free counters

SEKS, POLITIKA I GOSPODARSTVO

ponedjeljak, 29.04.2013.

UBOJSTVO S PREDUMIŠLJAJEM

Pozdrav!
Ne znam odakle bih počeo.Svi smo mi ovakvi duševni bolesnici opasni za okolinu. Svi smo poznati po raznoraznim poremećajima ličnosti,hipersenzibilnostima,niskom tolerancijom na frustraciju, fetišima na ljudsku krv i patnju i nismo stvoreni nizašta drugo nego za staru dobru električnu stolicu.
Ovo je ipak humano društvo pa se od Vaših plaća otkida jedan lijep dio koji poslije ide u proračun da i mi imamo što jesti,a onda Vam na slici u novinama pokazujemo srednji prst jer nam se jebe za Vas i za državu u kojoj smo se okotili.
Meni su npr. papci na Honoluluu gdje sam radio neki bezvezni posao kućnog majstora jedan dan uručili otkaz.Bilo je to prije ohoho godina i samo se sjećam da sam krajem tog listopada otišao u trgovinu J&S Sales i za 169 dolara kupio jedan krasni five shot Charter arms 38 special.
U Americi si bez pištolja,gol.
Pustite Vi šta priča Michael Moore i slične liberalno-ljevičarske budale.
U ovako divljoj zemlji-sigurno je sigurno.
Gan je gan.

UPRAVO OVAJ TRENUTAK JEDAN PRILIČNO SIMPATIČNI MLADIĆ NEGDJE U HRVATSKOJ UKLJUČUJE RAČUNALO I IDE VIDJETI ŠTO IMA NA 'SPIG'-u...

www.narodnapolitika.blog.hr
ENTER!
Vrti kružić...vrti kružić...vrti kružić....
''O jebo ti ja mater,pa koliko ti treba da ga učitaš?'',pomisli.
Evo...otvara....
''A nabijem njega i ovaj logo koliko mu treba da se otvori!''
Šta je ovo?
''UBOJSTVO S PREDUMIŠLJAJEM''
''Nije onaj trailer od prekjučer..o lika (vrti mišem prema dnu) u pičku materinu, pa već je stavio priču.Jel taj u životu radi osim što piše 'SPIG'?
Šteta je što toliki ljudi još nisu ubrali koliki je ovo zakon.
Za-kon!
I tako je jadan kad se ide sam hvaliti,ali ga potpuno razumijem.
''Pozdrav!Ne znam odakle bih počeo...'',stade čitati mladić,''...svi mi duševni bolesnici opasni za okolinu sa raznoraznim poremećajima ličnosti, hipersenzibilnostima, niskom tolerancijom....''

OSTAVIMO DEČKA DA UŽIVA U DANAŠNJOJ EPIZODI I VRATIMO SE NA ČUDAKA S POČETKA PRIČE...

Moja žena, inače Japanka nije mogla podnijeti zašto non-stop na gitari sviram pjesme svog omiljenog benda,ali to mi je nekako davalo snagu jer ni sam ne znam koliko sam puta pokušao napraviti samoubojstvo.Kako mi je bilo pun kurac i nje i mog promašenog života odlučio sam prvi put u životu napraviti nešto veliko,sjeo u avion i.....mislim da je to bilo 6.prosinca.....,platio 16 i pol dolara za noćenje u motelu YMCA koji je bio udaljen samo devet blokova od mjesta gdje sam sutra naumio otići.Kako je to noćenje bilo zakurac dan poslije sam se premjestio u 'SheratonCentre Hotel''.
82 dolara za noć,ali brate, vrijedi svake pare....

A ŠTA KAŽE NAŠ ČITATELJ?

Uuuuu...dobro je nešto!
Nije neka zajebancija.
Ne sviđa mi se jedino što stavlja svoje misli u nečija usta,ali budući da on ovo piše može činiti što ga je volja.
Gdje sam stao?
''A pazi ovo,ful fora...on sad piše kao da neki čitatelj upravo sad čita ovu epizodu. Jebo te koliko blesav moraš biti za tako nešto.Koje su to dobre metafizičke dosjetke.Evo, kladim se da će sad nakon točke na kraju ove rečenice napisati hijeroglif za Nil.
%&$
O matere ti Isusove, je stvarno...N-I-L.
Nil.
Pa ne mo'š vjerovat', stvarno je kralj!
Di sam ono stao?
''Aha...vrti kružić...vrti kružić...vrti kružić....AHAHAHAHAHA...da 'vrti kružić'...stvarno nije normalan!''

OVAJ JE U MEĐUVREMENU IZAŠAO IZ SHERATONA I....

''Nisam mogao vjerovati!
Ne znam koliko je od Vas ikad u životu imalo prilike upoznati svog idola, ali mogu Vam reći da je to nešto veličanstveno.Čekao sam ga okružen obožavateljima i kad mi je prišao činilo mi se da sanjam. Potpisao mi se na omot njegova zadnjeg albuma 'Double fantasy' i fotograf nas je uslikao.
Jebeno!
Paul Goresh, tako se taj fotograf amater zvao, je kasnije kao i ja ušao u legendu jer je to bila posljednja fotografija na kojoj je moj idol živ...(ako netko od Vas još uvijek ne zna o čemu se tu radi nek' se prestane truditi i radije na guglu ukuca 'kauč').
Cijele sam noći gledao autogram i čitao 'Lovca u žitu'.
Bila je to noć za pamćenje.

A ŠTO SE TRENUTNO DOGAĐA SA 'SPIG'-ovim UBOJICOM?

Je,znam o kome je riječ,ali još uvijek nemam pojma u čemu je smisao ove epizode.
Tko će tu koga ubiti? I kako?
Čime?
Možda on pravi oproštajno pismo?
Ahaaaaaa..oće se ubiti pa onda piše post.
Ful fora!
Mislim da je ovaj put stvarno pošao zbogom.

DAKOTA STUDIO,NEW YORK,08.12.1980,22.30.

Čekao sam ga skriven u sjeni prolaza u obližnje dvorište.
Srce mi je lupalo sto na sat.
Čekao, čekao,čekao......i čekao bih ga ako treba do sudnjeg dana.
Eno ga!
Stiže!
Taksi se upravo zaustavio!
Izašao je sa suprugom i krenuo prema vratima studija. Izvukao sam svoj Charter i pošto mi je bilo glupo ustrijeliti čovjeka s leđa zazvao sam ga:
''Mr.Lennon!''
Okrenuo se.
Njujoroškom 72.zapadnom ulicom u tom je trenutku odjeknulo pet hitaca....

VATRENI 'SPIG'-ov OBOŽAVATELJ U OVOM TRENUTKU NIJE NI SVJESTAN ŠTO GA ČEKA.
KAO NI VI OSTALI.
SVIH VAS TRINAEST NORMALNIH (lažljivi Vilim Ribič ide dalje)...

Kako bih pojasnio o čemu je riječ za početak uzimam revolver i predajem ga u ruke jednog od Vas.
S tim ćeš revolverom možda zauvijek ubiti 'SPIG'.
I neka.
Možda je i tako bolje.
(Evo upravo mi javljaju da je njih dvadesetak ukucalo 'kauč' i da ne znaju šta dalje.)

Wind, hoćeš li ti?
A?
Bi ti,bi,ali ovaj put nećeš.
Šta je maco?Ubijala bi,a?

Tko želi uzeti pištolj i zauvijek ubiti 'SPIG'?
(...a sinko, nisi ti baš normalan, pomisli netko,ali ipak nastavlja sa čitanjem jer mu je prilično zanimljivo....)
Kunj?
Teško napisati komentar?
O lina Dalmatinčino,oćeš pištolj,a?
Jel ti se ubija?
Koka?(sa dugim 'o'!)
Usmrćuje?
Likvidira?
Sije smrt?
Žanje život?
Puca?(sa dugim 'u'-zagorska djevojka)
Ustrijeljuje?
Nasreću nisi ni ti taj!

Ajmo,ajmo...tko će ubiti 'SPIG'?...kooooookice,kikiriki,bublegume,sjemenke.....koooookice,kikiriki,bublegume,sjemenke.....
sve je taze u čika Laze...čika Lazo ima li petardi?...njema petardi,njema......kooooookice,kikiriki,bublegume,sjemenke.....

KAD SPIGOROVSKY PIJE ONDA SVI PIJU!!!!

Kao što znate potpisnik ovih redova je jedna uistinu krasna osoba ima jedan pomalo čudan običaj širenja pozitivne energije sa ljudima koje uopće ne poznaje (Shima,dušo, ne boj se,ni ti nisi ubojica.)Iako je i on sam savršeno svjestan da to nije normalno (mrzim prčati o sebi u trećem licu) ja to jednostavno volim.
Kad nekom pružim ruku prijateljstva,a on se popiša na nju osjećam se kao pčela u žlici čaja dok drži dah (nisi ni ti,Pexa,nema straha).



I zato predajem ovaj pištolj................gospodinu Antunu i nek zna da je ubio 'SPIG' ako njegovo ime i adresa ne osvane na spig-cro@net.hr.
Kad Spigorovsky pije,svi piju!

Zadovoljni korisnici mojih usluga ti mogu posvjedočiti kakav će ti dragulj stići na kućnu adresu.
For free!
Zašto baš ti?
A zašto ne?

A Vi ostali...jebite se i...uguglajte...AJMO RUKE.....
KAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAUUUUUUUUUUUUUUUUUUČ!

BONUS TRACK

Kreće interna 'SPIG'-ova kladionica.

Antun se pokušava izmotati.....koeficijent 7,62.
Antun šuti i pravi se blesav......koeficijent 1,44.
Antun ostavlja adresu............. koeficijent 2,80.
Antun poštuje dogovor,ali šaljivdžija ostavlja adresu od prihvatilišta za azilante u Kutini tako da čuvar Drago na rampi puši u društvu nekog Sudanca i u čudu gleda neku kuvertu iz Dalmacije i od straha je baca u trajnožareću peć ....koeficijent 9,66.
Antun bježi iz Hrvatske,otima zrakoplov RyanAira i traži basnoslovnu otkupninu, ali kako u zrakoplovu upoznaje predivnu brinetu, tu sijevne ljubav, te umjesto otkupnine odluče iskočiti iz zrakoplova točno iznad Cheaumonixa.
Kako su ruksaci s padobranima bili hrvatske proizvodnje zaglavila se ona mala štenglica za povlačenje te su poput dva kamena počeli propadati.Srećom,pali su direktno u pogon tvornice za proizvodnju kreveta, fotelja,taburea,psiha i kauča te pali na najveći i najmekši .
Vrijedilo bi spomenuti da se ispred pogona nalazio parkiran autobus pun zbunjenih blogera iz Hrvatske.Većina njih se upoznala sa svojim kolegama prvi put i vrijedilo bi spomenuti i to da tijekom noćenja u Cheaumonixu među njima nije pao niti jedan,jedini prč....ali su zato svi do jednog napisali bezbroj oštrih postova o hrvatskoj vladi.
AHAHAHAHAHAHAHAHA!
Divno li je srati po svojoj braći Hrvatima kad znaš da su spremni šutke i stoički pokusati ama baš svako govno.............koeficijent 966.

No,vratimo se mi na 'SPIG'-ovu internu kladionicu!

Dakle, za uloženih tisuću kuna na posljednju opciju (otmica zrakoplova)nmoguće je dobiti čak 966 tisuća kuna.
Antune,jebeš 'SPIG',otimaj avion!!!

Ali....dosta je bilo šale...
(dramatična glazba)
...hladna cijev pištolja upravo je prislonjena svima nama na čelo...(tventitu ćelos)

Vrijeme-sad!
Antune,ti si na potezu!

- 08:39 - Komentari (9) - Isprintaj - #

petak, 26.04.2013.

UBOJSTVO S PREDUMIŠLJAJEM (trailer)

(mistični...ozbiljni ton)
Jeste-li kad na googleu ukucali 'kauč'?
A tabure?
A psiha?
A bančić?
A trosjed?....
AHAHAHAHAHAHAHAHAHAHAHAHAHAHA....

Pozdravljam svo troje koji su razumijeli što je pjesnik htio reći,a Vama ostalim siročićima više sreće idući put.

U današnjem, traileru predstavit ću Vam naše iduće izdanje koje će Vas zalijepiti za kauč..tabure...psihu...praznu kašetu od pive...dvi blokete i punat od tri metra na njima...

Imate ćete prilike sudjelovati u pravom, pravcatom.......(dramatična glazba).....ubojstvu.
Da bi stvar bila strašnija......
ubojica će biti jedan od Vas!

(A daj više,uozbilji se,imaš skoro 40 godina,a tu prodaješ neke dječje fore koje odavno nisu smiješne nikome.
Najpametnije bi ti bilo ili da se ubiješ ili da kao svi mi odeš na Googleu i ukucaš - 'kauč'.
AHAHAHAHAHAHAHAHAHAHAHAHAHAHA......)

'SPIG'-ovo UBOJSTVO S PREDUMIŠLJAJEM!

USKORO!USKORO!USKORO!

- 20:31 - Komentari (7) - Isprintaj - #

četvrtak, 25.04.2013.

NEMORALNA PONUDA

INTRO

Moj dragi kum Dirk Diggler ima fakultetsko obrazovanje, tečno priča tri jezika i iskustvo na kojem mu mogu pozavidjeti i mnogo starije kolege.Sve te kvalifikacije su mu omogućile da proteklu jesen i zimu uživa u nesputanoj slobodi i da ima samo jednu obavezu, a to je da se jednom mjesečno prijavi na šibenski biro za zapošljavanje.
Ako ste i Vi kao starina Dirk i ja zadovoljni svojim životom,ali molite Gospu sinjsku da Vam ne procuri bojler,rikne stroj za pranje rublja i ako dobijete grč na želucu kad dođe vrijeme za tehnički pregled i registraciju Vašeg limenog ljubimca ovo je prava priča za Vas.
Isto tako uživat ćete i ako marljivo i predano radite svoj posao, a svakog 15. u mjesecu osjećate kako Vam rastu magareće uši.
Pivu ste otvorili,cigaret zapalili?
Dobrodošli u čarobni svijet 'SPIG'-a!

UTORAK,23,travnja,anno Dominni 2013.

Bilo je sedam i kvarat.
Naslonjen na zid ispred firme pušim, pijem kavu i gledam zgužvane ljude kako prolaze u autima.
Odjednom se začuje brujanje golfa i unutra bati Škorina 'Sude mi'.Nemam pojma tko sjedi u autu,ali mora da ima jak želudac kad natašte sluša Škoru. Parkirao je, ugasio radio i izašao.
Trenerka vedre ljubičaste boje prekrivena komadićima malte, znojna majica od jučer,veliko čelo,brada stara tri dana.
Glupi Zagorac.
Krenuo je ka moćnoj mješalici na kojoj će toga dana uknjižiti novih cca 25 eura na svoj konto.
Sigurno neće nikad u životu biti svjestan da onaj kojeg je upravo slušao (kao i oni koji tu pjesmu koriste za svoje promocije) nikad u životu neće ostaviti zdravlje na mišalici za 180 kuna dnevno.
Njega to nije briga.
Domovina mu je u srcu, a sve ostalo mu je u kurcu....

Dobar početak,a?

''Meni ti stari ne treba puno!'',rekao mi je jednom prilikom jedan tridesetogodišnji mamlaz koji je zahvaljujući grčevitoj ustrajnosti u neradu jedva uspio i doktore i samog sebe uvjeriti da je hipohondar i danas (iako potpuno zdrav),redovito obilazi ordinacije i pije tablete jer mu je to jedina garancija da će mu svaki mjesec na račun sjesti tih par stotina kuna socijalne pomoći.
Kad mi čovjek od trideset godina kaže da njemu ne treba puno to me neodoljivo podsjeća na one mlade bračne parove koji piju jutarnju kavu, a na stolu razasuta dva-tri mobitela na tać, malboro lajc i slični statusni simboli, a u kući ruzinavi bojler, babin masivni bračni krevet od 600 kg, namještaj 'Šavrić' i slični relikti iz nekih boljih vremena.
Znam da bi svijet bio dosadan kad bismo u razmišljanjima svi bili isti,ali nisam ja kriv što sam normalan.

''...neostvareni snovi...radiš ono što ne voliš...''

Osim ljudi koji su čvrsto odlučili da u svojim promašenim životima ne steknu ništa, postoje i oni drugi koji bi to željeli, ali ne mogu.
Na poslove koji nešto valjaju lista čekanja je preduga i nedostižna,a ovi ostali su većinom uvreda za ljudsku inteligenciju.
Ne znam kako je u ostalim županijama,ali u ovoj je najtraženije zanimanje-konobarica u kafiću!
Obrijana pička i velike sise poželjne,ali nije uvjet.

Nema mi smješnijeg nego kad svakog ljeta na trafici u Tisnom cijelo ljeto stoji zalijepljen papirić 'Traži se djelatnik'
Nijedna djevojka začudo ne želi provesti ljeto kao sezonska tuka ispod peke za dvije i pol tisuće kuna da bi ti đubrad na kraju ljeta namjestili manjak i onda ukinuli i to malo sramotne plaće.
Normalna cura koja ljeti želi raditi obično ode u neki restoran i tu kao pomoćna djelatnica u kuhinji dobije sasvim pristojan novac.
Govorim o svom zavičaju, a kakva je situacija dalje nemam pojma.
Jedan moj poznanik iz Splita već godinu i pol radi u privatnoj firmi.
S poslom je više-manje zadovoljan osim presmiješne plaćice. Najveći motiv u njegovom poslu bile su riječi koje su mu gazdarica i gazda rekli prvi dan, a to je da će mu početna plaća biti 2800 kuna, a ako se potrudi...
I stvarno...potrudio se i nakon godinu i pol već je dogurao do 3000.
Oće mali, oće....

Znam da znate tu staru foru,ali baš će nam dobro svima leći.
Kažu da je plaća ista kao mirovina…čekaš je mjesec dana,traje par dana, a nakon toga se možeš jebat'.

''Zahvalio bih se Domovini jer sam do siromaštva došao poštenim radom.''
MANTRA HRVATSKIH RADNIKA KOJI SU U PEDESETOJ DOBILI OTKAZ

Mokri san svake SSS osobe ženskog spola u Hrvatskoj je, zna se, 'dm' ili štajaznam 'Muller'.
U Lidlu su također solidne plaće,ali te feudalci oderu kao stoku pa to baš i nije neka fora.
LIDL-Lopovi Iz DeutschLanda.
Novac koji se u tih par maloprodajnih lanaca zaradi ne vrijeđa ljudsko dostojanstvo i baš je šteta što većina hrvatskih poduzetnika nije svjesna da je dobro plaćen radnik-zadovoljan radnik.

Ne mogu ni biti svjesni jer većina današnjih hrvatskih poduzetnika u bivšoj državi ne bi moglo biti ništa doli kurac od pasa.
Takav im je psihološki profil, jebi ga!
Jebo pamet u rvackon bisnisu!!!

S druge strane stojimo mi-načitani,vrijedni,obrazovani,marljivi,pametni i sposobni za sve,ali nam nekako...ne ide...

NEOSTVARENI SNOVI…RADIŠ ONO ŠTO NE VOLIŠ…

''Budi dobar,pošten,vrijedan...'',''Sve što sam stekao u životu stekao sam sa ovih deset prstiju''...bla,bla,bla....fraze,fraze,frazetine....
O 1200 očajnika koji su u Šibeniku nahrupili na onaj fin i perspektivan posao zahvaljujući kojem uspiješ platiti režije, kupiti dvije šteke cigareta i otići maksimalno tri puta u 'Plodine' pisao sam u prošloj epizodi.

''Zafali ti Bogu što imaš posa''....postala je omiljena mantra u Dalmaciji.
''Jebeš to što ne primaš plaću bitno je da radiš. Znaš li koliko je ljudi bez posla?'',bubnuo je jednom davno moj prijatelj Mali i ostao živ ne znajući koliku je istinu rekao jer je činjenica da je većina poslova koje se danas nude najobičnije gubljenje dragocjenog vremena.

Novaca za penziju, ako je tko i dočeka, ionako neće biti tako da mi taj rad samo za zdravstveno i socijalno nema baš nekog smisla.
Ponavljam!
Tko nam je kriv kad smo svi skupa čestiti, pametni, moralni,vrijedni i istovremeno-glupi kao kurac.

DAN KAD SAM NAPOKON SHVATIO DA JE SVE ŠTO SAM ZNAO O ŽIVOTU-POGREŠNO!

A sad pažljivo pročitajte idući odlomak.
Razmišljanje nakon čitanja zagarantirano!

Jučer me na poslu posjetio moj bivši kolega.
Firma gdje smo radili nudila je posao na kojem smo stvarno bili ekipa i mogu reći čak i....prijatelji.
Radni dani su ljeti bezbroj puta završili sa gajbom hladne 'karlovačke'....a onda je nakon sedam-osam godina sve išlo u kurac.
Pratili smo hrvatski trend!
Svi smo se ipak snašli na ovaj ili onaj način, a priča o ponudi koju je dobio moj bivši kolega me zadnja dva dana bacila u ozbiljno razmišljanje.

…………………………..

''Ako netko želi živjeti prije ili kasnije počne...misliti...''
Ova banalnu rečenicu čuo sam prije nekih desetak godina jedne večeri u kafiću iz usta čovjeka za kojeg se može reći da je uspio u životu.
Imao muda,riskirao…i uspio!
Nama ziherašima taj sport baš ne ide.

Misliti za sebe, misliti za svoje potomke...ali POČETI misliti!
Ne pušiti Malboro lajc i pišati u naciklu školjku požutjelu od skorene pišate nego MISLITI.

''A ne znam, sad se malo tražim…'',odgovorio je jedan moj mještanin na moje pitanje:''A šta ćeš sad?''
Čovjek je inače blizu pedesete ima troje djece i nakon što je u firmi proveo pola života jednostavno su ga šikanirali.
Nisam mu imao srca reći da ako se nije našao do pedesete da je vrlo mala vjerojatnost da će sad naći mjesto gdje bi se mogao početi tražiti.

Najveća opasnost koja postoji je kad se čovjek uljulja u svoje tri-četiri tisuće kuna i sam sebe počne uvjeravati da mu je to dosta, da je to sasvim OK,da su i on i njegovi oduvijek živjeli skromno, da je registracija za Audija puno skuplja nego za Škodu Favorit, da je motanje duhana puno praktičnije od kupovanja cigareta, da je Pivo K plus puno bolje od crnog babića....

WRONG!WRONG!WRONG!

Čista linija lakšeg otpora!
Nećemo peći teletinu nego ćemo frigati srdelice jer su zdravije.
Nećemo jesti orade već hrenovke jer se brže pripremaju.

''Od bankrota me dijeli jedna plaća.''
VEDRANA RUDAN

Vratimo se mi na bivšeg kolegu!
Pitanje koje mi je postavio glasilo je:
''Što bi ti napravio kada bi ti netko ponudio puno bolju plaću nego sad, a da pritom ne moraš raditi tebebože ništa?''
''Prihvatio bih!'',bio je moj odgovor kao iz topa.
Nakon toga smo sjeli na zid i zapalili cigaret.

O čemu se radi?
Vi, kao i ja, obožavate fraze 'oni su pokrali'.'oni su uništili'...a kladim se da kao i ja nikad niste maštali o tom dalekom i čudesnom svijetu.
Ljigavo je to i šugavo.
Matere i očevi su nas odgajali da budemo ljudi, a ne gnjide.
Sve je to jasno!
Bliže se izbori i šibenski HDZ želi koalirati sa HSS-om koji trenutno naginje SDP-u,a pošto glasovači ipak nisu kreteni (a možda i jesu,vidjet ćemo)i jednima i drugima hitno treba pošten čovjek neokaljana obraza koji bi svojim imenom i pojavom privukao glasovače.
Moj kolega (kao i ja npr.) je taj!
Kako o politici i životu općenito dijelimo slične svjetonazore odluka je jako…jako teška.
Da li prodati svoje ime i prezime ili ne?
Ostatak života živjeti pošteno,ali kao obični štakor ili...
preskočit onu tanku liniju, sjesti u kancelariju, od pet dana raditi dan i pol,koristiti besplatni auto i mobitel i uživati u plaći od………………………….. deset tisuća kuna.
Deset tisuća bogova ti jebem!

Bude tu vjerojatno i pokoja dnevnica, dodatna naknadica, koja kunica za marendicu i slično.
U svijetu hrvatskog jebivjetrizma ipak vladaju neki drugi financijski zakoni.

Onaj zagorski papak s početka priče se odere kao majmun, truje se podrigušama, pjeva borbene i koža mu cijeloga života cvrči na suncu za jebenih četiri-pet tisuća kuna, a s druge strane postoji jedan cijeli nevidljivi mikrosvemir u kojem se naknada za nerad u iznosu od deset tisuća kuna nudi nekom kao bon za topli obrok.
Doduše, da bi prešao na tu stranu moraš prihvatiti da ćeš ostatak života biti etiketiran kao đubre, ali evo ja npr. u očima većine nisam normalan pa mi to i ne bi tako teško palo.

Da mi je netko s takvim nemoralnim prijedlogom došao prije pet godina vjerojatno bih mu savjetovao da ih sve skupa pošalje u pičku materinu i nastavi živjeti u konstantnom minusu, brojeći svaku jebenu kunu i čačkajući po košarama s robom kojoj ističe rok.
Danas je situacija drukčija!

Znam, Vi se same pomisli na to gnušate, ali u mom slučaju to možda i ne bi bilo tako loše.
Ovdje nas jebu nepismeni Hercegovci u čijim smo očima najobičnije smeće. Boli me kurac za te jer ako odeš doći će odmah pet glupana sličnih tebi.
U svijetu hrvatskog jebivjetrizma te pak po leđima tapšu ljudi koje bi najradije pljunuo, ali kao i oni misliš na svoj lijepi odrezak od plaće.
Plaće koja će ti omogućiti ostvariti većinu tvojih snova.

Od poštenog rada ih u ovoj zemlji nećeš ostvariti sigurno!!!
FORGET IT!

...........................................................

Ako i ja u skoroj budućnosti prijeđem granicu i postanem gad ne brinite se Vi meni ništa zbog toga.
Malo bih patio zbog gušenja moje osobnosti, a na 'SPIG'-u bih im navečer slatko jebao mater i napisao o čemu smo srali taj dan na sjednicama.
Kako bi mi plaća dolazila direktno iz proračuna veselilo bi me što bih i ja dao svoj mali obol konačnoj propasti Hrvatske!!!
Ali pak najviše bih uživao kad bih, okružen čoporom hijena, iznad tri izmasakriana pečena janjeta i isprolijevanih stolnjaka zgrabio gitaru i skupa s njima gromko zapjevao onu Tomsonovu:''….Poštenim puuteeeem iiiići…biće tueško znuauaaaaaj, al samo ćeš tako stići gdje je vječni sjaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaj…(u pakao op.a.)…''

I za kraj bih se samo obratio svim dragim čitateljima koji ovakav tekst mogu napisati samo ako su na vrhunskom kokainu, ali ga istovremeno zbog nekog urođenog psihičkog defekta u hipotalamusu ne žele komentirati.
Cure i dečki, veseli moji…slobodno mi, svi koliko Vas ima, popušite kurac!!!

AHAHAHAHAHAHAHAHAHAHAHAHAHAHAHAHAHAHA......

KOMENTAR ČEDNOG BLOGERA:
Svakako si vrlo rječit i duhovit i volim te čitat skupa s mojom mamom,ali mislim da ćeš tim pljuvačkim pristupom prema svojim čitateljima polučiti samo kontraefekt i još više udaljiti čitatelje od sebe.

AHAHAHAHAHAHAHAHAHAHAHAHAHAHAHAHAAA……..





- 11:49 - Komentari (8) - Isprintaj - #

nedjelja, 21.04.2013.

OJROSKEPTIK S MOZGON

OVO ĆE BITI PRVA EPIZODA 'SPIG'-a S KOJOM ĆE APSOLUTNO BITI ZADOVOLJNI SVI:
a)JA-KAO INTROVERTIRANI AUTOR OVIH BRITKIH I DUHOVITIH TEKSTOVA,
b)SVIH DESETAK VATRENIH OBOŽAVATELJA ZBOG KOJIH 'SPIG' I POSTOJI
c) MALČICE ĆEMO TRGNUTI I SVE ONE DRAGE LJUDE KOJE ME VEĆ TRI GODINE ČITAJU,A NIKAD SA MNOM NISU PODIJELILE SVOJ USHIT.

RIJEČ JE O VRLO,VRLO ZANIMLJIVOM SOCIOLOŠKOM EKSPERIMENTU!

UGLAVNOM,SPREMAN SAM I NA NAJTEŽE UDARCE!!!
…U SVAKOM SLUČAJU BIT ĆE VESELO!!!



Eto ga,prošlo je!
Budući da već dugo ne pratim ni novine ni televiziju baš me začudilo kad mi je bračna družica te nedjelje rekla da su danas ti nekakvi izbori za taj nekakvi europarlament.
Kako imam čvrsto izgrađen stav o našoj jedinoj i najljepšoj socijalističkoj republici te o kulturnoj i uljudnoj Europi na prvi mah ta me vijest i nije nešto tangirala, ali kako za razliku od prepametnih glupana koji nikad ne glasuju, ali zato kasnije žustro raspravljaju o rezultatima izbora odlučio sam ispuniti svoju svetu građansku dužnost.

Kao što je poznato,za razliku od nas Europljani su fin,kulturan i pristojan svijet.
Vole operu i klasičnu glazbu,hrane se zdravo,na poslu su marljivi i predani,vrlo su odgovorni i disciplinirani jednom rječju...Europljani su sve ono što mi nismo!
WRONG!WRONG!WRONG!
Kako živim u turističkom mjestu i svakog ljeta komuniciram sa strancima svih boja i oblika došao sam do nekih spoznaja koja su zacementirali moj stav o finoj, kulturnoj i uglađenoj Europi.
Ako se ne ljutite podijelio bih svoje dojmove…

(BLOGERU KODNOG IMENA ANTHRAX SE OVO DOPADA…)

ZAŠTO SE POKOJNI DIDA OKREĆE U GROBU?

Jedan od najvećih razloga mog euroskepticizma je u tome što za razliku od prosječnog desničarskog jadnika svoju zemlju ne gledam isključivo kao neku imaginarnu hrpu grbova,folklora i junačkih epova.
Ne gledam je ni kao resurs koji treba jeftino prodati svakoj bjelosvjetskoj vucibatini koja iz torbe izvadi svežanj novčanica.
Dok ubogi 'naši dečki' s pjenom na ustima demoliraju kafiće ili u navijačkom pohodu razaraju centre europskih gradova 'braneći čast' svoje zemlje, a zapravo odašiljući svijetu sliku kolika smo zapravo ološ, njihovi politički idoli kupuju maslinike za četiri-pet eura po kvadratu i onda ih prenamijene u građevinsko zemljište te skupo preprodaju….i to bilo kome.
Par tisuća kvadrata Hrvatske manje!

Jedna od najpametnijih rasprodaje djedovine svakako je slučaj jednog neiživljenog mladića koji je prodao didov stoljetni maslinik i kupio ni manje ni više već….BRRRRRRRRRRRRRRUUUUUUUM…..KAWASAKI!

KAKO ĆE UVALA MOG DJETINJSTVA POSTATI ZALJEV SVINJA

Postoji na ovom mom lijepom otoku jedna divlja uvala koju obožavam otkad znam za sebe.
Ona je savršen primjer zlehude sudbine koja čeka ovaj komadić raja na zemlji.
Siguran sam u to dobrih 99%.
Tu sam naučio plivati, uživao kao mulac gledajući u obnažene cice mladih Čehinja, tu sam kao pubertetlija vidio kako se neki mladi zgodni par žvali i drpa pa mi se čvrsto naperio te sam posramljen bio prinuđen skočiti u hladni Jadran.
Fotografije te uvale iz godine u godinu odavno ne brojim, ali zadnjih par godina mi nad glavom non stop lebdi crni oblak.
Dvije trećine uvale mog djetinjstva kupio je za sitnu lovu neki Mađar i navodno na internetu već dugo postoji čitava studija o tome kako će taj komadić raja na zemlji postati hotelski kompleks ili nešto slično.
Procvat?Napredak?Blagostanje?
Mo'š mislit'!
Ako ođe do realizacije tog zla u toj ljubičastoj kasarni bi za siću crnčio domaći živalj, a sve što bi lokalna zajednica imala završilo bi u džepovima pojedinaca.
Za vrijeme one bolesne apartmanizacije Dalmacije (Vir, Čiovo, Murter,srećom,ne u tolikoj mjeri) lokalno stanovništvo je od te rasprodaje apartmana dobilo jedino dodatno opterećenje na ionako nikakve električne mreže.

By the way,u poznatom snobovskom leglu marini Frapa u Rogoznici već dugo su na crnoj listi lokalni ribari jer galebovi dolijeću za koćama i svojim fekalijama zagađuju skupocjene jahte uglednih ruskih gostiju.
Jedno vrijeme se razmišljalo i o nabavci specijalnih raketa(?) za tjeranje prljavih hrvatskih Jonathana Livingstonea.

Koja smo mi mala,šuplja,udvornička zemlja.

Sama pomisao da ću jednog dana na putu prema 'svojoj' uvali naići na rampu i da će me neki Lajosz otjerati otkud sam došao ispunjava me tolikim jadom da sam još ponosniji na svoj izbor Hrvata za europarlament.
Usudio bih se reći…bio je to jedini ispravni izbor.

Kao što je poznato,prosječni hrvatski čoban je euroskeptik isključivo zato jer se boji da bi dolaskom Europe na ovo tlo moglo doći do uspostave reda i zakona.
Red i zakon je jedino čega se svaki desničarski čoban najviše boji, ali mislim da su njihovi idoli dosad stvorili dovoljno velik ćumez da nema straha od stvaranja normalne Hrvatske države.

'ODLIČAN SI!',MISLI SE ANTHRAX…

……………………………………………………………..

KUTAK ZA LJUBITELJE ESENCIJALNIH VICEVA

Dragi ljubitelji esencijalnih viceva!
Evo nas ponovno u Vašem kutku. Za one sa paranoidnom shizofrenijom objasnit ćemo da ovaj vedri kutak nije namijenjen ljubiteljima grupe 'Colonia' i Miroslava Škore.

Pričaju mlada kurva, njena mama kurva i njihova stara baba, isto kurva.
Kaže mlada kurva:''Kakvo je to došlo vrijeme?…Svi su bez novaca i ja sam prinuđena pušit kurac za samo 150 kuna!''
Kaže njena mama kurva:''Ćerce, nije to ništa.Za vrijeme Domovinskog rata ja sam ga pušila za pedeset kuna!Jebi ga, bija je rat, uništilo firme,a trebalo Vas je sve prehraniti!''
Na to će baka:''Nije to ništa dico moja!Ja san ga iza onog bivšeg rata morala pušit' samo da bih imala bar nešto toplo u trbuhu!''

…………………………………………………………..

ERA JADA

Nedavno sam pričao sa jednim Šibenčaninom koji mi se požalio da je novotvoreni šibenski trgovački centar ERA nudio pedeset radnih mjesta,a javilo se ni pet ni šest već 1200 kandidata.
Iljadu i dvista gladnih Šibenčana svoju je nadu našlo u totalnom, slabo plaćenom kurcu od posla.
Iljadu i dvista bogova ti jebem!!!!
Bez obzira što mi je jednom prilikom neki desničarski blogerski intelektualac (takve bih gazio i danju i noću) stručno, temeljito i argumentirano objasnio zašto je propao Šibenik ja i dalje vjerujem da u Hrvatskoj živi velik broj čestitog svijeta koji čvrsto vjeruju da duša prvog hrvatskog predsjednika gori u paklu.
Zanima me kako bi mi dotični gospodin (ako u međuvremenu nije preminuo) argumentirao zašto TLM nije prepustio svoje pogone 'Audiju' koji je svojevremeno opasno zagrizao za otvaranje ogromnog pogona rezervnih dijelova…

No, vratimo se mi natrag na euroskepticizam!
Ušao sam u glasačku prostoriju, cure su mi oduševljene dale…………. listić, sjeo sam u klupu i zaklonio se iza paravana.
Na prvo čitanje blejao sam nemoćno u imena i prezimena osjećajući se kao da je preda mnom telefonski imenik grada Čakovca.
I onda…hop!
Na spisku se našlo ime jedne gospođe koja se već godinama svom snagom busala stisnutom šakom u lijevu sisu lajući dosadne, mizerne, izlizane i prežvakane fraze tipa: 'MI!','IZDAJA!','NEĆEMO!''HRVATSKU NIZAŠTO!''GENERALI'...no kad se arijon razliga (zrakom proširio, neznalice!) primamljivi miris eura kao i svako desničarsko govno trenutno je zgazila svoja uvjerenja, svoj ponos i svoju čestitost...pustila lijevu sisu i sigurno dobila ogromnu podršku svih onih stotina tisuća glasovača koji umjesto mozga u glavi imaju konjsku balegu.

Hahaha…umjesto mozga imaju konjsku balegu…ala san lud brale!

No, ime te lažljive ovce me nije toliko uzrujalo kao kad sam naletio na NJEGA!
Jedino ime koje se nikad nije smjelo pojaviti ne na listi hrvatskih izaslanika za europarlament već jedino na listi ljudi koje sramote Hrvatsku ponosno se kočoperilo i vjerujem da je bezbroj njih, ispunjeno snažnim nacionalnim nabojem, zaokružilo broj ispred njegova imena.
Kako biste bolje upoznali lik i djelo ovog modernog proeuropskog političara donosim Vam par izjava od kojih ćemo se svi od srca nasmijati.

''Cicciolina i poklonici njena kulta, pred sobom i pred moralističkim prigovorima,spremno potežu izliku da je pornografija moralnija od ubojstva,pa ga čak-make love not war!-može spriječiti.
Istina je obratna!!!''
svibanj,1996.

U PRIJEVODU:
Gledati krasni,debeli,svjetlucavi kurac kako ulazi u orošenu pičku rosnu je puno opasnije od gledanja kako čovjek nožem probada čovjeka.

Ajmo dalje:

''Žena mora biti svjesna,kad ide s muškarcem u krevet,da može zanijeti.To je odgovornost.Ne može ona sad za ljubav svog užitka ubiti dijete.Trebalo bi uvesti smrtnu kaznu za abortus.''
studeni,1994.

U PRIJEVODU:
Sve one silovane petnaestogodišnjakinje koje su s opravdanim gađenjem pobacile prljavi otpadak koji su nosile u utrobi po uvaženom zastupniku treba-ubiti!!!

I šećer za kraj:

''Kao i Napoleon,Cezar,Aleksandar Veliki,kao sve velike vojskovođe,kao borbeni muževni ljudi u povijesti i Hitler je napravio neke velike stvari.Te velike stvari možda nisu samo pozitivne.''
Lipanj 1998.

U PRIJEVODU:
Hitler je u povijesti čovječanstva koji je ostao zapamćen kao veliki vojskovođa koji je za mene i za sve Vas i za dotičnog gospodina (koji je da bi smijeh bio još veći-Židov) i sve ostale Slavene izjavio da smo dobri jedino za pognojiti zemlju i kad mi netko kaže da je ta gnjida bila borben i muževan čovjek ja uvijek ostanem-PAF.
Četnička imitacija našeg eurozastupnika u obličju gospodina Dobrice Ćosića nedavno je grupa beogradskih studenata argumentirano pobila u apsolutno svakoj maloumnoj i zaostaloj tezi koju je ovaj postavio.
Uglavnom………………
Glasovanje je za mene bilo završeno!

Kroz glavu mi je još prošao…karburator (humor…to je prošlo princezi Diani prije nego je poginula, da je gospodin htio upasti u europarlament kako bi podrivao euro sustav…ali onda sam se sjetio da svih njih zaboli kurac i za Hrvatsku i Europu i za Vas i za mene.Šteta što je među Vama još popriličan broj glupana koji to ne razumiju.)

Iako sam svjestan da je među ostalim kandidatima možda stajalo i neko čestito ime moj izbor je ipak ostao jedini ispravan- potpuno čist i prazan papir....

Europo, sve tvoje članice dovoljno vonjaju tako da Vam još i naša domaća govna stvarno nisu potrebna!
Jedino me veseli što ćeš propasti možda i prije nas.

Ispričavam se još jednom svim članovima na listi koji su radi mog nemara možda ostali bez unosnog honorara, ali budući da nitko od Vas ne bi zaokružio mene sad smo kvit!


NEGO,POGLEDAJMO ŠTO O SVEMU MISLI ANTHRAX.
VAŽNO JE NAPOMENUTO DA ĆE SVAKI ČITATELJ OVOG POSTA KOJI NE OSTAVI KOMENTAR DOŽIVJETI NEŠTO JAKO NEUGODNO.

''E sad si ga zasrao!'',reče bloger Anthrax (poznat po paprenim tekstovima o hrvatskoj mafiji i po činjenici da si ne zna pofrigati jaje) koji čita SPIG već tri godine. Bio je na tankoj granici da me pošalje u pičku materinu, ali onda se ipak suzdržao zaklopio ljutito laptop i odlučio skoknuti do Konzuma po cigarete.
Sjeo je u automobil, uključio se u promet i već na idućem raskrižju odlučio proći kroz žuto svjetlo na semaforu.
U tom trenutku je na njega, ne lezi vraže, naletio plavi Renault clio za čijim je volanom sjedila gospođa koja je točno dva sata prije čitala ovu epizodu i također je nikad nije htjela komentirati. Kao šećer na kraju na njih je u punoj brzini doletio pun autobus putnika među kojima je bilo čak četvero čitatelja koji su na zaslonu svojih mobitela taman čitali ovu epizodu....
Srećom, osim ogromne materijalne štete nitko nije nastradao...osim gospođe u Kliju, ali ta i prije nije bila normalna....

HAHAHAHAHAHAHAHAHAHAHAHAHAHA....BLOG ČIJI SU ČITATELJI PO CIJENU ŽIVOTA USTRAJNI U SVOJOJ ŽELJI DA MI SE POPNU NA VRH KURCA NE MORA STRAHOVATI ZA SVOJU BUDUĆNOST!!!










- 17:36 - Komentari (6) - Isprintaj - #

nedjelja, 14.04.2013.

PAZI KAKTUSSSSSSSSSSSSS..........

Smirite se.
Samo staloženo.
Spremni?
Slijedi spektakl.

SEDAM SIMPATIZERA

SPIG...
Spoj satire,sarkazma,spotova,sličica, smijeha, seksa stvara simbiozu svojstvenu samo suludim spisateljima.
Sa smješkom se sjetim svojih starih storija.Svih stotinjak su sažeti, suhoparni sastavc istvoreni sa stvarno sramotnom svrhom-svidjeti se svima!
Srećom, sad sam staloženiji!
Svjestan svoje superiornosti!
'SPIG' ( slažemo se svi) smatram stopostotnim savršenstvom.
Samohvalisanje svijetu sigurno smeta, srećom, sljubio sam se sa svojim stožerom - slatkom Sinjankom.Sisterwindfucker, skroz simpatičnim Srbijancem.
'SPIG'-ove stranice smatraju svojima.
Stalno svraćaju.
Sastavljaju sugestije.
Stvarno su super!
Sad se smiju-siguran sam!
Skupa sa samo sedmero stalnih simpatizera.

SEDAM STOTINA SELJAČINA

Seljačinama slobodarski svjetonazori sigurno smetaju. Smatran sam sotonom, sebeljubivom stokom.
Seljačine,seljačine...stvarno ste seljačine...
Smatrali ste sjebani socijalizam smakom svijeta. Slažem se, samo ste svi skupa slaboumno stado.
Sjetite se samo Sanaderove sramote! Stvorili ste siromaštvo, stotine slabostojeće starčadi skuplja smeće,svršeni studenti se sele, svijet se slama, sunce sja sve slabije....
Stalno se spominju sveci,slavni sukobi,sumnjivi starosjedioci,Srbi,Slovenci...Stanite!!!!

Shit!
Stao sam sa sastavljanjem!
Sumnjičavi ste?
Spreman sam sve saopćiti. Skoro sat se suzdržavam sranja.Stišćem stražnjicu,skakućem,sikćem...stiže svaki sekund!
Sjeo sam. Stiže spoooooooooooorooooooooooooooooo.
Sssssssssssssssssstišćem.
SPLASH!
Stigla smeđa safalada!
Slovenski splakovalnik silnim slapom stjerao sav smrad.
Spokojan sam.
Sretan.

Svjestan svoje superiornosti!


- 14:48 - Komentari (6) - Isprintaj - #

petak, 12.04.2013.

SPIG-ov SOUNDTRACK part 6.

Čemer, depresija, beznađe, očaj….pištolj u ruci…. cijedi se znoj….vršak tople cijevi utisnut na sljepoočnicu…palac zlokobno nateže oroz….škljocanje….par sekundi tišine….dahtanje…kažiprst se grči na obaraču….polako….polaaaaakoooooooo….i onda u daljini….. palme.
Palme?
Jedna palma…dvije palme….šuma palmi.
Među palmama žubori potočić.
Između dvije palme na samom ulazu u oazu rastegnut veliki transparent s nekim natpisom.
Spuštate revolver i škiljite.
Škiljite zbog jakog sunca i znoja na kapcima.
Pokušavate pročitati što piše.
S…..šta je ono? EEEEEEE…..K……..5…nije pet nego es….POOOOOO….L….I…….
Ahaaaaaaa…Seks, politika i gospodarstvo!
Spašen sam!
Šteta si je oduzeti život dok u jednoj od rijetkih oaza zdravog razuma upravo kreće nova epizoda.
Ubijte se kasnije!

Kakav je ovo bio ulet, dragi čitatelji!
Kakav je ovo samo bio ulet!
Prava literarna ekstravagancija!
Ovo nije blog…ovo se pretvara u pulsirajući živi organizam.
Krećemo……

Pozdrav!
Dobrodošli u jedno skroz netipično izdanje 'SPIG'-ova Soundtracka.

Toliko netipično da ne znam da li će bilo kome od Vas u ovoj epizodi biti bar nešto zanimljivo.
Nema veze, jer ionako sam ionako navikao da cca 90% populacije misli da nisam normalan pa mi to i neće bogznašta teško pasti.
Onako usput, ovih preostalih 10%-ak posto mi je sasvim dovoljno.
Jeba te, al' će ovo biti netipična epizoda…
Posvetio bih je......nježnijem spolu.

Ljubav je, kao što je poznato, najčešća tema većine ikad napisanih pjesama.
Jedina i konstantna neprolazna vrijednost.

Onako usput znate li da se pjesma Jure Stublića 'Rob ljubavi' odnosi na djevojku s otoka Murtera točnije iz Betine?
A pjesmu 'Ima jedan vlak koji vozi do zemlje sreće' voli demon koji Klausu veže deke i plahte oko lustera.

Ljubavna pjesma?
To može biti npr. bećarska ljubav nekog jedrog i priglupog tamburaša prema voljenoj djevojci.(''…legla Bara kraj mene na travu,vadim malog, jebem je ko kravu…'')
Kako je za glazbu koju preferiram potrebno imati barem prosječan kvocijent inteligencije ovaj put bih glupe tamburaše ostavio po strani.
A jde dobro, nisu glupi, ali malo priglupi jesu, zar ne?
Onako usput, ubogi Zagorci i Slavonci već godinama dolaze kod nas u Dalmaciju na bauštelu za smiješnu dnevnicu od 180 kuna.
Od jutra do mraka crnče kao stoka za 180 kuna.

Razdvojeni od obitelji,uzgajaju hemeroide hraneći se paštetama, mesnim doručcima i višenjem po kladionicama?
(HAHAHAHAHAHAHAHAHAHAHAHAHA…AJMO MI U IME SVIH IZGLADNJELIH ZAGORSKIH I SLAVONSKIH NADNIČARA JEDNU ZAPJEVAT, A?)

Nemam jaje za speć' ga u tavi, al ja ljubim crven-bijeli-plavi!!!

(ISKRENO SE ISPRIČAVAM AKO SE KOJI PISMENI I NORMALNI ZAGORAC ILI SLAVONAC NAŠAO UVRIJEĐEN.POTPISNIK OVIH REDOVA JE ROĐEN U RIJECI I DALJE MISLI DA JE PATRIOTIZAM ZADNJE UTOČIŠTE ŠLJAMA I KAD MALO BOLJE RAZMISLIM RIJEČ JE O NAJOBIČNIJEM GOVNARU, KAO ŠTO STE I PRETPOSTAVILI…HAHAHAHA…GLA-DNI SLA-VON-CI…..GLA-DNI SLA-VON-CI…..)

Ajmo je ponovit još jednom, može?

Nemam jaje za speć' ga u tavi, al' ja ljubim crven-bijeli-plavi!!!

'Dobro si li ga se uzasrao!“, primijećuje netko.
Jesam, ispričavam se, prilično duhovito pišem pa ponekad zaboravim da ovo netko i čita.

Dakle, prilikom pisanja pjesama ljubavne tematike puno je lakše složiti nešto tužno, patetično i srceparajuće od veselog i optimističnog.
Ljudi su obična đubrad i puno im je milije uživati u ljudskoj patnji nego pljeskati ručicama jer Vam se on ipak vratio, jer ste ga poljubili, jer ste ga nakon beskrajnih šaputanja napokon nježno ulovili za gole testise, jer ste mu zabili prst u nešto.... i slično.
Vesele ljubavne pjesme ne voli nitko (osim mene pa bih ponovio onaj ljubavni evergreen koji kaže '…da sam znala da je tako lipo, dala bi mu sa četrnaest i po…')
S druge strane, pjesmama o bolnim rastancima ne nazire se kraja.
Ona je otišla, umrla, pobjegla s drugim, listovi i stopala koja ste do jučer nježno masirali sad skakuću na nečijim tuđim ramenima…''
Bol.
Tuga.
I pisanje pjesama.
Tužnih.
Najtužnijih.
U A-molu.
U svakoj netko nešto izvija, jadikuje, mijauče, krevelji se, pije, razbija, plače…

Najbolja pjesma o bolnom rastanku po mišljenju moje malenkosti bila je i ostala 'I will survive' Glorie Gaynor. Za one koji žele znati više spomenuo bih da je riječ o B strani singla čiju A stranu vjerujem ne pamti više ni sam gđa Gaynor.
Kakvo plakanje, jaukanje, mijaukanje….i jecaji u stilu: vrati mi se, jadna li sam ti ga, zbogom živote….

Gloria mu poručuje:
''Idi, zalupi vratima, više nisi dobrodošao''….ili skraćeno…

Jebi si mater, jadniče!
Nebitan si, gnjido.

Mislim da u cjelokupnoj povijesti glazbe nikad nitko više neće napisati takav stopostotni dragulj za vraćanje samopouzdanja i serotonina. Dobro ajde, sličan efekt, bar kod mene, izaziva većina opusa tamo nekih čupavih Australaca, ali to nema veze sa ovom pričom.

A DA PUSTIŠ VIŠE TU PJESMU?

Hoću, hoću, gdje Vam se žuri kad svejedno niste ni mislili ostavljat komentare.
Ajooooooooooooooj, što to mora da je depresivno kad si primoran lagati nekom da ti je baš super, a pismen je kao Klaus i zanimljiv kao božićni dvobroj 'Vjesnika'.

Divno li je cijeloga života stršati kao kriv kurac!
AJEM FRIIIIIIIIIIIII, FRIIIIIIIIIIIII FOOOOOOOLIN…..

OPISMENIT' NAROD
DUŽNOST SVOJU VRŠIM
IAKO KO KURAC
KRIVI STALNO STRŠIM.



Kako sam Vam u dosadašnjim Soundtrackovima predstavio pjesme koje vjerojatno niste čuli i ovaj današnji biser neće biti iznimka.
Muški dio populacije će vjerojatno prdnuti u mom smjeru, ali neka prde ko ih jebe, njima ovaj tekst ionako nije namijenjen.

Ženski dio populacije ovu pjevačicu ili ne može smisliti ili im je, ono, odlična.
Kad bih radio popis deset najdražih hrvatskih pjesama svih vremena njene bi bile bar dvije.

U mojoj kući, otkad znam za sebe, slušala se isključivo ona, Oliver i Mišo….i autobus broj 17 koji je običavao kočiti parsto metara prije crvenog na semaforu praveći vrlo neugodan zvuk.
Koketiranje sa HDZ-om joj nije trebalo, ali iako se kao i sve njene estradne kolege koji su ljubovali s politikom-posrala, to nimalo ne umanjuje vrijednost jednog od najveličanstvenijih opusa u povijesti cjelokupne dalmatinske pjesmarice.

Zamislite npr. nekog našeg čovjeka u dijaspori koji cijeloga života živi na razmeđi između 'vratiti se tamo gdje pripadam iako znam da sam za njih stranac' i 'ostati ovdje gdje ne pripadam jer su mi tu moji…koji za me i moju staru enmaju vremena'
E sad, ja bih volio bar jednu večer biti na mjestu takvog čovjeka i to u trenutku kad mu popusti kočnica i kad si priušti par boca nekog vrhunskog crnog vina, a sa zvučnika krene:''…moja je ostala mladost na tvojoj rivi…kad su me odnijele lađe u svijet bez nade…sjećanje na sretna ljeta u meni živi…tebi sad ono me vraća najdraži grade…''(Sunčane fontane).
(Onako usput…ja bih je na njegovom mjestu vjerojatno poslušao pet puta zaredom, možda strusio još koju bocu vina, ali vratio bih se u Domovinu kao i svaki pošten,normalan i čestit čovjek….NIKAD!!!)

I evo nas, drage moje čitateljice, na samom kraju!
Pjesma je to sa samog početka Terezine karijere i nemam pojma kako me je sve te silne godine uspijevala mimoići.
Orkestar i aranžmani se zavlače pod kožu, tekst je toliko jak da ne vjerujem da ćete ostati ravnodušne, a refren je čista antologija.
A ako se neka još i prepozna to će biti stvarno dragocjeno iskustvo.



Ne znam za Vas, ali ovo me puca više od bilo koje droge.

Eto toliko!
Drage čitateljice, ako sam s ovom epizodom i falio nema veze….
Kad si uvjeren da si dobar možeš si ponekad priuštiti i pokoje loše izdanje….



- 19:46 - Komentari (4) - Isprintaj - #

nedjelja, 07.04.2013.

KLAUS I IVANČICA

UVOD
Ljubav!
Topla. Iskrena. Jedina.
Strast. Žudnja.
Vječita inspiracija.
Već dugo imam želju napisati najljepšu ljubavnu priču svih vremena. Ni manje, ni više. Iako je konkurencija u ovoj disciplini pregolema dat ću sve od sebe.
Klausa znamo svi.
Djetinje naivan i iskren šibenski mladić ovaj put će doći u kušnju života.
Kako je riječ o vrlo kompleksnoj priči riječ bih, na trenutak, prepustio autoru najljepše ljubavne priče svih vremena tj. samom sebi.

RIJEČ AUTORA

Pozdrav!
Prije nego uronite u pravi vatromet iskrenih ljubavnih čuvstava koji će Vaš serotonin dići do neslućenih visina morat ćemo nastaviti tamo gdje smo Klausa ostavili tijekom našeg posljednjeg susreta.Oni koji redovito čitaju 'SPIG' znaju da je riječ o ljubavnom susretu sa fantomskom trafikanticom Mijom.

Pitanje koje bih Vam glede tog susreta postavio glasi:
Vjerujete li u onostrano?
Duhove? Sablasti? Prikaze?
Za potrebe današnje epizode malo sam pročačkao Youtube i mogu Vam reći da stvarno obiluje tolikim isječcima sa 'real ghost' videima da mi je nakon desetak minuta gledanja tih američkih pizdarija vidjevši da mi Hrvati nismo jedini glup i zaostao narod . Ako se među svim tim isječcima potkrala koja istinska, stvarnna i čestita sablast ja joj se u ime 'SPIG'-a iskreno ispričavam jer se jednostavno izgubila među trećerazrednim kućnim kopijama filma 'Paranormal activity'.
Fejk do fejka.
Ipak, kad sam naišao na ovo što ćete upravo vidjeti moje mišljenje se stubokom (stubokurcem…jebem ti intelektualno preseravanje) promijenilo. Na prvo gledanje uopće nisam ubrao poantu, ali pošto je ipak riječ o emisiji Larry Kinga smatram da se čak ni glupi Amerikanci u jednoj ozbiljnoj emisiji ne bi zajebavali sa takvim stvarima.
Obratite samo pažnju na gornji desni kut ekrana i pojačajte ton jer je ono što ćete vidjeti….ne znam kako bih to opisao…… stvarno čudno, jezivo i.... tjera na razmišljanje.
Brrrrrrrrrr….



KLAUS I IVANČICA – NAJLJEPŠA LJUBAVNA PRIČA IKAD ISPRIČANA


Jope ja!
Ležin u posteji i lipo mi je.
Doktor mi je od jutros uvalija ćetrnajst tablet i reka da se odmorin.
A o ćega?
Ne triba meni spanja nego moja Ivančica. Ona je tamo malo dalje. Gljeda u plafon i…jedino po čemu se zna da je živa je to što diše…Nije ni takla knjigu o gomolju ku jon je neki dan donila prijatejica.
Ja san s ocen puno puti zgrča kunpire i ja bin s njon moga tri dana prićat o đubru, jerli, kleopatri, monalizi i kunpirovin zlatican.
Šteta!
Ma samo ka bi malo živnila oma bin jon reka sve šta min je na srcu.
Takvu lipotu ja nika nisan vidija.
Cili život slušan psihiatrija je vakva, psihijatrija je nakva.
Nisan naša dobrije ljude nego vode.
Crtamo, bojamo bojanke, držimo se za ruke i pivamo, igramo se s kockama…
Za me su stoput luđi oni vanka nego ovi vode.
Dobro, osim blesavog Janka.
To je oni koga je mate prošlu šetemanu molila da jon uziđe zid. Doša je vode među nas obićne lude i glumija glumu kako bi iša u pemziju. Mi smo ga bili privatili ki da nan je čaća.
Bija je puno pametan ali se ni baš volija prati.
Vajda ka' se dobro osmrdiš prije iđeš u pemziju.
Janko se stalno kara (svađao,a ne vodio ljubav-op.a.) sa glavnon sestron Tajanom.
Jedan dan mu je dala inekciu ali neku krivu pa je puka, uteka iz bolnice, ukreja gracki autobus i s njin doša prid bolnicu.
Tija je da se u njemun cila psihiatria vozi do zatona di mu živi baba.
Tija je da node bacimo na balote i da mišamo leksaurine i bevandu.

Srića i bog da ga je moj cimer Mile Bukva sinoč udušija na spanju.
I to s kušinon.
Ko zna šta bi majmun još bija u stanju izmislit?

Ivančice, mišu moj, odveza bin te iz te lučačke košulje i poliza te o glave do pete.
A onda bi te odveja u đir po Kalelargi.
I naveće skupa s tebon čita ti tvoj Gomolj.

Čekaj malo, pa Vi nemate pojma da san ja svršija na psihiatrii.
A ja se uzasra ki šibemski vječnici...

REWIND…. brljiibrljitrljibrljiijuijuibrljitrlji....(zvuk motanja audio kasete unatrag)

NAKON LJUBAVNOG SPOJA SA TAJANSTVENOM TRAFIKANTICOM MIJOM, KLAUS ZAVRŠAVA U NJENOM STANU TE PRIMIJETI DA JE MIJA JEDNOSTAVNO...IŠČEZLA.
PRESTRAŠENI MLADIĆ BEZGLAVO IZLETI IZ STANA TE SE NA PORTUNU SJETI DA JE ZABORAVIO VINDJAKNU U KOJOJ JE BILA LISNICA I CELULARNI UREĐAJ.
PRILIČNO PRESTRAŠEN VRAĆA SE NATRAG.

Ooooooo...jeba vas hitler ka se samo sitin.
Otškrinija san vrata i pogleda livo.
Ništa.
I onda desno.
Ništa.
Voda je još šištala u zahodu.
Doša san u dnevni, skinija jaketu sa katrige, prebacija je priko ruk, a onda….TRES!!!
Tuta forca su se zalupila ulazna vrata.
Iz čista mira.
Srce mi je tuklo rafalno.
Doša san do izlaza, čapa kvaku….i onda se dogodilo.
Ne znan ki mi je bija vrag ali san pogljeda na plafon.
Uuuuuuuu…. mlika ti materina…..
Gori je za njega bila zalipljena Mija.
Bila je rašćupana i gola i umisto očiju je imala dvi žute bućice.
Ki one žute polovice kinder jaja di bude igraćkica.
Isto san joj malo čirnija u pizdu….jebi ti to!
Pizda je pizda.
Komad runjava busena ki one iz čačinih porničev ke je kupova u mladosti.
Režala je i iz ust joj se cidila bala.
''Sa češ me jebat kao kravu, mater ti tvoju! Očun tvoj tvrdi kurac duboko u sebi!'', siktala je ka ljuta guja.
Daleko o toga da je ja možda ne bin i bija nategnija da se o straha nisan posra u gače do kolin. Onako u šoku, sriča i bog, uzeja san bocu s vinon sa stola i zaitnija je svon snagon Miji u glavu.
Nakon pogodka u ćelo, boca je pukla, Miji je šiknila krvina iz ćela i odlipila se od plafona ,pala na kuhinjski stoli i porazbijala neke male čikarice.
Ja san zaškiča, svon silinon otvorija vrata i za deset sekundi teka po gradu ka manijak.

DEMONI LUDILA

1.VEČER
Priznaču van da san nakon susreta s Mijon do kraja iša u kurac.
Materi nisan ništa govorija, a cilu noč mi se ćinilo ko da mi neko u sobi šapče.
Mija.
Jeba bi joj ja ujutro mater i oca. Samo ka bi ima muda doč do trafike.
Cilu noč san se vrtija po posteji, spotija se ka miš ledenin znojen. Prid zoru mi je taj demon, duh, Mija…ne znam koja pićka materina na uho šaptala onu pismu: ''…ima jedan vlak koji vozi do zemlje sreče…ispri tvoje kuče mu je stanica….''

2.VEČER
Materi i ocu nisan govorija ništa.
Po danu je sve bilo u redu, a onda san na nekon njemačkon satelitu oko ponoča još pogleda i neku odlićnu hororćinu.
Ćetiri autobusa sa nekin curama i dećkima su se pokvarila na nekom putu nasrid teksasa.
Njih stotrijest i pet ide pješke potražiti pomoč, a ovih trijestsedan skupa sa šoferima ostanu ćuvati buseve.
Tamo živi neka luda famija koja do kraja ubije ovih trijestsedan i šofere, a onda lovi ovih stotrijestipet.
Onda na kraju ostane jedna plava cura i bori se protiv te cile lude famije…..jeba te ka filmćina….
Ne znan koji kurac mi je to tribalo gledat.
Nisan više moga disat o straha pa san popija po šake apaurinov i lega.
Uspija san zaspat a oko tri ure ujutro san opet onako u bunilu čuja: ''Ima jedan vlak…'' i vidija da su mi noge otkrivene.
Otvorija san oći.
O, jeba te pas!
Lancun i deka su bili zamotani oko lustera i zavezani u ćvor.
Zaledija san se.
Bija san tolko priseban pa san opalija glavon o zid najaće šta san moga.
Pa san u nesvist i tako u komi nekako doćeka zoru….

3.VEČER – ALI UJUTRO
Reka san sebi da ču ič ko Mije i to san i napravija.
Materi je bilo ćudno jer za marendu nisan taka ni ćokolino ni kafu i mliko ali ja san joj reka da iman neku malu febru.
Ona mi je pružla glupocet, al ja san reka da ne triba.
Uzeja san jaketu i krenija kod Mije.
Srce mi je lupalo o' straha, ali mislim da smo i ona i ja kulturni ljudi.
Dogovoričemo se. Ljudi smo.
Nismo Zagorci.
Lipo ču je zamolit da mi više noču ne veživa deke i lancune oko lustera i da mi po sobi ne šapuče ''Ima jedan vlak koji vozi do zemlje sreče…''
Lipo ču je zamoliti da mene i moju famiju ostavi na miru.
I vij'ću jel mi doša novi teks.
Doša san u trafiku, a Mija je preslagivala bonbone i žvakalice.
Okrenila se i vidija san joj na čelu gazu i onu mrižicu.
''Klaus!'', viknila je veselo.
''Kako si mi to mogla napravit?'', reka san ,''zašto mi nisi rekla da si đavolova?''
''Kakav đavol, Klaus, o čemu ti pričaš, sunce moje?''
''Kako kakav đavol, jeba ti ja mater! Bila si zalipljena za plafon i siktala ko poskok! Rekla si mi ….(tu san briznija u plać) …..da čun te jebat ko kravu i da očeš moj tvrdi kurac duboko u seeebiiiii…uhuuuuuuhuuuuuu…jadanlisantigajaaaaaaaaaaaaaaaa''
''O čemu ti dušo, govoriš? Izašla san iz kupatila, a ti si pobjegao…Zašto?''
''A kako si razbila čelo? Nemoj me zajebavat….''
''A to? Pala sam na….''
U tom trenu su dva mala Čeha došla kupiti one male plastićne pauer renđerse, a ja san otrija suze i samo Miji zapritija prston i reka:''Ostavi me se, molin te!''

3.VEČER-NAVEČER

Oko postelje san stavija dva kila ćešnjaka.
Našiljija san glogov kolac, poviša po lusterima i ormarima svega i svaćega šta bi moglo izlapiti demona i čeka san….
Ćeka san…
Ćeka…i ćekajući zaspa…
Oko tri ure ujutro mi se i dogodilo to zbog ćega san sad vode u ludnici.
Bilo mi je onako kroz san milo…da se razumimo.
Onda san sanja da san u srpskon big braderu i da mi ga drka Ava Karabatič.
Toliko je to bilo stvarno ko da san stvarno tamo. Onda je u snu došla i Đenifer Aniston i ona mi je raširla guzove i lizala i cicala jaja i šupak. Mogu van reči da mi je to isto pasalo. Onako…fino je. Onda je došla Simona Gotovac obućena u trliš', gurnla Đenfer i onda mi je poćela vrhove o cic trti o guzicu.
Đenifer mi je počela lizati ćelo, a onda mi je gurnila jezik u uho i poćela tiho šapćati:''…Ima jedan vlak, koji vozi do zemlje sreće…''
Prenija san se, otvorija oči i ima šta vidit:
AAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAA!

Deka i lancun su bili zavezani oko lustera.
Tapeti, kontrine, majice, šlape…..sve je bilo zalipljeno za plafon.
Teks je letija po sobi. Bija je otvoren na pola i činija s tin polovicama gori-doli ki da neka tičca maše s krilin.
I stvarno je letija po sobi.
Gače su mi bile doli.
Kurac je staja naperen i tvrd ka macola.
Gleda san i nije mi bilo jasno.
Kožica je išla gori.
Pa doli.
Gori.
Pa doli.
Pa gori.
Pa doli.
Sama o' sebe.
Neko mi ga je oćito drka a ja ne vidin ko.

Poćeja san se tresti ka prut, zgrabija glogovu kolčinu i počeja mlatiti po sobi.
''Odi ča…jeba ti ja mater…odi ča….''
Opalija san i razbija luster, nočnu lampu, kompjuter, televiziju….maha san kolčinon i poskida sve stvari s plafona, izboja i ispara kontrine lancune, a oko mene se čulo ''…svakog dana zastane, na barem dvije sekunde i …''
AAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAA! BIŽI BIŽI BIŽI UPiČKU MATERNU.VRATI SE OKLE SIN DOŠLA JEBA TI JA MATER BOLESNU! AAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAA!

Plaka san, pozelenija, urla, mlatija kolćinon ka sumanut.
Po postelji, po ponistrami, po vratin, po ormarin….

Onda su se otvorila vrata i u sobu je ušla mater.
Gleda san je van sebe onako spuštenih gač i u panici prodeknija kolcen posri ćela.
Stara se jadna izvrnila koliko je duga i široka.
Onda je na me skočija ćaća i srušija me na pod….
''Klaus, jesi poludija? Šta radiš dite moje?''
Tresa san se u bunilu i jedva prošapća:''Mija…Mija…mi ga je…''

Onda smo se malo smirili.
Sea san na kauć u dnevnon i tresa se.
Mater je ležala kraj mene. Na ćelo smo joj stavili oblog od rakije i pomalo je cijukala.
Otac se puno pristrašija, gleda me u oči i ćuja san da u hodniku nazivlje hitnu pomoč….

-NASTAVLJA SE-

…kad staneš nogon na ulice grada uskoči draga, uzjaši me…ima jedan vlak koji vozi do zemlje sreće….huhuuuuuuuuuuu…


- 15:06 - Komentari (7) - Isprintaj - #

srijeda, 03.04.2013.

UPOZNAJ 'SPIG' DA BI GA VIŠE VOLIO

SPIG.

Blog s pozadinskim dizajnom ruske kuharice iz 1955.
Što je u stvari 'SPIG'?
Kvaziintelektualno prenemaganje jedne prosječno obrazovane seljačine?
Vodič kroz glazbu na jedan potpuno novi način?
Potraga za rijetkim istomišljenicima?
Dnevnik izgubljene ovce koji u masi strši kao krivi k.....?
Promašeni poligon za samoreklamiranje?
Koncept za postizanje besmrtnosti?
Egotrip?

Ajmo mi načas u riječku Guvernerovu palaču...
Evo nas!
Godina je 1996.
Upravo je u tijeku koncert jednog ljubljanskog jazz ansambla.
Tip na kontrabasu radi bam-bim-bam-bam....a ovaj na klaviru radi plink plonk plink plonk, a bubnjar po kontrama i činelama lupa s onim metlicama tutup tutup tutup tukšššššššš, a ovaj na gitari radi peiiiing, tirlitirlutirlitirlu i ustima radi facijalne grčeve, a ovaj na trubi radi turuuuuuuturuuuuuu....
U publici rijetki posjetitelji ispunili prvi, sedmi i zadnji red...
Jeste li ubrali poantu?
Normalno da niste kad još nisam završio odlomak.
Pomalo, jebemu mater....gdje Vam se žuri?
Dakle, ljudi u zadnjem redu (ja i još dvojica) slušamo i dobro nam je.
Ovi u prvom non stop nešto dobacuju muzičarima na bini, a ovi se smiju i odzdravljaju im.
Ti koji su dobacivali bili su riječka jazz ekipa koja je zvala na gostovanje svoje prijatelje iz Slovenije.
U područjima koja nisu politika, nogomet i drkanje Ave Karabatić u srpskom 'Big brotheru' to je jedan od rijetkih načina na koji ti ljudi funkcioniraju.
Iako su svi do jednog doktori svog instrumenta koji sve suseve, dimove i majeve imaju u malom prstu njihova publika će zauvijek biti par zaljubljenika, entuzijasta i divljaka koji slučajno nalete (npr. ja).
Znam da će sad netko reći da ako žele uspjeti u tome što rade idu vani, ali ako je u zadnjih sto godina za uspjeti u onome u čemu voliš nužno pobjeći iz svoje Domovine zašto je onda lijepo cijelu ne premrežimo dinamitom rastegnemo par tisuća kilometara žice do Urala, sjednemo na kamen, zapalimo cigaret i fino stisnemo detonator.
BUM!
Nema je!

I ZAŠTO SI TI ,MAJMUNE, SAD EKSPLOZIVOM RAZNIO NAŠU ZEMLJU KAD NAM NISI OBJASNIO POANTU?

Evo sad ću.
Alaj ste u kurcu, ljudi.
Baš ste nestrpljivi!

Ja često koćarim po blogu i uvijek imam osjećaj da su ti svi tekstovi napisani za tridesetak ljudi koji se osjećaju dužni to čitati kako bi danas sutra ovi čitali njih i pohvalili ih čak i kad im je tekst bez veze da se ovi ne bi naljutili...
E sad, oni jazzeri su, ako ništa, bar živi ljudi koji se zajebavaju, poslije svirke nešto pojedu i popiju, zapale mirišljavu cigaru….za razliku od usamljenih blogera koji ugase kompjuter i....ostanu još malo sjediti kraj noćne lampe....sami kao ćukovi.

Ja npr. jako volim i moju Shimu i Pexu i Antuntuna i onu malu garavu Modesty i onog blekastog Manipulatora koji znam da čita SPIG, ali se samo malo šćućurio.
Budući da sam socijalno osviješteno biće baš mi je bez veze da ja u biti nemam pojma tko su ti ljudi.

Kraljicu Wind ne spominjem jer sam nju jedinu upoznao.....a čak dobio priliku i opipati je.
''MA KOGA SI TI OPIPAO, GOVNO JEDNO! LJUDI, SAMO SMO SE SLIKALI U PARKU ISPRED KAFIĆA....OOOOOOO.... PIČKA LI TI MATERINA...GOVNO BEZOBRAZNO...'', reče opatijska cura.

Poanta?
Nemam pojma!



MAKING THE AMAZING

I najduži put počinje prvim korakom.
JAPANSKA
Jeba ne jeba, kurcu vrijeme prolazi.
MURTERSKA

Stoputa sam već sebi rekao da ću se ostaviti ovoga, a onda sjednem u auto i na Otvorenom radiju čujem Traveling Wilburyse, krene tok svijesti i za pet minuta je cijela priča u glavi...samo je treba otipkati.
Onda dobiješ otkaz i dva mjeseca u glavi preslaguješ kako će izgledati epizoda na 'SPIG'-u ako se uspijem zaposliti.
Zajebano je ovo!
Prava, pravcata droga!
O-VIS-NO-ST!
Nemojte ni počinjati!

A sad ćemo naučiti kako epizoda 'SPIG'-a dođe od moga uma, preko mojih debelih prstiju do Vas-krajnjih korisnika.
Posebno ću se osvrnuti na pripremu, obradu te plasman digitalnih fotografija za jednog mog bivšeg obožavatelja koji će nakon ove epizode to ponovno postati.

Uzmimo na primjer neku temu...štajaznam...Pajo Patak.

Dok bi nemaštovit autor pokrao podatke sa wikipedije, stavio dva crtića i na bespućima interneta našao neku bolesnu sliku na kojoj Pajo jebe Patu u guzicu slatku ja bih napisao kako sam kao dijete obožavao 'Mikijev almanah' i 'Mikijev zabavnik'.
Onda bih dodao i to da sam obožavao one njemačke debele knjige 'Lustiger Taschenbuch'. 'Pročitao' bi ih od prve do zadnje stranice iako nisam znao ni riječi njemačkog.
Pale bi u toj priči još dvije-tri dobre anegdote...budite u to sigurni....
A onda bi slijedilo virenje u moju poznatu arhivu.
Osvrnuo bih se npr. i na to da je Mickey Mouse uvijek podvaljivan kao idealan lik za djecu, a maleni su ipak više voljeli Paju jer je onako živčani i eksplozivan imao puno više veze sa stvarnim životom.
Znam da biste upravo iz 'SPIG'-a saznali da mu je pravo ime Donald Fauntleroy Duck i da je ugledao svijet 09.06.1934. u crtiću 'The Wise Little Hen'.
Vjerojatno bih spomenuo da mi je i danas ponekad žao jer prije puno godina nisam kupio knjigu Carla Barksa u kojoj su bili sabrani svi Pajini najbolji stripovi.
Gdje osim u 'SPIG'-u možete pročitati da su najveći obožavatelji Paje Patka Nizozemci gdje tjedni časopis 'Donald Duck' ima nakladu od 300 000 primjeraka, a 20% redovitih pretplatnika ima više od 35 godina?......mmmmm....coffe shopovi...kurve u izlogu...Pajo Patak...
A na kraju bih još sigurno naveo da se Pajo u Hrvatskoj zove Paško što mi je leglo otprilike isto kao kad sam vidio da je Čiko Chico…
Doduše, bolje i Paško nego:

arapski-Battouta
kineski-Tang Lao Ya (a mogli ste-Mao Ce Tung)
danski-Anders And
finski-Aku Ankka
talijanski-Paolino Paperino
japanski-Nikano Saku
turski-Vakvak
islandski-Andres Ond
indonezijski-Donal Bebek (Selmaaaaaa..Selmaaaaaaaa..putuuuuuj Selmaaaaa...)

Ipak najluđe bi bilo kad biste saznali kako u Bugarskoj zovu Baju Patka (u Hrvatskoj je, inače, Ujo Tvrdica...jadan Bože…bolje bi bilo Gusan Kerum)

Čičko Paričko!!!!

I ZA LJUBITELJE 'SPIG'-ovih FOTOGRAFIJA....

I kad bih ja složio tu epizodu o Paji Patku, vrlo vjerojatno bi mi došao gušt nešto i nacrtati.
Web designer čiji skeneri imaju mehanizam kao ruska nuklearna podmornica nasmijao bi se od srca znajući da ja svoje slike fotografiram(?) SAMSUNG digitalnim aparatom, a onda ih prebacim na laptop i obrađujem u Picassi. Jedan 'koji se kuži' mi se jednom prilikom narugao na sam spomen Picasse, ali to njegovo ruganje za 'SPIG'-ov izričaj ne znači ništa.
Onda ti ja, Alexxl, spojim aparat na laptop pa prebacim kroz onu malu sivu žičicu sliku na desktop.
Onda ti idem na Blog.hr pa se ulogiram pa u onaj veliki pravokutnik prebacim tekst o Paji Patku koji bih napisao da sam umjesto ovog sad danas pisao to.
Onda bih ja našao mjesto u tekstu gdje ću prebaciti svoju sličicu.
Onda sa strelicom idem skroz desno gdje je ona mala televizija (ispod nje su kategorije za objavljivanje.)
Onda kliknem pa idem na 'odaberi datoteku' pa idem na 'radna površina' pa nađem svoju sličicu pa kliknem.
Onda čekam....čekam.....čekam....i kad je prebacim dolje odaberem veličinu i...potvrdim.

Eto ti!
Nikakvi memorijski emulgatori, reprogramatorski žarišni difuzori, konkavni povratnici.

I što nakon objavljivanja?
Pa ništa!
Obično vidim da u jednom danu klikne od 50-100 ljudi i to isključivo i jedino zato što nigdje ne mogu čitati ovakav metafizički tekst o Paji Patku čitati i nakon iskrenog oduševljenja u prosjeku svaki trizdeveti ostavi komentar….

Onda obično ugasim laptop. Kraj noćne lampe još malo sjedim....sam kao ćuk…. i mislim se…...................dokle?

Pozdravlja Vas
Čičko Paričko!





- 09:51 - Komentari (8) - Isprintaj - #

Ožujak 2015 (1)
Veljača 2015 (2)
Siječanj 2015 (8)
Prosinac 2014 (8)
Studeni 2014 (7)
Listopad 2014 (6)
Rujan 2014 (5)
Kolovoz 2014 (8)
Srpanj 2014 (6)
Lipanj 2014 (3)
Svibanj 2014 (5)
Travanj 2014 (5)
Ožujak 2014 (6)
Veljača 2014 (5)
Siječanj 2014 (8)
Prosinac 2013 (5)
Studeni 2013 (8)
Listopad 2013 (6)
Rujan 2013 (12)
Kolovoz 2013 (12)
Srpanj 2013 (8)
Lipanj 2013 (6)
Svibanj 2013 (8)
Travanj 2013 (8)
Ožujak 2013 (13)
Veljača 2013 (8)
Siječanj 2013 (6)
Prosinac 2012 (8)
Studeni 2012 (7)
Listopad 2012 (7)
Rujan 2012 (8)
Kolovoz 2012 (8)
Srpanj 2012 (5)
Lipanj 2012 (3)
Svibanj 2012 (5)
Travanj 2012 (6)
Ožujak 2012 (5)
Veljača 2012 (7)
Siječanj 2012 (12)
Prosinac 2011 (8)
Studeni 2011 (8)
Listopad 2011 (9)
Rujan 2011 (7)
Kolovoz 2011 (7)
Srpanj 2011 (10)
Lipanj 2011 (8)
Svibanj 2011 (8)
Travanj 2011 (9)















































Tesla je umro,Einstein je umro,a ni ja se ne osjećam najbolje - MAURICE SPIGOROVSKY

free counters


Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se