free counters

SEKS, POLITIKA I GOSPODARSTVO

utorak, 31.12.2013.

ALMOST FAMOUS - KUD HARTIĆ,TVORNICA,21.12.2013.

PROLOG
Vjerujem da među ljudima koji nisu nazočili koncertu puhačkog orkestra 'Hartić' i dan danas vlada svojevrsna nevjerica.
Ne'š ti, tamo neka limena glazba s tamo nekog otoka Murtera...ma nemojte me ljudi zajebavati.
I to je to naše prokletstvo provincije.
Sreća da se Tišnjani ne moraju nikom opravdavati. jer ovo nije bio običan koncert.

Ovo je bio pravi,pravcati vatromet glazbe,ljubavi i dobrih vibracija.
Vatromet univerzalnih,svima razumljivih poruka, poslanih kroz furiozne obrade rock standarda koje su u novom ruhu na pojedinim mjestima možda bolje i od originala.
Spektakl u pravom smislu riječi.
Magic...pure magic....
Svaka čast folklorašima,ali ovo su ambasadori otoka Murtera kakvi se samo poželjeti mogu!

MJESEC DANA PRIJE....

''Čuješ,mi smo 21.12 u Zagrebu u Tvornici i volili bi da i ti ideš s nama!''

Ovako je glasila rečenica maestra Dina koji je ovaj projekt pripremao pune dvije godine.
Ostvarenje životnog sna,reklo bi se.
Za one koji ne znaju objasnit ću da je moja malenkost napravila pravi,pravcati cjelovečernji film koji se vrti iznad orkestra i vjerno prati događanja na pozornici.
Koncert na Dan pobjede 05.08 je bio spektakl,a ovo je trebao biti trijumf.
I bio je!

E sad,da je netko drugi na mome mjestu sigurno bi malo stao i razmislio.
Većini normalnih ljudi tako nešto bi predstavljalo gnjavažu jer sam na taj dan sa svojim marijačima trebao otprašiti jednu dobro plaćenu gažu,a da bi stvar bila bolja moj se poslodavac priključio hrvatskim trendovima i još mi nije isplatio plaću.
Pametnom dosta!
Sreća da nisam netko drugi.
Iz Tisnog smo krenuli autom ujutro....



ANTE I ŽELE

Dok je ostatak ekipe krenuo dan prije ja sam se sa Antom i Željkom vozio kao ministar.
Znao sam da su OK dečki,ali da su toliko opaljeni nisam imao pojma.Najbolja anegdota je bilo pišanje u odmorištu preko puta Macole.Prvo smo uživali u pogledu na most preko autoputa koji je naša država velikodušno napravila kako bi se putnici namjernici mogli okrijepiti i s jedne i s druge strane ceste.Ja sam zatim kao pravi seljak tražio grm po kojem ću se olakšati,ali je Ante kao svjetski čovjek predložio da idemo u zahod.Kad tamo ispod svakog pisoara lokvetina pišate.Vidi se da na ovom odmorištu staju isključivo ljudi ruralnog porijekla ili pak imaju jako malog pa im ne dosegne do pisoara...
Pozdrav Anti i Želi ma gdje bili!

ZAGREB...

Ostavili smo stvari u hostelu blizu Tvornice,prošetali se pazeći da se ne izgubimo i krenuli prema Tvornici.Prometni znak na kapiji popularne 'Beertije me skroz oduševio....



Tonska proba je bila zakazana u 15.00.
Iako je sama organizacija više-manje tekla besprijekorno ovim bih se putem htio zahvaliti tiskari koja je radila plakat.Umjesto slike mikrofona i fantastičnog loga sa narančastim slovima na crnoj pozadini ovi su našli sliku orkestra staru desetak godina na kojoj svi imaju djeda Mrazove kapice na glavi.Na slici su me malo podsjetili na male leteće medvjediće,ali na kraju je sve ispala dobra zafrkancija.Vrijedi napomenuti i to da se BOŽIČNI piše s mekim ć,ali nek im bude....



15.00 TONSKA PROBA

Slaže se bina i instrumenti.Vlada užurbanost jer ipak treba uskladiti 50 glazbenika na bini,a vrijeme do 20.30 će proći začas...


15.45

Sve se složilo,a nema tonca

16.30

Neki piju pivu,neki ćakulaju ispred vrata,neki idu jesti.Nema tonca....



17.20

Još je rano za nervozu,pa ima još skoro tri sata.Nitko ništa ne zna...čeka se tonac....

18.10.

Svi su već pomalo nervozni.....sad bi trebalo početi...svaki čas...evo sad će tonac.....

19.00

I krenulo je.
S malim zakašnjenjem doduše.
Mislim da je to bila najbrže i najprofesionalnije odrađena tonska proba u povijesti.
Da bi stvar bila bolja ozvučenje je stvarno bilo vrhunsko tako da su i orkestar na pozornici i ljudi u publici uživali od prve do zadnje sekunde.Momak za tonskim pultom mi je dodao kabel za projektor,sve sam fino pospajao i osjećao se moćno kao moj veliki idol Joe Šimunić kad je svojim postupkom nedavno uveliao utakmicu s Islandom.Doduše.na drugom medleyu od Rolling Stonesa film kao da je malo zapeo,ali tome nisam pridavao osobitu važnost.
U zadnjih tjedan dana pogledao sam ga bar 20 puta.Premotavao,pauzirao,preskakao scene....nema mjesta panici....

POČINJEMO....

Tvornica je bila solidno popunjena,atmosfera opuštena,predstavniku Hypo banke kao generalnom sponoru je uručena plaketa.svjetla su se pogasila,maestro Dino je dao znak i show je mogao početi.
Maestralna verzija 'Burn' od 'Deep Purple' me raspameti svaki put kad je čujem.Iako,u odnosu na original, možda fali sirovosti i distorzije ovo je neka druga vrsta energije koju stvarno vrijedi poslušati.
Moj video funkcionira besprijekorno....čemu panika?
Nakon zasluženog aplauza krenula je 'Honky Tonk woman'...kad ono....

TRI NAJDUŽE MINUTE U POVIJESTI 'SPIG'-a

Negdje na polovici medleya na velikom ekranu u prepunoj Tvornici gospodin Charlie Watts se...zamrznuo.
Neće.
Moj prijatelj Riba koji je na moju preporuku došao u Tvornicu rekao je da probam preskočiti kadar kad ono...vrti kružić....vrti kružić....Orkestar svira 'Ruby Tuesday',a iznad njih čisto,snježno bijelo platno.
Windows media player se zamrznuo!
Usred Zagreba!
Pred tolikom publikom!
Prvi i zadnji put u životu!
U tom trenutku osjećao sam se kao moj veliki idol Joe Šimunić kad mu je dan poslije došlo iz guzice u glavu što je napravio.
Srećom,moj prijatelj Riba je fino rekao da izbacim DVD,vratim ga nazad,pokrenem i jednostavno preskočim Rolling Stonese.
Tako je i bilo!
Na ekranu se pojavio logo,orkestar je završio,slijedio je gromoglasan aplauz i sve je bilo spremno za Beach Boyse.
Play!
He...he..Joe...sorry, ja se vraćam u igru!
Publika je ostala zakinuta za par panoramskih kadrova Tisnog i nekoliko sekvenci Đegera i njegovih pijanih drogeraša.
Ništa strašno!
(došao doma i prva stvar koju sam napravio,stavio DVD i............radi....možda se i on malo prestrašio)



Ostatak koncerta prošao je u najboljem redu s tim da bih kao osobni favorit izdvojio 'Shine on you crazy diamond' jer su mi se u par trenutaka naježile sve dlake na tijelu.
Mislim da bi se i sami Flojdi složili s time.
Sve u svemu...
TRIJUMF!



Ostatak večeri s mojim prijateljem dmg-om,njegovom obitelji i slavonskim kobasicama u jedan iza ponoći.
Neprocjenjivo!

...I ZA KRAJ...

Za sami kraj ove epizode ide nešto posebno.
Možda nije OK da ovo radim na svoju ruku,ali budući da je ovo zadnja epizoda u 2013.i budući da se ovo neće svidjeti samo onima koji misle da sam pao s kruške (cca njih 70%,ali to odavno nije moj problem) i budući da se ovako nešto ne vidi svaki dan neka mi nitko ne zamjeri,ali ja bih pukao kao kokica da ovo nisam napravio.

Uglavnom zadovoljnih će ovaj put biti puno,puno više.
Par dečki me pitalo da im spržim DVD koji se projicira na platnu tijekom svirke i nikako to napraviti pa zato imam još nešto bolje.
Cijeli program traje oko sat i dvadeset,a ovo je mali video medley kako to izgleda na video zidu.
Glazba u pozadini je inače snimljena na njihovim probama i uživo zvuči bar deset puta moćnije.

Svim čitateljima i ostalim dragim ljudima želim Sretnu i uspješnu Novu 2014.

DAME I GOSPODO!
KUD HARTIĆ - IN ROCK!






- 02:46 - Komentari (5) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 16.12.2013.

NA PUČINI

Pozdrav!
U današnjoj epizodi 'SPIG'-a dotaknut ćemo se jedne teme o kojoj nemam blage veze.
Ne da nemam blage veze nego nikad o njoj nisam ni razmišljao.

Pa krenimo...
San svakog pravog kreativnog muškarca je tzv. muška soba.
Prostor ispunjen svim mogućim glupostima koje je je tokom života marljivo skupljao.U kutu kompjuter,televizija,linija,gitara,slike na zidu,pikado,police sa knjigama,Playboyima i Hustlerima,južnjačka zastava,pepeljara u obliku mrtvačke glave,mali buffet sa pićem itd....
Drugi san je vlastita radionica sa alatom,čekićima,pilama,brusilicima itd...itd.....
Prvi san još nisam uspio realizirati...

AUTIST

Nije nikakva tajna da sam odavno prestao čitati novine i gledati televiziju,a razlog je više nego jednostavan.
Ova zemlja je,nažalost,gotova!
Gotova je nervirao se ja ili ne.Mislim da su toga više-manje svjesni svi samo što one koji tako nešto javno kažu gledaju preko oka.

U zemlji mržnje najviše se mrzi onoga koji mrziti ne zna.
IVO ANDRIĆ

Jedino me tješi što će za koju godinu njemački poslodavac točno u dan, isplaćivati onih 200-300 eura,koliko već procijeni da mu vrijedimo,a mi ćemo iz sveg glasa pjevati domoljubne pjesme.
Uzalud Vam trud svirači....

RESTAURATOR

I tako sam ja prije neka dva mjeseca,prilikom čišćenja garaže, prvi put malo ozbiljnije pogledao nešto u kutu.
Slika!
Ali ne bilo kakva slika.



Bila je to stara,ofucana,izblijedjela i izgrebana slika.
Žalosna i nikakva,ali opet nekako lijepa.
Jedna od onih stvari koje cijelog života prebacuješ iz jednog kantuna u drugi jer ti je žao baciti,a ni sam ne znaš što bi s njom.
Koliko je tih prebacivanja ta slika izdržala još je i čudo da je u komadu.
A izgledala je stvarno otužno.
Malo sam je gledao,gledao,gledao.....profesor Baltazar je razmišljao.razmišljao i....dosjetio se.

DVA MJESECA KASNIJE

''Nisam ni mislila da će bit nešto normalno!'',
glasila je rečenica moje gospođe kad me vidjela oboružanog kistovima,čašicama i temperama.
Inače,to je rečenica koju je rekla već bezbroj puta pa joj ni ne pridajem neku osobitu važnost.
Neshvaćen sam od rođenja,čija me to ruka proklela....

Na početku restauriranja malo je radila i ubodna pila kako bi se bacili kantuni koji su se raspali,a kako smo bili doli kod babe neminovno je bilo da u pozadini šuška televizija i na njoj Dnevnik.
Onaj krasni ruski običaj da cijela nacija kao dresirani psi stoje u 19.30 ispred televizije i strpljivo čeka.
Fuj!Fuj!Fuj!

Umočio sam (joj,žena perverznih,sigurno im ovaj glagol čini milo) kist u tamno-plavu,probao nijansu na papiru,a iza mene se čulo....

''...skupljeno je 680 000 potpisa za referendum protiv ćirilice...''
Ajde, hvala Bogu, da smo se napokon primili posla....
Veselim se trećem referendumu,možda bude za zabranu interneta.

Problem kod slikanja je to što se ne poštuje linija što nama stripovskim tipovima ide strahovito na živce.
Sve što sam u životu pokušao naslikati s kistom bilo je na razini djeteta od sedam godina.Ta averzija prema slikanju datira još iz davnih dana,točnije,od onog trenutka kad sam čuo istinitu anegdotu o gospodinu Pablu Picassu.
Majstoru se jednog dana doslovno prolila boja po platnu i da ne bi propalo on je,ne budi lud,u kut stavio svoj potpis.

Ne moram ni napominjati da su za umjetnikovom ekspresijom uzdisali svi povjesničari umjetnosti nadugo i naširoko.

Druga anegdota vezana je za izložbu našeg dragog Bore,tišnjanskog slikara i starog rokera.
Budući da su sve Borine slike apstraktne,tamne i depresivne ugodno me iznenadila jedna na kojoj je prevladavala isključivo vesela kričavo žuta boja.
Pitao sam ga oduševljeno:
''Bore,priznaj da kad si pravio ovu sliku da si bio jedini put dobro raspoložen!''
Boro je odgovorio:
''Ah,ta!Nije,nije!Kad sam pravio tu sliku bija sam potrošija sve boje osim te žute...''


''...umro je Peter o'Toole,legendarni Lawrence od Arabije...''
Ajde dobro,da se ponekad i njima na Dnevniku omakne dobra vijest.
Mislim,normalna!
Teška srca moram priznati da sam sto puta čuo za 'Lawrencea od Arabije'.ali jebi ga,promaklo.
Za one koji žele znati više samo bih napomenuo da je lice gospodina O'Toolea poslužilo Magnusu i Bunkeru za kreiranje lika Alan Forda.
Ludilo!

Prilikom restauracije slike imao sam i dva mala pomoćnika i mislim da se njihove kreacije ne srame francuskih impresionista.
Ako ništa baba je za nama bar imala šta prati....



Na početku ove slikarske avanture pred očima mi je samo igrala ona španjolska freska 'Ecce homo'.
Tko može zaboraviti ludu priču o 80-godišnjoj babetini koja je,iznervirana lošim stanjem freske,odlučila napraviti jednu dobru,staračku restauraciju.
Doduše,siroti Isus se pretvorio u Munchov 'Krik',ali to su nebitne sitnice.
Još mi je jači bio i komentar dopisnika BBC-a nakon njene umjetničke intervencije.
''Nekada dostojanstven Kristov portret sada podsjeća na crtež bojicama vrlo dlakavog majmuna u tunici koja mu loše pristaje.''



Bez obzira na sve,babina urnebesna restauracija danas u crkvicu dovodi horde i horde turista.
Pare,pare,pare,pare....Bog te blagoslovio,bako!
A kad smo već kod slavnih restauracija vrijedilo bi spomenuti i onu čuvenu sliku 'Staining whistlers mother' i Mr.Beana.
Film mi je u cijelosti bio bez veze,ali to je bila stvarno odlična baza.



''...Joe Šimunić je kažnjen....''
Ajme majko, gasi majko Dnevnika,molim te.
Upravo zbog njega i Markićke sam prestao čitati bljutave domaće portale.
Deset dana stanje je bilo slijedeće-i na Jutarnjem,i na Indexu,i na netu.hr -Šimunić-Markić-Šimunić-Markić-Šimunić-Markić-pa onda neka dobra pička u kupaćem kostimu radi povećanja klikova-Šimunić-Markić-Šimunić-Markić....
Ispod svakog posta dvista razdraganih komentara u stilu:jebem ti Tita,puši kurac glupane,jebem ti Tuđmana,Druže Tito ljubičica bijela.....kreten do kretena.Ipak najjači mi je bio jedan tulipan koji je ispod nečijeg sasvim pristojnog i zdravo razumskog komentara mrtvo-hladno napisao: 'Ti izgaraš od mržnje!'
Čovjek hladan,racionalan,normalan,a izgara od mržnje?
O jebem ti Tito mater!
O čemu će kurve nego o poštenju....
A jel' dosta više?

Par završnih poteza kistom,razmazivanje boje jagodicom i to bi bilo to.

Sliku ću nazvati 'Na pučini',uokviriti je kod čovjeka čijeg sina u školi nisu mogli zajebavati:''Makni se,nije ti tata staklar!'' jer je upravo staklar,staviti je na zid,prekrižiti ruke i zadovoljno reći samome sebi:



''E Maurice,Maurice,jes' da si ponekad u banani,ali stvarno razvaljuješ!!!''













- 21:37 - Komentari (11) - Isprintaj - #

četvrtak, 12.12.2013.

SUBLIMINALNE PORUKE ZA POČETNIKE

Subliminalne poruke za početnike?
Ovo zvuči pretenciozno za popizditi.
Momku omilila blještavila fotoaparata i ulaz u kuću slavnih pa mu se sad digla repica.
Mo'š mislit!
U današnjoj epizodi 'SPIG'-a otkrit ću Vam jedan svijet za koji ni niste znali da postoji jer ste zdrave i psihofizički stabilne osobe.
Dakle,po svim pravilima ja sam sad trebao biti u krevetu i spavati kao i svi normalni ljudi,ali ne.
Želja za 'SPIG'-otinom je ipak prevagnula i sve što trebate je fino se zavaliti na kauč,staviti ugrijani laptop u krilo i u prepustiti se trenutku.
Nakon gašenja laptopa ulovit ćete sami sebe bar na časak da razmišljate o pročitanom,a to je za mene već veliki uspjeh.


O SUBLIMINALNIM PORUKAMA OPĆENITO....

Iako ne bih trebao,u zadnje vrijeme sam baš nešto zadovoljan sa samim sobom.
Pomirio sam se s činjenicom da nikad u životu neću vidjeti Vancouver,Sidney i New York i sad kad me to prestalo opterećivati život je postao puno lakši.
Da se ne bih uzasrao kao što to obično činom predlažem da ipak počnemo sa današnjom epizodom....

Dakle,subliminalne poruke su skrivene poruke koje oko najčešće ne registrira,ali mozak da.
Poznati su oni eksperimenti (koji se navodno uredno koriste samo mi to ne znamo) kad se nakon deset-dvadeset filmskih sličica stavi jedna sličica npr.voćnog soka.Projekcija normalno ide,Vi uživate u filmu i polako Vas obuzima žeđ i želja za nekim inim sokićem...e to je to!)

Za tu vrstu manipulacije mozak je neophodan,a dosta često se dogodi da se ovom temom bave i ljudi koji taj vitalan organ nemaju.
Davne 1998. hodočastio sam tako u Zg na koncert Carlosa Santane i onako opijen glazbom,pivom i ............



izašao pun dobrih vibracija,a na izlazu me presreo neki šišmiš od čovjeka i u ruke mi turnuo n pet ni šest već-knjigu.

''Super,kume,hvala ti ko konju!'',pomislio sam.
Listajući stranice usta se mi se raširila u jedan još neviđen osmijeh jer je ta knjiga bila kao stvorena za mene.

Zvala se 'Rock i okultizam-hoćemo samo tvoju dušu' autora Ulricha Baumera kojeg ovim putem toplo pozdravljam.
Čitao sam je danima,upijao i zabavljao se od srca jer takvo smeće u povijesti publicistike još nije zabilježeno.
Mislim,meni nije problem to o čemu čovjek piše.Puno me više zabrinjava to što on to najvjerojatnije to i misli,a znam da ima hordu sljedbenika koji ga podržavaju.
Scary!
O čemu je riječ?

Stopedesetosam puta prežvakane priče o puštanju 'Stairway to heaven' unatrag,o povezanosti 'Rolling Stonesa' i đavla đavlijeg,
o 'Hotel Californiji' kao sotonskoj pjesmi,o Stonesima,Hells Angelsima i ubojstvu crnca u Altamontu....
Bla...bla....blaa...
I sve bi bilo dobro da se Herr Baumer nije dotakao...

AC/DC su, za one koji već znaju da sam dosadan kao proliv,najveći vulkan dobrog raspoloženja u povijesti čovječanstva.
Čudo!
Vatromet pozitive!
E,za gospodina Baumera njihov je opus također povezan sa đavlom đavlijim,a kao bjelodani dokaz svojim teorijama naveo je par pjesama u kojima se spominje Pakao.Jedan od ključnih dokaza njegovih maloumnih teorija je ona Angusova sprdačinu kad su ga pitali otkud mu energija za toliko skakanje na pozornici.
Čovjek je uperio kažiprst prema zemlji i rekao:''Odozdola!''

Gotovo!
To je to!
Sluge đavla đavlijeg!
Zaključajmo kćerke!

Nego tu se puno piše,a malo se svira!
(izdržite minutu i deset trkeljanja ovog ženskastog voditelja i saznajte što mi svira u pozadini dok ovo kuckam)



Ljut sam kao pas jer sam tulegendarnu knjigu nekom posudio,a ovaj mi je nikad nije vratio.
Šteta,jer bih se baš htio zabaviti još jednom....


SUBLIMINALNE PORUKE KOJE ĆE VAS GARANTIRANO RAZVALITI

Dakle,nemojte misliti da sam totalni nihilist koji ne poštuje nikog i ništa.
Ne mogu reći da sam ateist,a još manje agnostik (to mi je kao da pereš noge u čarapama).
Vjerujem u Boga,ali ne u ovu čobansku novokomponovanu verziju u kojoj ćeš ti krasti,lagati i mrziti i onda glumiti neku veliku pobožnost.
Eh,netko će reći:''Bog je samo jedan!'',ali mislim i da se sami dragi Bog umorio od objašnjavanja da je u životu najvažnije ne biti đubre pa da tek onda sve ostalo samo dođe....
Amen!

Prva subliminalna poruka koja će Vas garantirano razvaliti dolazi sa prijateljskih Sejšela.
Čega?
Za one koji ne znaju Sejšeli su mala otočna država u Indijskom oceanu.
Nalaze se sjeveroistočno od Madagaskara,a udaljeni su nekih 1600 km od obale Afrike.
Ako je na Sejšelima sve u znaku ovog što ćete sad vidjeti onda želim da me se kad umrem umjesto na Poljud odnese na Sejšele.
Ovo je pre- je-be-no!



Dakle,što je na sejšelskoj novčanici čudno?
Imamo jedrenjak,imamo neku zamišljenu polovnjaču i imamo tri palme na otoku sreće.
E sad,pogledajte palme malo bolje i recite koja tri slova predstavljaju.
Doktor Karaklaić bi rekao:''...krkačina,tarabljenje...''
Napisati SEX na regularnu valutu svoje zemlje mogu samo kraljevi.
Pozdrav našim prijateljima iz Sejšela,a mi idemo dalje.

Nakon što ste u mojoj prošloj epizodi vidjeli svu ljepotu trajnožarećih kumpirića u ovoj ćemo pričati o Coca coli.
Nikakve teorije zavjere nego samo logo.
Pa pogledajmo!



Eto!
Koja je prva asocijacija?
Hladna orošena limenka koja samo čeka da je netko otvori,da zašišti ida se slije preko grla.
Mmmmmmmmmmmmmm....
Šteta,što na svijetu ima puno dokonih budala koji tu primjećuju još nešto.
Dakle,ako se zagledate u ovaj logo vidjet ćete seljačića sa šeširićem kako šmrče koku.
Da bi stvar bila bolja crta koke mu ide direktno u nos!
Jel' ga vidite?
A ništa,morat ću ga onda sam nacrtat' i kad ga uspijete vidjeti logo 'Coca cole' više nikad neće biti isti.
Praznici nam stižu....praznici nam stižu....
(ispričavam se šta je slika nažvrljana na brzinu,ali kad Vam uspije otkriti ovog junkieja na logu sreća će biti nemjerljiva)





KAKO SUBLIMINALNE PORUKE MOGU UGROZITI DJECU

A ovo dalje više nije zajebancija!

Kao što sam napomenuo maloprije.
Trebao sam ići u krevet,ali mi vrag nije dao mira i čačkajući po youtubeu otkrih nešto što me skroz zainteresiralo.
Za početak moram reći da ljude koji su opterećeni svim mogućim teorijama zavjere uopće ne razlikujem od vjerskih fanatika.
Zdrav razum je ono što nas pokreće i u bezbroj životnih situacija čovjek se zapita:''Je li sa mnom sve u redu?''
Zatim malo stanemo na loptu,osvrnemo se i krenemo dalje.

Dakle,ovo što ćete sad vidjeti stvarno tjera na razmišljanje.
Osobno u to ne želim vjerovati,ali navodno su Disneyevi crtići krcati subliminalnim porukama.
Ne pada mi ih na pamet prestati gledati niti ih zabranjivati djeci,ali ovo je stvarno intrigantno.
Ne znampoantu,ali zanm da onaj tko stoji iza ovog sigurno nije normalan.
Možda je u pitanju gospodin Ulrich Baumer kojeg sam spomenuo u uvodu.
Jako,jako zanimljivo!

Dakle,kino plakat za 'Kralja lavova'!
Simba,Mufasa,Timon,Pumba,stampedo gnuova,Scar....
Pravo svevremensko remek-djelo.
Gledao sam ga bar pet puta i večeras mi na jutjubu lole prirede ovo:



Guzica je,ne možeš reći da nije...
I to dobar komad guzice.
Koja je svrha te guzice?
Negativan utjecaj na dječji mozak?
Rana želja za seksom?
Odlazak s tatom u bordel?
Kupovanje prezervativa i napuhavanje istih na dječjim rođendanima?
Nisam pametan...

I tek što sam se uspio odšokirat od guzice stižu mi Sejšeli po drugi put.
Pazite sad:



Lav pada ničice i kad je otresao o zemlju digla se prašina i u djeliću sekunde na noćnom nebu ispisala...SEX!
Jebite se,djeco!
Skupa s Vašim roditeljima!
To Vam poručuju producenti Kralja lavova.
Ne mo'š vjerovat....

Idemo dalje....
Ovo je već hardcore....
Dakle,plakat za Malu Sirenu.
Nisam gledao,ali sam čuo da je odličan.
I opet mi dođe da nekom razbijem glavu.
Udahnite duboko!



Dakle,zlatni čardak iz snova, u njem' čuna od čistog zlata.
Ja stvarno ne znam koje su to fore.
Hoćemo još?

Iako mi je osobno Pajo Patak uvijek bio draži uvijek sam više volio crtati Mickeya.
Tri crna kruga i gotovo.
Njegova Minnie je bila slatkica bez premca i toplo pozdravljam bolesnika iz animatorskog ureda koji je od njene haljinice napravio ovo:



Nadam se da Vam nisam upropastio večer.

UMJESTO KRAJA....

Bez obzira na sve ove subliminalne poruke neću počet šmrkat koku zbog pijenja Coca cole,niti će me Kralj lavova i Disneyevi crtići asocirati na pizde,kurce i ostale gadarije koje mi ta masonerska mašinerija natura.

Odvratno je,ali prekrižiti zbog ovog gledanje Disneyevih crtića nema smisla.
Možda samo treba biti malo oprezniji,ali ne znam ni šta ni kako.

Po teoretičarima zavjere smisao ovog sranja je manipuliranje djecom,stvaranje nestabilnih ličnosti,psihopata (?) i u tome možda ima istine.
Po stoti put ponavljam da sam ja večeras stvarno ostao bez teksta.

A ZA KRAJ ČISTI STOPOSTOTNI 'SPIG'-ovski KAOS!!!

Ako stojite sjednite,ako nešto pijete prestanite jer bi Vam moglo izaći na nos i na uši.
Ovo je nešto čudesno.
Čuvena folk pevaljka Vera Matović prvi put puštena unazad.
Subliminalne,đavolje poruke nižu se jedna za drugom,a trbuh se od smijeha steže u pravom,pravcatom grču.
Nemojte reći da Vas nisam upozorio!

Dame i gospodo,bila je ovo još jedna epizoda 'SPIG'-a!
Uz taktove Vere Matović pozdravlja Vas
Maurice





- 22:54 - Komentari (10) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 09.12.2013.

VODIČ ZA ANTINUTRICIONISTE - TRAJNOŽAREĆI KUMPIRIĆI

UVOD

U dosadašnjim epizodama 'SPIG'-ova serijala 'VODIČ ZA ANTINUTRICIONISTE' pričali smo o janjetini,salamama,ćevapima i ,ja mislim, bureku.Uglavnom,hrani na čiji će se sam spomen,svaki nutricionist posprdno nasmijati kao hrani-smeću.S tim da za janjetinu možda i neće imati prigovora,ali će na tapet svakako doći priča o našoj zaostalosti i nehumanosti.
Nigdje u Europi ti ne možeš nešto tako malo,umiljato i mileno kao što je razigrani janjčić zaklati nožinom,speći i poslužiti vruće na tanjuru.
Tamo se čeka da ovca umre prirodnom smrću,a onda se njeno truplo prerađuje u krokete od kojih se radi hrana za papige.Ma mr'š!

Kriza koja nas stišće svaki dan sve više i više ima i neke dobre strane.Dosta ljudi se vratilo zemlji i prirodi i dok se šezdesetih bježalo sa sela u grad danas su nažalost (ili nasreću?) zavladali neki drugi trendovi...
Ipak,neke su loše prehrambene navike ostale i tome sam posvetio današnju epizodu....


BESMISLENO PREJEDANJE

Kad sam bio mulac moja je mater na me bila izuzetno ponosna.
Majka mog prijatelja Malog joj se non-stop žalila kako je Mali slab i kako ne želi ništa jesti.Moja bi se na to samo posprdno nasmijala jer je njen introvertirani dječačić zahvaljujući neutaživom apetitu neodoljivo podsjećao na 30-litarski bojler.
Nikad nisam spadao u bogznašta popularne tipove,a to u nježnim godinama odrastanja zna predstavljati frustraciju.U igri partizana i Nijemaca bi me svaki put dopalo da budem Švabo,a Tihi,Prle su ostali zauvijek neostvareni dječački snovi.

Zato bih se overdozirao čitanjem i crtanjem,a omiljena večernja poslastica bili su keksi 'Abeceda'.
Recept je slijedeći:
Na stol se iskrene sadržaj vrećice i onda pokušavaš složiti neki pojam.Npr. 'Hajduk je najbolji,Hajduk je slavan,niko u Evropi njemu nije ravan'.
Kako bi obavezno falilo pet-šest slova to dječje anagramiranje završilo bi relativno brzo,a onda bi se u pot sa pola litre mlika pobacalo dvi-tri šake keksa i - feta kruva.
Od toga bi nastala jedna žitka kaša i - udri!
Mislim,nema u tome ništa loše,ali to večernje prejedanje stvarno nema smisla.

Dakle,za početak bi trebalo svojoj djeci usaditi to da je noć stvorenja za spavanje,a ne za prdež i probavu….

Nego,kad sam već spomenuo svoju dječački apetit red bi bilo spomenuti i trenutak kad mi se to obilo oglavu.
Imao sam pet-šest godina,ali se scene sjećam i sad.
Ja kod jedne stare Ličanke koja me čuvala.
Žena me obožavala i nekim svojim kućnim prijateljima je objašnjavala kako sam ja zlatno dijete,milovala me po kosici,kako je mater sretna štome ima.....i u jednom je trenutku te ljude ponudila ličkim krvavicama.
''Mauris zlato,hoćeš li i ti malo?''
Ime mi nije obećavalo,ali pošto me teta toliko nahvalila sad bi bilo glupo narušiti svoju teško stečenu reputaciju i normalno da sam potvrdio.
I žena mi fino narezala i stavila na pijat.
Danas bih se u njima vjerojatno udavio od gušta,ali onda mi se to učinilo kao pregažena mačka.
Jeo sam i gušio suze,a miris praseće krvi me danjima proganjao....

Idemo dalje....

USRED POČETKA NUKLEARNOG RATA TI MENE PITAŠ O KUMPIRIMA

O važnosti voće i povrća glupo je govoriti.
Prva priča koja mi uvijek padne na pamet kad se spomene ta tema je legendarni američki predsjednik Ronald Reagan.
Zašto?
Pa eto,u ona stara dobra vremena,sredinom osamdesetih najomiljenija tema bila je smak svijeta.Hladni rat.natezanje sa majčicom Rusijom koja je copyright na konačno uništenje planete htjela zadržati za sebe,dnevnici u kojima su dominirali sastanci Reagana i Gorbačova,filmovi ala 'Dan poslije',a onda još i havarija u Černobilu…
Jeba te,a nama je prva asocijacija na to doba pjesma 'Dobre djevojke' od 'Novih Fosila'.

Dakle,u ta luda vremena u Americi je jedna od top tema bila vječiti problem pretilosti djece,overdoziranje junk foodom i gaziranim pićima,a kao najstrašnija stvar isticalo se da je od svega u prehrani američke djece najmanje zastupljeno upravo povrće.
Bila je to danima top-tema i raju je zanimalo što njihov pametni predsjednik misli o tome,ali ovaj je bio toliko zauzet gorućim problemima da za pizdarije jednostavno niije imao vremena.Ipak,jednom prilikom novinari su ga malo stisli i pitali hoće li konačno reći svoje mišljenje da li američka djeca jedu premalo povrća,a ovaj je svojim živčanim odgovorom zacementirao moj stav da je većina Amerikanaca ipak jedan beznadežan slučaj.
Reaganov odgovor savršeno objašnjava kako to da je većini američkog 'white trasha' normalno uživati u glupim filmovima kao što je npr.'Air force one' u kojima se američki predsjednik tijekom avionskog leta obračunava s teroristima,a objašnjava i kako to da je većini teksašana omiljena večernja zabava kupiti pive,uzeti pušku sjesti u auto i sa 'six pack in a pick up' provozati se pustinjom i rekreativno pucati na ilegalne meksičke emigrante….

Ta rečenica glasi:
''Kako ne jedu povrće?Pa kečap je povrće!!!!''

MOĆ MARKETINGA

Kod nas je situacija koliko toliko bolja osim jedne stvari.

9.UJUTRO
Prođeš autom kraj kafića sjede mlade mame
10.00
Prođeš autom kraj kafića sjede mlade mame
11.45
Prođeš autom kraj kafića sjede mlade mame
12.10
Prođeš autom kraj kafića sjede mlade mame

Jeste li uhvatili poantu?
Normalno da jeste-koji se ti kurac toliko vrtiš autom kraj kafića?
Neeeeeeeeee....Jedno od pitanja koje me vječito muči je kad mlade mame stignu skuhati svoju dnevnu dozu povrća,spremiti i sve ostalo što treba za funkcioniranje jedne normalne mlade obitelji ako su non stop na kavi.
Odgovor je jednostavan.
Većina ima odlično razrađen baka servis,ali vjerujem da s vremena na vrijeme uleti i nešto poput ovog....



Mislim da je moć marketinga na ovoj vrećici doživjela svoju kulminaciju.
Juha i Spajdermen?
Meni je ovo...........ne znam šta bih rekao....
Šta je slijedeće?


ČIKEN MEK NAGEC


McDonalds.
Nešto slično kao i 'Coca Cola'
Bolesno,otrovno,skupo....a onda upališ TV i ''...praznici nam stižu,praznici nam stižu...''
I kroz onaj okićeni grad vozi vlakić pa se pojavi onaj crveni debeljuškasti djeda Mraz i eto ti sutra u kolicima 'Coca cola duo pack' 20% gratis.
McDonalds je ista stvar.

Kao i u studentskim menzama mislim da je u 'McDonaldsu' izuzetno nepristojno reći 'Dobar tek'.
Kako moja djeca vole onaj ambijent,a maleni kao i sva djeca obožava igračkice koje se dobiju uz 'Hepi mil' svaki put kad se zaželimo urbanosti,svjetla velegrada i gradske vreve sjednemo u auto i odemo do Šibenika.(ova rečenica spada u školski primjer sarkazma).
Maleni na njemačkim satelitskim programima redovito gleda reklame za njihov 'McDonalds' u kojima uz hamburger dobiješ i igračku koje bi se mašili i mi odrasli.U šibenskom pak McDonaldsu onaj stakleni ormar s igračkama najčešće izgleda tužno i opustošeno.....
Onda se on malo razočara,ali na kraju ipak nađe nešto za sebe.

I tako smo mi neki dan sjeli u Mc Donalds i između ostalog sebi sam naručio valjda prvu i zadnju porciju pomfrija u životu.
Zašto?
Pa,eto,prvo što me kao maestralnog blogera (ne'š ti titule) zaintrigiralo bila je atraktivna ambalaža na kojoj je pisalo sve.
I kalorijske tablice,postotak bjelančevina,postotak ugljikohidrata,postotak ovog,postotak onog….To su ti europski normativi.
Vjerujem da bi se većini onih koje te normative propisuju digla kosa na glavi kad bi ljeti došli na Murter.
I dan danas kod nas postoji običaj da neka bakica stavi kućnu vagu na zid i onda prolaznicima nudi npr.pomidore koje bere i važe tu pred njihovim očima.
Iako su stranci navikli da je kod njih 'kečap-povrće' iz nekog meni nejasnog razloga kupuju kao sumanuti.
I vraćaju se!
Baš neshvatljivo!
Nego vratimo se mi na McDonaldsovski pomfrit.......I tako dok uživamo u finom bezličnom okusu mlakog đona od japanke, ambalaža nam nudi produhovljenje tako da u stotu možemo znati što jedemo.
U Boraji,Vrpolju i Crljeniku nam uz pečenu janjetinu nikad nisu donijeli i nekakav tehnički list sa kalorijskim i inim vrijednostima,a doduše nikad ga nismo ni tražili jer znamo što je na stolu.
Gazda se nizašta ne mora opravdavati.
Ovi valjda znaju da su cijeloga života u krivu...

Za one kojima miris McDonaldsovih prženih krompirića izaziva zazubice i draška nosnice predlažem da pogledaju ovo ispod.
Znam da traje 5 minuta,ali stvarno se isplati pogledati....



Mmmmmmmmmmmmmmmmm….GMO križanac at his best.
Mislim da je u pitanju kombinacija gena krumpira,gena sijalice,gena daske za zahodsku školjku i gena,gena kamenih.Ovi zadnji garantiraju postojanost.
Fuj,fuj,fuj!
Druga priča o McDonaldsu nije ovoliko drastična,ali je izuzetno 'SPIG'-ovska pa bih je rado podijelio sa svekolikim čitateljstvom.

Dakle,jedan naš mještanin je nedavno dobio zabranu ulaska u šibenski McDonalds.

Nakon što se čovjek zagušen ruralnom sredinom zaželio urbanosti,svjetla velegrada i gradske vreve posjeo je obitelj u auto i krenuo u grad.Nakon ugodne kupnje (koju je komotno mogao obaviti i na Murteru koristeći se biciklom) sjeli su u McDonalds.
Sve je bilo super da viršla (znam da se kod nas kaže hrenovka,ali ovo mi je uvijek bila jedna od najsmiješnijih riječi)u hot-dogu nije imala čudan okus i miris.Kod nas u Jezerima to bi se reklo 'osmrdila se'.Normalno da su išli reklamirati i djelatnica je bila krajnje ljubazna,uvažila prigovor i ponudila im je ili novi hot dog ili povrat novca.

Ovaj se lola uspio toliko iživcirati da mu ništa od toga nije dolazilo u obzir.
Zato je sirotoj ženi, manirom Joe DiMaggia, taj hot dog zafrljačio u glavu i na opće oduševljenje rekao:
''Evo ti ga, pa si ga zabij u guzicu!''

I onda kažu da se u gradu ništa ne dešava....

GMO

Vjerujem da svi Vi koji nikad niste vidjeli ovaj isječak o kumpirićima još uvijek osjećate stanovitu nelagodu.



POMIDORE NA HORSU.....

GMO je zajebana stvar.
Čovjekovo igranje Boga nikad nije donijelo dobre rezultate,ali to sve one kojima ta igra donosi profit ne zabrinjava previše.
Nedavno sam tako na internetu vidio sliku na kojoj stoji jabuka sačinjena od dvije polovice.
Jedna je polovica zelena,a druga crvena.
Doduše,taj je 'hibrid' nastao od dvije polovice različitih jabuka spojenih uredskim spajalicama,ali u čudesnom svijetu GMO-a to bi,navodno,mogla biti bliska budućnost...
Pomidore koje svijetle,borovnice kao čentruni....
Mislio sam 'kopi/pejstat' nešto o ovoj temi,ali nema smisla….

DOSTA O GMO-u,AJMO MALO O MENI....

Onako usput,prije par dana sam ukucao ime svog omiljenog bloga (šupak!) u tražilicu i vidio da je prije godinu-dvije na nekom forumu bila žučna rasprava o blogovima općenito.
Na pitanje koji je najbolji hrvatski blog jedan od sudionika foruma pod imenom 'Blacksheep' je odgovorio: Marchelina,Krule i nedovoljno priznati SPIG.
...a meni i drago i malo neugodno...
Pozdravljam od srca gospodina Gregora i idemo dalje….


VRUĆA JANJETINA S TRI PERA KAPULICE U VREĆICI VELIČINE PRAŠKA ZA PECIVO

Kao i Jehovini svjedoci,slobodni zidari i KKK postoji jedna sekta čiji su članovi uvijek nasmiješeni i ne daj Bože da im se probaš usprotiviti.
Kako to ide?
Nedavno sam razgovarao sa jednim dragim čovjekom iz Splita.
Čovjeka znam već godinama.
Malo ozbiljno,malo zajebancija,malo smiha i u jednom trenutku moja mu je draga kolegica rekla:''Dobro si se nabilda od zadnji put!'',misleći na njegovu stvarno atletsku figuru.
Meni to nije nikad rekla zato što...



Ovaj se okrenuo i bilo mu je drago.
Ja sam tad onako,kao prstom u šupak,bez veze prosrao:''A biće tu ja mislim i Herbalife!''
Istu sekundu čovjek je promijenio izraz lica i mrtav ozbiljan procijedio:
''Normalno da je Herbalife!''
Smatram se nedovoljno kompetentnim za ovu temu,ali primijetio sam kod svih koji taj prašak koriste jednu takvu opsesiju da može taj proizvod biti bolji od Boga,ali jednostavno mi u sebi ima nešto odbojno.
Kad mi čovjek priča o svim prednosti tog nadomjestka u prehrani osjećam se kao da mi dvije zgodne Jehovine svjedokinje dijele 'Probudite se' i pričaju kako je Sudnji dan blizu..
Umjesto da se razodjenu,namažu jedna drugu mlakim kokosovom uljem i da se nakon toga maze ispod tuša.

Još jedna simpatična anegdotica vezana za 'vruću janjetinu u prahu' datira iz svibnja ove godine i njome bih završio ovu epizodu (ali ne i serijal jer mogu ja o ovoj temi danima).
Dakle,bili smo na nekoj nautičkoj prezentaciji,a jedan od nazočnih je imao u politrenoj boci zamućen 'Herbalife'.
Držao je bocu na stolu,pomalo guckao i 'ću-ću'..dovuklo se podne.
Jedan od nazočnih je na pauzi,onako poluglasno pitao:''Pa dobro,hoće li biti kakvog ručka?''
Ovaj sa 'Herbalifeom' mu je odgovorio:''Ma ajde ti i ručak,šta će ti ručak'''
A ovaj mu je odgovorio:''Jebe se tebi, ti si se naždra!''

Pozdrav!
Iduća epizoda donijet će nešto o čemu ste sigurno sanjali,a nikad se niste usudili pitati.
Stay tuned!






- 03:33 - Komentari (11) - Isprintaj - #

nedjelja, 01.12.2013.

DOBRA DUŠA JEZERSKA

Barba Ante je staja nedi sa strane.
U jednoj ruci dimija se 'York' u drugoj boca pive.
Mislim da se smija kao nikad u životu.
Onako ljudski i iz duše.
Da bi stvar bila još veselija livala je kiša i svi, koliko nas je bilo, držali smo otvorene lumbrele,gledali u pod i mučali.
Onda je puščani plotun zapara zrak o čega su se svi žegnili i okrenili glavu.
Barba Ante je mora isti čas biti i ljut i ponosan.
Ali nije.
Samo se smija ka nikad u životu.

HIDALGO GRE U RAJ

Bilo je to jako,jako davno.
Moga san imat deset-jedanaest godin.
Mater mi je ciloga života pričala o toj nekoj seriji 'Malo misto'.Pričala bi kako su oni nekad to gledali i kako bi ujutro svi u kancelariji di je radila pričale samo o tome.
Zna san ja tako i za Roka Prča i Anđu Vlajinu i Dotura i Bepinu i jedva san čeka ka će to čudo dojti na televiziju.
I došlo je!
Iako san bija mulac i dan danas se sićan kako se nisan moga načuditi kolika je ti Smoje morati imati muda kad je u doba najcrnjeg komunizma iša snimati 'Božićnu ponoćku'. Ali ipak o svi tih likova najviše mi se svidija Servantes.
Bija mi je nekako najbliži
Kakav čovik!

Scena kad je izgorija u požaru i kad su ljudi koji su po njemu do tad pljucali mučali i gledali u prazno mi je bila i ostala nešto najjače što san ikad vidija u životu.Toliko jaka da san je specijalno za današnju štoriju iša malo prekrajat i zajebavat se jer je ka stvorena za današnju epizodu.



NAJLUĐA PRIČA O BARBA ANTI

Jedan naš čovik koji živi u Zagrebu je ciloga života predava u školi a sad je u penziji.Iako je dobar ko kruv barba Ante ga nije volija,a kako je i barba Ante bija dobar ko kruv onda je to njihovo koškanje bilo presmišno.
Prije par godin za doček Nove godine,ka je prošlo po noća,naš je učitelj dobija na mobitelu poruku.
Na ekranu je pisalo ime njegova brata i ovaj se razveselija misleći da mu brat iz Jezer čestita novu godinu.

Stisnija je botun,a onda se žegnija.
Na ekranu je pisalo:''Pederu!''
Nije prošlo po minuta,a stigla je nova poruka.
Ovi put još duplo žešća.
Pisalo je:''Pederčino!''
Ljut ka pas okrenija je bratov broj i kad se ovaj javija prvo što je bilo je to da mu je veselo čestita novu godinu i poželija puno sriće i zdravlja.
Ovaj ga je ljuto pita koji mu je Bog i šta mu znače one poruke.
Ovaj se cili smeja:''Koje crne poruke?''
''Pa one šta si mi sad sla?''
Brat mu je tad reka:
''A neman ti pojma.To biće barba Ante nešto traška po momen mobitelu....''

SVAKI GRAD UZ NAŠE MORE IMA SVOGA LERA

Barba Ante nije bija lero.
Bija je jako pametan čovik samo je ima nekog svoga ćuka u glavi koji nije bija nikakvo čudo.
Taj se ćuk zva alkohol.Svako jutro je na svojoj štaciji naslonjen na ponistru o Svetog Ivana pravija svoj šou.
Turisti su ga gledali u čudu,a on bi po cile dane slaga pive,piva,pušija,vika i svadija se sam sa sobom....
Dica su ga volila.
Misto ga je volilo.
Svi su ga znali.

Kad bi svaki od nas rano osta bez oca,kasnije i bez matere,ka bi svaki od nas živija sam ko pas,ka bi svaki od nas drža toliko toga na duši bez ikog bližnjeg da se olakša,ka bi se svako od nas raščepija ciloga života na ribi i na građevini i polako ali sigurno posta svjestan da će mu svaki preostali dan života biti najobičnije sranje,bez familje,bez blagdana,bez Božića,bez Uskrsa....puka bi prije ili kasnije.
Svak bi puka u praznoj i besmislenoj rupi kojoj se ne vidi kraja.
Kažu da nada umire zadnja,ali ova njegova je krepala odavno.

Ima je doduše on šansu ko niko i možda je moga živit ko gospodin čovik,ali nije išlo.
Nije i jebi ga!
Ako bi mu neko i pružija ruku pomoći on je jednostavno nije tija primiti.
Diga je ruke i od sebe i od života,a cilo je vrime bija tu kraj nas.
Svi smo ga vidili,svi smo znali sve ,ali nam nikome nije bija bitan.
Smijali smo se njegovim bazama jer je bija jako smišan.
Zabavan,pametan,duhovit,vridan.

I koliko mu se to motalo po glavi to samo on zna.
Sad ka nas je svih bacija u crnjak sad svi znaju sve.
Šta je tribalo i kako je tribalo.

Na njegovoj omiljenoj štaciji,a to je bila ponistrica od Svetog Ivana osvanile su kandele,par boc pive i par škatula 'Yorka'.




SUBOTA,30.11.2013.

Kiša je padala od jutra.
Ispo crikve se okupila masa svita.
U vrime ka nas je politika uspila razjebat da svi režimo jedni na druge ka divlji pasi barba Ante nas je uspija spojit da dišemo ka jedan.
Da bar jedan dan budemo ljudi.
A to mogu samo najveći.
Bez obzira što su ciloga života bili mali.

Vojska mu je ka bivšem dragovoljcu ispucala zasluženi plotun.
Velečasni mu je kroz suze reka da nam oprosti ako smo ga bilo čim naljutili.
A onda je tišinu prekinija tihi jecaj mandoline.
Nakon prva dva tona san oma prepozna o kojoj se pismi radi i srce mi se raskrvarilo još više.
Ljudi su plakali i pivali na po glasa.

Mislin da je barba Ante ovo stvarno zaslužija....




Ako ništa zaslužija je bar za ono kad smo jedno vrime skupa tukli batom po kamenu i sovali boge i svece ka bi nam puka tamo di ne triba.
Jer barba Ante je nekad bija težak.
Nekad naporan.
Ali cilo vrime toliko dobar u duši da se samo lud čovik moga ljutiti na njega.

Ostaće za sva vrimena
Dobra duša jezerska






- 19:06 - Komentari (5) - Isprintaj - #

Ožujak 2015 (1)
Veljača 2015 (2)
Siječanj 2015 (8)
Prosinac 2014 (8)
Studeni 2014 (7)
Listopad 2014 (6)
Rujan 2014 (5)
Kolovoz 2014 (8)
Srpanj 2014 (6)
Lipanj 2014 (3)
Svibanj 2014 (5)
Travanj 2014 (5)
Ožujak 2014 (6)
Veljača 2014 (5)
Siječanj 2014 (8)
Prosinac 2013 (5)
Studeni 2013 (8)
Listopad 2013 (6)
Rujan 2013 (12)
Kolovoz 2013 (12)
Srpanj 2013 (8)
Lipanj 2013 (6)
Svibanj 2013 (8)
Travanj 2013 (8)
Ožujak 2013 (13)
Veljača 2013 (8)
Siječanj 2013 (6)
Prosinac 2012 (8)
Studeni 2012 (7)
Listopad 2012 (7)
Rujan 2012 (8)
Kolovoz 2012 (8)
Srpanj 2012 (5)
Lipanj 2012 (3)
Svibanj 2012 (5)
Travanj 2012 (6)
Ožujak 2012 (5)
Veljača 2012 (7)
Siječanj 2012 (12)
Prosinac 2011 (8)
Studeni 2011 (8)
Listopad 2011 (9)
Rujan 2011 (7)
Kolovoz 2011 (7)
Srpanj 2011 (10)
Lipanj 2011 (8)
Svibanj 2011 (8)
Travanj 2011 (9)















































Tesla je umro,Einstein je umro,a ni ja se ne osjećam najbolje - MAURICE SPIGOROVSKY

free counters


Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se