free counters

SEKS, POLITIKA I GOSPODARSTVO

petak, 31.01.2014.

'SPIG'-ov GOST UREDNIK-CHARLIE LINDBERG

(s engleskog preveo M.Spigorovsky)

Pozdrav!
Kao prvo velika mi je čast i zadovoljstvo što me k sebi u goste prvi put u životu pozvao netko iz Kraljevine,Srba,Hrvata i Slovenaca .A?
Hrvatska,kažeš?Aj,dobro,svejedno mi nikad niste bili previše zanimljivi.Stvarno ste nebitni svi skupa koliko Vas ima!Najobičnije balkanske seljačine! A? Šta kažeš?
Da bi se netko mogao naljutiti?
Ništa čudno,to jedino i znate.Pogledajte kako se moj praunuk Timmy dobro zajebava na Vaš račun.



No,dobro,ja bih počeo ako može!

Dakle,od srca bih se zahvalio g.Spigorovskom što me pozvao k sebi u goste i to iz jednostavnog razloga što se mojoj priči smije već tri dana.
Zapravo,ne cijeloj priči nego nekim sitnim detaljima koje bi rado podijelio sa svekolikim čitateljstvom.
Ovo nije obična priča.
Ovo je čista magija.
Moje ime je Charles Augustus Lindberg.Za četiri dana,04.veljače,napunio bih 112.rođendan da 26.kolovoza 1974.nisam preminuo.I to na Havajima.
Vjerujem da većina čitatelja zna koji sam i zbog čega ću zauvijek zlatnim slovima ostati upisan u povijest najvećih ljudskih dostignuća.Da nema tog detaljčića kojem se g.Spigorovsky smije već treći dan sumnjam da bih ikad gostovao na ovom blogu.

O čemu je riječ?

Vratit ćemo se načas u daleku prošlost.Točnije u vrijeme kad sam bio mlad.I živ.Dakle,po završetku 1.svjetskog rata,1918. upisao sam se na sveučilište u Madisonu.Tu sam prvi put u životu vidio ono što zovu air show i zrakoplovstvo je postala moja opsesija.1924.upisao sam se u Nebraska flying school u Lincolnu i ubrzo sudjelovao u manjim priredbama.Ništa specijalno.Šetanje po krilima aviona i iskakanja sa padobranom.Bezvezarija.
Te iste godine krećem u zrakoplovnu školu u San Antoniu u Texasu i uskoro postajem prvi poštanski pilot na relaciji Chicago-St.Louis.Ulovio sam mot i odlučio ostvariti svoj životni san.Naime,još je 1919. neki bogati papak iz New Yorka ponudio 25 000 dolara za prvi interkontinentalni let i to od New Yorka do Pariza.

Ma jeli bogati?
Lako je tuđim kurcem gloginje mlatiti.

Par optimista je pokušalo,ali svi do jednog su završili neslavno.
Bio sam mladić avanturističkog duha i nekako uspio nagovoriti par poslovnih ljudi iz St.Louisa da mi budu sponzori .Ubrzo je počela izgradnja aviona koji smo nazvali 'Spirit of St.Louis'.Prema riječima jednog promatrača,bila je to (pazite sad!)''dvotonska leteća benzinska kanta''.
Mediji su se sa mojom idejom sprdali,ali to me nije previše tangiralo.Kaže moj prijatelj Spigorovsky da kad jedan čovjek počne razmišljati drukčije od većine ta ista većina ga proglasi čudakom ili pak luđakom.Samo da nije takvih ljudi ne bi bilo znanosti.A bogami ni ovakvih kao ja.
Dakle,uzlet sa njujorške zračne luke Roosvelt Fielding na Long Islandu odigrao se 20.svibnja 1927. u 07:54 ujutro.Kad je g.Spigorovsky vidio moje uzletanje usporedio ga je sa pijanim guranjem karijole pune betona po neravnoj livadi.Pa pogledajmo zajedno.
Sad kad vidim to skakutanje i meni izgleda urnebesno.



Poletio sam!
Radijski voditelji su dali sve od sebe kako bi stvorili sliku totalnog umobolnika,ali ja sam……letio.Sa sobom sam ponio vode i pet (5) sendviča.Kad su me reporteri pitali čemu samo toliko moj odgovor je bio:''Ako stignem u Pariz neće mi trebati više.A ako ne stignem,onda još i manje….''
Najurnebesniji priče slijedi sad.Ne znam zašto je g.Spigorovskom toliko smiješno kad je pročitao da moj avion nije imao:
a)radio
b)kočnice

.....i ono zbog čega se ovaj smije već treći dan.
Ne znam što je toliko smiješno u činjenici da Duh St.Louisa nije imao-PREDNJI PROZOR.
Ne znam,možda i među Vama postoji netko kome je čudno da na let preko Atlantika dug 6670 kilometara letiš u avionu koji nema prednji prozor.Meni je to u tom trenutku bilo normalno i ne znam čemu od toga praviti cirkus.Da nisam mrtav već skoro 40 godina možda bih se i naljutio,a ovako me i nije nešto briga.
Spigorovskom je prilično smiješno i to što sam prilikom leta dosta često bio na visini od tridesetak metara i kaže da pokušava zamisliti kantu od dvije tone nasred oceana na visini od tridesetak metara i moju glavu blesavu u kabini bez prednjeg prozora.
Kaos!
Let je trajao 33,5 sati.
G.Spigorovskom još uvijek nije jasno kako sam bez radija,navigacije i prednjeg prozora uspio pogoditi Evropu,ali to me za njega ne čudi.Jednom prilikom se uspio izgubiti autom u Labinu koji je velik taman toliko da s jednog kraja na drugi baciš kamen....
No vratimo se mi na moj let.
Dakle,idući detalj je također urnebesan.

Zamislite,grupu ribara nedaleko od irske obale kako 21.svibnja 1927 čuju kako nešto prdi daleko na pučini.Nakon što pogledaju lijevo i desno dignu glavu prema nebu i vide krntiju s krilima kako se lagano približava.Leti na visini od 20-30 metara.Da bi stvar bila bolja za upravljačem sjedi moja malenkost opremljena najsuvremenijom satelitskom navigacijom i tek onako radi provjere viknem im iz aviona (pazite tek ovo sad!):''Na koju je stranu Irska????''

21.SVIBNJA 1927.PARIŠKI AERODROM LA BOURGET

Masa od 150 000 ljudi s nevjericom gleda u nebo.Minute prolaze sporo kao vječnost.I napokon!
Čuje se prdež!
Dolazim!
Ostalo mi još malo sendviča i vode,glava mi je od propuha otekla kao sić,motirao sam im da se maknu jer 'Duh St.Louisa' nema kočnice (poludiću)….Eto!
Trijumf!
U svoju rodnu U.S.A-u. vratio sam se 10.lipnja i to brodom,a u znak počasti pratilo me 4 razarača i 40 aviona.Odlikovalo me svim mogućim odlikovanjima i tako to.
Ostatak mog života je također izuzetno zanimljiv i tko želi nek ga pronađe na Wikipediji.G.Spigorovsky bi jedino izdvojio detalj da sam istovremeno imao više žena,istovremeno im pravio djecu i bio jebač par exellance.
Umro sam 1974.

RIJEČ UREDNIKA

Eto!
Ovim putem bih se samo još jednom htio zahvaliti gospodinu Charlieu na gostovanju u današnjoj epizodi.Već nekoliko dana se smijem sa Luxonom letu od 33 sata u avionu koji nema prednji prozor i koji pri dolasku u Evropu pita ribare na kojoj strani se nalazi Irska.
Zapravo,ne smijem se.Jutros smo od smijeha vrištali.

Inače,gospodin Lindberg me možda trajno zajebao za cijeli život,a da toga nije ni svjestan.Daleke 2006. prijavio sam se za kviz 'Tko želi biti milijunaš?' i upao u onih 100 luđaka kojima se kvalifikacijsko pitanje postavlja telefonom.
Nakon kraćeg upoznavanja teta me je zapitala koliko je trajao Charliev let i ja sam metodom uzaludnog pokušaja bubnuo-38 sati.
Nisam puno promašio,ali nisam ni upao!
Bolje da sam falio jer bi Charlie za tih 5 sati više sigurno pojeo sve sendviče.

Gospon Charlie,počivajte u miru!
Vaš 'SPIG'












- 22:41 - Komentari (5) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 27.01.2014.

PRIČA O KREATIVNOM LUDILU

Nije ono da se hvalim,ali moja je malenkost prije nekih desetak godina nastupala u hrvatskom narodnom kazalištu.Jest da je bila smotra folklora i da sam na gitari lupao tri-četiri akorda,ali nastupao u najvećem hramu hrvatske kulture.
Dakle,kulturan sam.
Bio i na Kolu sreće i sa neke dvije ženske se izfaljivali kao da nas je netom iskrcalo iz Vrapča.Jest da je 'Kolo sreće' sve samo ne kviz,ali nastupao ja u kvizu.
Dakle,pametan sam.

Nije mi se svidjelo ni u kazalištu ni na televiziji.
Bez veze.

Tu na ovim stranicama nalik ruskoj kuharici iz 1955. je puno bolje.
Ni žive duše,mrtva tišina,a sve pršti od energije.Pozitivne,normalno.
Današnja epizoda u cijelosti je posvećena ljudskoj kreativnosti.Jedinoj osobini koju priznam kod ljudske vrste.Nebitno da li je u pitanju umjetnost,znanost,seks...čovjek bez imalo kreativnosti u sebi je krepana lignja.
Za razliku od normalnih zemalja kreativnost u Hrvatskoj nije na nekoj osobitoj cijeni.Čovjek koji se nešto trudi npr.na poslu,koji pokušava ispraviti greške,ukazati na pravi put često biva ismijan od nekreativne većine i brzo odustaje.
To se događa stoga što smo zemlja kretena u apsolutno svim segmentima ljudskog djelovanja,a ako su nekom potrebna dodatna objašnjenja vjerojatno i sam spada u one koji ismijavaju kreativce.
No,'SPIG' je univerzalno štivo tako da se u priči o kreativnosti ne bazirajmo na ove tužne prostore.
Tu nije krepala jedino kreativnost.
Tu je nestala i nada.

Nada,kad je kasni film pri kraju,nada kad se gosti opraštaju......

LOSOS I ŠPATULA

Zamislite iduću scenu.Mlad ste par.Kreativni ste pa se seksate sa upaljenim svjetlom.Pomalo sređujete stan i jedina bolna točka je dnevni boravak.Nakon što Vas je šestero prošli tjedan jedva izbacilo onaj 'Šavrićev' regal težak cca dvije tone ostao je veliki bijeli zid.Što s njim?Feng Shui kaže-minimalizam.Ona bi nešto,a ni sama ne zna šta,a on joj gleda u guzicu i pali svjetlo u sobi glede skorašnje kreativnosti.(Jebat će se.Priznajem da je ova rečenica malo nezgrapna.)
Ovo što ćete sad vidjeti me doslovno ostavilo bez daha.Pažljivi čitatelji znaju da sam i sam sklon ovakvim eksperimentima,ali ovo je čisti SF.
Odgledate li video do kraja moglo bi se lako dogoditi da i sami odete do garaže potražiti špatulu i malo gipsa.
Esencijalno!



LOGISTIKA ILI TALENT?

Zamislimo četrnaestogodišnjeg dječaka od glupog oca i još glupe majke.
Mali je budala.U svakom pogledu.Totalni kreten.Jebo mu pas mater.Nekorisna hrpa ničega.
Ipak,njegov ga otac forsira i želi da mali bude poznati sportaš.Počeli su od drugog osnovne..Probali nogomet,ne ide,probali tenis,otac vikao na njega....ne ide,probali košarku....Otac mu kupovao najskuplju odjeću i obuću o kojoj njegovi vršnjaci mogu samo sanjati,ali rezultati su izostali.
Srećom,otac je prošli četvrtak poginuo.Šalim se,normalno.
Ljudi sa manjkom talenta i kreativnosti često te svoje nedostatke pokušavaju prikriti na neki drugi način.
Poznam jednog harmonikaša koji će ti o harmonikama pričati sedam dana i noći.Ekspert u svakom pogledu.Stradivari blejanja uprazno.To što ne zna svirati ga previše ne opterećuje.
Kao i većinu ljudi s manjkom kreativnosti,talenta,vježbe i ljubavi prema nečemu.

Kad mi usred pjesme pukne žica na gitari nikad se ne uzrujavam previše i jako malo ljudi to i primijeti.Ipak u pauzi je obavezno idem promijeniti.Nekad ju je jedino malo teže ugoditi ako pored tebe netko povraća u stalak za kišobrane.
Čovjeka na slijedećem isječku takve gluposti ne zabrinjavaju previše.
Ne'š ti jedne žice....
Ovo je svetac!
Pogledao nekoliko puta za redom.



KREATIVNA SIROTINJA

Postoji jedna legenda o fići koju i dan danas rado prepričavam.Za fiću kažu da je bio najbolji auto na svijetu i to samo zbog jedne stvari.U kojem god dijelu bivše države ti je riknuo uvijek će se naći neki seoski majstor za otkloniti kvar.U slučaju da mu je trebao rezervni dio nije ga problem istokariti.Gotovo za deset minuta.
Današnja omladina sve rijeđe stavlja u yugiće motore od formule 1,u stojadina sportska sjedala...i eksperimentira općenito.A tek niskoprofilne gume.Za čas od moskvića ispadne maserati.
Moram priznati da smo kao mulci bili prilično kreativni.Praćke,lukovi i strijele,štukanice,neka čačkanja sa elektro-motorićima i lajt šouovima,karići...Bio je tu i onaj legendarni časopis 'Sam svoj majstor'.
I dan danas sam mišljenja da su,bar što se kreativnosti tiče,to bila puno,puno zdravija vremena.
Doduše,više je bila riječ o nekim improvizacijam,ali što ima veze ako stvar funkcionira.
Ja npr.još uvijek nisam shvatio što je ovaj Rus na donjem isječku izveo,ali stvar radi kao sat.
Premoćno!



SOUL HOSPITAL....PRVI PUT NA 'SPIG'-u

Prije nego sam postao trećerazredno piskaralo moja je oaza bio 'SOUL HOSPITAL'.
Najpoznatiji jezerski bend svih vremena.
Došli tiho,deset godina bili glasni i opet utihnuli.
Dijelili smo mi tako pozornicu sa trubačem Jamesa Browna.Čovjek je u temi iz 'Otpisanih' otprašio takav solo da se i dan danas naježim kad pomislim.U pola pjesme samo smo mu viknuli 'Ej mejđor' nakon čega je krenuo spektakl.
Triole kakvih se ne bi posramio ni Paganini.
Specijalno za današnju epizodu pripremio sam jednu minucioznu vokalnu minijaturu koja.....
Dame i gospodo-Soul Hospital!







- 23:52 - Komentari (3) - Isprintaj - #

četvrtak, 23.01.2014.

PEČALBA

Svako od nas bar je jednom u životu vidio takve slike.Pojavljuju se u pravilnim vremenskim razmacima.Svakih par desetljeća.Najčešće su crno-bijele.Na rivi uplakana rodbina.S broda maše pravi,pravcati ljudski mravinjak.Idu u neke svoje Australije,Kanade,Amerike….
Ne znaju šta ih čeka samo znaju da će im sigurno biti bolje nego u tom jadu iz kojeg bježe.

Svi smo ih,dakle,bar jedanput u životu,vidjeli.U 'TV kalendarima',u emisijama koje se čudom čude zašto nitko mlađi od 60 ne želi živjeti na jadranskim otocima,u dokumentarcima o našima koji su vani postali slavni…..
Svi smo ih dakle,vidjeli.
Zgrozili se,pomislili u sebi:''Jadni ljudi!'' i to bi uglavnom bilo to.
Zaboravili na njih istog trenutka.Lebde negdje u kutku podsvijesti kao podsjetnik na neka tužna,prošla vremena.
I tko bi ikad mogao pomisliti da će te slike ponovno postati naša stvarnost?
Umjesto u parobrod sad se ulazi u moderan zrakoplov,ali ljudi su potpuno isti,razlozi su isti,sudbine su iste….Tuga se može opipati u zraku.



Netko s kvocijentom inteligencije poput noćne lampe na ovoj slici vidi najobičnije ukrcavanje putnika u avion.
Ne'š ti,šta je tu čudno?
Za razliku od njih ja vidim jedan od zadnjih čavala u lijesu zvanom hrvatska država.
Mogli su ti dečki poput svih nas živjeti životom koji iz očaja volimo nazivati 'srednja klasa',ali imali su muda,lupili šakom o stol i rekli:''Dosta!''
Dvadeset momaka,muževa,očeva iz ovih mojih krajeva svoj je hrvatski san išlo ostvariti dolje u pizdi mile matere!!!
Odredište-Siera Leone,rudnici dijamanata,kamp koji čuva naoružana vojska.Mjesečna plaća za koju 'srednja klasa' radi godinu i pol.
Neizvjesnost je velika.
Druge opcije jednostavno:NE-MA!

Murterska Marina Hramina je npr.u jednom danu iz čista mira otpustila 18 ljudi!
Stalno zaposlenih!
Došlo im!
Odjebite cure i dečki!
Niste nam potrebni!
Netko polovicu radnog vijeka uludo izgubio tamo.Gdje si bio?Nigdje!Šta si radio'Ništa!
Budući da dobro znaju da je šibenski sindikat jedna najobičnija korumpirana hrpa ničega ne boje se nikoga.Država će prije zaštiti svoje čestite i bogate sugrađane nego nekog tamo kuhara ili konobara.Ionako ih na birou ima koliko ti srce hoće.

Netko se sa mnom možda neće složiti,ali me to ne uznemirava previše jer s glupanima ionako ne volim imati posla.
90% ljudi koje poznajem žive taj neki svoj 'život srednje klase' koja sa srednjom klasom nema veze.
Najviše volim one koji na stolu poslože pet makijata,tri mobitela,rej banke i dvije kutija 'Marlbora light',a u kući ruzinavi bojler star 40 godina.Curi li ga,curi.Auto se raspada.Srednja klasa strpljivo čeka da prođe 20-ak godina da otac i mater umru kako bi oni napokon mogli početi živjeti.
Srednja klasa?
Ne,nego,najobičnija sirotinja.
I na bankomatu i u glavi.Ovo drugo možda je još i gore.
Postoji i bahata 'srednja klasa' koja si priušti glajnc novi auto na pet godina kredita.(npr.ja!)U nekim zemljama to se inače još zove i 'normalan život'.a u našem slučaju to je neka vrst omče oko vrata.Neće zadavit,ali lagano stišće.Za one koji ne vide u čemu je problem predlažem slijedeći isječak.



Normalno da si nitko normalan ne smije dozvoliti ovakav scenario,ali,eto,događa se.Dobro je ovo cijelo vrijeme imati pred očima….Ovo je postala hrvatska stvarnost…


U SNU SAN......

Dečki iz Afrike će se vratiti.
Blagoslovljen im svaki dolar kojeg donesu.
Krvavo je zaslužen.
Mnogima su dali bubu u uho.
Nadu.
Njihova je priča srušila i zadnju viziju o Hrvatskoj kakvu je zamišljala hrvatska emigracija.
.
Bila je to,u njihovim mislima,utopijska zemlja lijepih kuća sa širokim okućnicama punim cvijeća.Zemlja sreće u kojoj su svi zaposleni,u kojoj gospodarstvo i industrija cvjetaju.Zemlja kulturnih i civiliziranih ljudi,zemlja ljubavi,bez mržnje(ajde dobro s malo mržnje) i zemlja u kojoj lijepo počešljana omladina ide redovito na misu.
Od svega toga dobili smo sisate kurvice koje primaju svetu pričest u nategnutim minicama i štiklama od 15 cm….a mržnju je već pomalo dosadno i spominjati…..

VRAĆAMO SE NA SAM POČETAK...

Najljepša hrvatska budnica u izvedbi Đani Maršana kao da je u samom startu nagovijestila kuda će se kretati ova mlada i perspektivna srednjeeuropska zemlja.
U pitanju je…ukradena pjesma...



Pozdrav ovom iz Californie i ovom loli iz Washingtona koji mi SVAKI božji dan klikaju na SPIG.
Traže nešto...
Ima l' čega sumnjivog,a dečki?
Did ju fajnd samting strenđ?
Jadna li je planeta na kojoj je 'SPIG' problem....






- 21:23 - Komentari (6) - Isprintaj - #

nedjelja, 19.01.2014.

KLIK U GLAVI

Postoje ljudi koji ne čitaju knjige.
Neće.Ne žele.Ne vide u tome ništa zanimljivo.
Jedna od najjačih rečenica koju sam čuo u životu je svakako:''On ti je u k.....,on ti čita knjige.''
Čovjek ima svoju malu biblioteku.
Kad ulovi vremena i novaca traži po internetu,naručuje i jednostavno uživa u pogledu na tu svoju zbirku,ali eto,on zbog toga nije normalan (nisam taj,ali nisam ni daleko).
Još strašnije je to što društvo u kojem se izgovori takav idiotizam to najčešće prihvaća kao apsolutnu istinu.
Stvarno,kako normalna,spolno zrela osoba u srednjim godinama može čitati knjigu,a da nije za lektiru ili izvadak iz katastarskih čestica?
Kakav to bolestan poriv u čovjeku mora biti?
Ljepota demokracije je u tome što imaš ustavom zagarantitano pravo da ostaneš zaostao.Mnogima to paše.Bar ne boli glava.

Junak današnje epizode je jedan hm....čudak na čiju sam knjigu naletio sasvim slučajno.Stajao u murterskoj (moram napomenuti odličnoj!) knjižnici,šarao po policama,vidio naslovnicu...i eto.U životu sam se nagledao i naslušao svega,ali priča poput ove se čuje samo jednom.Priča je to koja će svakom normalnom zauvijek promijeniti pogled na svijet jer čuli smo za lude,čuli smo za otkačene,čuli smo za luckaste,ali ovo je šetnja kroz svijet za koji nismo ni znali da postoji..
Idemo redom......

ZABORAVIH VAM REĆI DA ZOVU ME DŽONI

Početak je 90-ih.Rat.
Svijet se dijeli na Nas i Njih.
Džoni Štulić sablažnjava ovdašnju javnost.Više je u Beogradu nego u Zagrebu.Daje neke dvosmislene i provokativne izjave.Čin veleizdaje?Ne nego,jedan obični:''Jebem Vam mater svima koliko Vas ima!''
Ubrzo je slijedila kupnja 'one way ticket' avionske karte i let u jednom smjeru.

''...Odlazim, odlazim, ostavljam te, ali ne kao prije, ovaj put zauvijek sad placi, nikad vise ti necu doc, ni kada padaju kise, ni kad me tuga svlada, ...

Legenda je rođena!Što god netko o njemu mislio.
Svatko je od nas bar jednom u životu pomislio-kako bi bilo lijepo odjebati sve i....nestati.
Promijeniti grad.Državu.Kontinent.
Džoni je jedan od rijetkih koji je to i napravio.
A to što ima dosta njih koji misle da je to čin čovjeka koji je pomjerio s pameću njega ne zabrinjava previše.Kako ne poštovati osobu kojoj nude puste rasprodane Maksimire i Marakane,a on im u celofanu kaže:''Odjebite!Vi i Vaš posrane pare!''Eno Vam Bijelo Dugme....

LjETO 1990,negdje na jadranskoj obali

Razgovaraju tako Džoni i Jura Pađen.
Pađen ga pita hoće li imati djece sa svojom Josephinom.Džoni odgovara da neće jer su djeca velikih ljudi 'u kurcu'.
Pađen mu na to odgovara:
''Onda je tvoj otac bio veliki čovjek!''

UPOZNAJMO MAKSIMA CRISTANA

Vjerujem da među Vama ima dosta onih koji znaju o kome je riječ,a ovim drugima ću,bar se nadam,upravo otvoriti jedan čitav Svemir.
Scena kojom ova nevjerojatna avantura počinje neodoljivo me podsjeća na početak omiljenog filma 'Dan ludila'.
Prometna gužva.Roje se misli.Vrućina.Klik u glavi.Izlazak na zrak.Bez gašenja motora....



Za razliku od Michaela Douglasa gospodin Cristan je zdrava osoba normalne moći rasuđivanja koji je jednostavno odlučio okrenuti leđa svom dotadašnjem životu.To i je ono što je u cijeloj priči najintrigantnije.
Čovjek je imao sve preduvjete da u ovoj našoj postsocijalističkoj truleži postane bogataš i omiljeno lice glossy magazina.U mladoj državi poharanoj netom završenim ratom stasala je jedna sasvim nova klasa tajkuna i sumnjivih kapitalista čiji je bankovni račun najčešće bio obrnuto proporcionalan kvocijentu inteligencije. Maksimov poziv je bio udovoljavanje toj pustoj snobovštini.Riječ je bila o uređenju interijera i uvozu skupocjenog talijanskog namještaja.Imao je Maksim izvrsna poznanstva u samom vrhu,fantastične preporuke,izvanredne menadžerske sposobnosti i bio na najboljem putu ostvarivanja hrvatske verzije 'american dreama'.
Svi su statusni simboli bili tu.Hugo Boss,Calvin Klein,tri mobitela,luksuzni auto....
Sve je išlo glatko kao po loju.
Do trenutka u autu.
Uglavnom,u jednom je trenutku pukao,izašao van,iznajmio sobu u obližnjem hotelu,legao na krevet i vrtio film cijelog svog dotadašnjeg života.Nakon par dana,bez da se ikome javio odlazi na željeznički kolodvor.
Tražio je kartu za bilo gdje,a izbor je pao na Milano.

"Kaz'o je da mu je dosta i žene i djece i kuće i da ga neka nostalgija vuče i da će se vratiti kad mu bude ćeif."

Njegovim je nestankom nastala ogromna panika.
Obitelj,mušterije,poslovni partneri,svi su se odjednom našli na čudu,a ovaj je za to vrijeme na milanskim ulicama započeo svoju nevjerojatnu epopeju.
Kupuje bilježnice i hrpu penkala i počinje-pisati.
Pod vedrim nebom.
Nama 'normalnima' tako se nešto čini suludo,ali Cristana kao i Džonija Štulića to ne zabrinjava previše.

Svoje zbirke priča i pjesama pretipkava i printa u gradskoj biblioteci,uvezuje u knjižice i prodaje na štandu skupa sa drugim uličnim pjesnicima.
I od toga živi.
Kako?
To samo on zna...

U te dvije godine koje knjiga opisuje bilo je tu svega-i smrzavanja na milanskim ulicama,umiranja od gladi,spavanja po tramvajima,ali i druženja sa stvarno svakakvim tipovima ljudi,upoznavanja istinske ljudske dobrote...Od početka do kraja pratimo kako izgleda isprobavanje vlastitih granica izdržljivosti i snalažljivosti na način na koji je to napravio malo tko prije njega.
U današnje vrijeme reći 'ne' svim ustaljenim konvencijama i konformizmu može samo hrabar čovjek.
Iako vjerujem da minimalno 90% njih za njega misli......
Lud?
Luđi ne može biti.
Zato me i je toliko oduševio.

PREPORUKA ZA KRAJ

Knjiga "Bemteumozak" prvotno je tiskana u Italiji kao "Fanculopensiero" 2007. Do sada je doživjela pet izdanja i postigla ogroman uspjeh.
Maksim Cristan rođen je u Puli 1966.Po izlasku knjige započeo je suradnju s poznatim talijanskim političkim tjednikom 'Internazionale'.
Autor je predstave "Reading Anna Politkovskaja" izvođene na turneji u Italiji (2008.) te kratkog filma "Dva trgovca na sajmu" za Puglia film comition iz Barija iste godine. Realizirao je nekoliko kazališnih laboratorija te skladao glazbu za film "Il Pasticcere" (Slastičar, Italija 2011.) u kojem tumači i jednu od uloga.

Postao je sve ono što oni koji ne čitaju knjige ne mogu smisliti.
Zato i je faca!

- 21:33 - Komentari (5) - Isprintaj - #

petak, 17.01.2014.

CHARTBUSTERS

Na prvo slušanje sam se toliko oduševio da....provjerite zašto!



Stounsi su za zaplakati



Ovo što slijedi ne bih preporučio u napušenom stanju.Nikom!



Kakva je to epizoda 'SPIG'-a bez AC/DC?



Balada od koje doslovno zastaje dah




Enter sandman u novom ruhu je nešto savršeno (bez zajebancije)


- 00:24 - Komentari (10) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 13.01.2014.

RETRO'SPIG'TIVA-TITLOVI ZA POČETNIKE

Ovaj put zaorao sam duboko u 'SPIG'-ovu škrinju s blagom.
Na svjetlost dana ponovno je izašla ova legendarna epizoda koja je na prečac osvojila simpatije svekolikog čitateljstva,a budući da ima i par antologijskih komentara također su 'kopi/pejstani' radi potpunijeg doživljaja.
Uglavnom,vrhunsko čitateljsko iskustvo!

TITLOVI ZA POČETNIKE (director's cut)

Jedna od frustracija koja mi je kao prosječnom pismenom Hrvatu uvijek išla na živce su prijevodi filmova.

Ovog zahtjevnog posla nerijetko bi se hvatali ljudi koji tome stvarno nisu dorasli tako da su rezultati znali biti tragikomični.Najbolji film sa traljavim prijevodom može kod gledatelja ostaviti gorak okus što je u vrijeme VHS-a bio dosta čest slučaj.
Stvarajući 'SPIG' maksimalno se trudim ostaviti kakav-takav dojam pismenog čovjeka i zato me nepismenost strahovito smeta,a budući da sam zlopamtilo šteta je neke od tuzemnih prevoditeljskih bisera prepustiti zaboravu.
He-he....

Priču o titlovima (jebi ga,cijelog života govorim 'titlovi' tako da mi 'podnaslovi' nikako ne leže) i sinhronizacijama počet ćemo legendarnim 'Mućkama' koje su premijerno prikazivane sredinom osamdesetih u noćnom 'Programu plus' ondašnje TVZ.
Kako bi nas nasmijali još više,prisavski prevoditelji su Delboyu i Rodneyu u usta počeli stavljati 'Kak' si?' 'Kaj ima?' i slične dudekovske mangupske fraze.
Debilizam.
Meni je to,iako mladom i zelenom,već onda strahovito išlo na živce,a kad su u jednoj epizodi spomenuli da je 'on to frknul' kak' 'Komerc' mjenice' došlo mi je da nekoga pljunem.
O tom jezičnom rasizmu nedavno je napisana i knjiga u kojoj se polemizira zašto good guys uvijek moraju govoriti zagrebački , a Shrekovi su ili Zagorci ili Dalmatinci.Najveći borac protiv te pretjerane kajkavizacije filmova,gospodin Robert Pauletić,je već nebrojeno puta bio izložen verbalnim prijetnjama.

Nakon 'Mućki' procvala je VHS piratizacija pa smo godinama uživali u trećerazrednim.izlizanim kopijama najnovijih blockbustera kao i jezičnim zavrzlamama srpskih prevoditelja(većina VHS kopija imala je titlove na ekavici ispisane onim malim,bolesnim žutim fontom na tankoj crnoj crti).
Koliko je ta industrija bila razvijena najbolje svjedoči slučaj jednog riječkog hm... video-kluba otvorenog početkom 90-ih u nekoj neožbukanoj garaži u predgrađu.Pet-šest dana nakon američke premijere 'Jurskog parka' čovjek je iznajmljivao vlastitu VHS kopiju na kojoj su srpski titlovi išli preko-kineskih.
A po crno bijelim livadama su trčali sivi dinosauri prekriveni bijelim isprekidanim crtama koje su skakutale.
Od početka do kraja.
Nema biznisa do šou biznisa!

Još par primjera...
Robocop je preveden kao 'Žaca robot',Tom Cruise je u 'Cocktailu' govorio 'Daj rakije rosne iz mile mi Bosne',a trener Jean Claudea Van Dammea u 'Lionheartu' '(koji je pak preveden kao 'Neopravdano odsutan')rekao je da mu 'iscede jedan lajm u džin tonik'.
Vjerujem da se Vi sjećate i boljih primjera,ali ovo mi je prvo palo na pamet .

Paralelno s laganim propadanjem VHS pirata rodila se mlada hrvatska demokracija i jezik nam je postao obogaćen na brzinu sklepanim kovanicama tipa 'brzospis' ,'predočnik','tjemenac'(kaciga),'smećnjak'(kontejner),''uspornik' (ležeći policajac),'šport' , 'glede','rugatelj'(provokator),'rasprsnica'(geler),'tvrdka'(tvrtka) …itd…itd…

Novom trendu nisu mogli odoljeti ni vrli domoljubni prevoditelji pa iz tog doba pamtim film 'Hrid'('The Rock') sa Seanom Conneryem i Nicolasom Cageom .
Stara vojničina (Ed Harris) skupa sa svojim pajdašima zauzme Alcatraz i želi baciti projektile na San Francisco ako mu Washington ne bude isplatio euro jack pot (humor).
Vlada šalje helikoptere koje jedan od bandita zamijeti na radaru i kaže gazdi,sav šokiran:
''Poslali su-uvrtnjake !''
Tek što smo prihvatili krasnu kovanicu 'zrakomlat' već je bio smišljen novi izraz.
Ovakvi primjeri zorno dokazuju da ljudska glupost stvarno ne poznaje granice,a da su jezičnom čistoćom najopterećeniji oni koji će cijelog svog života voditi ratove-isključivo u svojoj glavi.

Ne mogu ne spomenuti i HRT-ov prijevod filma 'Rođen 4. srpnja' kad je rečenica 'We don't want your fuckin' war!' prevedena kao:'Ne bojimo se ratnih prijetnji !'
Esencijalno !

Za kraj ovog malog podsjetnika odabrao sam tri osobna favorita.
'SPIG'-ov prevoditeljski Eldorado!

Prvi je primjer sinhronizacija prvog dijela 'Rocky'-a na talijanskom programu RAI UNO.
Talijani,kao što je poznato,sami sinhroniziraju svoje filmove što je po meni odvratno.
Probajmo zamisliti npr.finalni obračun iz filma 'Dobar,loš,zao'.
Njih trojica u kadru gledaju jedan drugog bez riječi.Prsti se komešaju nad pištoljima,Morriconeova glazba praši sve u šesnaest.Kadar puca od napetosti,a kroz usta Clinta Eastwooda iznenada progovori-Žarko Potočnjak.
''Makni se,gringo,bum te izbušil kak sir,ne?''
Svetogrđe!
Mijenjaj program!
Uglavnom,scena iz 'Rocky'-a o kojoj je riječ zbiva se na samom kraju meča.
Novinari okružuju izmrcvarenog Rockya,a ovaj ih ne šljivi pet posto već iz sveg glasa zaziva voljenu ženu.
Na talijanskom.
Umjesto onog Stalloneovog muškog,jebačkog: 'Edrijeeeen'čujemo neki plačipičkasti glasić koji mijauče 'Adriaaaana',a zvuči kao Modni mačak.
Film upropašten sto posto!

Drugi favorit je jedan američki pornić(mislim da je bio poetski preveden kao 'Steraj mi ga nežno') .
Dva kauboja gledaju plavušu na plaži i jedan se hvali kako ju je obljubio u čemu smo uživali nekoliko trenutaka prije.Ovaj mu u to ne vjeruje i razgovor ide otprilike ovako :
''Vidiš li onu lepojku?To je moja nova dragana !''
''Ne verujem ti!''
''Hoćeš li da omirišeš sokove sa moga đoke?''
Pošto svi znamo što znači 'cock' i dan danas me buni kako se 'đoka' kaže na engleskom.
Joke?

Scena koja spada u samu antologiju prevoditeljske djelatnosti ide na dušu poljskim debilima koji cijeli film sinhroniziraju tako da kreten,(obično muškarac),monotonog glasa sam-samcat čita apsolutno sve dijaloge u filmu .

Film o kojem je riječ također tematizira složene muško-ženske odnose i zabranjen je mlađima od 18 (ime sam nažalost zaboravio).Bio je sinkroniziran na način da se u pozadini čuje kako likovi pričaju na engleskom,a preko njihovih dijaloga ide voiceover poljskog prevoditeljskog cara.

Scena je slijedeća :

Tip sjedi gol na kauču i dlanom zagrijava testise te prepucij kako bi ih pripremio za predstojeći dolazak kučke iz susjedne sobe..U tom trenutku u sobu ulazi upravo ona i ničim izazvana skida majicu.
Svjetlo dana trenutno ugledaše dvije ogromne sisetine.
Vidjevši ih,glumac s kauča obliže usne i izusti oporim teksaškim naglaskom:
''Jesus Christ!''
Majmun od prevoditelja u tom trenutku kao kroz nos izgovara:
''Jezuš Marija!''

Iako je prošlo dobrih 20 godina ovo mi je i dalje smiješno.
Jezuš Maria !



- 21:02 - Komentari (3) - Isprintaj - #

četvrtak, 09.01.2014.

PET GODINA 'SPIG'-a

UVOD
Iako su moji prijatelji Zagor i Čiko dali sve od sebe da me spase,jebi ga.
Glupost je pobijedila!
Ali ne dam se ja tako lako....

Pretpostavljam da nemate pojma o čemu pričam?
Odradite ovu epizodu do kraja i ako Vam se usta ne rastegnu u osmijeh od cca dva metra onda ništa.

USTA MOJA HVALITE ME

Pet godina.
Pet godina veselja,tuge i kreativnog ludila kakvo se samo poželjeti može.
Preko 400 razloga koji su nekima unijeli bar malo svjetla u sumornu svakodnevnicu.
'SPIG' je odavno postao moja točka identifikacije pa nema straha da ću objesiti kopačke o klin.
Idemo redom....

KOJA JE NAJBLESAVIJA DRŽAVA IZ KOJE JE NETKO KLIKNUO NA 'SPIG'?

Odlično pitanje!
Za one koji žele znati više objasnit ću da je ovaj 'Flag counter' lijevo izuzetno zabavna stvar.
U ovih pet godina prednjači,normalno,Hrvatska,potom Bosna,potom United States,Srbija....
Na samom začelju tablice sa po jednim ili samo par klikova nalaze se zemlje zbog kojih se smijem već nekoliko dana.
Npr.Uzbekistan,Ghana,Costarica....Kako je to moguće?
Pa lijepo,Luxon mi je to pokušao objasniti,ali budući da je moje informatičko znanje ostalo zarobljeno na Tetrisu nisam ga ništa shvatio.
Zato i dalje želim vjerovati da je neki Uzbekistanac u desnu ruku ulovio miša,a u lijevu pišu potom ukucao 'SEX' u Googleovu tražilicu,a zatim umjesto napaljenih golih tijela kliknuo na link na nekom njemu nerazumljivom jeziku i ugledao tri lika iz Muppet Showa.
Pozdrav svim čitateljima u Uzbekistanu!

KOJI JE 'SPIG'-ov NAJVEĆI USPJEH?

Onako iskreno,najveća mi je čast da je epizodu o Rambu Amadeusu pročitao Megacar glavom i bradom i na svom facebook profilu ostavio komentar:''Hvala na lijepim riječima''?
Više se od toga poželjeti ne može.

KOJA JE EPIZODA SKUPILA NAJVIŠE POSJETA U JEDNOM DANU?

Za razliku od one usrane trećerazredne epizode 'Patriotizam je zadnje utočište šljama' koja je skupila najviše komentara priča o 6 NAJGORIH PJESAMA SVIH VREMENA (03.10.2012.) je osvanula na Dnevnikovom portalu i toga je dana pribilježila čak 1600 posjeta.
Budući da nemam pojma kako se uopće kreću te relacije što to uopće znači posjećenost meni je ovaj podatak totalno ludilo.

DA LI JE NA 'SPIG'-u OSVANULA KOJA SLIKA IZ MOG DJETINJSTVA?

Je,svakako da je.
Vjerujem da su čitateljice još uvijek raznježena pri pogledu na moju fotografiju kad sam imao samo 16 mjeseci.Drži me moja,nažalost pokojna,susjeda Tončica iz Rijeke.
So cute baby...



DA LI JE KOJA EPIZODA 'SPIG'-a DOŽIVJELA SVOJE TISKANO IZDANJE?

Zasad je to jedino 'P pričica' koja je osvanula u enigmatskom magazinu 'Kviskoteka'
Za one koji ne znaju potpisnik ovih redova se puno bolje snalazi sa riječima nego sa ljudima tako da se u nekim disciplinama izbrusio do savršenstva.
Na enigmatskom prvenstvu Hrvatske u proljeće 2013.ova je boleština osvojila solidno četvrto mjesto (u konkurenciji od 251 priče)
Šteta je da trune u bespućima međumrežja.
Evo je još jednom u svoj njenoj ljepoti.

Potajno priželjkujem prvenstveni pokal pa prionuh poslu.
Početni problem prilikom pisanja predstavlja probrati područje.
Povijest?Priroda?Priprema poriluka?
Pet puta počeo,potom parao papire.
Pomalo potišten prelazim pogledom po polici ponovno pokušavajući pronaći pravi pojam.
Politika?Pornografija?
Pročeprkavši po požutjelim publikacijama pobjedonosno protežem prste.Pun pogodak!
Poslije par pokušaja-potonuće.
Pretenciozno piskaranje posvećeno preljubima političara postade potpuni promašaj.Premalo pojmova počinje prokletim 'P'.
Površno pribilježim 'pizda' pa prekrižim.Pedalj pred provalijom pomislim:''Popiti pelinkovac?''
Perfektno!
Posegnuvši prema piću primijetih prazninu.
Prava paranoja!
Punu,puncatu policu polokali prijatelji prošli petak.Prvo pivu, pa pelinkovce,potom Peričin polubrat Patrik popio pitralon.
Popišao police pored perilice pa protresavši pišu pošao prasnuti polovnjaču preko puta.
Potpuno pijan pjevao,posrtao,padao po portunu pa...'pao posred pješačkog prijelaza.
PRAS!
Plavi 'Punto' pregazio Patrika'. (ovih par rečenica su u 'Kviskoteci' izbacili,a ja ne znam zašto op.a.)
Pedeset punata,polomljene podlaktice....

Prokletstvo!
Pripovijedam poput propalog prozaika!
Plačući prelomim penkalu pa polulud pobacam papire po podu.Ponovno promašaj!
Po petstoti put propuštena prilika!Pa-pa peharčiću!
Prilazim prozoru!
Pogledavši prema pučini pomislim:''Pauletiću,plaćaš pivu!!!!''

DA LI JE KOJA EPIZODA 'SPIG'-a DOŽIVJELA AKADEMSKU SLAVU?

Svakako!
Priča o Monty Pythonima završila je kao dio magistarskog rada moje drage tete Marine. Od tema koje su se nudile ona je izabrala upravo njih i mene kao stručnog savjetnika.
A meni teško palo.

DA LI JE NEKIM KOMENTAROM UVRIJEĐENA MOJA OSOBNOST?

Da.
Jedan mi je u komentaru napisao da sam 'otpad'.
Ja mislim da je to od njega bilo jako ružno.

NAJZABAVNIJI TRENUTAK NA 'SPIG'-u?

Nema im kraja,ali svaki put me oduševi anegdota kad sam Pexi poslao CD sa 'SPIG'-ovim soundtrackom.
Prva pjesma na popisu bila je 'Moja domovina.'
Čovjek je sigurno pomislio:''O mučkog provokatora skrivenog iza nekog usranog liberalizma'
No,kad je stavio CD i stisnuo PLAY usta su mu se vjerojatno razvukla u osmijeh.
Meni bi isto.
Iz zvučnika je krenula naslovna tema iz 'Muppet shova'.....

HOĆEŠ LI NAM OBJASNITI KAKVE SU ONO GLUPOST O ZAGORU I ČIKU NA POČETKU POSTA?

Hoću,rado,nakon odjavnog odlomka.
Puno veselja,puno suza,puno slatke muke,puno čudnih pogleda upućenih u mom smjeru u stilu '...a nisi ti sinko normalan',puno seksa,puno glazbe,puno krvi,...ma puno svega je istrpio ovaj Vaš i moj 'SPIG',ali to nije razlog da na tome ostane.
Svatko drugi bi na mom mjestu davno,davno odustao,ali,kao što sam već naveo ja nisam taj usrani drugi.

Kako dosad nisam rekao ni 10% onog što sam mislio nema razloga da se ne družimo idućih 60 godina.
Tko doživi!
Za početak pripremite veliku čašu vode i kliknite na donji isječak.
Slagao sam ga dva sata,ali sam se zato ismijao kao manijak.
Nek mi ljubitelji klasike ne zamjere zbog funky verzije uvodne teme,ali nisam ja kriv što je to nešto najbolje što su moje uši ikad čule....

Priča je dosta duboka,ali zato se i isplati....
Srdačan pozdrav!

Maurice Spigorovsky












- 00:06 - Komentari (13) - Isprintaj - #

nedjelja, 05.01.2014.

POLA STOLJEĆA AUDIO KAZETE

Prije par godina kao i svi Dalmatinci prijatelj i ja smo pola dana ležali u hladu smokve,gledali ženske guzice i pili bevandu,a onda je on predložio da odemo na kafu.
Sjeli smo u kafić i nakon par minuta iz zvučnika se čuo onaj legendarni kašalj,a nakon onog dječjeg sintetičkog ritma krenulo je:

''BUM TAKATAKA BUM
VATMADU.KANADU

a malo zatim

LEFT RAJT,LEFT RAJT,LEFT RAJT
AJ LAJK TUGEDER
KIBN ČVAK KIBN ČVAK KIBN ČVAK
DVIT VEDER

a ipak mi je najdraži onaj dio:

HE JU,ANDRSTEND
EVRIBADI KLAP JUR HENC
DU JU NIJU LOV
KAM ITI E SIN D SONG

Za one koji nakon ovako iscrpnog opisa još uvijek ne znaju o čemu se radi slijedi isječak.


''O jeba te,koliko nisam čuja ovu pismu!'',konstatirao je kolega.
''Biće konobarica čistila sobu pa našla svoje kazete iz srednje škole''rekoh.


POLA STOLJEĆA AUDIO KAZETE

Audio kazeta.
Mala.simpatična,praktična za svaki džep.



Kao i telefonska kartica,video rekorder,crveno zeleni filter za crno bijelu televiziju,NK 'Hajduk',magnetofon,singl-ploča…..ovo je tehnološko čudo završilo u ropotarnici povijesti.
Budući da se 2013. navršilo pola stoljeća od kad je prva audio kazeta ugledala svjetlo dana mislim da je opravdano zaslužila da joj na 'SPIG'-u podignem literarni spomenik.

Kad već neće nitko drugi….

RIJEKA,početkom 80-ih….

Ako šta mrzim to su oni patetični jadnici koji cijeloga života mijauču kako je prije bilo bolje.
Mislim da ne postoje dosadnijeg svijeta.
Ajme,kako smo mi prije išli u Trst,kako smo u kešu kupili novi auto itd…itd….
Zapamtite jednom zauvijek!
Prije nije bilo bolje!
Doduše,firme su davale besplatne stanove (svakom tko nije bio totalni kreten),plaće su bile redovite,nije bilo nezaposlenih,od plaće se moglo živjeti,a bilo bi dobro napomenuti da nije bilo sela u bivšoj državi u kojoj ne bi bilo tvornice koja nije zapošljavala bar tisuću radnika….Eto,ako zanemarimo te gluposti-prije nije bilo bolje…i točka!

Mogao sam imati jedno 7-8 godina kad mi je mater za rođendan kupila omiljenu kazetu.
Imali smo neki socijalni 'Grundigov' kazetofon koji je umjesto otkinute antene imao žicu,ali meni je bio dobar.Omiljena glazba iz tog doba bili su 'Novi Fosili',Oliver,AC/DC 'Back in black',Vajta ,Čorbina 'Buvlja pijaca' i 'The best of Nazareth'.
Jeba te,više sam volio Nazareth od polovice današnjih dušebrižnika.



Za razliku od današnjih generacija kojima je od trenutke rođenja dosadno,ja sam najvolio kad bi pala kiša i onda bih se zatukao u sobu.iz ormara izvadio knjigu 'Svijet oko nas' ili pola kubika stripova i slušao kazete.

''..Zar samo jednu ribar pita,dosad je uvijek bilo tri,kakva su ovo došla vremena možda i nisi zlatna ti..''

KAKO SAM PREPOZNAO ŠUND SA SAMO OSAM GODINA

Jednog dana sam skupa sa starim išao u grad.
Nakon što smo parkirali na riječkoj delti vidio sam na zemlji neku kazetu.Na omotu je pisalo 'LIČKE NARODNE PJESME' pjeva Dobrivoje Pavlica s grupom Ličana.To mi je izgledalo dovoljno debilno za sačuvati je i poslušati u tišini svoga doma pa sam kazetu stavio u džep.Navečer sam legao na tepih, stavio kazetu i ostao osupnut onim što se razlijegalo iz zvučnika.(tekst citiram po sjećanju jer mi za ovo govno ne pada na pamet koćarenje po youtubeu.)

''…Kada jesen dođe u krajeve Like,tad se momci žene,idu u vojnike,
Kad sam pošo meni majka veli:''Budi hrabar i ponosan,rođen si u Lici…
i opravdaj druga Tite (to 'Tite' mi je bilo daleko najsmješnije) riječi
......Ličani su najbolji vojnici…
''
Puno godina kasnije s jednim je mojim susjedom u vojsci bio Ličanin koji u selu nije imao struje pa je poruka gospodina Dobrivoja bila još luđa.
Što ima veze što si nepismena i zadrta seljačina.
Bitno da si ti dobar vojnik.
Ionako će cijeloga života drugi misliti za tebe.

PET GODINA KASNIJE…..

Mmmm...
Ljubav!
Pogodila me Amorova strelica.
Da strelica…koplje!
Sjedila je u klupi iza mene i za razliku od nas šljakerske djece njen je otac plovio na strancu.
Živjela je neki svoj socijalistički kapitalizam.Kako joj je Trst bio drugi dnevni boravak za razliku od nas je uživala u svjetskim brendovima.Prala je zube s nekom zubnom pastom 'Paperino' na kojoj je bio nacrtan Pajo Patak i čim bi progovorila cijelom učionicom bi se razlegao ugodan miris jagoda i peperminta.
Ej..ljudi,što je toj curi lijepo mirisalo iz usta.
Ta je ljubav bila unaprijed osuđena na propast jer sam sa svojom povučenošću i štreberskim crnim naočalama bio privlačan kao drogirani Woody Alen,ali...šta ćeš?
Ipak moram spomenuti crticu kad sam na komad papira zapisao tekst njene omiljene pjesme.

Noćni program 'Radio Zagreba',neke top-liste i ja strpljivo čekam.
Prazna kazeta je u kazetofonu.
Jedan prst na 'PLAY',drugi na 'RECORD'….
Čekam….čekam…čekam……i dočekam.
Snimio je od početka do kraja.
Mojoj mačkici kojoj lijepo miriše iz usta!

Nakon što je snimanje završilo,uzeo sam komad papira i olovku,premotao traku na početak i pažljivo slušao tekst.

Počeo sam pisati….
''FENERI VILHON ČIKIT,
POLI MILI MILK FOR A HOLIN JU,FOR VENK ENEDU…
VENK ENEDU UHU…
TIJES FORMAJ LEDI SISTER….KRAJIN….

Ostatak sam zaboravio,ali tekst je bio uredno napisan od početka do kraja.
Sutradan sam u školi i potiho zapjevao,a ona je čak prepoznala o čemu se radi iako je sigurno mislila da sam retardiran.
Nasmiješila mi se i to mi je bilo dovoljno!
Za one koji ne znaju o kojoj se baladi radi stiže u cjelosti i to sa tekstom pa provjerite da li sam bar bio blizu…..



ADOLESCENCIJA

Dire Straits 'Making movies'
Bruce Springsteen 'Born int he U.S.A'
U2 'The Joshua tree'
AC/DC 'Back in black' (još uvijek)
............ i ona zadnja za koju je vezana jedna jako smiješna priča.

U NASTAVKU PROČITAJTE SMIJEŠNU PRIČU VEZANU ZA ZADNJU KAZETU….

Dakle,jednog je dana moj susjed Flavio prao svog….(u jebo te,Mali,pomagaj!Koji je auto Flavio vozio?).Čovjek je inače imao veliku kolekciju ploča i omiljena zabava bila mu je nedjeljno pranje auta.
Kroz otvorena vrata razlijegala bi se glazba.
Sjećam se da nam se te godine na vrh kurca popela 'La bamba' i 'Zovu nas ulice',ali pjesma koja je svirala iz Flaviovog auta je bila baš super.Nas troje-četvero smo sjedili na zidu i pričali tko je spavao sa više djevojaka,a ja sam pažljivo osluškivao.
Na pola pjesme pitao sam svog starijeg prijatelja da li zna tko to pjeva.
Ovaj je kao iz topa izvalio:''Sting!''
Da sam bio malo pametniji pitao bih Flavia,ali ovo mi je bila sasvim dovoljna informacija.

''Mama daj mi 1200000000 dinara.Išao bih si u grad kupiti kazetu.''

''A kakvu kazetu,a šta kazetu…ali to je ionako bila protuvrijednost dvije kino ulaznice,a ja sam na kraju godine, osim iz tjelesnog ,imao sve petice pa mi je dala ne 120000000 nego čak 150000000 dinara.
Sjeo sam na 'dvojku' i veselo otišao do grada.

Kazeta od Stinga pod imenom 'Nothing like the sun' nalazila se na polici sa glazbenim novitetima,teta je ispisala paragon blokić,otišao sam do neke tete u borosanama na kasu,platio i ostalo mi je još oko 40000000 dinara.
Kako sam 'Dilan Doga' već bio kupio sjeo sam kod Šiptara na onu bolesnu šampitu.
Dvije korice lisnatog tijesta,dvadeset kila tučenog bjelanjka sa cukrom u zrnu,ali je bilo jako jeftino.
Oko 7000000 ili 8000000 dinara…ne sjećam se ni ja više.

Došao kući,legao na tepih,stavio glajnc novu mirisnu kazetu i stisnuo PLAY.
Prva pjesma zvala se,ja mislim,''The Lazarus heart'' i prvih par taktova je vuklo na 'Talking heads' što mi je bilo super.
Nakon toga je čovjek zapjevao.
Meni je to bilo čudno da ova ista boja glasa pripada i onom pjevaču iz Flaviova auta,ali piše 'Sting' jebo mu ja mater.

Poslušao sam cijelu kazetu i najviše mi se svidjela ona pjesma o pokatoličenom srpskom svećeniku pod imenom 'Fra Gile',a kako sam taj izraz otprije znao vidjeti po raznoraznim kartonskim kutijama to mi je bilo baš fora.
Uglavnom pjesmu iz Flaviova auta nisam našao.Tek sam kasnije shvatio u čemu je zajeb.
U tome što ono što sam tražio pjeva neki Black,a zove se 'Wonderful life'……
Svi griješimo ponekad….

MISLIM DA JE OVA EPIZODA SKROZ U REDU…..

Mogao bih ja o kazetama dan i noć,a inspiraciju sam dobio jutros kad sam nešto radio u garaži i onako bez veze posegnuo za prašnjavom kutijom s kazetama.Normalno je da je nisam bacio jer to nisu Proustovi kolačići nego puna luštijera (tepsija,plitica) Proustovih gibanica sa sirom.
Hrpa kratica koje danas nikom ništa ne znače,tipa AGFA,BASF,TDK,DENON,JVC...i hrpa kompilacija,originala,nasnimljenih i presnimljenih,prožvakanih traka....

Poslušao sam nakon 20 godina kazetu koja mi je kao mulcu bila za-kon!
Tribute album na kojem Springsteen,Bob Dylan,Willie Nelson,U2 i štajaznam ko sve još ne odaju počast Woddie Guthrieu.
Zaigrani poput male djece ostavili su svoj ego pred vratima studija i snimili taj nebrušeni dijamant.

Kako je sutra blagdan Tri kralja,preksutra 'SPIG'-ov peti rođendan još jednom bih čestitao Božić i Novu Godinu svim dobrim ljudima uz ovo ludilo za koje sam siguran da ga mnogi čuju prvi put u životu.
E...sen...ci...jal...no!!!!!





- 17:29 - Komentari (12) - Isprintaj - #

Ožujak 2015 (1)
Veljača 2015 (2)
Siječanj 2015 (8)
Prosinac 2014 (8)
Studeni 2014 (7)
Listopad 2014 (6)
Rujan 2014 (5)
Kolovoz 2014 (8)
Srpanj 2014 (6)
Lipanj 2014 (3)
Svibanj 2014 (5)
Travanj 2014 (5)
Ožujak 2014 (6)
Veljača 2014 (5)
Siječanj 2014 (8)
Prosinac 2013 (5)
Studeni 2013 (8)
Listopad 2013 (6)
Rujan 2013 (12)
Kolovoz 2013 (12)
Srpanj 2013 (8)
Lipanj 2013 (6)
Svibanj 2013 (8)
Travanj 2013 (8)
Ožujak 2013 (13)
Veljača 2013 (8)
Siječanj 2013 (6)
Prosinac 2012 (8)
Studeni 2012 (7)
Listopad 2012 (7)
Rujan 2012 (8)
Kolovoz 2012 (8)
Srpanj 2012 (5)
Lipanj 2012 (3)
Svibanj 2012 (5)
Travanj 2012 (6)
Ožujak 2012 (5)
Veljača 2012 (7)
Siječanj 2012 (12)
Prosinac 2011 (8)
Studeni 2011 (8)
Listopad 2011 (9)
Rujan 2011 (7)
Kolovoz 2011 (7)
Srpanj 2011 (10)
Lipanj 2011 (8)
Svibanj 2011 (8)
Travanj 2011 (9)















































Tesla je umro,Einstein je umro,a ni ja se ne osjećam najbolje - MAURICE SPIGOROVSKY

free counters


Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se