31.01.2005., ponedjeljak
Maglovita noć
«Mama, jesi li čula zvono?» upitala sam. «Nisam, nije nitko pozvonio, čula bih.», odgovorila mi je. «Ma, nemoguće, mogla bih se zakleti…», pomislila sam i krenula prema vratima. Upitala sam tko je (na portafon) i javio mi se on, rekoh mu da silazim. Osjetila sam kao da je lagano zahladilo, pa sam obukla debelu vestu, onu koju mi je on dao. Sišla sam za nekoliko minuta. Vani se spustila magla i svjetla su bila lagano prigušena. Morala sam se potruditi da ga ugledam. Stajao je nedaleko od moje zgrade i mazio neku mačku lutalicu. Mački se zaista svidjelo maženje i cijelo se vrijeme vrtjela oko njega. Stvarno mi je bila čudna. Prišla sam mu i nasmiješila se. Danas se nismo dogovorili da ćemo se vidjeti i stvarno me ugodno iznenadio. Zagrlio me, nježno, meko, i poljubio me polako i pažljivo. Odmaknuo se i poklonio mi ružu. To je bila najljepša ruža koju sam ikada vidjela. Bila je crvena poput rubina, hladnoća joj nije smetala. «Malo si mi čudan, nekako blijed. Jesi li bolestan? Je li ti zima?» upitala sam i primila ga za ruke koje su bile hladne. «Nije mi hladno.», nasmiješio se i zagrlio me. Pričali smo neko vrijeme, ne znam više ni koliko je trajalo. Rekao mi je da me voli više od ičega i da će uvijek paziti na mene. Sjeli smo na zidić. Mačka mi je skočila u krilo i tražila pažnju. Pomazila sam ju i pasalo joj je. Bila je crna i uopće nije ličila na lutalicu. Pitala sam što ćemo s njom, a on mi je samo rekao da misli da mačka želi ići s njim, da mu pravi društvo. Rekla sam mu da će mu sigurno praviti društvo ako će se htjeti ovako maziti cijeli put. Nešto kasnije nas je mačka napustila. Neko smo se vrijeme ljubili i šaputali si slatke riječi. Bila je to najromantičnija noć u mom životu. Ponovio mi je da me voli po ne znam koji put i rekao da sada ide i da se sutra nećemo vidjeti. Poljubio me još jednom i otišao. Vidjela sam da se mačka vratila i da je hodala uz njega. Oboje su se izgubili u magli.Vratila sam se u stan gdje me majka čekala. Rekla mi je da sjednem, da ima loše vijesti. Nakon kratkog uvoda o tome kako je imao nesreću, kako je sletio sa ceste, rekla je da je moj L. umro, da ga više nema, da je poginuo prije tri sata. «Njegova je majka nazvala baš kad si izašla, nisam te mogla dobiti na mobitel, mreža u kvaru. Jesi li dobro? Otkud ti ta ruža?» pitala je. Gledala sam tupo ispred sebe i stiskala ružu, bila je to najljepša ruža koju sam ikada vidjela. |
