25.10.2006., srijeda

Y tu, tienes miedo de la muerte?

"Ona je posljednja laž koju imaš.."

Mario je polako i sporo silazio starim i klimavim stepenicama u podrum svoje kuće. Svakim korakom dizala se prašina presijavajući se na rijetkoj zraci sunca koja je prodirala kroz kakvu pukotinu. Podrum je bio neuredan, ali ipak prostran. Na prozorima su bile pribijene daske. Bilo je tu starih i neupotrebljivih bačvi za vino i nekoliko stolaca pobacanih u kutu prekrivenih paučinom koja se lagano povijala jer su otvorena vrata podruma stvarala propuh. Mario je bio srednje krupne građe u svojim kasnim dvadesetim godinama. Pravilne crte lica odražavale su mirnoću. U ruci je držao limenu kutiju. Moglo bi se pomisliti da su se nekad davno u njoj držali keksi. Bilo je oko deset sati izjutra.

Razmaknuo je stare kutije koje su stajale uz zid i prikrivale još jedna vrata. Bio je izrazito tih i miran i izgledalo je kao da se bojao da će nekoga uznemiriti. Iako mlad, bio je već proćelav. Na sebi je nosio plavo radničko odijelo. Nešto je promrmljao, i otvorio vrata. U njoj se nalazio maleni krevet, prljava kanta i Marijeva osma žrtva. Ležala je beživotno na podu. Na vratu su joj se mogle vidjeti masnice koje su napravile Marijeve ruke. Imala je crnu kosu i čudne rane na usnama. Podignuo ju je i položio na krevet. Gladio ju je po kosi kao kakvu lutku. Jedva čujno moglo se čuti njegovo šaputanje: «Zašto si rastrgala konce? Zar nisam bio dobar prema tebi? Sad moram ponovo..» Uzeo je i otvorio limenu kutiju koju je nosio sa sobom. U njoj se nalazila poveća igla i konac. Uzeo je iglu i zašio njena već rastrgana usta. Kad je završio, pospremio je svoje potrepštine i izašao zatvorivši vrata i vrativši kutije na prvotno mjesto. Vraćajući se istim stepenicama reče, onako, za sebe: «Šteta, tako brzo počnu gubiti svoju ljepotu. Pokopat ću te večeras. Bit će lijepa noć.»

Marijeva se kuća nalazila na brežuljku iznad sela. Nasljedio ju je od oca koji je umro prije nekoliko godina. Te je godine Mario proučavao biljke. Majke se nije ni sjećao. Umrla je kad je bio još dijete. Selo je šaputalo da ju je muževljevo varanje dotuklo. Mario je mrzio to tiho šaputanje.

Pala je noć. Izašao je van i otišao iza kuće. Iskopao je plitak grob i ubacio nago beživotno tijelo. Baterija mu je osvjetljavala posao. Oči djevojke i dalje su zurile u prazno. Nije ih zatvorio. Na trenutak je pomislio da su ga oči pogledale, ali je to pripisao lošem svjetlu i umoru. Nagrnuo je zemlju. Kad je završio, ugasio je bateriju i osvrnuo se oko sebe. Vladala je tišina. Noć je zaista bila lijepa. Na trenutak je zastao uživajući u mirisu noći. Povukao se zatim u kuću, oprao ruke, presvukao se i legao u krevet. Sutradan je morao rano ustati.

(...)

Dana kada su Maria uhitili, pronašli su dvadeset i šest zakopanih tijela u njegovom dvorištu. Ljudi su se čudili, zgražavali a onda sve to zaboravili.

- 20:09 - komentiraj (11) - ispiši - #

<< Arhiva >>

< listopad, 2006  
P U S Č P S N
            1
2 3 4 5 6 7 8
9 10 11 12 13 14 15
16 17 18 19 20 21 22
23 24 25 26 27 28 29
30 31          


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Image Hosted by ImageShack.us

narcisoidnost uključena/isključena

meni dragi i zanimljivi blogovi

Opis bloga

Pozdrav svima! Nadam se da ću čuti puno konstruktivnih kritika i, naravno, još više komplimenata :), te da ćete s uživanjem čitati. Just remember, keep the light on!

Nekoliko citata...

"Madam, without you, life is like a broken pencil - Pointless."
Edmund Blackadder

"Mercyful death how you love your precious gift."
"Then put out the light. It once put out thy light, we cannot give vital breath again. It's needs must wither."
the vampire Lestat

"Ako noćas vijesti jave da sam nestao bez traga, smiri se ne plači od sreće. Moj pokvareni osmijeh dobro pogledaj vidjet ćeš đubre, kao ja, ne umire. "
Hladno pivo

"Pripovjedaču, de pomozi. (Neću.)"
Collisioncourse

"Reći ću samo jedno, a to su dvije stvari: red, rad i disciplina!"

"I said I want the truth."
"You can't handle the truth!"
A Few Good Men

javite mi se na

poison_narcisa@yahoo.com

Priče

Pripovijetka tužne Eho

Eho je bila planinska vila, ljupka i lijepa kao ostale vile, ali je bila velika brbljavica. Uvijek je njena riječ bila posljednja. Jednoga dana, dok je Zeus sjedio na zabavi s vilama, iznenada se pojavi Zeusova žena Hera. Vile su se bojale Here, pa su htjele pobjeći, a Eho, da bi skrenula pažnju sa svojih prijateljica, stade pripovijedati na dugo i široko. Najednom Hera primijeti da su sve vile nekud nestale. Tada ona sav svoj bijes iskali na vili Eho. «Ti, sa svojim dugačkim jezikom!» vikala je Hera, «ti moraš uvijek imati posljednju riječ, ali to je jedino što ćeš imati. Više nikad nećeš moći prva progovoriti; samo ćeš ponavljati posljednje riječi drugih!»
Ubrzo poslije toga osjeti Eho svu strahotu te kletve. Ona se, naime zaljubi u lijepoga, ali taštog i bezdušnog mladića, koji se zvao Narcis. U nadi da će joj nešto reći, Eho ga je pratila svuda kuda je išao. Jednoga dana ode Narcis s prijateljima u lov. Obilazeći lovište najedanput primijeti da je zalutao, i počne vikati: «Ima li koga ovdje?» «Ovdje!» odgovorila je Eho. «Dođi k meni!» vikao je Narcis. «Dođi k meni!» ponovila je sva radosna, žureći prema njemu da ga zagrli. «Ne dotiči me se!» uzviknu mladić. «Ostavi me na miru!» «Na miru!» odgovori Eho i žalosna ostane gledati za Narcisom.
Poslije ovog događaja povukla se Eho u šumu i tamo uvenula od tuge, ali je njen glas ostao.
I danas možeš čuti u brdovitim i šumovitim predjelima, kako Eho ponavlja tvoje zadnje riječi.

Grčki mit

Narcisova povijest

Narcis nikad nije mislio na Eho, ili bilo koju drugu vilu. On je volio samo sebe. Ali, jednoga dana bio je toliko neljubazan prema jednoj vili da se ona obratila boginji osvete i zamolila je: «Učini da Narcis jednom osjeti što to znači kad mu netko, koga on voli, ne odgovara na ljubav!» Boginja usliša njenu molbu na slijedeći način: Narcis ode u visoka brda i naiđe na jedno jezerce sa bistrom vodom kao suza, okruženo visokim stijenama tako, da nikakav vjetrić nije mogao zatalasati vodu. Narcis klekne da se napije vode i po prvi put ugleda svoj lik jasno, kao u zrcalu. Očaran tim lijepim licem, nagne se još jače. «To je zacijelo neka vodena vila», pomisli on. Poželio je vilu poljubiti, ali lik nestane u valovima. Narcis osjeti kako mu ljubomora razdire srce i kad se lik ponovo pojavi, Narcis ispruži ruke. I slika u vodi učini isto. Ali kad su mu ruke dotakle vodu, lijepo stvorenje ponovo nestane. Tada Narcis reče: «Ako te ne smijem dotaći, dopusti bar da gledam tvoje lijepe oči». Slika ga je netremice gledala, a Narcis se tako jako zaljubi u lijepu sliku u vodi da više nije htio otuda otići. Postao je sve bljeđi i mršaviji, dok nije sasvim nestao.
Kad su ga vile otišle tražiti, našle su samo jedan lijepi cvijet, nagnut nad vodom. Taj cvijet nazvale su narcis.

Grčki mit