free counters

SEKS, POLITIKA I GOSPODARSTVO

petak, 31.08.2012.

KRIZA SREDNJIH GODINA

INTRO - A SAD MI ODAPINJEMO OGNJENE SULICE!!!

Ne možete Vi klikati toliko brzo koliko mi brzo možemo izbacivati nove i nove i nove epizode.
Od danas igramo novu igru!
Tko ne ostavi komentar – majmun!
Ha,ha…ne bi ja bio majmun!!!

DOBRODOŠLI U KRIZU SREDNJIH GODINA!!!

Zrno po zrno-pogača.
Kamen po kamen-palača.
Misao po misao-ludnica.

PRIČA PRVA

Nedavno sam bio na kavi sa jednim prijateljem iz Zagreba i čovjek mi je ispričao totalno suludu priču.
Radi u privatnoj firmi koja broji dvadesetak zaposlenih, plaće su im solidne, dobivaju ih redovito (firma iz snova..šta sam Vam rekao) i dobro im ide osim jedne sitnice.
Jedan od dvojice gazda je mladi yuppie od 36 godina i od svih stvari na svijetu čovjek se počeo preispitivati – nemam ženu, nisam zasnovao obitelj, tko smo, što smo, koji je smisao života, đe iđemo, gdje ide ovaj svijet…i da, on, sirota, intenzivno razmišlja o samoubojstvu.
Nisam nikad bio u toj prilici, ali vjerujem da je za radnu atmosferu prilično nezdravo kad svaki čas možeš susreti šefa kako visi u zahodu izbeljenih očiju i jezika.
Nesretnik ima novaca, lijep auto, mobitel na tać, lijep stan u elitnom dijelu Zagreba i sve mu je jadnom prazno…isprazno…

On bi se koknuo…


PRIČA DRUGA

Prije nekoliko godina čuo sam priču kako je sin vlasnika 'Agrokora' (brrrrr….onaj čije se ime ne spominje…k'o da smo u 'Harry Potteru') jednom prilikom otvorio dušu i srce svojim neposrednim suradnicima u stilu:
''Dečki, ja bih najviše volio da sam kao Vi…''

Ovi su ga pogledali u čudu, a on je nastavio:

''…pa eto da sam neki menadžer i da imam plaću deset, petnaest tisuća kuna i da imam neki kreditić ko i svako od vas, mogao bi planirati…''

Ovi su sad pomislili da je 'sin onoga čije se ime ne spominje' pošao zbogom, a on je za kraj poentirao:

''…eto, meni je jučer nas račun sjelo 300 000 kuna i sad ja Vas pitam…Šta da ja radim s tim???''

Ovi su klimali glavom suosjećajući u njegovom očaju.

Čista kriza srednjih godina.
Misli svako da je njemu lako…
Siroče!

PRIČA TREĆA

Moj prijatelj Mali je jednom prilikom stupio u intimne odnose sa gospođom duplo starijom od sebe.
(Hard core čitatelji 'SPIG'-a se sjećaju štorije kad mi je pozvonio na vrata u ponoć i stavio kažiprst pod nos uz riječi 'Oš malo omirisat pizdu?', a nakon toga rekao najsmješniju rečenicu koju sam ikad čuo u životu:

''Mali, znaš šta ima novo? Pušen mi je kurac!'')

Prilikom prvog seksa s dotičnom gospojom je imao strah od toga da ne svrši prebrzo pa je u mislima rastavio i sastavio cijeli motor od stojadina.

Dotična gospoja je također bila u teškoj krizi srednjih godina jer se udala iz čistog stopostotnog interesa tako da su joj se ostvarili svi njeni snovi za kojima je ikad žudjela:hi-tech kuća na botune, ormar sa osamsto pari cipela, skupocjena platna na zidu, zlatni jakuzi s mlaznicom za šupak i s mlaznicom za pizdu, putovanja…i vibrator kao noga od stola jer… suprug je bio neki bogati djedica kojem se pimpić zadnji put naperio dok je gledao 'Brojke i slova'.

Sad but true!

Rukovođenje krilaticom:
'Pare su tu - vremenom se možda i zaljubim' kod prosječno inteligentnih osoba prije ili kasnije rezultira krizom srednjih godina.
A onda se idu pojebat sa strane…

PRIČA ČETVRTA

Ona ista gospođa iz Švicarske iz prošle epizode koja nas je vodila na janjetinu kad smo je pokupili s aerodroma pričala nam je o svom susjedu fetivom Švicarcu - teškom alkoholičaru.
Neoženjeni majmun, bez djece, došao bi do njih i redovito kukao o slaboj perspektivi i nesigurnoj budućnosti.
Slaba perspektiva u Švicarskoj, alo?
Pa ti bi ovdje nakon dva sata života stavio cijev od zolje na glavu i raznio si mozak.
Kriza srednjih godina?
Ma, mr'š govno pijano!
I najveći balkanski parazit koji bi u Hrvatskoj bez problema cijeli život životario prikopčan na parsto eura socijalne pomoći je dolaskom u Švicarsku, Australiju, Kanadu ili neku drugu normalnu zemlju jako brzo odlučio napustiti državnu sisu i potražiti neki posao uvidjevši kakve mu se sve mogućnosti otvaraju.

A švicarski nožić loče!

PRIČA PETA

Jedan poznanik (Dirk Diggler će sad krepati od smijeha) je nakon završenog fakulteta otišao na specijalizaciju u Ameriku i vratio se i ubrzo našao posao iz snova.
Onda se premjestio na sličan posao iz snova.
Onda je našao treći posao iz snova istovjetan prvim poslovima iz snova.
Onda se zasitio pa našao četvrti posao iz snova navlas isti kao prva tri posla iz snova.
U zadnji čas je dobio ponudu za peti posao iz snova-potpuno isti kao prethodni poslovi iz snova.
Dok smo mi izlazili, opijali se, ljubili, mrzili, smijali se i uživali u životu (neko više, neko manje), on je kao mali mrav strpljivo slagao kockice svoje karijere i sa četrdeset i nešto shvatio da je pri tom zaboravio da osim cjelodnevnog čučanja na poslu vani postoji nešto što se život.

Diz bio nigdje, štaz radio ništa!
Čista kriza srednjih godina!

PRIČA ŠESTA

Tko nije neka pogleda 'American beauty' (Vrtlog života).
Po mišljenju autor ovog teksta jedan od najboljih filmova ikad snimljenih.
A tema je – kriza srednjih godina…i to puno šire obrađena nego što smo to mi izveli u ovom tekstu.
Remek-djelo.


'SPIG'-ovo NARAVOUČENIJE

Pošto sam i ja, kao većina, svojevremeno buljio u jednu točku prepuštajući se crnim oblacima depresije odlučio sam te pizdarije zaključati iza sebe jer su sve te krize srednjih godina i depresije jedno najobičnije govno.

Obično gubljenje vremena.

'E kad nema posla!', kriknut će neki 'mali čovjek' u ozbiljnoj krizi srednjih godina.
Četrdeseta kuca na vrata, u dvorištu parkirana spuštena golf jedinica, kuća bez fasade, na podu pločice koje su pravili zatvorenici s Golog otoka, na zidu uokvirena slika 'Djevojka s lutnjom' izrezana '82. iz 'Kraševe' bombonijere, djeca se umjesto s igračkama igraju s krumpirima…al' su si zato on i njegova supruga odvojili od usta i kupili mobitele na tać…

Sve skupo,a?
Kriza srednjih godina veliš?
Aj, ne seri, nego se primi posla!
Za početak promjeni tu usmrđenu potkošulju!

U zemlji u kojoj Šuker može postati ministar financija, mentalno zaostala osoba ministar policije, Ante i Simona selebovi…svi izgovori tzv. 'malih ljudi' za neki osobni neuspjeh su samo alibi za lijenost, inertnost i sveopću učmalost.

OK, kriza srednjih godina povezana sa neimaštinom i strahom od budućnosti još i ima smisla, ali kako onda protumačiti krizu onih koji ne znaju kud bi sa novcima.

Milijardu dolara na računu, a on sirota utonuo u prazninu, očaj, beznađe…

Jeo kavijar, jeo jastoga, jeo pohane lasice, jeo govna…
Jebo žensko, jebo muško, jebo kozu, jebo sestru, jebo bogu mater…
Posegnuo za drogom oralno, intravenozno, inhaliranjem, rektalno i onda se, liječio, liječio, liječio…i na kraju, hvala dragom Bogu, ubio!

Upravo zbog toga!

Potpisnik ovih redova se, već bezbroj puta, uvjerio u istinitost jedne od najboljih poslovica ikad:

NAJBOLJE STVARI U ŽIVOTU NISU STVARI !

Ili u TBF-ovom prijevodu:

ISTO JE ZA SLUGE, ISTO JE ZA GAZDE
JER NAJBOLJE STVARI U ŽIVOTU SU DŽABE!

Ko ovaj naš 'SPIG' na primjer!
Dok Vam ne opizdimo jednu 'Konzumovu' reklamu odmah gore iznad teksta!

Siguran znak da smo i mi išli u kurac!

******************************************************************************

Svoje aforizme, doskočice, replike, začkoljice, čačkalice, misli, osvrte o 'Krizi srednjih godina' slobodno ostavite u rubrici 'Komentari'
Tko želi, normalno!

Snimamo brojač i u idućoj epizodi objavit ćemo statističke podatke.
Zabava zagarantirana!!!

Ha,ha…ne bi ja bio majmun!!!

- 20:28 - Komentari (13) - Isprintaj - #

utorak, 28.08.2012.

VODIČ ZA ANTINUTRICIONISTE

Od svih loših navika koje kolega Luxon i ja volimo prakticirati jedna od najružnijih je, svakako, rijetko viđena sposobnost da bocu od dvi litre hladne 'Coca cole' šuknemo za manje od petnaest minuta.
Znam ja da je to korporacijsko smeće, čuo sam i urbanu legendu u kojoj šnicel umjesto na vruće ulje stave u čašu kokakole i preko noći jednostavno nestane, znam da je krcata šećerom i svim mogućim kemijama…ali, ne mogu si pomoći!

Gori smo od dič'ce!

Iako jedem povrća i voća više od koze nikad se neću moći odreći svojih loših prehrambenih navika.
Ne da neću, nego ću u njihovu čast ovog trena izgraditi literarni spomenik kakav zaslužuju.

Poznato je da se nutricionistima diže kosa na glavi od pečene mesine, gaziranih pića, fast fooda, bureka, smokija, ćizbungera, kikirikija, pomfrija, čokolade…

Antinutricionisti, dobro došli u novi serijal 'SPIG'-a!

U prvoj epizodi očekuje Vas…


MLADA JANJETINA

Nepčano slavlje ravno seksu.

Svi ste sigurno bar jednom u životu nazočili nekoj svadbi kad se oko ponoći na stol stavio oval sa vrućom janjetinom.
I perima mlade kapulice.
Znojni i razdrljene košulje bacate opušak i trčite u salu na svoje mjesto.
Razmiču se boce i čaše kako bi se otvorio prostor.
Mmmmm..još se puši…
Miris pohote.
Jedan moj poznanik iz Rijeke je rekao da mu se u tim trenucima digne kurac.

Taj plemenski ritual spada u one rijetke trenutke kad Hrvati dišu kao jedan.
Svima puna usta.
Nitko ne može fućkati.

Mi to ovdje zovemo – mumanje.
Oni iskusniji brže-bolje biraju najbolje komade.
Oni manje iskusni ne razumiju da je ta mesna kocka koju su naboli najobičniji pečeni prasac (porkus vulgaris).
Sala restorana ispunjena mirisom mesa i kapule, svi mljackaju, orgazmički uzdišu i kuckaju se gemištima.

Jedna od rijetkih situacija u kojima se pretvaram u ultranacionalista je upitna budućnost ove nezamjenjive balkanske delicije.
Brojni restorani u šibenskom zaleđu (Boraja, Vrpolje) svoju gastronomsku ponudu temelje isključivo na jaganjcima.

Na parkinzima dominiraju ŠI, ST i ZG, ali nikad mi neće biti jasno što tu rade oni pusti uljuđeni Austrijanci, Nijemci i Talijani sa crnom Thule kašetom na krovu.

No,kad se čovjek spusti u baštu restorana stvari postaju jasnije.
Prvo te prožme onaj slasni miris prčevine, a zatim ugledaš sve te Ulriche, Johannese i Giovannije kako masnim rukama zadovoljno čačkaju zube, prde, podriguju i odmah si sretan što će promašaj zvan Europska Unija propasti odmah poslije Hrvatske.

Milijun godina se mlado janje klalo nožinom od pola metra, koža mu se derala kao u horror filmu dok se u tečicu cijedila topla krv, a onda se pojavio neki mudrac iz Europske Unije koji bi to zabranio.
Vele da nije humano.
Mi u EU uspavljujemo i kumpir prije nego ga ogulimo.
Janje se, znači, ne smije klati nego mora odrasti u stupavu ovcu, a onda je isto ne kolješ nego joj (nakon što prođe klimakterij) daješ tabletu, pop joj daje odriješenje grijeha, a ti je miluješ i šapućeš joj…

Zapravo, ne bih se uopće čudio, kad bi jedan od tih EU mudraca sjedio u Boraji ili Vrpolju i u ekstazi lizao janjeće rebarce slatko kao obrijana pička mlade studentice i pitao ima li još.

Ima, smrznutih novozelandskih kroketa, u 'Kauflandu', jebem ti mater i oca!
Dabogda ti još danas popodne došlo sto autobusa s turskim bauštelcima.

NAJSMJEŠNIJE PITANJE KOJE JE BORAJA ČULA IKAD

Janjetina…

Kod pečene janjetine je zanimljivo da ljudi na sam spomen njenog imena ekstatično svršavaju (npr.ja) ili je ne mogu smisliti (npr. Stephen Hawking…šalim se).

I onda smo mi tako prije nekih 6-7 godina išli autom na trogirski aerodrom po jednu našu mještanku iz Švicarske.
Dok smo se vraćali ona je predložila da stanemo u Boraji, a ova žena koja je bila s njom je napomenula da ona ne jede janjetinu.
Našli smo kompromis i rekli da ćemo njoj naručiti miješano meso, pljeskavicu, burek, ćevape ili neki drugi specijalitet iz starohrvatske kulinarske riznice.
Ušli smo u buffet (restoran mi ne zvuči baš umjesno) sjeli za stol na kojem je bio kockasti crveno bijeli stolnjak ala Gruntovčani i gledali kroz prozor parkirane Audije, BMW-e i Mercedese te njihove ponosne vlasnike masne do lakta kako šute i zadovoljno čupaju mesinu.

Došao je konobar.
Naručili smo par kila pečenog, salate i litru i litru, a onda je ova gospođa koja ne voli janjetinu pitala konobara nešto od čega se ovaj vjerojatno i dan-danas budi znojan.

Pitanje je glasilo:
''A imate li Vi još nešto osim janjetine?''
Ovaj ju je pogledao očima punim nevjerice i na tečnom borajskom zapitao:
''Muoliiim?''
''Pa znate, ja ne jedem janjetinu, pa me zanima imate li kakvo miješano meso ili tako nešto?''
Vidjevši s kakvom đavolovom kćeri ima posla konobar je rekao rečenicu koju i dan danas rado citiram:
''Guospođa, suamo njunjet'na!!!''

Kakvo savršenstvo!

Pusti vlasnici restorana se cijeli život muče sastavljajući vinske karte sa najprobranijim vinima, tiskaju luksuzne tvrdoukoričene menije na šesnaest jezika, svađaju se sa znalcima koji onjuše vinski čep pa tvrde da je miris preopor da bi to bila berba 1976., paze da li su tartufi preliveni šampanjcem dobro zapečeni, strepe da li je zubatac punjen rijetkim indijskim bosiljkom dovoljno sočan jer na terasi sjedi neki masterćef…

Za to vrijeme Genijalci (s velikim G) s Boraje svoju ponudu baziraju na sočno pripremljenoj janjetini s kumpirima, kruhu ispod peke, miješanoj salati, gemištu i eventualnoj kafici da zadovoljnom gostu obrok bolje sjedne dva kila materijala koji je u zadnjih deset minuta unio u se.

Vinska karta se svodi na domaće bijelo i domaće crno.
Cijela ponuda stane u jednu SMS porukice.

I opet se traži mjesto više.

KAD JAGANJCI UTIHNU…

Većina finih, snobovskih večera sa pustim direktorima, ministrima i sličnim uglednicima počinje sa skupim aperitivom, gospodskim protokolom i savršeno dekoriranim stolom.
Dvadesetak butelja kasnije domjenak je jednostavno osuđen na isprolijevane stolnjake, treskanje pepela u vazu i ruke dignute u zrak i revanje:''…I teeeebeeee saaaam siiiit kaafaaaanooooo…''
Nakon početnog glumljenja finoće i ustručavanja u koju od četiri ponuđene čaša ulijevati vino, a u koju vodu na kraju se uzme boca pa se pije direktno iz ambalaže.

Zato mi se uzaludno čini propagiranje restoranske kulture i kulture općenito u društvu u kojem će vječno dominirati zaostalost.
Da li onda dopustiti da nas primitivci zgaze?

Tko još nije svjestan činjenice da su nas odavno zgazili neka se slobodno ubije.

Najbolji primjer je vodička 'Hacienda'.
Nakon svih mogućih eminentnih svjetskih D.j.-eva uprava je shvatila da većinu publike čine brijači koji bi čvaknuli šaku eksova i eventualno naručili koji energetski napitak kako bi mogli partijati do jutra.
I pištati u one svoje blesave pištalice.
Neki mudriji bi kantu s vinčinom ili bocu žestokog držali u bunkeru pa su svako toliko išli na svježi zrak.
Od toga baš i nema financijske koristi .
Zato je u pomoć pozvalo srpske glazbene dive sa TV Pinka i otjeralo brijače.
Kako je bilo i planirano - promet je skočio za šesnaest milijardi posto.
Hrvatska zlatna mladež se skupila dok si rekao keks.
Kao muhe na govna.
Skupa pića su se točila u potocima.
Doduše krajem sezone ugledni gosti su, omamljeni glazbom i najskupljim viskijem, počeli vaditi pištolje i noževe pa je miris prolivene hrvatske krvi zauvijek promijenio vizuru kluba čija je slava prelazila granice Domovine.

Prvi put u povijesti 'Hacienda' je zatvorena prije vremena…

I zato ću zauvijek voljeti opskurne buffete s pečenom janjetinom.
Nema šminke, nema glume, nema laži!
To je to!
To smo mi!

Nek' nam živi vječna i jedina Republika Hrvatska!
Najobičniji balkanski šupak!

Živjeli!



- 20:53 - Komentari (5) - Isprintaj - #

subota, 25.08.2012.

KAKO JE KLAUS SPASIO ŠIBENIK III (MAD MAX)

NAJKRAĆI MOGUĆI SADRŽAJ

Lažni branitelj Mile Daglas upada u šibensko poglavarstvo i pravi još neviđenu talačku krizu u povijesti šibensko-kninske županije…
Al, ajde…vrijeme je da se i u Šibeniku nešto događa…

R.I.P. – ROBERT DUVALOVIĆ

Beskrajna kolona šutke je hodala po Kvanju (Kvanj-šibensko groblje-op.a.).
Nebo crno od tmastih oblaka.
Ucviljenoj Smilji Duvalović slike su, kao u nekoj izmaglici, prolazile pred očima.
Posrtala je u rukama starijeg sina Hrvoja i kuma Save iz Kranja (k'o gume…ahahaha).
Kćer Danica je, skupa s obitelji, trebala doletjeti iz Švicarske, ali je čekala jeftiniji let pa su nakon pet dana čekanja, žalovanja i pustih promenada Duvalovići popizdili i odlučili sahraniti Roberta bez te kravetine.
Zato se dan prije sahrane skupila uža obitelj i preko skajpa su je svi zajedno poslali u jednu krasnu pičku materinu.

Klaus je nosio vijenac i plakao.
Iako svi znamo da nije imao nikakve veze sa ovom tragedijom strahovito ga je pekla savjest.

Bilo kako bilo, nema više Roberta Duvalovića.
Heroja.
Tužan jecaj trube raskrvario je i najtvrđa srca.

Na sahrani je bila cijela krema policije.
Koliko je inspektor Duvalović bio omiljen svjedoči i podatak da je među tisuću nazočnih bilo sigurno više od dvadeset ljudi koji nisu nikad bili članovi šibenskog HDZ-a…
Roberte, nek' ti je laka zemlja!

A sad se vežite!
Ubacujemo u petu brzinu!



SAČU VAN JA REČ DVI TRI O ESPLOZIJI U POGLAVARSTVU…

Mile Daglas je, rećemo, bija koma budale al ja isto mislin da nije bija u stanju zaklat kokošu a kamol ubit čovka.
Ka je ošinija rafalćinu u Kurčinu ja mislin da je on to napravija jer se usra a kad mu je do mozga došlo šta je napravija mislin da je tad monentalno poša zbogon.

A sve te godine kako je tija ič u invalicku penziju on je valjda toliko toga izlaga, izmulja i nasra da je biče uspija i sam sebe uvjert da je bija u ratu.
I zato ka mu je oni ripaš od policajca viknija bija si ti u ratu moj kurac to ga je izbacilo iz takta do kraja..

Uglavnon on je izvadija bumbe jer se malo tija kurćit i jer je tija prestrašit Duvalovića.
E sad, na nos mi se poseri, ali ja mislin da ih on ne bi bacija, ali zapravo ko zna. Najćudnije je to što kad ih je vrtija po rukan onda se čula ta esplozija nedi doli.

Jenostavno je nešto puklo u pizdu mile matere a forzen…forčeniz….forizeni…forcafjume…ma oni ki dođu ka je sranje gotovo pa onda posiplju one praškiće i slikivaju ni do danas nisu svatili šta je puklo.
Dal kotlovnica di je cetralno, dal je Mile kupija falši esploziv pa ga stavija nedi pa puklo samo o sebe, dal ga je sam sklopija pa nešto zasra, dal se oni specijalac ki je uša kroza zadnju ponistru iša ubit jer ga je dan prije ostavila žena…
Iteresantno je meni da je to grunilo baš ka je on izvadija bumbe.
Uglavnon karik če kasnije pasti na njega a ja znan sto posto da blekurina za tu esploziju ni kriva ništa jer san na svoje oći vidija.

NEKOLIKO MINUTA POSLIJE EKSPLOZIJE…

Pedesetak čađavih policajaca je zaleglo i uspješno su izbjegli leteće stolice, stolovi, stolne lampe, prozore, printere, daske za rezanje slanine, male plinske rešoe, uokvirene tuđmanove slike, kogule za kavu, luksuzne monografije o Šibeniku, prazne gajbe, vibratore s nastavčićem za anus, boce s rakijom ….i pitaj Boga što je sve letjelo po zraku.
Kad se dim malo razišao jedan po jedan su se počeli oprezno dizati s poda, a tad se začula škripa kočnica.
Svi su se makinalno okrenuli prema policijskom furgonu i sa strahopoštovanjem gledali kako izlazi jedna pokidana boroleta u kojoj je bila šporka i gvaljava, neoprana noga sa debelim žutim noktima, a odmah za njom i druga.
''Filip Latinović!'', uzdahnuli su kao da će ova drama biti riješena istog trena.
Gledali su u njegovu znojnu majicu 'Žuja je zakon', njegove škarama odrezane traperice, ali toliko kratko da su mu se vidjela jaja, njegova crna koljena, njegove naborane i zadebljane pete, izuzetno dug nokat na malom prstu, debelu zlatnu kadenu, kapu 'Hrvatske šume' i bocu kaltenberga u desnoj ruci.

Gledali su u Boga!

Duvalović mu je prišao i zagrlio ga najjače što je mogao:''Filipe brate, spasi nas!''

Ovaj je preko Robertovog ramena pogledao leš nezavisnog zastupnika Kurčine prekriven onim zelenim muhama govnjarama, pogledao je prozor vijećnice u kojoj su bili taoci, pogledao je krov na kojem je Pjotr sa malom križnom kacavidom pokušavao odvidati leću na ciljniku, pogledao je prema ostalim krovovima gdje su bili snajperisti, a onda je potpuno mirno i trezveno zapitao Duvalovića:
(Latinović i dalje rasteže samoglasnike, ali smo ih radi lakšeg praćenja teksta skratili)

''Jesi li provjeril dal čimbenik terorističke radnje ima morda HPB?''
''Hrvatsku poštansku banku?'', zapita Duvalović.
''Ne, glupane! Heart-pressure breaker! Vidi se da ne'aš blage o terorizmu!''
''Je li to nešto za mjerenje tlaka?''
''Za mjerenje moga pimpeka, bedak jedan! Vidi se da nikad nisi čul za legendarnu akciju kad sam 1974. lovil meksičkog kralja kokaina Felipea Carambe Sordina Santinela Miguela Espinoze de Santosa! Onda sam zbog HPB-a izgubil više od dvadeset ljudi.''
''A šta je to hapebe, Filipe, jebeš mi pokojnu mater ako znam?'', iznervirano će Duvalović.
''Vidiš, Roberte'', reče Filip i muklo podrigne od kaltenberga,'' ja znam da je za te ovi Mile Daglas totalni kreten, ali on ti spada vu one psihopate koji gube noći i noći sklapajući eksplozivna sredstva prema šemama koje je skinul sa interneta. Mogu se kladit da je po gradu na bar još pet šest mjesta stavil minsko rasprskavajuće komponente koje će biti aktivirane ako mu tlak bude skočil preko granice koju je sam odredil ili ako ga ubiješ pa mu stane srce. HPB-heart pressure breaker, understand?
Da skratim, ako govno budeš ubil ili uhitil pa mu skoči tlak il ga strefi šlog po gradu će ti biti mrtvih na lopate. Šibenik će ti postati hrvacki Nagasaki. Ima li ko cigaret?''
''O…jeben te robijo…'', procijedi Duvalović.

DEBORAH DAGLAS

Odjednom je iz mase znatiželjnika (koji su se prvi put rastrčali, pa sramežljivo izvirivali, pa se vratili, pa kad je puklo se opet rastrčali, pa se vratili, pa se treći put rastrčali, pa se vratili…znate kako to znatiželjne ovce već rade…dok ne zarade metak…)
izašla uplakana plavokosa štraca ogromnih sisa i velike guzičetine odjevena u strukiranu bež majicu na Miroslava Škoru.
''Gospodine…'', obrati se ona Duvaloviću,''…ja…ja…ja sam Milina sestra…''

(DA JE OVO TV SAPUNICA U OVOM TRENU BI SIGURNO KRENULE REKLAME ILI ODJAVNA ŠPICA, ALI BUDUĆI DA MI NISMO PIZDE SA 'RTL'-a ili 'NOVE TV' IDEMO ODMAH DALJE.)

''Molim Vas dajte mi Vaš megafon, ja bi mu tila nešto reći!'', rekla je kroz suze.
Duvalović joj je pružio megafon bez riječi.

''MIIIILEEEEEE!'', krikne Deborah.
''Malo tiše, tuko! Probila si mi uši!'', opomene je Duvalović.
''Mile, to sam ja Deborah, tvoja sestra! Izađi i predaj se! Brale, umire nan mater!''
Tu je zastala jer se od suza skoro zagušila.
''…piturivala je onu škuru na šufitu što ti govori da ti napraviš ima dva miseca i kad je na vijestima čula što se desilo, zamantalo joj se i pala je kroz ponistru u vrta. Pala je na onu 'rpu staroga željeza šta si ga tija vozit na otpad. Brukvetina joj se zabila niti deset centimetri od srca. Slomila je ključnu kost i rebra …likari joj se bore za život…Šta si to napravija majmune jedan! Trutino lina neradnička! Ti i takvi ki ti ste sramota za hrvacke branitelje.…''
''Ma on je branitelj moj kurac!'', rekao je onaj uvijek isti glas, a Duvalović mu je prstom na ustima dao mot da zašuti.
''Izađi, skuvala sam ti paštašutu!'', završila je Deborah.

UNUTRI ….

Mile je uzeja mobitel, nešto je malo traška i nazva neki broj.
Na mišici je ima ono crno šta ti doktorica zamota kad ti mire tlak a na malon ekramćiću se vidlo kako mu kuca srce. Gornji mu je bija stošestipet, a donji osamstipet. To je valjda ti zajebani hart prešr brejker o kome su kašnje pričali.
Svi su politićari plakali ka godine, a moj ćača se tiho molija Sveton Anti.
Mile je nazva sestru.

''Alo!'', javila se Deborah.
''Daj mi Duvaloviča!'', reka je.
Robert je primija celularni uređaj.
''Izvoli!''
''Slušaj me, ja iman izič van! Uzeču taoca, držaću mu gan na glavi i bude li me ko ružno pogleda razniću mu mozak!''
''Onom ko te ružno pogleda ili taocu?'', zapita Duvalovič posprdno.
''Samo se ti zajebavaj s menon! Slušaj! Oču da me vanka ćeka auto! Zvaču te na ovi broj za jedno pet minuti i ne daj van bože da bi me ko pratija i… kupite nan nešto za pit.''

ŠIBENSKI MAD MAX (5-6 MINUTA POSLIJE)

Mile Daglas je nogon izbija štok i vrata poglavarstva i izaša na svitlo dana.
Livu ruku mi je zamota oko vrata a desnon mi je gurnija uzi duboko u ustin i ćutija san se ka da pušin tanki željezni kurac.
Grglja san i dolazilo mi je rigat.
I suze su mi tekle o gada.
Sralo mi se ali mi se šupak previše stisnija o'straja.

Trijeset automacki pušak je zaškljocalo, a Duvalovič je rukom da znak da ji svi spuste.
Ja se nisan ni opira i trza i bija san isto jako ponosan na se.
Dok smo bili gori ovi je gad prvo bija zgrabija nesritnu Mariju a ova mu se o straja izrigala, popišala i posrala ispri nog, a onda san se ja diga i zapiva iz sveg glasa:''Ako treba Miiiileee moooooj, evo primi zavjet moooooooooj, uuuzmi život od mene pa ga podaj njooooooooj!''
On ju je onda gurnija i zgrabija me ka da san maška.

Išli smo prema furgonu a na sicu su bila dva mlaka radlera.
I to ono najgore govno od jabuke.
Pjotr Puškin je bija ljut ka pas jer mu je (na našu sriču) puška bila cila rastakana.
Da je bila cila jebeš mi mater ako ne bi od puste želje da kokne Milu bija ubija šest sedan ljudi.
Došli smo do auta a onda je Mile pogleda priko ceste na bencinsku pumpu i zasjale su mu oći.
Prvi put san ga vidija kako se zlobno cereka.
…….
Par minuti kasnije oteja Ininu cisternu krcatu nafte.
Jurili smo ki dibljaci, razbijali parkirane aute i vozili se van grada.
Mile je desnon rukon drža volan a livu je gurnija kroz ponistru i svima redon pokaziva srednji prst.
'Jebite si mate', budale! Prisešće van ovi dan, ne zva se ja Mile Daglas!', dera se iz petnih žil.

Na vr komandne ploće je stavija jeno pet šest kili trintirinti…tirintiti…tritinituliotiti…trinitrotoluola…tientija što bi u kombinaciji s onon puston nafturinon bila prava atoncka bomba.

Ja san se malo opustija i u jednon trenu toliko nasra da su me ta pusta govna ispo mene digla jeno pet šest centimetri o sica. Tad se Mile podrignija od smrdeža i po stoti put procidija:
''Šibenik će danas postati Pokojnik, a ti, govnaru, prestani srat' jer mi se zamuljalo u štumku! Ako ti se sere - reci!''.

Na Narodnon radiju je tuta forca reva Dražen Zećić:''Oj groblje, groblje ti bašto zeleeeenaaaaaa…''

Duvalovič i Filipović su sjeli u auto i krenuli u potjeru života…

U ZAVRŠNOM DIJELU OVOG RATA ŽIVCIMA OD PUSTIH EKSPLOZIJA MOŽDA STANU ČAK I ONI VELIKE VJETROELEKTRANE IZNAD ŠIBENIKA.

MIRIS KRVI, BARUTA I BENZINA ĆE SE RAŠIRITI BLOGOM.HR!

DEFINITIVNO NAJDESTRUKTIVNIJA ŠTORIJA U ČITAVOJ NOVIJOJ HRVATSKOJ POVIJESTI!!!

USKORO!!!USKORO!!! USKORO!!!USKORO!!!







- 21:04 - Komentari (2) - Isprintaj - #

utorak, 21.08.2012.

'SPIG'-ov GOST UREDNIK-KRULE

APSOLUTNO NEPOTREBNI UVODNIK

Ovo je malo netipična epizoda našeg 'Gosta urednika' budući da nemamo blage veze da li gospodin Krule uopće čita 'SPIG', no to je u ovom slučaju apsolutno nebitno budući da svojim dosadašnjim likom i djelom je to nesumnjivo zaslužio.
Tko je sad pa taj Krule?
Krule je umjetničko ime bauštelca sa Zameta iz Rijeke (na kojem sam uzgred rečeno rođen i sam, išao u OŠ 'Ivan Ćiković Beli', prvi put u životu se izrigao zbog alkohola, izgubio nevinost i živio do 25. godine) koji piše blog.
Bauštelac koji piše blog?
Ujutro mistrije, hoble, hamperi sa mortom i vaservage, a navečer tipkovnica.
Pa ko to onda ne bi volio?

Kako je čovjek nedavno u vlastitom aranžmanu objavio knjigu sabranih postova koju nam je darovala glavom i bradom naša draga teta Wind, moja ljudska, moralna i građanska dužnost je da mu napravimo jedan dostojan 'hommage'.
Kruletova knjiga je svojim humorom svjetlosnim godinama daleko od nepostojeće konkurencije, ali pošto sam serator tipa 'rđavom kurcu i dlaka smeta' jednog dana bih s čovjekom volio sjesti uz gajbu mrzle 'karlovačke' i podijeliti dojmove.

A sad uronite u jedan od najluđih tekstova koji sam ikad pročitao u životu.
Za 'SPIG' kao rođeno!
Majstor Krule na 'SPIG'-u!
Samo za Vas!
Unupfuckable!

.................................................................................................................

KRULE
BAUŠTELCI U AUTU-DA ILI NE?
(objavljeno 25.06.2011.)

Mi bauštelci jedni druge nanjušimo ka što onaj pas tartufar nanjuši tartuf…ka što Sanader nanjuši proviziju za dobro namješten posao…ka što Vesna Pusić nanjuši oporbenu fotelju…ka što tuljan nanjuši pingvina. Dakle…jednostavno znaš da se radi o bauštelcima. Ono što mi se u zadnje vrijeme razvilo u mozgu, je – „centar za prepoznavanje bauštelaca po autu“. Nekoliko je načina da i sami počnete razvijati taj centar u mozgu koji se nalazi gore lijevo, dva prsta desno, cenat dolje…odma kraj „centra za seks“…ako ga ne prakticirate (seks jel) onda smatrajte taj centar zakržljalim i preuzima ga prethodno navedeni centar.
Dakle krenimo
1. „GOLF DVOJKA“ – ukoliko na cesti naiđete na ovakav automobil, vrlo su velike šanse da se u njemu nalaze 2 bauštelca, vozač i suvozač. Zadnji kraj mu redovito struže po asfaltu a to je zbog nakrcane mješalice i 8 vreća cementa + sav električni i osobni alat. Mjesta za još nekog na zadnjem sjedištu nema jer osim alata stoji i dijagonalno smještena aluminijska vaser vaga pa auto daje dojam da se radi o sportskom automobilu sa dodatnim ojačanjima. Zadnja stakla su zatamnjena. Šofer jednom rukom drži volan a druga mu visi kroz prozor. Ako malo bolje pogledate u viseću ruku, primjetiti ćete na dlakama neke pizdarije. Ne to nije kožna ili ti dlačna bolest nego se to radi o cementnom špricu kojeg dotični nije skinuo još od 1996-e dok je u fušu žbukao obnovljene kuće po Baniji i Kordunu. Golf se po autoputu kreće brzinom ne manjom od 160-180 km/h samo kako bi svom kolegi suvozaču dokazao da se radi o pili od auta. Na prednji blatobranima je modni detalj „plamteća vatra“. Auto ima 62 konjske snage al je obično čipiran te je konjaža sa 62 skočila na 64.
2. „OPEL ASCONA“ – dok vas takav auto pretječe negdje na autoputu znajte da se definitivno radi o bauštelcima. Vozilo se gotovo uvijek kreće brzinom od 180-190 km/h. Bosanskih je registarskih oznaka. U njemu se nalazi 6 bauštelaca. 2 najkrupnija su uvijek naprijed (majstori) dok su 4 sitnija (pomoćni radnici) uvijek otraga. Jedan od te četvorice gotovo uvijek gleda zamišljeno kroz prozor pa se nemojte začuditi ukoliko se zagleda u vas dok vas pretječu na autoputu. U stanju su krenuti pretjecati i presretača jer jednostavno ne podnose da se itko živ na cesti nalazi pred njima. Na nizbrdicama jure i do 260 km/h. Auto je pun dima jer svi puše a suvozač iz termosice od 12 litara rastače kavu u male bosanske šalice. Troše oko 6 litara kave na pređenih 100 km. Iz auta dopiru zvukovi Šabana Šaulića, Harisa Džinovića te best of Halid Bešlić. Ukoliko vidite da je šofer pustio volan u tijeku vožnje, znajte da objašnjava kako mu je, prije 12 godina u Minhenu, beton odvalio oplatu. A da…vozač i suvozač gotovo uvijek imaju majice kratkih rukava sa slikom bek strit bojsa. Auto nije čipiran.

3. „RENAULT 4“ – aaaaaaa….kako bi se čovjek zajebao. U dobro očuvanom renault 4orci vidite dva starčića koja nekud idu. Mislite da idu brati gljive? Aaaaa ne. Radi se o 2 stara prefrigana bauštelca od kojih svaki ima po 55-60 godina. Prepoznat ćete ih samo po jednom jedinom detalju – za sobom vuku prikolicu u kojoj se nalazi živ odojak + 4 gajbe pive. Sad se pitate kakve to veze ima sa bauštelom!? – Naime…njih dvojicu su nakon dobro obavljenog posla poslali da odu po odojak i pivu što su oni uredno i učinili. Ako se bolje zagledate u njihove uši, uvijek su bijele od vapna. Cestom se kreću neprimjetnom brzinom od 40-50 km/h. Spadaju u grupu najneprimjetnijih. Inspekcija ih nikad nije ulovila da rade na crno. U vožnji nikad međusobno ne pričaju samo da ne skreću pažnju na sebe. Vrlo vrlo vrlo inteligentni ljudi i premazani svim mastima.
4. KOMBI VIŠESJED – Kombi višesjed (jel ono…više ljudi u njemu). Dakle ukoliko naiđete na kombi višesjed čakovečkih ili varaždinskih registarskih oznaka, vrlo vjerovatno se radi o bauštelcima. Naime u kombiju ih bude po 20tak mada taj isti kombi može primiti 9 putnika. To ih je zato puno što njihov gazda nastoji uštedjeti na troškovima prijevoza pa ih posebnom metodom natrpa po 20tak. Kombi se kreće brzinom od 190 – 210 km/h. Bijela posuda koju vidite da se kreće po kombiju je kanister pun vina. Od svih prisutnih u kombiju, vino jedino ne pije kombi…on je dizelaš što se vidi po 12metarskom crnom dimu koji suklja na auspušnu cijev. Takav kombi je zapravo klet na kotačima. Neupućeni će pomisliti da se radi o turistima. Izgledaju agresivno ali su zapravo vrlo miroljubivi. Dopiruća muzika iz kombija je naravno – turbofolk. Zaustavljaju se na svim benzinskim postajama tijekom puta ali ne zbog kombija nego da vino presjeku limenkom pive. Na naplatnim kućicama 11 orica se sakriju pod sjedala da izgleda da ih je 9 u kombiju radi murje koja je po 100tinjak metara od naplatnih.
5. „GOLF TROJKA TDI (spušteni)“ – Uglavnom se kreće iza „Kombija višesjeda“ ili „Opel Ascone“. Naime radi se o nešto „imućnijem“ bauštelcu jer odvaja se iz skupine i ide sa svojim vozilom na bauštelu kako bi navečer nakon zidanja i žbukanja, skockan, mogao u grad sa još 3 svoja druga u pičarenje… i to u svom golfu trici tdi (spušteni) jer sramota ga je ići čoporativno u kombiju višesjedu ili staroj razjebanoj opel asconi. Sva su mu stakla zatamnjena a cestom se kreće brzinom od 220-230 km/h….na nizbrdicama ide i do 300 km/h. U autu ne vozi nikakav alat jer to je auto za pičarenje. Auto je čipiran i ima 190 KS.
6. „YUGO 45“ – Kreće se brzinom 30-40 km/h. U autu se nalazi jedna ili ni jedna osoba. Ukoliko nema ni jedne osobe onda se „Yugo 45“ koristi kao prikolica koju vuče kombi višesjed. Ukoliko ima bar jedna osoba (vozač), prepoznat ćete da se radi o bauštelcu po tome što auto konstantno vozi u drugoj brzini jer je 3ću i 4tu izgubio prije 3 godine kad je pokušao na krovu auta prevesti 2 tone cementa samo zato da dokaže glavnom majstoru da ima pilu od auta. Od tada vozi samo u drugoj. Auto ima 34 konjske snage….čipirali ga pa konjaža pala na 24 KS…čip izvađen.
7. „AUDI A6…3.0…tdi“ – Nemate što puno razmišljati. Radi se o vlasniku građevinske firme.


- 21:46 - Komentari (7) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 20.08.2012.

LETARGIJSKA KURCOBOLJA

Letargijska kurcobolja - (lat. fibra pennis lethargyus)

Posebno duševno stanje prispodobno isključivo svekolikom 'SPIG'-ovom čitateljstvu koje je na dva dana staru epizodu 'SEDAM ČUDA OTOKA MURTERA' kliknulo blizu pet stotina (500) puta i pri tom iznijelo čak pet (5) komentara što u konačnici iznosi obeshrabrujućih 1,00%.
Osupnut takvim ravnodušjem nerijetko se ćutim kao da su mi ognjene sulice zaboli u srce…

- 13:16 - Komentari (10) - Isprintaj - #

petak, 17.08.2012.

SEDAM ČUDA OTOKA MURTERA


Otok Murter.
Otok svih otoka.
Isola del morte.
Naš lijepi otok.

Kako započeti epizodu kojoj je predodređeno da prije ili kasnije postane antologija i uđe u školske udžbenike?

Ako u internetsku tražilicu upišete 'Otok Murter' velika je vjerojatnost da će Vas zasuti podaci o restoranima, turističkoj ponudi, marinama, apartmanima, folkloru, kulturnim događanjima…
O čudima otoka Murtera ni slova.

E sad, ta riječ 'čudo' je možda malo pretenciozna, ali kad vidite ekskluzivne fotografije svih divota koje smo Vam pripremili za danas složit ćete se da možda i nismo daleko od istine.
Ovo je epizoda koja je od svih dosadašnjih iziskivala najviše truda, a uvjerit ćete se i zašto.
U svakom slučaju i Vama i nama - zabava zagarantirana!



MOZAIK ZA OLTAR CRKVICE NA OTOKU ŽUTU

Već nekoliko mjeseci murterski akademski slikar g. Skračić skupa sa kolegom slaže ovo remek djelo.
Budući da im je atelje odmah preko puta mjesta gdje radim nije bilo dana da bar na sekundu nisam povirio kako napreduju.
Kako im je to uspjelo?
Na podlogu je olovkom nacrtana slika na koju su kamenčić po kamenčić strpljivo slagali i lijepili mozaik.
Sad kad su došli do kraja rezultat je više nego impresivan.

Slika će za početak biti izložena u centru Murtera, a zatim slijedi pravi, pravcati spektakl.
Vezivanje sajlama i transport helikopterom na otok Žut.
Čitateljstvo 'SPIG'-a ima ekskluzivno pravo prije svih pogledati radnu verziju ovog čuda.
Napravljeno je u tri dijela radi lakšeg transporta jer ipak je u pitanju dobrih 12 kvadrata betonske površine.



Impresivno,a?





MAKETA JEZERSKE CRKVE GOSPE OD ZDRAVLJA

Nikad nisam volio one spektakularne mise kad je crkva pretijesna za sve one koji na misu idu tri put godišnje samo zato jer idu svi i zbog toga što se boje šta će reći selo.
Ali zato, s vremena na vrijeme, obožavam prošetati do crkve, posjetiti groblje i nakon toga sjesti u tišinu potpuno prazne crkve i…odlutati u mislima.
Uvijek sam volio crkve jer su to rijetka mjesta na kojima je vrijeme - stalo.
Pod pojmom crkva ne ubrajam one novosagrađene nakaze kvazimodernističkog dizajna sa PVC stolarijom i panoramskim liftovima već stara kamena zdanja koja odišu patinom prošlih vremena.
Vremena koja se, nažalost, više nikad neće vratiti.

Ne znam zašto mi je pala na pamet ona luda pričica Ante Tomića kad je kao mulac pošao sa svećenikom blagoslivljati kuće.
Nakon uspješnog ministriranja svećenik mu je u ruke gurnuo pošteno zarađenu stodinarku, a ovaj je u hipu otrčao u trafiku i kupio nekoliko paketića sličica 'Povratak otpisanih'.
Zarada za bogoslužje pretočena je u sličice partizanskih ilegalaca iz 2. svj. rata.

Bilo kako bilo, naša jezerska crkva mi je bio i ostao jedan od najdražih spomenika kulture uopće, a njena metar visoka kamena replika (rad jednog našeg mještanina) je sasvim zasluženo ušla u 'SPIG'-ovih 7 čuda otoka Murtera'.







POKRETNI MOST U TISNOM

Zimi-dvaput tjedno.
Ljeti svaki dan od 09.00-09.30 i od 17.00 do 17.30
Urbana legenda kaže da je nekoć davno Tito s drugaricom Jovankom prelazio stari drveni most u Tisnom i tom prilikom se drugarici Jovanki zaglavila štiklica između dviju dasaka i da je nakon tog nemilog incidenta sagrađena preteča mosta kakvog imamo danas.
Ne znam da li je ta priča istinita, ali je meni presmiješna i za 'SPIG' kao stvorena.
Pokretni most je prije svega prvorazredna turistička atrakcija, a domicilno stanovništvo ga većinom proklinje jer se u tih pola sata čekanja stvore takve kolone automobila da to nisu istine.
Dok je most u zraku ljudi iz auta obično bleje u guzice i cice turistica koje raskrečene leže na provama glisera, a nisu rijetke ni ovakve situacije kao na idućem isječku.
Ovakve upravitelje brodova koji su na moru opasnost i za sebe i za druge moj kolega Luxon inače zove 'ćevapi'.






JEZERSKA MONA LISA

Za 99% ljudi ovo što ćete sad vidjeti je najobičniji bezvrijedni komad krpetine.
Za one koji vole stare stvari vjerujem da bi se našlo zanesenjaka koji bi bez problema iskeširali 50-100 kuna.
Za mene, to je predmet od takve sentimentalne vrijednosti koji toliko brižljivo pazim i čuvam da nema teoretske šanse da bih se ikad rastao od njega.
Kad pogledate sliku usta će Vam se raširit u široki osmijeh, a zatim ćete sigurno pomisliti:''Jebamipasmate ovi stvarno nije normalan!''.
Ja ću je, pak, nakon ove epizode morati napokon uokviriti i staviti iza stakla jer u pitanju je ipak - 'Jezerska Mona Lisa'!!!
Jedini preostali primjerak na cijelom svijetu!
Anno Dominni 2014. će joj biti ni više ni manje 40 godina.
A tad bi se moglo u njeno ime nešto okrenuti na žaru…
Zaslužila je!







TI RITU PIRI PIP i TEŠKI OSJEĆAJI

Evo nas ponovno u Tisnom!
Za veliku većinu ljudi koji nisu iz ovih krajeva prva asocijacija na Tisno će zauvijek ostati kornatska tragedija i pogibija mladih vatrogasaca. Taj slučaj je na najjeziviji mogući način razotkrio sav tugu, jad, šlamperaj i bijedu jedne isprazne tvorevine koja se voli nazivati Republika Hrvatska.

Srećom, Tisno je nastavilo živjeti i dalje!
I zahvaljujući svojoj limenoj glazbi unovačenoj u redovima KUD-a 'Hartić' iznjedrilo generacije i generacije vrhunskih glazbenika od kojih su se pak profilirala dva trenutno najbolja benda na otoku, a i šire.
Prvi su šibensko-tišnjanska formacija poznata pod imenom TI RITU PIRI PIP.

Debi album koji je portal 'Ravno do dna' uvrstio među najzanimljivija prošlogodišnja izdanja, nominacija za Porina, nebrojeni koncerti, snimke, skorašnja suradnja sa Rambom Amadeusom i takav ubitačan groove kojeg može stati rame uz rame sa njihovim bjelosvjetskim kolegama...
Kapa dolje!



'Teški osjećaji' su za širi auditorij relativno nepoznati, ali budući da mi se njihov CD ovog ljeta doslovno izlizao od slušanja potpuno su zaslužili promociju na 'SPIG'-u.
Napuhani glazbeni kritičari bi ih trenutno dočekali na nož, usporedili sa 'Dalekom obalom' ili 'Hladnim pivom', zamjerili bi im korištenje svih mogućih rock klišeja, nedovoljno razrađene aranžmane, prebanalne tekstove itd…itd…
No, kako sam u životu preslušao glazbe za tri života kolegi kritičaru bih rekao da su dečki na svom projektu skupili toliko dobrih momenata da mogu posramiti i etablirane rock veličine.
Uglavnom, riječ je o jednoj još nedoživljenoj količini pozitivne energije, a iskrenost i ludilo koje pršti stavio bih bez imalo pretjerivanja u istu ladicu sa 'High voltage' od AC/DC.
Pametnom dosta!
Jedina zamjerka im je zbog čega na jutjubu nema 'moje babe','pasa i maške' i 'nije lako'.???
Nemojte dečki da moram ići priko briga istriskati svu četvoricu.







STOL U BETINSKOM ŽUPNOM DVORU

Za napraviti ovo što sam ja izveo kako bih došao do iduće fotografije čovjek mora biti ili:

a)član betinskog župnog odbora
b)profesionalni novinar
c)jednostavno blesav

Točan odgovor je pod: c).
Prošle godine sam prvi put vidio ovu divotu i od tada ne prestajem pričati o njoj.
Uglavnom, postupak dolaska do fotografije je bio slijedeći.
Nakon pomnog razmišljanja da li će župnik slučajno pomisliti da li je sa mnom sve u redu, sjeo sam u auto, skoknuo do Betine pokucao na vrata župnog dvora i…nije bilo nikog.
Sutradan sam čovjeka nazvao na telefon.
Lijepo sam mu objasnio da već godinu dana svima pričam o stolu kojeg ima u blagavaonici i da bih ga strahovito volio fotografirati. Ovaj se nasmijao, prijateljski me uveo unutra, ponudio pićem i rekao da nisam ni prvi ni zadnji koji je došao radi toga.
Ovo čudo koje su izvele ruke starog betinskog kalafata (graditelj drvenih brodova op.a.) zasjenjuje sve IKEE, LESNINE i DALMOSTANE svijeta.
Ovo je jednostavno svevremenski klasik dizajna!







JEZERSKA BAKLJADA ZA FEŠTU POVODOM VELIKE GOSPE

Gledam je svake godine i svake godine me raspameti.
Stotinjak baklji pravilno raspoređenih po cijeloj rivi upaljenih točno u ponoć baca u drugi plan sve vatromete duž čitave jadranske obale.
Makar trajali pola sata i koštali sto tisuća kuna.
Svatko tko je prije pet godina gledao Severinin koncert na pontonu usidrenom nasred vale i baklje koje su se užgale točno u ponoć složit će se da je to prizor koji se ne može mjeriti ni sa čim i jednostavno postaje dio doživotne emocionalne prtljage.

Čitatelji s otoka Murtera će mi možda zamjeriti jer su u 'Čudima otoka Murtera' Jezera najzastupljenija, ali 'SPIG' je ipak product 'MADE IN JEZERA'.
Skužajte!



I tek sad vidimo da na Youtubeu nema adekvatne snimke.
Ispravit ćemo to dogodine!!!



SPIG



Literarno-audiovizualno-interaktivni projekt dvojice likova koji su razbili predrasudu da na jadranskim otocima obitavaju isključivo tovari i pjesnici koji u svojim navlas istim zbirkama koriste rime tipa more-zore, jutra-sutra, ruke-muke, bure-škure, jugo-dugo…
Utopijski mazohizam koji ulažu u svaku svoju epizodu obrnuto je proporcionalan letargijskoj kurcobolji njihove malobrojne, ali odane publike.

Granice hrvatske pismenosti i letvicu zdrave zajebancije su podigli do neslućenih visina, a njihova sposobnost samohvale je tako pomno razrađena da su se među sedam čuda otoka Murtera uspjeli utrpati kao osmi.

Iako ih tu ama baš nitko nije zvao.





- 21:38 - Komentari (7) - Isprintaj - #

petak, 10.08.2012.

WIND&SPIG (zajedno i uživo)


Stealers wheel-

DAME I GOSPODO – PRVI PUT U POVIJESTI 'SPIG'-a PIŠE TETA WIND

A šta da Vam kažem uhvatili me na prepad i zajebali na brzinu i eto mene na SPIG-u kao gošća urednica. Potpuno shvaćam Šimu kad su onomad nju zaskočili pa je žena doživjela stvaralačku blokadu od silne treme. Znam kako joj je…Imam temu, imam materijala, ali imam i tremu…nemam jedino inspiraciju.
Jebala Vas općina pa jel' se takve stvari rade prijateljima?
Lako je sra…(Wind je tu koristila jedan ružan glagol - op.a) kod sebe na blogu, ali napisati post za tuđi blog (kako ružno zvuči ovo 'tuđe') sasvim je druga pjesma pa makar se radilo o dragim prijateljima na čijem se blogu osjećaš kao kod kuće.
Pjesma za ugođaj?
Dalmacija u mom oku!
Zajebavam…
Pjesma za ugođaj?
Stuck in the middle with you!
Sad svi tražite skriveno značenje u nazivu pjesme…a jeba te, pa to je pjesma za ugođaj.
Zašto bi morala imati skriveno značenje?

PIŠE 'SPIG'….

Pozdrav našoj Wind!

Postoje ljudi iz Rijeke koji me jaaaaakooo doooooobro poznaju i onda pažljivim iščitavanjem epizode 'Working class hero' saznaju da mi je umro otac i nakon toga me nisu vrijedni nazvati.
Kad se idući put čujem s njima (prije ili kasnije) neka očekuju kraći tečaj kućnog odgoja budući da su im matere i očevi po tom pitanju nešto gadno zasrali.

Postoje čitatelji 'SPIG'-a (tzv. kamikaze) radi kojih 'SPIG' i postoji.
Nakon fenomenalnog gostovanja našeg 'Pexe sa onoga sveta' (pa dobro, kume, jesil' živ?), red je došao i na apsolutnu kraljicu među našim obožavateljima.
Molim aplauz za…tetu Wind!
Fotografija koju ćete danas vidjeti spada u jedan od najveličanstvenijih trenutaka na blogu.hr uopće.
Bez zajebancije!

OPET TETA WIND

(Teta Wind se stvarno potrudila i poslala nam odličnu foto-reportažu o svom odmoru u našim krajevima, ali pošto bi taj njen post + ovo naše napravilo djelo obima Ane Karenjine nadamo se da nam neće zamjeriti malo cenzure…a i slike nisu uspjele proći…ali zato sad ima odličan gotov materijal za svoj idući post kojem se unaprijed veselimo)

ZNAČI, OPET PIŠE TETA WIND…

….vratimo se mi mom najdražem otoku Murteru…
JEZERA
Kako se ono kaže:last but not the least.
Znala sam da je Dalmacija poznata po tovarima, ali da ih ljudi vodaju uokolo na povodniku kao cucke…to još nisam vidjela. Toliko sam se šokirala da nisam ni stigla fotkati dvije cure koje su u jednoj ruci imale sladoled, a u drugoj povodac s tovarom na kraju. I ne govorim o muževima i dečkima već o pravim, pravcatim četveronožnim tovarima.
Nije mi baš ovaj post 'ono pravo' (odličan je i ne pizdi -op.a.),ali ovi SPIG-ovci me stalno nešto požuruju pa eto, šta je, tu je.
Ako ništa barem me nikad više neće zvati za gosta hehehe (to ti misliš hehehe…-op.a)

Namjerno nisam ništa napisala o susretu velikih blogerskih zvijezda.
Prepuštam to mojim dragim domaćinima.
I ako objave onu fotku nadam se da će je dobro izfotošopirati. Ako mi ne skinu podbradak i barem pet kila jebli su ježa.

OPET PIŠE 'SPIG…

I dok nam mila i jedina domovina poput užeglog govna nezaustavljivo klizi u jamu bez dna mi se veselimo jer ćemo - preživjeti.
Luxone, molim glazbenu podlogu!



A sad slijedi intervju koji je glavni urednik 'SPIG'-a napravio sa ozloglašenom ljevičarskom stokom poznatom pod imenom Igorovsky:

UREDNIK:
Nije li pomalo razočaravajuće da ste nakon stvaranja slike o Luxonu i Vama kao alfa mužjacima te večeri zajedno sa tetom Wind pili najobičniji radler?
IGOROVSKY:
A čujte, znam ja da većina pravih muškaraca (pa i Wind sama) svrstava radler u deterdžente za suđe.
Za biti pravi muškarac kod nas je nužno popiti gajbu pive, tri puta opaliti glavom o zid, sjesti za volan i poslije toga s motornim vozilom završiti u jarku.
I dalje sam mišljenja da je hladni radler bio izvrstan izbor.
UREDNIK:
Čitateljice koje maštaju o Luxonu i Vama isključivo kao o seksualnim objektima bi voljele znati kako ste bili odjeveni.
Da li ikad pomislite da Vaša majica sa natpisom 'Dođoh, vidjeh, pobjegoh' spada u onaj usiljeni humor kojem dosta često pribjegavate?
IGOROVSKY:
Izuzetno je teško biti vrckav, puten i iskričav kao što je slučaj sa kolegom i sa mnom te nositi klasičnu jednobojnu odjeću.
UREDNIK:
Luxon je na majici imao lik Dartha Vadera. Pošto svi znamo da je gospodin Vader obična mučka hulja nije li taj outfit malo degutantan? To mi izgleda kao kad bi npr. Ivan Aralica nosio majicu sa likom Dobrice Ćosića?
IGOROVSKY:
(smijeh) Ovo je s Vaše strane bilo otrovno! Dobro da niste rekli 'kao kad bi netko na Thompsonovom koncertu nosio majicu na Milu Martića.' Vi ste žurnalisti stvarno neugodni.
UREDNIK:
Da li Vas je haljina tete Wind pomalo podsjećala na haljinu koju je Madonna imala na omotu albuma 'Like a virgin'.
IGOROVSKY:
Da, slažem se…i ja bih povukao očite paralele. S tim da je gospođa Madonna za našu tetu Wind mala beba.
UREDNIK:
Dok Wind i Vi na fotografiji izgledate poput prpošnih proljetnih leptirića Luxonov odlučan stav odaje neku zabrinutost?
IGOROVSKY:
Neobično mi je drago da ste me to pitali!
Luxon je stotinu puta rekao da moje točke interesa sežu od Vardara pa do Triglava, a da sam za sve ostalo najobičnija truba. Ja sam pak njemu uzvratio da točke njegovog interesa sežu do izlaza iz našeg sela, a onda idu okomito gore u Svemir.
Luxon je te večeri oko 22.45 dobio SMS da su imperatorove trupe nenajavljeno srušile komunikacijski relej između Cyrusa i Sagitariusa i to ga je malo rastreslo.
UREDNIK:
Da li je na Vašoj zajedničkoj slici gaženje trave kraj znaka 'ne gazi travu' svojevrsni nemušti pokušaj otpora establišmentu i da li ste si zbog toga stavili one crne trakice preko očiju?
IGOROVSKY:
Hmmmm(smijeh). Pa u neku ruku imate pravo, ali mislim da je naše društvo još nezrelo za prihvatiti drukčijost kojom 'SPIG' obiluje. Rječnikom ulice stavio sam trakice da mi neki ruralno-alkoholičarski Hrvat ne bi prije ili kasnije razbio pičku.
UREDNIK:
Nije li sa stanovišta zdravog razuma malo bolesno…zapravo pitanje bi glasilo: Kako vas nije sram da sa 37 godina pišete ovakve pizdarije?
IGOROVSKY:
Odgovorit ću Vam poput naših čitatelja! 0 komentara!
UREDNIK:
Što dalje sa SPIG-om? Spočitavaju Vam nedostatak literarne svježine.
IGOROVSKY:
Pa čujte, teško je biti prorok u svome selu.
Bilo kako bilo, tristota epizoda će Vas doslovno izuti iz cipela, imamo iduću epizodu Klausa, gostovanje riječke legende Kruleta, fenomenalan tekst o diktatorima…
Uglavnom mi ćemo 'full speed ahead' kao i dosad.
Većina našeg čitateljstva će biti kao najobičnije krepane lignje, ali bar me veseli što su se ovi moji riječki papci isto malo štrecnuli…
UREDNIK:Igorovsky, hvala Vam!
IGOROVSKY:Puši kurac!

Za kraj još jedan veliki, veliki, ma najveći pozdrav teti Wind, a i svima Vama kojima je ova topla ljudska priča izmamila osmijeh na lice.
To nam je i bio cilj.

P.S. Za 'Stuck in the middle of you' ti skidamo kapu! Predobro!


- 21:13 - Komentari (11) - Isprintaj - #

nedjelja, 05.08.2012.

KAKO JE KLAUS SPASIO ŠIBENIK (nastavak,znači ovo je part 2)

HRVATSKI RADIO, 1.PROGRAM

…i sudac Schopenhauer je upravo označio kraj prvog dijela.
Mislim da cijela Hrvatska može biti ponosna na igrače 'Cibalije'.
Neriješeni rezultat na poluvremenu u okršaju sa klubom kao što je 'Roma' će se bez obzira na konačni ishod upisati zlatnim slovima u povijest Vinkovčana.
A još kad se sjetimo onog pogotka u vratnicu mladog Hrastimira Papčića u 26. minuti naše nade u pobjedu nisu nimalo neutemeljene.
Vjerujem da je trener 'Cibalije' pregrizao jezik kad je u srijedu ukorio Papčića jer je sa prijateljima iz vinkovačke mladeži HDZ-a do sitnih sati bio u narodnjačkom klubu.
Slika kako mrtvi pijani plešu na stolu sa ustaškim kapama na glavama dok Papčić grli i liže rame srpskoj folk pjevačici Ljilji preplavila je hrvatske portale.
Ako ništa, mišljenja sam da su mu nakon ovih 45 minuta ljubitelji nogometa sve oprostili.

Još kad znamo da nakon crvenog kartona Giovannissima Pianfaffarinniolinellia 'Roma' ima igrača manje
Ne znamo samo kako će 'Roma'…

Kolega Ružiću, oprostite, u Zagrebu je ponovo pao gol!
S nama je Josip Balegar…

Kataaaaaastroooooofa……katakliiiiiiizmaaaaaaaaaa…
1:6, ljudi moji, 1:6…
Izbili su neredi.
Bad Blue Boysi su probili zaštitnu ogradu i došlo je do sukoba sa policijom.
Kad su rekli da na Maksimir dolazi moskovski 'Krasnokurtz' to je u redovima hrvatskog prvaka izazvalo podrugljiv podsmijeh, ali ovako deplasirana igra 'Dinama' nije vrijedna spomena.
Ovo je ništa.
Sramota.
Tragedija.
Ovo je krik ranjene košute iz maksimirske šume.
Ovo je izlet u prirodu djece s posebnim potrebama.
Bezidejno.
Nemaštovito.
Isprazno.
Ovo je, da si dopustim malo slobode, jedno veliko ništa.
Ja kao zakleti Dinamovac čijim žilama teče modra krv želim da me nema.
Evo upravo javljaju da je na tribinama ubijen neki mladić.
Javit ćemo se nakon reklama…

DVANAEST DANA PRIJE…

''…popevkeee sam slagaaaaaal i rooooožiceeeee braaaal….''

Boca 'Kaltenberga' se pregrijala na ljetnom suncu, a jedan stari, neobrijani Zagorac je sjedio na gajbi, pjevao i lijepio benkovačke ploče.
Oko njega razbacane vreće cementa, spržina i neke daščurine za šalovanje.
Radio je zid za nekog našeg čov'ka koji je živio u Južnoj Americi.

Odjednom zazvoni mobitel.
-Aluoooo?
-Halo, ovdje zapovjednik PU šibensko-kninske Duvalović. Je'l to gospodin Latinović?
-Jeeeee.Koooooo jeeeee toooooo?
-Robert Duvalović, Filipe, pa šta me se ne sićaš, mlika ti materina?
-Neeeeeee znaaan kaaaj saaaan jeeeel za gaaaaableeeec a kaaaamooliiii daaaa bi se seeeeečaaaaaal neeeeekoooooog paaaaanduuuuraaaa Duvaaaloviiiiičaaaaaa.
Moooooš miiii gaaaa poduuuuvaaaaat, Duvaaaaloooooviiiiičuuuuuu…
-O , mater ti jebem, blago pijano zagorsko, a ako ti kažem Legija stranaca 1970/1971 u klasi poručnika Žoaoa Pinta?
-Robeeeeeeert? Neee mreeeem veeeerovaaaat! O vraaaaag tiiiiiii mateeeeer zeeeeemiiiiiiii, pa kaaaak siiiiiiiiiii?
-Dobro, Filipe, nikad bolje! Čuj me starče, hitno mi trebaš?
-Jaaaaaaaaaaaa daaaaaaaa neeeeeeekooooom treeeeeebaam?Daaaaj zaaaakaaaj meeeeee naaaaaasmejaaaavaaš? Kooooooo biiiii treeeeebaaaal jeeeeeeneeeeegaaaaaaa staaaaaaaaaroog zagorskeeeeeeeega cuuuuuuugeeeeeeeeeeraaaa?

Budući da je pijani zagorski neimar Filip Latinović pretjerao sa ovim rastezanjem samoglasnika dugujemo Vam objašnjenje.
Čovjek je u mladosti bio vođa 'Iron Spidersa' jedne od najelitnijih američkih antiterorističkih postrojbi poznatoj po brutalnoj metodi razračunavanja sa teroristima.
Imao je sve!
Obitelj, novac, ugled i dva psa.
No, kako su mu nakon jedne opasne i pogubne akcije uhićenja Z'mbate Bubua u afričkoj državi Raawuly teroristi zapalili kuću i pobili apsolutno sve do šestog koljena (uključujući i oba psa) krenuo je u odmazdu usprkos protivljenju vojnog vrha.

Ubrzo je suspendiran.
Oduzeti su mu činovi i kao svaki nabrijani militaristički kreten kad prestane ratovanje…odao se alkoholu i drozi i postao najobičnija debela svinja.
Slavljenje domovine, češanje jaja, pune pepeljare i podrigivanje od puste pivurine.

Početkom devedesetih se vraća u Hrvatsku i tadašnji ministar obrane predlaže pokojnom predsjedniku da ga, onako bez veze, stave na plaću.
Općepoznato je da je u to vrijeme skoro svako tele koji bi doletjelo iz dijaspore prije ili kasnije bilo na nekoj plaći.
Neki razlog za davanje plaće bi se već izmislio.
Predsjednik je molbu odbio jer ih je u šest mjeseci na takvoj plaći bilo već desetak tisuća previše.
Zaboravljen, ponižen i osramoćen, a već i pomalo bolestan Filip seli u kuću pokojnog dida u šibenskoj Dubravi, otvara pogrebno poduzeće 'Ljuta žalost' koje brzo propada…
Danas živi od socijale,a pomalo se bavi poljodjelstvom i građevinom…

Kako je njegovo iskustvo u rješavanju talačkih kriza nemjerljivo Duvaloviću je odmah pao na pamet.

Policijski furgon je jurio prema Konjevratima po Latinovića.
U tom trenutku Mile Daglas je kroz prozor poglavarstva upravo bacio izrešetano tijelo nezavisnog zastupnika Kurčine.

Nego, čujmo mi mi prve ruke kakva se drama unutra odvijala…

FALA KURCU, NAPOKOM JA…

…nako izasran o glave do pete, diga san ruke ko da ču se predat i krenija prema Mili Daglasu..

Izvanka se priko jaki policiski megafonsa ćuja glas porućnika Duvaloviča:
''Mile, predaj se! Okružen si brdon policijotov i snajperistov. Svaki pokušaj da utećeš ča zaboravi. Reci nan šta oćeš i mi ćemo ti…''

Ja san prema Mili iša i dalje.
Ni me bilo straj da ču umrit.
Umriču za moj Šibenik.
Umriču za svoju mater i svoga ćaču.
Za moj Baldekin.
Za moju Crnicu.
Za moj Šubičevac.
Za šibensko poglavanstvo.
Za moje funcute.

Ka me vidija kako iđen otac se zaledija o užasa i zaškića oćiju puni suza:
''Sedi Klaus, sunce moje, ubiče te!''
Ovaj ka me vidija je uzeja kalašnjikov, repetira ga i reka:
''Sedi, mrtvu ti mater jeben, ubiču te ki zeca!''
Mene je to zasmetalo jer mi je mate živa al se nisan tija zaustaviti i doša san mu na jedno metar i po.
Plaka san, stiska zube i a gače su mi se punile malin, teplin glisticama o' govan.
On se nije moga zaćudit mojoj ludosti i stisnija je obarać.
Ja san zatvorija oči i tija zapivat:'' U zalivu malon tom šibenik spava''…

…a onda san osjetija kako je doletila nećija trupina i trunila me, ćula se rafalćina, glasan ulrik i sto litar krvine a ja san opalija glavon u tućmanovu bistu i pa u nesvist.
Dobri zastupnik Kurćina mi je spasija život.
Fala mu!
Ka je ova bleka o Mile Daglasa vidila što je napravila poćeja je urlati ko ranjeni vepar:
'Omajketibožještasanapravijajebentikurbugospuimeniikasanserodija!!!''
Kurćina mu je prije nego če umrit samo se nasmija u facu i reka:
-E saš dobit kurac, a ne penziju!
Onda je izbeljija jezik, oči su mu se okrenile na bilo i umra.

Onda je ovaj podiblja, diga ga s poda i bacija truplo kroz ponistru.
Sa susidnog krova je odjeknilo pucanje i dva metka su pogodila niti dva metra od ponistre.
Ovi put je Pjotr Puškin bija najbliže.

Doli se narod razbiža.
Ostala je samo neka mala nagluva crno bila maškica.
Šapicon je dodirivala krepanu gušćericu.

''Duvaloviču'', kriknija je Mile Daglas,
''Želin ti reč da meni o tebe ne treba ništa! Znaj samo da iz ovega poglavarstva niko neče izač živ, izrode! Šibenik če se nakon ovog zvati Pokojnik. Zašto san ja ratova, pička van materina izdajnička?''
''Ma ratova si ti moj kurac!'', omaklo se nekom od policajaca.

Mile je u ton trenu iz žepa izvadija bumbe….


POVRATAK FILIPA LATINOVIĆA

Policijski furgon se parkirao na gradilištu, a Filip je taman prao mješalicu.

'Brže, brže!', vikao je policajac, a Filip je izlio šporku vodurinu i počeo skupljati produžni kabel.
'Ajde, movi se!', ponovno je kriknuo policajac. 'U poglavarstvu je talačka kriza!'
Filip je oštrim rubom žlice strugao fanglu ne bi li odstranio stvrdnute ugruške morta.
'Požuri jebemu mater! Dok se ti obabiš onaj majmun će ih pobit sve ki zečeve!'
Filip je bio prinuđen udarati vanjskim bridom fangle o zidnu površinu jer su betonski ugrušci bili prekompaktni i praktički neodvojivi. Imali su oblik malih nepravilnih paralelopipeda. Morao je dobro odmjeriti udarce kako mu bukova ručkica ne bi pukla i ostala u ruci…Onako pijanom to mu nije baš lako polazilo za rukom.

Policajci su ga zgrabili i ubacili u furgon.

Fangla je ostala neočišćena….

NA KROVU…

Šibenski specijalci Ante, Pere i Šime sakriveni svatko iza svog dimnjaka promatraju Pjotra Puškina kako leži na rubu zgrade i nekom masnom krpom živčano tare ciljnik na snajperu.
Kad je prije dva sata dobio policijski poziv u žurbi je uzeo snajper u dijelovima, ali nisu bili u kuferu već na krevetu.
Naime, tog jutra se igrao sa svojim malim sinčićem Koljom i dječačić mu je prstićima poremetio optiku.
Na brzinu se odjenuvši, zgrabio je prvu najlonsku vrećicu sa stola.
Dijelove snajpera je na brzinu potrpao unutra ne znajući da je u toj vrećici žena sa pazara donijela dva kilograma sipa i kilogram liganja.
Zato je i imao problem s ciljnikom jer su sluz i šporkica sa muzgavaca potpuno onečistili optičke dijelove.
Nakon što su ga rasporedili na položaj Duvalovič mu je rekao da ne otvara vatru bez zapovijedi, ali on, kao veliki zaljubljenik u svoj posao, nekako nije mogao odoljeti.
Pjotr je prilikom prvog hica maestralno naciljao Milu Daglasa i to u rub gornjeg kapka lijevog oka no zbog pogrešnog loma svjetlosti došlo je do tzv. fotonske difrakcije ili …hm, kako bih ja to Vama objasnio koji se ne razumijete previše u snajpersku optiku…svojevrsnog disperzivnog dupliranja optičkog žarišta.

Eto…zbog te sitnice je raznio mozak nesretnom prodavaču balona…
A kad je ustrijelio ostale zapravo je samo provjeravao da li se ciljnička ekspozicija može namjestiti bez dodatnog ugađanja optičkog žarišta.

''Pjotr!'', viknuo je Šime specijalac.
Pjotr se okrenuo.
''Tovariš, prestanji pucat!'', reče Šime na tečnom ruskom.
Ovaj je odložio snajper i kad se htio podići na noge prolomila se strahovita eksplozija.….
Zemlja se zatresla.
Sva su stakla na poglavarstvu popucala.
Nebo je prekrio crni oblak.
Nagluvu crno bilu maškicu je zgnječila leteća prozorska škura.
O silini eksplozije najbolje svjedoči tućmanova bista koju su, nakon što je izletjela kroz prozor, potpuno čađavu i bez nosa našli skoro osamdeset metara dalje od zgrade…

SPEKTAKULARAN KRAJ PUN NEOČEKIVANIH OBRATA, EKSPLOZIJA I VRATOLOMNE, ADRENALINSKE AKCIJE POTRAŽITE U IDUĆOJ EPIZODI !!!
MIRIS BARUTA I PALJEVINE BIT ĆE OPIPLJIV IZ SVAKE NAPISANE RIJEČI.

KAKO JE KLAUS SPASIO ŠIBENIK (the final battle)
SAMO NA 'SPIG-u'!!!
COMING SOON!!!

Da bi Vas nabrijali do neslućenih granica pogledajte ovaj trajler sisu ti jebem.
Muškarcu kojem u iduće dvije minute ne uzavre krv nek si slobodno otkine kurac!!!

















- 17:14 - Komentari (4) - Isprintaj - #

Ožujak 2015 (1)
Veljača 2015 (2)
Siječanj 2015 (8)
Prosinac 2014 (8)
Studeni 2014 (7)
Listopad 2014 (6)
Rujan 2014 (5)
Kolovoz 2014 (8)
Srpanj 2014 (6)
Lipanj 2014 (3)
Svibanj 2014 (5)
Travanj 2014 (5)
Ožujak 2014 (6)
Veljača 2014 (5)
Siječanj 2014 (8)
Prosinac 2013 (5)
Studeni 2013 (8)
Listopad 2013 (6)
Rujan 2013 (12)
Kolovoz 2013 (12)
Srpanj 2013 (8)
Lipanj 2013 (6)
Svibanj 2013 (8)
Travanj 2013 (8)
Ožujak 2013 (13)
Veljača 2013 (8)
Siječanj 2013 (6)
Prosinac 2012 (8)
Studeni 2012 (7)
Listopad 2012 (7)
Rujan 2012 (8)
Kolovoz 2012 (8)
Srpanj 2012 (5)
Lipanj 2012 (3)
Svibanj 2012 (5)
Travanj 2012 (6)
Ožujak 2012 (5)
Veljača 2012 (7)
Siječanj 2012 (12)
Prosinac 2011 (8)
Studeni 2011 (8)
Listopad 2011 (9)
Rujan 2011 (7)
Kolovoz 2011 (7)
Srpanj 2011 (10)
Lipanj 2011 (8)
Svibanj 2011 (8)
Travanj 2011 (9)















































Tesla je umro,Einstein je umro,a ni ja se ne osjećam najbolje - MAURICE SPIGOROVSKY

free counters


Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se