Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Koliko smo prihvaćeni u društvu?Kaoko prihvaćamo druge?Gledamo li društveni status ili ono kakvi zaista jesu?
Ova mi se tema čini doista čini dobrom za malo razglabanje o njoj..neću previše pametovat,već ću u nekim kratkim crtama reći što zaista mislim..
Pa ovako..
Što se mene tiče svakoga ću prihvatiti u društvo bez obzira bio on bogat ili siromašan.Bitno mi da ta osoba ima neke druge kvaliteta.Poput iskrenosti,poštenosti,jednostavnosti,...
Ako biramo po nekim drugim "kvalitetama",onda smo mi na gubitku.
Prije sam doživljavala situacije kada nisam bila prihvaćena u društvo iz jednog meni barem banalnog razloga.Zbog mog govora.
Ja nemogu normalno govoriti,i na to nemogu utjecati.Halo?Bog me je takvu stvorio.Bolje da sam takva nego da nemam jedne ruke,da imam neki sindrom.
Zbog toga sam često padala u depresije da me nitko ne voli,da me svi mrze i takve stvari.Ali s vremenom sam shvatila da ima gorih od mene,i da tko hoće neka me prihvati,a tko neće nemora.Ja i da hoću nemogu se promijeniti.Ali kad bolje pogledam,imala sam dečka,imam prijatelje,znači da su me ljudi prihvatili..
Ali vjerujte svatko bi na mom mjesto to mislio.Nitko se nebi ugodno osjećao u takvom društvu.No,zaboli me za takve.Kada sam upoznala neke ljude iz blogerskog svijeta,shvatila kako svijet ima onu svijetliju stranu.Nemojte misliti da sam to mislila sve do sada,ne...to sam shvatila već puno prije,ali tek sam se uvjerila prošle godine,kada sam upoznala jednu curu kojoj saam rekla sve o sebi,i ona me prihvatila bez nekih primjedbi.Jednom me osobno nazvala na mob i rekla kako se nemoram brinuti zbog toga.To mi je stvarno pomoglo.Zato sam joj neizmjerno zahvalna.
Upoznala sam ja dosta ljudi sa situacijom sličnoj meni,pa me to nekako tješi.I dan danas ima trenutaka kada me ljudi pogledaju onako čudno dok im nešto kažem.Ali smeta mi to što me nitko ne pita što mi je,nego kasnije pričaju iza leđa.
Kog god zanima što mi je točno neka se javi na mail brokendream25@gmail.com...
Nadam se da vam se svidio post..a što sam zapravo htjela reći,a htjela sam reći da bi voljela da ljudi imaju razumijevanja prema meni.Nisam kriva što sam takva.I sigurna sam da će mnogi od vad razumijeti kako se osjećam,ili bolje rečeno kako sam se osjećala.Taj osjećaj nikada neće proći jer se stalno nalazim među nekim novim ljudima,ali nosim se s time.
Možda sam previše gledala sad samo sebe,no ako gledamo i druge ljude i njih treba prihvatiti.Možda ću čak oni bolji nego deset ljudi koji su nornalni govorom i koji su najzgodniji i najpametniji.Barem ja to tako mislim..
Unaprijed se zahvaljujem svima koji će me razumijeti,Nebih voljela da budem odbačena kao kamenčić.Neka se svatko od vas stavi u moju situaciju.
Pusa:)