| < | rujan, 2007 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | |||||
| 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 |
| 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 |
| 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 |
| 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Sedamnaestogodišnjakinja.Tražila sreću.Pronašla ju je.
Želi upisati psihologiju.
Ona je sanjala
Zbog njih..
Ona je plakala..
Zbog njih..
Ona se smijala..
Zbog njih..
moj msn:s.a.z.u.i@hotmail.com
Koliko vas je od 08.06.2007:
Counters
Moji najdraži:
Decembar 2001
Dio mene:)
Dream_Maker
IntohiMo
Little words of mine
Magična Noć
Malena
x maree x
Mateja
Morwenna
Netko gore povlači konce
Otrovna Shelly :)
Prorok
Vitae
Zaboravljena mala
Every beginning is weighs.
Možda je ovo glup post,ali potaknuo me je post na blogu ove cure.Ona je napisala kako su važne odluke koje donosimo.Zato sam ja odlučila napisati nešto slično.Pa se nadam da se neće ljutiti.
Ugl htjela bi reći kako mi je sve brzo prošlo.Još sjećam kako sam kao klinka pravila kolačiće od pijeska,igrala se po čitave dane,ne mareći ni o čemu.Bila sam slobodnih krila poput ptice.Ali s vremenom je to nestalo.Tj.krenula sam u prvi razred.I tako su nekako počele prve obaveze.Naučila sam samo s trudom mogu nešto postići u životu.Uvijek sam nastojala donijeti napisanu domaću zadaću,javljati se na satu.S neke sam strane željela da moji roditelji budu ponosni na mene.Ponekad mi nije od ruke,ali se nisam predajala.Znala sam da mogu.S vremenom sam postajala sve savjesnija.
U prvih 4.godine škole,bila sam marljiva,ali polazak u 5.razred bio mi je posve nov.Novi ljudi,novi profači,ali to me nije spriječilo da postignem određeni cilj.Krajem 8.razreda smo svi naravno razmišljali kamo ćemo dalje.Jer svaki korak nas je vodio određenim smjerom.Bilo je tu prepucavanja oko toga tko će kamo.Ali svako je imao svoju viziju života.I tako upisala sam gimnaziju.I dan danas mi nije žao što sam ju upisala.Sad sam 3.gimnazije i već polako razmišljam što ću u budućnosti biti.Te će 2.godine brzo proći.Dvoumim se oko fakulteta antropologije,arheologije i psihologije.
Znam da vam to sve izgleda pomalo bedasto.Ali drugo me ništa ne zanima.Jedino što tražim od Boga je da upišem ono što volim jer to ću raditi sljedećih 40.godina.Što znači da ne želim raditi nešto što ne volim i to na silu.Zato vam ovim postom želim reći da dobro promislite što upisujte i gdje.Jer sve varira.Tj.svugdje se drugačije uči(predaje).Na vama je da si odredite svoje zanimanje.Odnosno da idete onamo gdje znate ćete se osjećati zadovoljno,a ne tromo.
Ja sam upisala gimnaziju jer sam željela na faks,a time sam si donekle odredila život.Nadam se da ste me shvatili što sam željela reći.
Svaki početak bilo gdje je težak,ali iz njega se može puno naučiti.
Neželim više nikoga pozdravljati jer time izdvajam pojedine ljude,a to nikako nije u redu od mene.Zato pozdravljam sve koji dodju na moj,pa makar nisu ostavili ni komentar.Pusa od Big girl...