31.01.2005., ponedjeljak

Čudovište ispod kreveta

Zna da je tu. Ispod njenog kreveta. Zna da će napasti ako se pomakne. Zna da ga može vidjeti ako otvori oči stoga pokušava zaspati. I tako iz noći u noć. Jednom ga je čak vidjela. Navečer kad je prala zube. Podigla je pogled i vidjela ga u zrcalu. Samo na trenutak, ali dovoljan da zapamti. Imao je crvene oči i tamnu kožu. Ne kao da je premazan nečim, više kao da je koža spaljena. Srce joj je počelo lupati, četkica je pala na pod, trepnula je i biće je nestalo. Sve je trajalo djelić sekunde. Kasnije se uvjerila da je sve to bilo plod njezine lude fobije. Strah pred spavanje je postajao sve veći, tjeskoba ju je sve više gušila. Shvatila je da ne može više tako i odlučila je da će pokušati razmišljati racionalno. Legla je u krevet, zagasila svjetlo i čekala. Otvorila je širom oči i buljila u mrak. Bilo ju je strah ali je odlučila ostati uporna. Očekivala je svaki tren da će se čudovište vratiti, zgrabiti ju i gotovo je mogla sebi reći da je spremna ako se to dogodi. Pomakla je ruku i namjestila se. Mamila je čudovište k sebi, govoreći da ako mora umrijeti neće umrijeti od straha. Na svaki šum se stresla ali je ostala pri sebi. Mogla je osjetiti kako strah plazi po njenom tijelu i kako ulazi u nju svakim dahom. Mogla je točno osjetiti kako se sprema za napad i kako će se pojaviti za koji trenutak. Više nije izdržala, zatvorila je oči i počela plakati. Znala je da ju gleda, mogla je njegov pogled osjetiti na svome licu. Rekla je samoj sebi da neće biti tuđa žrtva i odlučila otvoriti oči. Vidjela je samo mrak. Oko nje nije bilo ničega, dahtala je u strahu neće li se pojaviti ali nitko nije dolazio. Ležala je nepokretna dugo vremena, a strah je samo nestajao. Polako ali sigurno postajala je sve hrabrija. Kasnije se svemu tome nasmijala i shvatila da je pobijedila, te da je istina kad kažu da se moraš suočiti sa svojim strahovima. Zadovoljno se namjestila i okrenula na drugu stranu. U tom je trenutku osjetila ruku na ramenu i da je gadno pogriješila. Pokušala je vrisnuti ali nije mogla. Okrenuo ju je i pogledao ravno u oči. Sledila se.
Kasnije su govorili da je uvijek imala visoki tlak i da se nije baš zdravo hranila. Patolog je rekao da je uzrok smrti srčani udar. «Nevjerojatno, ali je moguće da se ovo dogodi djevojci od dvadeset i tri godine.»

- 20:37 - komentiraj (9) - ispiši - #

<< Arhiva >>

  siječanj, 2005 >
P U S Č P S N
          1 2
3 4 5 6 7 8 9
10 11 12 13 14 15 16
17 18 19 20 21 22 23
24 25 26 27 28 29 30
31            


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Image Hosted by ImageShack.us

narcisoidnost uključena/isključena

meni dragi i zanimljivi blogovi

Opis bloga

Pozdrav svima! Nadam se da ću čuti puno konstruktivnih kritika i, naravno, još više komplimenata :), te da ćete s uživanjem čitati. Just remember, keep the light on!

Nekoliko citata...

"Madam, without you, life is like a broken pencil - Pointless."
Edmund Blackadder

"Mercyful death how you love your precious gift."
"Then put out the light. It once put out thy light, we cannot give vital breath again. It's needs must wither."
the vampire Lestat

"Ako noćas vijesti jave da sam nestao bez traga, smiri se ne plači od sreće. Moj pokvareni osmijeh dobro pogledaj vidjet ćeš đubre, kao ja, ne umire. "
Hladno pivo

"Pripovjedaču, de pomozi. (Neću.)"
Collisioncourse

"Reći ću samo jedno, a to su dvije stvari: red, rad i disciplina!"

"I said I want the truth."
"You can't handle the truth!"
A Few Good Men

javite mi se na

poison_narcisa@yahoo.com

Priče

Pripovijetka tužne Eho

Eho je bila planinska vila, ljupka i lijepa kao ostale vile, ali je bila velika brbljavica. Uvijek je njena riječ bila posljednja. Jednoga dana, dok je Zeus sjedio na zabavi s vilama, iznenada se pojavi Zeusova žena Hera. Vile su se bojale Here, pa su htjele pobjeći, a Eho, da bi skrenula pažnju sa svojih prijateljica, stade pripovijedati na dugo i široko. Najednom Hera primijeti da su sve vile nekud nestale. Tada ona sav svoj bijes iskali na vili Eho. «Ti, sa svojim dugačkim jezikom!» vikala je Hera, «ti moraš uvijek imati posljednju riječ, ali to je jedino što ćeš imati. Više nikad nećeš moći prva progovoriti; samo ćeš ponavljati posljednje riječi drugih!»
Ubrzo poslije toga osjeti Eho svu strahotu te kletve. Ona se, naime zaljubi u lijepoga, ali taštog i bezdušnog mladića, koji se zvao Narcis. U nadi da će joj nešto reći, Eho ga je pratila svuda kuda je išao. Jednoga dana ode Narcis s prijateljima u lov. Obilazeći lovište najedanput primijeti da je zalutao, i počne vikati: «Ima li koga ovdje?» «Ovdje!» odgovorila je Eho. «Dođi k meni!» vikao je Narcis. «Dođi k meni!» ponovila je sva radosna, žureći prema njemu da ga zagrli. «Ne dotiči me se!» uzviknu mladić. «Ostavi me na miru!» «Na miru!» odgovori Eho i žalosna ostane gledati za Narcisom.
Poslije ovog događaja povukla se Eho u šumu i tamo uvenula od tuge, ali je njen glas ostao.
I danas možeš čuti u brdovitim i šumovitim predjelima, kako Eho ponavlja tvoje zadnje riječi.

Grčki mit

Narcisova povijest

Narcis nikad nije mislio na Eho, ili bilo koju drugu vilu. On je volio samo sebe. Ali, jednoga dana bio je toliko neljubazan prema jednoj vili da se ona obratila boginji osvete i zamolila je: «Učini da Narcis jednom osjeti što to znači kad mu netko, koga on voli, ne odgovara na ljubav!» Boginja usliša njenu molbu na slijedeći način: Narcis ode u visoka brda i naiđe na jedno jezerce sa bistrom vodom kao suza, okruženo visokim stijenama tako, da nikakav vjetrić nije mogao zatalasati vodu. Narcis klekne da se napije vode i po prvi put ugleda svoj lik jasno, kao u zrcalu. Očaran tim lijepim licem, nagne se još jače. «To je zacijelo neka vodena vila», pomisli on. Poželio je vilu poljubiti, ali lik nestane u valovima. Narcis osjeti kako mu ljubomora razdire srce i kad se lik ponovo pojavi, Narcis ispruži ruke. I slika u vodi učini isto. Ali kad su mu ruke dotakle vodu, lijepo stvorenje ponovo nestane. Tada Narcis reče: «Ako te ne smijem dotaći, dopusti bar da gledam tvoje lijepe oči». Slika ga je netremice gledala, a Narcis se tako jako zaljubi u lijepu sliku u vodi da više nije htio otuda otići. Postao je sve bljeđi i mršaviji, dok nije sasvim nestao.
Kad su ga vile otišle tražiti, našle su samo jedan lijepi cvijet, nagnut nad vodom. Taj cvijet nazvale su narcis.

Grčki mit