaka neprospavana noć zbog križobolje. Jutrom bi obukao svoje bijele hlače i cipele, prošetao do rive na kavu, nedjeljom bi odlazio na misu. Nedostajali su mu djeca i unuci, ali što je tu je. Ionako su to već odrasli ljudi, a on napokon živi svoj 'Dalmatian dream' punim plućima. Ići će on i stara do njih čim završi lito.
Dalmatian dream je trajao točno godinu dana.
Čak i malo manje.
Nije on bio baš toliko star da nije još koju godinu mogao uživati u kamenu, maslini i zdrači za kojima je toliko venuo.

Sedamdeset godina patnje, muke, odricanja da bi patronažna sestra ustanovila da je smrt nastupila usred zatajenja srca.
Smrt nije kraj, nastavit će on živjeti u svojoj djeci i unucima ...
Krasna utjeha.
Ipak mislim da ga nije tek tako trebalo nestati.



NA ODIJELIMA ZA POKOJNIKE NIKAD SE NE ŠIVAJU DŽEPOVI
Talijanska narodna



PRIČA DRUGA
PET GODINA KASNIJE

Posve je prirodno da u današnja vremena radnici nisu zadovoljni s gazdom niti gazda s njima. Budući da iznimka potvrđuje pravilo neobično mi je drago da sam deset godina radio u firmi koja se niti u jednom trenutku nije uklapala u taj stereotip.
Radili smo dobro, plaće nam nisu kasnile i ono što je najbitnije, osjećali smo se kao ljudi. Bar ja. Bezbrojna druženja, roštiljanja, pijanstva ... velika obitelj. Možda malo njurgava i disfunkcionalna, ali ipak obitelj.
Gazda je bio čovjek za kojeg nitko ni dan danas nema ružnu riječ. Ljudina.
Pošten i fer igrač što mu se bezbroj puta obilo o glavu. Tome i dan danas svjedoče liste dužnika koji su ga koštali i zdravlja i živaca. Ona prokleta narodna poslovica 'pomozi sirotu na svoju sramotu' ovaj put se pokazala sto posto istinita.
Ne kažu Nijemci bez veze 'daj čovjeku na dug i dobio si neprijatelja'.
Doduše, u mom slučaju to ne vrijedi jer ja bih se radije ubio nego iznevjerio povjerenje čovjeka koji mi je pomogao, ali mene ionako nitko ništa ne pita.

NAJBOLJI POSAO NA SVIJETU JE ISPUMPAVANJE CRNIH JAMA JER PUNO JE BOLJE IMATI POSLA S GOVNIMA NEGO S LJUDIMA.
Jezerska narodna

Inače, za posao privatnog vođenja takve firme u nas prvo i zlatno pravilo je da moraš biti gad. Gaziti preko mrtvih, muljati, lagati, varati, krasti. Pošten čovjek tu nema što raditi. Jednom sam prilikom upoznao direktora 'Badela' koji je jedan jako drag i pristojan čovjek i iako umirovljen i sa više nego dobrom mirovinom i dan danas daje sve od sebe kako bi ta naša čuvena firma opstala. Jedan mu je novopečeni tajkun rekao da mu je to njegovo zalaganje za radnike i za firmu smiješno i da je 'socijalistički tip direktora'.
Humanost i moral u današnjem svijetu odavno ne vrijede ni jedne jedine lipe.
Iako smo se svi, kao, okrenuli vjeri.
Mo'š mislit'.

Nego, da se vratimo mi mom bivšem gazdi. Njegova priča mi je, nažalost, još jedno dragocjeno iskustvo.
Zamislite život u kojem Vam non stop zvoni mobitel, a svaki poziv je stres za sebe. Nema onog sad ću ja nakon ručka sjesti na kauč, dignuti noge na stolić i sat vremena ubiti oko. Većina tih pokušaja bila bi prekinuta zvonjavom mobitela. Nekad bi ga ugasio, ali onda te čekalo pet propuštenih poziva pa ti dođe na isto. Ovaj nije platio, ovaj poslao nešto krivo, ovaj dužan pa se prestao javljati na telefon ... 4,5,6 ...10 kava dnevno, par kutija crvenog 'Marlbora', večernja opuštanja uz roštilj, gemišt ... i teška glava do sutra ujutro, a onda opet sve iz početka.
Stres, stres, stres, iz dana u dan ... sve do veljače 2009.
U jednoj jedinoj sekundi sve je postalo nebitno.
Moždani udar.
Nepotrebno je i naglašavati da je u kombinaciji sa krizom i općom depresijom firma krenula prema provaliji.

Jednom prilikom o ovoj sam temi razgovarao sa jednim hm ...propalim poduzetnikom. Rekao sam mu da nijedan posao i niti jedni novci nisu vrijedni ljudskog zdravlja. Još sam dodao i da bi i dan danas bio možda sretniji da je radio neki 'običan' posao za puno, puno manje novaca na što mi je on odgovorio da taj moj hipijevski stav i nedostatak velikih ambicija nisu nikakvo rješenje.
Možda je i u pravu.
Ma, zapravo, sto posto je u pravu.
Ali on nikad neće znati kako je to kad u društvu dragih ljudi jedeš prst ... školjke na buzaru, piješ fina buteljirana vina i slaviš škotski referendum za nezavisnost kao što smo mi to sinoć napravili. U ponoć se izvadila mala bočica škotskog viskija od jednog decilitra, svi smo gucnuli Škotima u čast i uz gitaru zapjevali 'Mull of Kintyre' iako nitko nije znao ni jednu riječ teksta.
Tek ujutro smo saznali da budale nisu izglasale otcijepljenje, ali to i nije bilo toliko bitno jer me vilice još uvijek bole od smijeha.

To je ono što gospodin propali poduzetnik neće doživjeti nikad u životu. Sjest će u svoj auto koji je duplo skuplji od moga (ne'š ti njega) i posprdno se nasmijati jadniku koji za razliku od njega nikome nije dužan ni jedne jedine lipe i koji za razliku od njega svakog može pogledati u oči.
I koji se u ova teška vremena ima još uvijek snage smijati.
I ne fali mi apsolutno ništa. Imam i više od njega. Osim onih sto eura koje ionako fale svima nama bez obzira koliku plaću primamo.
A i čisto sumnjam da ću se ikad sakriti iza zavjese kad mi vjerovnici pokucaju na vrata.
Za tako nešto mi nedostaje ambicija.

Eto, moždani udar kojeg je doživio moj bivši šef mi je kao što sam rekao, nažalost, jedno od najdragocjenijih iskustava u životu. Volio bih da do toga nikad nije došlo i nikad mi neće biti jasno zašto dobri ljudi na kraju uvijek najebu.
Želim mu da poživi još dugo.
Zato što je Ljudina.


PRIČA TREĆA
PET GODINA KASNIJE

MALA, ŠTO ĆEŠ BITI KAD PORASTEŠ?
BITI ĆU, BITI ĆU ... SRETNA.
MALA, ČINI MI SE DA NISI DOBRO SHVATILA MOJE PITANJE.
NE, BARBA, MENI SE ČINI DA VI NISTE DOBRO SHVATILI ŽIVOT.
(sa Facebooka)

On i ona su liječnici. Normalni, kulturni i pošteni ljudi.
Imaju vikendicu kraj mora u koju dugo nisu dolazili. Slučajno sam ih upoznao prije pet godina kad smo im pokojni otac i ja nešto radili. Znali su navratiti do mene na radno mjesto i pozvati me na piće za koje se, normalno, ljeti nikad nema vremena.

I tako je taj gospodin navratio do mene 05. rujna ove godine..
Bilo je nekih šest navečer, vrijeme sunčano, a nakon posla sam se dogovorio da ću skočiti kod svog prijatelja Žile do studija.
'SPIG' -ovska mašina radi 24 sata dnevno.

Gledao sam ga i vidio da je nekako pokisao. Odjeven u crnu majicu i vidno mršav. Odmah s vrata mi je bilo jasno da nešto nije u redu. Budući da voli moj smisao za zajebanciju pokušao je biti duhovit, ali sve je bilo nekako kiselo i nervoza se mogla opipati u zraku. Razgovarali smo o nekoj pituri kojom je mislio obojati škure i onda sam mu postavio pitanje od koga se zagrcnuo.
- Nego, kako je gospođa, kako obitelj?

Nije odgovorio već je nešto promrmljao u bradu.
Ja sam nastavio.

- Znači, sve je po starom, ajde, najbitnije da su svi živi i zdravi.
- E, pa nažalost, nisu! - odgovorio je.

Krv mi se zaledila.

Tri sata kasnije ugasio sam kompjutere, pogasio svjetla i zaključao vrata. Neki zagrljeni par šetao je ulicom i lizao sladoled. Sjeo sam u auto i krenuo razmišljajući cijelo vrijeme samo o jednoj stvari. Svi smo mi puni problema. Svima nama se naši problemi čine ogromni i nerješivi. No opet, kad čuješ takvu priču postane jasno da su svi ti, nazovimo ih problemi, jedno veliko ništa.
Govno.

Momka nisam poznavao, ali kako mu znam roditelje vjerujem da je bio čovjek na mjestu. Trebao je dobiti posao u telekomunikacijskoj kompaniji i to mu je pojelo i živce i zdravlje.
Više nema tih problema.
Šesti mjesec ove godine. Nikad nešto specijalno bolestan.
Zgromilo ga je u sekundi.
Srčani udar.
Imao je 40 godina i zvao se - Igor.

Par minuta kasnije zaboravio sam da treba skrenuti i produžio ravno ...








- 20:52 - Komentari (8) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 08.09.2014.

'SPIG' FACEBOOK DELUXE EDITION (part 3)

Prije nego uronimo u hladnu svježinu najnovije epizode jednostavno moram spomenuti jednu crticu koja me veseli već dva tjedna.
Znači, moj mali (5) i ja sjedimo u autu. Baba nešto čeprče po vrtu i čekamo moju gospođu. Mali je nervozan.
- Tata, kreni!
- Molim?
- Tata, a kreni više!
- Neću!
- A zašto?
- Smiri se!
- A kreni više!
- Neću!
- A zašto?
- Čekamo mamu!
(zbunjen pogled)
- A zašto?
- A zašto, a zašto, za babino brašno, eto zašto!
Mali spušta prozorsko staklo i vikne:
- Baaaaboooooo!
Baba se okrene:
- Šta je dragi?
- A šta mi čekamo mamu za tvoje brašno?
- Ko? Šta? Di? Kome? Kakvo brašno ......

Dobrodošli u novu epizodu 'SPIG' - a!

Nedavno sam uključio lap top ne bi li se malo opustio uz članke Novog svjetskog poretka i Na rubu znanosti (već neko vrijeme nisu najavili smak svijeta pa se sve nešto plašim da se možda nije već dogodio) no umjesto pristupa Facebook sadržajima dočekala me rečenica ispisana na tečnom engleskom - Sorry, this page .... bla ... bla ... kurcšlus happened ... bla ... bla ....
I kad onda ja kažem da više vrijedi jedna požutjela stranica iz bilo koje knjige od svih interneta ovog svijeta mlađi od 30 mi redovito kažu da sam star, isprđen, da nemam pojma ....
Jebo Vas internet, djeco!

No, budući da ne vrijedi piliti granu na kojoj sjediš i budući da dotično sredstvo koristim kao objekt besramne samopromocije ublažit ćemo retoriku i sa vlastitog facebook profila ukrasti novu pregršt svega i svačega.
Facebook je varljiv i non stop na udaru onih i ovih, a Blog.hr predstavlja prijetnju kao ona baba što sam je jednom pokupio jer se jadna vraćala iz polja i smočila ju je sirotu kiša. Bila je mokra kao ...... i toliko puta mi je sirota rekla da me Bog blagoslovi da mi je skoro postalo neugodno.
Za one koji ne znaju što slijedi saznat će brzo, a svim onima koji su u startu zakolutali očima poželio bih iskrenu sućut i preporučio da se načas ustanu, kratkim koracima krenu prema prozoru te se bace kroz isti.
Kako to već na SFDE - u biva pojedine objave će biti obogaćene mojim umobolnim komentarima kojima sam u prošlom izdanju nadjenuo vrlo duhovit naziv K.U.R.V.E. (Komentari u relanom vremenu)

SFDE (part 3)

SVIBANJ

07.05.2014.
'SPIG' - ov ENIGMATSKI KUTAK
Nije teško, samo se treba malo skoncetrirati.



K.U.R.V.E.
Vrijedilo bi napomenuti da sam dobru minutu vrljao pogledom po stablima i oblacima

::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::

10.05.2014.
KLIK - Jutarnji - KLIK - Slobodna - KLIK - 24 sata - KLIK - Večernji - KLIK - Facebook ....



+++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++

14.05.2014.
Today is the first day of the rest of your life.
Lester Burnham
AMERICAN BEAUTY



K.U.R.V.E
Jedan od rijetkih filmova koji sam pogledao četiri (4) puta i koji je dosta utjecao na moje svjetonazore. Film koji se uspješno popišao po svima koji si dozvole upasti u krizu srednjih godina i film koji ... ma za mene jedan od TOP 10 filmova svih vremena.
Ako netko slučajno ne zna o čemu je riječ znači da me maloprije nije poslušao.
tinte, lampe, karte, kreide, tafel, bank, OFFEN FENSTER, mape, tisch, schul und schrank.

###############################################

16.05.2014

NOĆNI ANTIDEPRESIV
Sale je zadnji put otprašija bubanj.
Tino je večeras otprašija bas.
Damir nije moga dojti. Bija je na nekoj fešti.
Barba Žile je sve to fino snimija.
Ja sam sedija na kauču. Traška po gitari i gušta ka prasac. I lupeta nogon po podu. Non stop. A pozitiva se mogla napipati u zraku. Još kad su čuli da je anagram od BODI BILDER najobičnije BRDO I DEBIL.
Suze se više nisu mogle zaustaviti ...
I grčevi u drobu.
Jeba te, život je stvarno prekratak za biti depresivan ...

K.U.R.V.E.
Za one koji ne znaju o čemu je riječ napomenuo bih da snimam jednu pjesmu i to ima već više od 10 godina. Zabava je toliko dobra da bih je slobodno mogao snimati cijeli život (što će na kraju i bit ...)

&&&&&&&&&&&&&&&&&&&&&&&&&&&&&&&&&&&&&&&&&

16.05.2014.

MUSAVCI
Kad će te ljudi prestati čudno gledati zato jer se glasno smiješ? Znam previše takvih koji su davno umrli samo toga nisu svjesni. Kriju se pod maskom neke ozbiljnosti. Oni su, kao, zreli. Oni znaju. Oni drže sve konce u rukama. Kad se glasno smiješ ti nisi neozbiljan. To je najbolji znak da nisi išao u kurac. A od previše zrelosti se najčešće sagnjili. To se desilo svim onima koji te čudno gledaju ...

K.U.R.V.E.
Ako ste se kojim slučajem baš ovaj trenutak napušili nekog finog kolumbijskog šita od srca Vam preporučam da ne klikćete donju poveznicu.



//////////////////////////////////////////////////////////////////////////////////////////////////////

22.05.2014.

ŽENA JE STVORILA VRAGA
Kad se čovjek zove Bongos Ikwue i kad kaže da je Bog stvorio čovjeka. čovjek ženu, a žena Vraga i kad je to sve objavljeno na opskurnoj funky kompilaciji 'Nigeria '70' i kad g. Ikwue na slici ima neke bolesne žute čizme sa petom od 20 centimetara onda je to za mene samo - repeat, repeat, repeat ....
Pozdrav Tinu ma gdje bio!



================================================

24.05.2014.

IZBORI
Sutra su izbori.
Sutra će oni koji imaju malo pomoći onima koji imaju puno da imaju još više.
I još će imati volje svađati se.
Ja ne volim glupe ljude.

%%%%%%%%%%%%%%%%%%%%%%%%%%%%%%%%

PAUZA

Ako ste se umorili, ako trebate skoknuti do čvora, pojesti jabuku ili nešto slično slobodno idite.
Čekam Čilića i tako se dobro zabavljam da ne mislim teka tako stati.
Jedna me je vjerna čitateljica nedavno priupitala zašto na mom blogu ima tako malo komentara našto sam joj odgovorio da je to zbog toga što svaki put ljude ostavim bez teksta.
Jeste li svi tu?
Čekaj, izgleda da ovaj vjerni čitatelj iz Zagreba još sere.
Strpimo se .

==================================================

25.05.2014.

ALI BABINA PEĆINA
Ovoga puta nisu ni knjige ni stripovi, ali ludilo je isto ...




$$$$$$$$$$$$$$$$$$$$$$$$$$$$$$$$$$$$$$$$$$$$$$$$$$$$$

27.05.2014.

BAD TO THE BONE




!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!

01.06.2014.

45 GODINA 'ALAN FORDA'
''...Kolekcionarstvo je bolest...''
''...Strip je infantilna zabava za djecu...''
''...Kad ćeš ti više odrasti?...''
''...Tata, ova ti je sjika isla malo ukjivo ...''



K.U.R.V.E.

Jedan od najljepših trenutaka u životu bio mi je kad sam se pomirio s činjenicom da će ljubav prema stripu biti moja doživotna opsesija.

Počeo mi je Čilić ... laku noć ....




- 21:52 - Komentari (4) - Isprintaj - #

utorak, 02.09.2014.

NEUKUSU TREBA REĆI NE



SAŠA Đ
bubnjar fantastičnog šibenskog eksperimentalnog benda 'Fogsellers', moj radni kolega i prijatelj
30.07.2014.
16.30.

- Alo!
- A di si Igore, šta ima?
- A evo radim, nema baš neke gužve.
- Ma slušaj, došli bi večeras na 'Disciplinu', a ne znamo kakvo je vrime, pa ni sami nismo pametni.
- A šta ja znam. Maloprije je padala kišica, a sad je granilo neko sunce, ne znam šta bi ti reka.
- A ništa, zvaću te malo kasnije.
- Može, aj bok.
- Bok!

TINO B.
Basista grupe 'Soul hospital', jedan od najvećih dalmatinskih kolekcionara funk i jazz albuma i moj dobar prijatelj
PAR MJESECI PRIJE

- Sinoć smo bili u Splitu na 'Disciplini'.
- I kako je bilo?
- Ludilo, dovešćemo ih na festival.
- Ozbiljno, a u kojoj postavi sad sviraju?
- Bas, bubanj, usna harmonika i pjevačica. Ludilo, kažem ti ...

---------------------------------------------------------------------------

Dame i gospodo, dobrodošli u novu epizodu 'SPIG' -a!
Prva priča na Blogu.hr koja će od prvog do posljednjeg slova biti spojena na distorziju.
Žestoko, ludo i beskompromisno!
Takvo nešto se ne događa svaki dan.

Ante Tomić je jednom prilikom napisao da čovjeku starenjem i sazrijevanjem glazbeni ukus prije ili kasnije mora postati sve mekši i mekši. Uz dužno poštovanje g. Tomiću (i njegovim mjesečnim primanjima, normalno) nakon legendarnog 30. srpnja i murterskog ukazanja Koje i Discipline Kičme ova teorija zauvijek pada u vodu.
Bar meni.

Bila su to dva sata čiste stopostotne buke.
Klipovi na youtubeu su OK, ali to se može doživjeti jedino uživo i nikako drukčije.
Pravi, pravcati zid od buke!
Buke, ali ne buke kao neugodnog iskustva već buke koja tuče direktno u želudac, buke koja diže adrenalin do neslućenih granica i jedine buke na svijetu za koju ću uvijek reći:
- Hoću još!
..............................

O 'Šarlu Akrobati' i debi albumu se zna više manje sve. Zato faktografiju preskačem.
Jedino što vrijedi napomenuti je da je njihov debi album 'Sviđa mi se da ti ne bude prijatno' daleke 1983. nakon što su ga odbile sve ondašnje diskografske kuće, objavio slovenski 'Helidon'. Na brdovitom Balkanu je uvijek bilo teško biti ispred svog vremena.
a još teže je biti svoj.
Zato Koji skidam kapu do poda.

''... Veličanje prošlosti zbog prošlosti same najmrža je odlika odrastanja i starenja. U slučaju Discipline Kičme veličamo zvuk snimljen u vremenu od Šarla Akrobate do novog naraštaja Disciplin A Kitschme. Ono između je kult. Zaraza koja je poharala generacije. Umotvorina i rukotvorina čovjeka dovoljno lucidnog, arogantnog i drskog da spoji funk, hip hop, dance, punk noise i hard rock u eksplozivno ritmičnu glazbenu podlogu na koju će lijepiti efektne i bezvezne onelinere ...''
ANĐELO JURKAS, 'BEZ ROCKA TRAJANJA'

.................................

Saša Đ.
30.07.2014.
17.30

- Alo?
- Alo, momče, kako je?
- A evo starče, ne znam šta bi ti reka. Od Kornata se nebo toliko crni da bi mogla pasti pljuščina samo takva. Rekli su da će ako bude nevera prebaciti sve unutra u 'Lantanu' (murterski beach bar op.a.), a ne znam vidićemo
- A ništa, javim ti se malo kasnije.
..................................

'' ...Ovo je jedan od najboljih albuma u regiji ikad ('Nova iznenađenja za nova pokolenja', 1991.), album koji sam u svom muzičkom odrastanju možda i najviše slušo. Kad poslušate muziku iz tog vremena i neko Vam iznenada pusti ''Buku u modi'', ''Zar je to sve'' ili bilo šta s tog albuma, jednostavno osjetite koliko je ovaj album bio ispred svog vremena. Zeleni Zube, bravo!
EDO MAAJKA

...................................

Početkom devedesetih Koja odlazi u London. Svira instrumentalni rhythm&blues i polako okuplja ekipu za sasvim novi projekt pod nazivom Disciplin A Kitschme. U proljeće 1996. izlazi im za vlastitu diskografsku kuću 'Babaroga records' maxi single pod nazivom 'Have you ever heard of any rhythm / I've got those technicolor eyes'.



U londonskim alter krugovima u to vrijeme slovili su za kultne figure.
Jedan od najzanimljivijih podataka vezan za to razdoblje je to da su njihove nastupe redovito hodočastili stanoviti Ed Simons skupa s prijateljem Tomom Rowlandsom. Budućim 'Chemical Brothers', kako urbana legenda kaže, njihov prvi hit 'Block Rockin Beats' iz 1997. neodoljivo podsjeća na Kojin stil i njegove bas linije (vidi gore)

Sam Koja je izjavio da je ovu dvojicu redovito viđao na svojim koncertima i da je svjestan da je sličnost više nego očita, ali isto tako i da mu se nije dalo zajebavati sa advokatima i tužbama.
Bjelosvjetske lopine.




................................

Saša Đ.
30.07.2014.
18.45.

- Alo?
- Igore, šta ima?
- A šta ima, ne znam šta bi ti reka. Ope' granilo sunce. Nebo se plavi ka da je prvi dan prolića. Ako mene pitaš, dolazite vamo pa neka bude šta bude.

.....................................

'' ... Što se tiče religije, imam stalno isti izvor - Jimi Hendrix. Život ima smisla ako si njegov obožavalac ...''
KOJA u ROLLING STONE - u.

Od koncerta Discipline Kičme na murterskoj Čigrađi prošlo je malo više od mjesec dana.
Bas spojen na distorziju, fuzz, flanger, wah wah i pitaj Boga što sve još ne još uvijek mi ne izlazi iz glave. Onom tko to nije vidio i čuo - tople preporuke. Ja, npr. zahvaljujući koncertu već tjednima u autu vrtim kompletnu diskografiju Jimi Hendrixa jer Kojina svirka i koncepcija i nije ništa drugo nego čisti, stopostotni Jimi.
Za nenaviklo uho ta vrsta izričaja je i dan danas nešto progresivno i nesvarljivo i tijekom cijelog koncerta pokušavao sam zamisliti kako je to moralo izgledati kad je prije skoro pola stoljeća Jimi žario i palio.
U vrijeme 'peace brothers' euforije čiji su simbol bili akustične gitare, usne harmonike, cvjetni vjenčići, brdo droge i neoprani pazusi pojavljuje se manijak koji će u glazbenu povijest zauvijek ostati upisan kao čovjek na čijem je debi albumu skoro sve bilo apsolutno novo. Od sviranja gitare, pjevanja, ritam sekcije .... Kreativno ludilo u svom najluđem obliku.

Uz dužno poštovanje čitateljima 'Total guitar' magazina i njihovom svojevremenom izboru 'Whola lotta love' kao najboljeg riffa svih vremena 'SPIG' - ov izbor je ipak malo drukčiji.
Jebi ga, stvarno nisam mogao odoljeti.



Saša Đ.
31.07.2014. ( dan posli )
- Stari, tako sam se veselija tom koncertu i mogu ti reći da mi je bilo prva liga.

EPILOG

I dok je stanovita gospođa prešla brojku od 19 milijuna klikova i dokazala da zdrav razum na ovim prostorima polako, ali sigurno tone u zaborav dobro je znati da još uvijek postoje ljudi poput Koje. Njegovu glazbu možeš voljeti ili ne, ali ostaje činjenica da mu se ime uvijek izgovaralo sa strahopoštovanjem.
Upravo zato guštam kao prasac što je Festival slobodne glazbe (FSG) u organizaciji male grupe glazbenih entuzijasta i meni osobno jako dragih ljudi na tamo neki otok Murter doveo dva najveća imena koja su ikad djelovala na ovim prostorima.

Zahvaljujući njima imao sam čast upoznati obojicu.




I jedna crtica za kraj.

Uz gornju fotografiju vezana je jedna odlična anegdota.
Kod nas u Dalmaciji u dva sata počinje popodnevna siesta. Ljudi ili idu na plažu, ili legnu nakon ručka, ili nešto rade, brišu znoj i non stop proklinju sami sebe jer nisu normalni ili sjede u kafiću i komentiraju oskudno odjevene ženske dok prolaze rivom.
Zamolio sam Koju za slikanje, čovjek je pristao i dok je moja draga Marica namještala I-pod gospon Renato je iz kafića dobacio:
- Mare, namisti široki zum da im stanu glave!
Meni je to bila odlična baza, Mare se isto nasmijala iako ga nije najbolje čula pa me pitala:
- Šta kaže Renato?
Koja je mrtvo hladno prokomentirao:
- Seoski šaljivdžija!

Dame i gospodo!
Bilo je to sve za večeras!
Laku noć!





- 23:05 - Komentari (4) - Isprintaj - #

Ožujak 2015 (1)
Veljača 2015 (2)
Siječanj 2015 (8)
Prosinac 2014 (8)
Studeni 2014 (7)
Listopad 2014 (6)
Rujan 2014 (5)
Kolovoz 2014 (8)
Srpanj 2014 (6)
Lipanj 2014 (3)
Svibanj 2014 (5)
Travanj 2014 (5)
Ožujak 2014 (6)
Veljača 2014 (5)
Siječanj 2014 (8)
Prosinac 2013 (5)
Studeni 2013 (8)
Listopad 2013 (6)
Rujan 2013 (12)
Kolovoz 2013 (12)
Srpanj 2013 (8)
Lipanj 2013 (6)
Svibanj 2013 (8)
Travanj 2013 (8)
Ožujak 2013 (13)
Veljača 2013 (8)
Siječanj 2013 (6)
Prosinac 2012 (8)
Studeni 2012 (7)
Listopad 2012 (7)
Rujan 2012 (8)
Kolovoz 2012 (8)
Srpanj 2012 (5)
Lipanj 2012 (3)
Svibanj 2012 (5)
Travanj 2012 (6)
Ožujak 2012 (5)
Veljača 2012 (7)
Siječanj 2012 (12)
Prosinac 2011 (8)
Studeni 2011 (8)
Listopad 2011 (9)
Rujan 2011 (7)
Kolovoz 2011 (7)
Srpanj 2011 (10)
Lipanj 2011 (8)
Svibanj 2011 (8)
Travanj 2011 (9)















































Tesla je umro,Einstein je umro,a ni ja se ne osjećam najbolje - MAURICE SPIGOROVSKY

free counters


Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se