<	siječanj, 2008					>
P	U	S	Č	P	S	N
	1	2	3	4	5	6
7	8	9	10	11	12	13
14	15	16	17	18	19	20
21	22	23	24	25	26	27
28	29	30	31

Lipanj 2008 (3)
Svibanj 2008 (4)
Travanj 2008 (5)
Veljača 2008 (5)
Siječanj 2008 (9)
Prosinac 2007 (2)
Studeni 2007 (2)
Rujan 2007 (1)
Kolovoz 2007 (4)
Srpanj 2007 (2)
Lipanj 2007 (3)
Svibanj 2007 (3)
Travanj 2007 (2)
Veljača 2007 (3)
Siječanj 2007 (2)
Prosinac 2006 (2)
Studeni 2006 (3)
Listopad 2006 (2)
Rujan 2006 (2)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

CREDITS

design: < duckdz/ >

picture: deviantart

base code: blogskins

Pomalo sam tužna.Pitam se otkuda taj osjećaj,ali odgovora ne nalazim.Osjećam da nije sve kako treba biti.Da sve nekamo odlazi,a ja mirno stojim ne učinivši ništa.
Gdje sam opet ja?Kamo opet krećem?..Obećala sam sebi da ću uvjek biti sretna,ma kako god se stvari činile groznim.Moja sreća je neko vrijeme izbivala od mene,ne želim sve ponovno proživjeti.Sada kada napokon imam ono o čemu sam sanjala nakon svih ružnih događaja,ne želim da to ode.Nikako ne želim.Ali zašto to osjećam?
Da li je to samo trenutno ili misli ostati dulje vrijeme?
Znam da će mnogi misliti da izmišljam,no ne izmišljam.Zaista se tako osjećam.Osjećam da nemam ništa pod kontrolom iako mi se čini da imam.Nisam ni dragoga nazvala već puna 2 dana.Jedino kada se čujemo je u školi,ali i to je rijetko.
Bojim se.Jako se bojim.Čega se bojim?Neznam ni sama.Vjerojatno se bojim samoće.Volim kada je netko uz mene...
Bojim se izgubiti neke bliske ljude.Ovo nikada nisam napisala na blogu.Nikada nisam napisala kako je to kada izgubiš nekoga tko je s tobom djelio posljednju koricu kruha,tko je brisao tvoje suzice kada si posjekla koljeno kada si pala,kada ti netko kaže da si mu najbolja prijateljica na svijetu,tko te brani pred dečkima jer te ismijavaju,tko je spreman staviti ruku u vatru za tebe..moj prijatelj..nekoć veseli mladić pun slobode,pun vjere u sve u kratkom je roku postao trom.U ništa više nije vjerovao,nije više bio on što je nekoć bio.Pitate se što je to uzrokovalo?Prokleta bolest..nije želio niti je imao snage da se bori za svoj život.Svaki slobodni trenutak sam bila uz njega,pazila da mu štogod ne dogodi.Jedino što sam tada u životu željela bilo je da moj prijatelj ozdravi.Da se ponovno smije.Da ponovno kaže da sam njegova najbolja prijateljica.To mi je i dan danas omiljena neispunjena želja.Moga prijatelja nema..moj prijatelj me gleda sa nebesa i možda je moj anđeo čuvar koji mi tiho govori da sam i dalje njegova najbolja prijateljica.Znam da je on uvijek uz mene ma gdje god ja bila.Zamišljam kako bi izgledao sada kada sam odrasla,sada kada pomalo ulazim u svijet odraslih.Pitam se dali bi ostali prijatelji,dali bi me još uvijek branio pred svima,dali bi mi brisao suzice koje padaju radi ljubavi?..
Ponekad razgovaram sa njegovom starijom sestrom koja ima razumijevanja za sva moja sjećanja na njega.Nikada mi nije prigovorila o tome zašto ga se stalno prisjećam,zašto stalno spominjem njegovo ime.Možda sam opsjednuta njime,ali nemogu tek tako zaboraviti nekoga s kim sam kao klinkica išla u školu,s kim sam pravila kolačiće od blata,nekoga s kim sam bila skoro punih 24 sata.Jednostavno nemogu.On je bio moj prijatelj,i to će i ostati makar on nije ovdje.
Moj dragi mi je bio prijatelj,no nikada neću moći njega mjeriti sa njime.Bezobrazno je,znam.Ali nemogu.Ma štogod ja pokušavala..
Moj slatkiš je bio uz mene kada mi je bilo najviše potrebno,kada mi se život činio katastrofom.On je bio rame za plakanje,on je pokušao da budem sretna,on je čuvao tajne..
Možda sam tužna zbog prijatelja,možda mi nedostaje?Svaki puta kada ga se sjetim,suze teku.Nemogu ih obuzdati.Boli me što je život prema njemu bio okrutan,što mu je uskratio šansu za život,što je prerano postao anđeo...
Ali tako je bilo volja Božja, i na utjecati nemogu.Jedino mogu je čuvati uspomenu na njega i uvijek ga se sjećati kako se smije i kako je veseo..
Ovo je sve istina,ma kako vam se to činilo glupim..nema veće boli nego kada izgubiš nekoga tko je jako blizak...pusa:)

Prijatelju..
Sjećaš li se kako smo zajedno pravili kolačiće od blata?
Sjećaš li se kako nas je mama grdila što nismo dolazili na ručak?
Sjećaš li se kako sam učila voziti bicikl?
Sjećaš li se našeg prvog dana u školi?
Gdje je to sve?
Nestalo je u trenu..
Pretvorilo se u sjećanja..
Sjećanja puna boli..
Prijatelju,nedostaješ mi..
Uvijek za tebe odvojim trenutak..
Da te se sjetim..
Uskoro će tvoj rođendan...
Sada bi imao 18.godina..
Uskoro bi išao na maturalac..
Trebam li mrziti Boga zbog toga?
Ne..
Sve je to sudbina..
Iako mrska,no ona je takva..
Prijatelju..
Voli te tvoja najbolja prijateljica..

Livada...
Milijun leptirića čini društvo mojoj duši..
Gledam ih kako bezbrižno lete..
Ništa ih ne ometa..
Snaga u krilima...
Ljepota u bojama..
Dokaz njihove slobode..
...

Gledam cvijeće..
Boje...
Također dokaz slobode..
Jesu li svi slobodni kao što vidim u njima?
Znaju li svi što je sloboda?
Sloboda je...
Hm..
Zaista što je sloboda?
Snop sreće ispunjen mirom?
Miris tek procvalih jaglaca?
Zrak udisan punim plućima?
Zar je sloboda i naš osmijeh?
Da..
Osjećam slobodu u sebi..
Nije me strah viknuti da sam slobodna..
Znam da sloboda leži u svakome..
U nama je..
Prisutna je ovdje..
Smije nam se..
Moramo je uhvatiti..
Čvrsto..
Najčvršće...
Hoće li otići?
Ako se sloboda zaista osjeća slobodna kako joj i sam naziv nosi..
Onda će ostati..
...

Postojimo li za slobdu?
Ponavljam..
Ona je u nama...
Duboko leži..
I čeka...
Čeka..
Čeka da izađe van..
Da se udahne svježeg zraka..
Predugo je u nama..
Predugo je spavala..
Predugo je mirno stajala..
Predugo je zatvorena bila...
....

Sloboda je pojam sreće..
Sloboda je izreći ono što misliš..
Bez straha..
Sloboda je obući ljetne haljinice..
Sloboda je kombinirati boje...
Sloboda je prisjetiti se djetinstva..
Sloboda je glasno se nasmijati..
Sloboda je napisati najljepše stihove..
Sloboda je nekome pokloniti srce..
Sloboda je nekomu biti prijatelj..
...
Sloboda je svašta..
Sloboda je lijepa dok traje..
Vi ste sami stvoritelji svoje slobode..
Svatko svoju slobodu kroji ma kakva god ona bila..
...


Evo malo postić od mene..
Nadam se da vam se sviđa...
PusaJ
Moj msn: once_i_was_little_girl@hotmail.com
Voli vas vaša Sazui:)

Dodano:Ispričavam se,nešto sam stisnula,i otišao mi je cijeli dizajn.Tako da sada imam ovaj:)

Evo baš sam neki dan gledala vijesti kada se raspravljalo o hrvatskom standardu.Nešto je dr.Ivo Sanader komentirao da je hrvatski stanard ostao isti.
To me baš iznenadilo.Znamo svi kako je cijena kruha porasla,te da je i cijena benzina porasla.I onda reći da je standard ostao isti.Molim vas, budimo realni.Kako je to moguće reći?
Dali naš "cijenjeni" dr.Sanader razmišlja da je jednoj 4-članoj obitelji potrebno oko 4 500 kn na mjesec ili čak možda više.A koliko je potrebnoj jednoj 6-članoj obitelji?A kolika je prosječna plaća?Bijednih 3 500 kn.To je 1000 kn više.Otkuda da ih stvorimo?Iz zraka?Lako je Sanaderu to pričat kada ima plaću 20 000 kn,i k tomu još ima kartice na kojima nabije račun koji ne plaća on već država.Pa onda je lako pričat bajke.
Dali itko iz političkog vrha misli kako žive oni najsiromašniji ili oni čiji samo jedan član radi?
Kako oni uspijevaju podmiriti telefeonske račune,plin,vodu,..razmišljaju li oni da se obitelj mora prehraniti,mora obući sebe,a prije svega djeci omogućiti topli dom i sigurno obrazovanje..ali ako se tu nalazi i malo dijete,njemu trebaju kremice,plene,fruteki i šta sve ne.I onda kažu da treba rađati što više djece kako si se popravili sliku hrvatskog nataliteta.Pa čemu da rađamo,ako svojoj djeci nećemo moći priuštiti i ono najosnovnije.Neću dopustiti da mi moje buduće dijete raste sa željom da ima ono što želi,a onda da ima ono što bi želio,a ja mu to neću moći dati..
Možda izgleda da sam previše zadubljena u to da imam sve i da mi se omogući ono što želim..ne,nemogu reći da mi moji roditelji nisu omogućili ono što sam htjela i sve ostalo.Zato i ja želim svojoj djeci omogućiti lijep i smiren život,..
Nadam se da ću naći pristojan posao i imat život bez živciranja oko toga dali imam dovoljno za režije,pa onda za hranu.Upravo se to događa u Hrvatskoj.Sve cijene rastu,a plaće ostaju iste.Svi bi htjeli lagodan život,a tko nebi.I pitamo se otkuda sve te silne krađe banaka,bankomata,velikih trgovačkih centara..Upravo iz razloga da ljudi nemaju novaca,te su stjerani u kut iz kojeg nemaju pomaka.
Zato Sanader nemože reći da je životni standard ostao isti...

Evo sve je to od mene za sada..nadam se da vam se svidio post,nešto malo drugačiji.Iznijela sam ono što zaista mislim jer me to iz dana u dan živcira.Stalno se o tome priča,a politički vrh zataškava činjenicu da ljudi žive na minimalnim plaćama kojima iz petnih žila pokušavaju prehraniti svoju obitelj..neću se opterećivati komentarima koji će reći da što se petljam tamo gdje mi nije mjesto.Zato što ću u budućnosti upravo ja biti roditelj,član obtitelj kada ću morati morati možda donositi drastične poteze ako ću htjeti imati sve podmireno kako me država nebih teretila,te da onda omogućim djeci ono što ima treba..
Znam da neki kažu kako je najvažnije zdravlja.Slažem se,no i zdravlje se kupuje.Koliko je liječnika tražilo novac kako bi nekoga tko ima bolest srca ili neznam što da bih operirao..evo opet je potreban novac kojeg nema..
Evo vam slika duge koju sam danas slikala:


Sazui

Noćas otvaram prozore ljubavi..
Noćas ti ljubav dajem..
Noćas sam tvoja vila..

Zaboravit ću sebe..
Noćas ću misliti na tebe..
Noćas nam se tijelo spaja..
Noćas nam snovi postaju tijesni..

Opet ću voljeti..
Opet ću sretna biti..
Opet ću sreću zagrliti..

Prstom opisat ću nas..
Na zvjezdanoj plaži..
Gdje nam srce ćuti sreću..

Dušom očarat ću svježinu morskih valova..
Negdje na obali mora zapjevat ću ti stihove:
"The day
I will stop loving you
Is the day when I close my eyes 4ever.."


Pogledom tražit ću nemoguće..
Znam da je moguće..


Našla sam tebe..
Noćas ću za tebe biti vila..
Prelivena snopom želja da te ljubi...
Grli..
Da ti ovog puta šapće slatke riječi..
Da ti na lice osmijeh izmami...
Da ti srce obuzme njenim velom ljubavi..

Ona noćas gubi sebe..
Kako bi našla tebe..
Ona noćas zaboravlja tko je..
Ona noćas prstom sudbine tebe gleda..

On zaslužuje njenu pažnju..
On će pogledom svojim upisati novu stranicu njene sreće..
On će dovršiti knjigu neuspjeha svojom ljubavi..
Ona će napisati posvetu njemu..
Izbavitelju iz mora suza...
Iz rijeke tuge..
Iz prašine zamršenosti..
On će je dovesti na pravu stazu..
Uz njega će upoznati ono što upoznala nije..
Uz njega će imati ono što imala nije..
Ona ga voli..
Ona ga sanja...
Ona misli na njega..

Noćas sve staze nestaju..
Noćas na plaži stoje samo njih dvoje..
Noćas njih dvoje grade kulu sreće..
Noćas njih dvoje traže školjke ljubavi..

Njih dvoje se napokon vole..

Aha..
Moj 50.napisani post..
U ovih 16 mjeseci i 27 dana..
Znam da je malo..
Pauzirala sam 75 dana..
Nisam imala volje za pisanje..
Niti za komentiranje ikome..
Ali sad je sasvim novo vrijeme...
Vrijeme za smijanje..
Toliko sam sretna..
...
Moj dečko je moj prijatelj..
Pokušali smo..
I sretna sam kada me nazove da mi zaželio laku noć..
I kada kaže da će me sanjati..
Što da više želim?...
...
Možda svaki put pišem kao da mi se dogodilo nešto neviđeno...
Ali tako se osjećam..
Pišem ono što mi se događa..
...
Ljubav je prevrtljiva...
Ona je srodna sreći...
One su povezane...
One su dvije divlje sestre.
...
Uglavnom želim reći da sam doista sretna..
Da se nikada nisam tako osjećala...
...
Evo toliko od mene..
Post nije predug..
Toliko da vam se javim..
...
Škola počela..
Jutarnja buđenja koja mi teško padaju..
Ali kako se kaže:"Što se mora,mora se"...
...


Voli vas vaša Sazui*

Sjedim ovdje..
Čitam pismo..
Suze..
Ne opet..



"I’m here without you baby
but your still on my lonely mind
I think about you baby
and I dream about you all the time
I’m here without you baby
but your still with me in my dreams
And tonight it’s only you and me"

Moj prijatelj..
On želi više prijateljstva..
Naravno..
On je nalazio sitnice..
On je pokušao da budem sretna..
Kada sam bila sretna..
Bio je i on..
Kada sam bila tužna..
I on je bio..
...

Živote hvala ti na tome..
Pokušat ću..
Želim biti sretna..
Pa makar na momente..
I trenuci se mogu pamtiti..
...

Kako to nisam prije primijetila?
Kamo sam upućivala svoje poglede?
Prema svom bivšem?
...

Prijatelj je oduševljen što sam odlučila pokušati..
U njegovim očima je sjaj.
Onakav kako već dugo tražim..
Znam da je on taj kojeg trebam..
Onaj kojeg istinski mogu zagrliti..
Podariti mu najljepši poljubac..
Podariti mu najljepši osmijeh..
Podariti mu srce bez straha..
...

S njim znam da život ima smisla..
S njime znam da sreća nema granice..
S njime znam da je sve moguće..
...

Svi ste imali pravo..
Moj brod sreće je otplovio..
Ali svaki brod se vraća u luku..
Ipak se sreća vratila u moj život..

...

Od sada nosim šarenu odjeću..
Njome ću pokazati da sam sretna...
Da mi je život krenuo na bolje..
Da je život samo jedan..
I da ga ne želim potratiti,ako je on uz mene..

...

Ne želim reći da ga volim više od ikoga..
Jer se ljubav iz prijateljstva ne rađa preko noći..
Ali jedno znam..
A to je da osjećam kako je on baš u pravi trenutak ušao u moj život..
Nije se gurao..
Potajno me volio..
Ja sam ga zvala kako bi mu ispovjedala svoju bol..
Sve što mi je na duši..
A nikada se nisam pitala kako me on doživljavala...
Kako gleda na naše prijateljstvo..
...

Sada kada znam što osjeća prema meni..
I ja donekle znam..
Ne želim ga pustiti..
Pa makar se ne rodila ljubav među nama..
Ja želim da je blizu mene kao i sve do sada...
Davati lažne nade neću..
Svom snagom ću ga zavoljeti..
Makar mi to bilo zadnje što ću poduzeti..
Iako se bojim ponovno voljeti..
...

Moj prijatelj će me voljeti..
Znam to..
On će za mene skidati sve zvijezde sa neba..
On će ubrati najljepše cvijeće sa livade..
On će me odvesti na vrh planine..
On će me obsipati najljepšim riječima...
On će me nositi kao kap vode na dlanu..
Biti ću njegova kraljica..
...

Zašto pišem sve te lijepe stihove o njemu?
Zar ga ipak volim drugačije nego kako ja zaista mislim?
Da li je to ljubav?
..
Zaboravila sam što je ljubav..
Zaboravila sam što znači nekome dati srce..
Zaboravila sam što znači biti voljen..
...



Jednog dana ovog tjedna..
Moj bivši..
Nazvao me..
Želio je otići na kavu s mnom..
Pristala sam..
Kao prijateljica..
No,bilo mi je užasno neugodno..
Bojala sam se da njegova cura ne sazna...
Nisam htjela ispasti bezobrazna..
Da pokušavam uništiti vezu...
Da želim njega natrag..
To nikako..
Sve što je ostalo od nas dvoje je samo jedna prijateljska veza..
Dvoje prijatelja koja su se nekoć voljela..
A jedno je glumilo..
A jedno je iskreno osjećalo..
...

Evo to je sve od mene.Moram vam zahvaliti na ovolikom broju komentara.Lijepo je vidjeti kako ljudi dolaze i dolaze i ostavljaju komentare.A još ljepše je znati da ako se nemaš na koga osloniti,imaš na blogere.Na ljude koji su uvijek tu i koji će ti dati savjet.Previše sam vas zavoljela.Ali šta ću.
Ne želim vas posebno izdavajati,ali nekoliko njih mi je jako priraslo srcu,i voljela bi se s njim dopisivati putem sms-ova.Tko bi htio,neka mi se javi na brokendream25@gmail.com....bila bih sretna kada bi mi javili svoj br mobitela na taj mail,pa vam se ja u međuvremenu javim..

Voli vas vaša Sazui..

...i kada sam sama,imam vas..
..i kada plačem,vi me oraspoložite..
..i kada imam problem,vi nađete rješenje..
..i kada iznesem svoje mišljenje,vi ga podupirete...
..i kada sam sretna,vi ste sretni sa mnom..
..dokuda seže vaša dobrota?...
..toliko sam vas zavoljela..


Hvala vam na svim komentarima.
Hvala što ste me prihvatili..
Hvala što se ljubazni..
Hvala što vam nije bitno kako izgledam..
Hvala vam što vam je bitno to kakva sam osoba..



Možda se previše zahvaljujem,ali još jedno veliko hvala za sve..

...

Plaža prosuta našim riječima...
More uzburkano našim nemirnim osmijesima..
Zajedno smo obasuti pogledima prepunim nestrpljivosti..
Zar mi život predstavlja tebe?
Bojim se..
Moj brod sreće je otplovio..
Otišao je tamo gdje netko drugi rado želi biti sretan..
Ali i ja želim..



Jednom mi je baka rekla:
"Dijete,ne gledaj dolje.Dolje postoji samo cesta prepuna teških riječi.Gledaj gore.Jer gore je snaga."
Tu rečenicu si rado ponavljam u glavi..
No,kako da postanem sretna..
Imam li pravo biti sretna?
On..
Uvijek je uz mene..
Uvijek me uspije nasmijati..
Uvijek nađe sitnice da me oraspoloži..
Osjećam da me on voli..
Ili mi se to samo čini?
Dali da pokušam?
..
Jedino što najviše želim je osjetiti dodir vode..
Želim poletjeti kao ptica polomljenih krila..
Želim se smijati iz sveg glasa..
Želim imati nekoga tko će iskreno voljeti..
Želim biti napokon sretna..
Zar želim previše..

...

Ovaj vam post izgleda pomalo deprimirajući,ali tako se osjećam..
Već dugo istinski nisam nikoga zagrlila..
Nisam bila sretna kao slobodna ptica..
...

Voli vas Sazui

Koliko smo prihvaćeni u društvu?Kaoko prihvaćamo druge?Gledamo li društveni status ili ono kakvi zaista jesu?
Ova mi se tema čini doista čini dobrom za malo razglabanje o njoj..neću previše pametovat,već ću u nekim kratkim crtama reći što zaista mislim..
Pa ovako..
Što se mene tiče svakoga ću prihvatiti u društvo bez obzira bio on bogat ili siromašan.Bitno mi da ta osoba ima neke druge kvaliteta.Poput iskrenosti,poštenosti,jednostavnosti,...
Ako biramo po nekim drugim "kvalitetama",onda smo mi na gubitku.
Prije sam doživljavala situacije kada nisam bila prihvaćena u društvo iz jednog meni barem banalnog razloga.Zbog mog govora.
Ja nemogu normalno govoriti,i na to nemogu utjecati.Halo?Bog me je takvu stvorio.Bolje da sam takva nego da nemam jedne ruke,da imam neki sindrom.
Zbog toga sam često padala u depresije da me nitko ne voli,da me svi mrze i takve stvari.Ali s vremenom sam shvatila da ima gorih od mene,i da tko hoće neka me prihvati,a tko neće nemora.Ja i da hoću nemogu se promijeniti.Ali kad bolje pogledam,imala sam dečka,imam prijatelje,znači da su me ljudi prihvatili..
Ali vjerujte svatko bi na mom mjesto to mislio.Nitko se nebi ugodno osjećao u takvom društvu.No,zaboli me za takve.Kada sam upoznala neke ljude iz blogerskog svijeta,shvatila kako svijet ima onu svijetliju stranu.Nemojte misliti da sam to mislila sve do sada,ne...to sam shvatila već puno prije,ali tek sam se uvjerila prošle godine,kada sam upoznala jednu curu kojoj saam rekla sve o sebi,i ona me prihvatila bez nekih primjedbi.Jednom me osobno nazvala na mob i rekla kako se nemoram brinuti zbog toga.To mi je stvarno pomoglo.Zato sam joj neizmjerno zahvalna.
Upoznala sam ja dosta ljudi sa situacijom sličnoj meni,pa me to nekako tješi.I dan danas ima trenutaka kada me ljudi pogledaju onako čudno dok im nešto kažem.Ali smeta mi to što me nitko ne pita što mi je,nego kasnije pričaju iza leđa.
Kog god zanima što mi je točno neka se javi na mail brokendream25@gmail.com...
Nadam se da vam se svidio post..a što sam zapravo htjela reći,a htjela sam reći da bi voljela da ljudi imaju razumijevanja prema meni.Nisam kriva što sam takva.I sigurna sam da će mnogi od vad razumijeti kako se osjećam,ili bolje rečeno kako sam se osjećala.Taj osjećaj nikada neće proći jer se stalno nalazim među nekim novim ljudima,ali nosim se s time.
Možda sam previše gledala sad samo sebe,no ako gledamo i druge ljude i njih treba prihvatiti.Možda ću čak oni bolji nego deset ljudi koji su nornalni govorom i koji su najzgodniji i najpametniji.Barem ja to tako mislim..
Unaprijed se zahvaljujem svima koji će me razumijeti,Nebih voljela da budem odbačena kao kamenčić.Neka se svatko od vas stavi u moju situaciju.
Pusa:)

Na božju adresu stiže želja,čuvaj mi,Bože,iskrenog prijatelja neka ga nikad ne savlada tug i bol..još jednom,Bože,čuvaj mi iskrenog prijatelja..
Sretna Nova Godina!


Iz nas otišla godina stara,a k nama prišla godina nova..neka je nova godina što uspješnija,neka vam je sretna,slatka,čvrsta,zdrava nova godina..
Iako mnogi kažu da će ova godina biti teža nego prošla,ja vjerujem da nam nemože biti teža ako su oko nas prijatelji,obitelj i ljudi koje volimo...

A proslava nove bila je u krugu prijatelja,poznanika i ljudi koje sam upoznala..bilo mi je zaista lijepo:)
Ali iznenadila sam se što je u krugu tih ljudi bio i ON s njom..na trenutak me zabolilo to što vidim njega u njom zagrljaju,ali shvatila sam da je to neka vrsta želje da ga čim zaboravim..
Čestitala sam mu novu godinu snažnim stiskom ruke kao znak da možemo biti prijatelji,.
Nešto poslije ponoći pozvao me van na terasu i rekao mi je da mu je jako zao zbog sve što mi je učinio,te da nevidi razloga da mu oprostim niti da se on sam opravda..
Rekao mi je čak da bi volio da budemo prijatelji.Na kraju me poljubio i rekao:
"Ovo je naš zadnji poljubac,ali ne i zagrljaj .Prijatelji smo,zar ne?"
"Lijepo je okusiti okus tvojih usana,a još ljepše znati da smo prijatelji."
"Vjerojatno te zanima zašto sam bio takav prema tebi!"
"Naravno,zašto?"
"Mislio sam da ti se više sviđam dok sam bio netko drugi,netko bolji od onoga tko sam zaista ja."
"Gle,ja nisam voljela maski,ja sam voljela onoga tko je nosio u masku.Nije mi bilo bitno jesi li lijep,bogat..butno mi je bilo da me voliš,da znam da ćeš biti ovdje kada ću biti usamljena,tužna.."
"Oprosti.Oprosti na pokušajima da na tebe prebacim krivnju.Nisi nimalo kriva.Ja sam bio slab,ja sam taj koji je uništavao vezu.."
"Što je bilo,bilo je..nije potrebno ponovno ulaziti tamo gdje je bol prisutna.."
"Znači opraštaš mi?"
"Bila bih bezobrazna prema tebi i sebi kada nebi pokušala."



Zaista se osjećam da sam skinula teret sa leđa..a vjerujem da je i njemi lakše što smo porazgovarali u četiri oka,bez maski...
....

Ja malo kasnim s pisanjem posta,ali jučer mi nije radio net.Pa sada pišem.Iznenađena sam brojem komentara..Nisam nadala da će ih toliko biti..
Onda zahvaljujujem se svima koji su mi komentirali..
Pusa:)