Naprijed na početak

Selim svoje misli...
pa ako nekog zanima:
naprijed na početak

...get you off of my mind...

Navlačim na sebe
ukrase tijela
da taštinom uklonim
zadnje tragove želje
ubojice...
gužvam kovrče
s predumišljajem
da sakrijem misli
izdajice...
i još samo da crnilom
uokvirim oči
da ne vidiš bijele nade
kukavice...

Da mogu...

Dozvolila bih ti da me otruješ
citatima iz strahova
kružnicom opisanim
lažima
ugraviranim
sjećanjima...
dopustila bih da otkriješ
tapiseriju rukom vezanih
emocija
obrubljenu
svilenim
granicama
sa uzorkom glumačkog talenta...
ne bih se bunila da vidiš
preobražaj
iz mene u
Mene
dok hraniš me
u sobi sebe
skrivenu...

Aplauz, molim...

Kakva besmislenost susreta
par rečenica razmiljelo se
svaka na svoju stranu
male gušterice...
bez repa...
kakva beskorisnost dijaloga
žamorom prerezanog...
dvije paralelne monodrame...
tako slične
a različite...

Meet mrs. Irony...

U djeliću sekunde...
iz zjenica
spuzne niz trepavice
sve do ruba nosa
zaljulja se se dva-tri puta
u jamici iznad usana
i onda se sasvim polako
brižno rasporedi
po naoko nemarnim rečenicama...

Strpljen-spašen?

Gledala te
skrivena
u prastaroj kutiji s nadom
grčevito
stežući
rabljeno strpljenje...
nije se stidjela ogrnuti ga
no ono se stidjelo nje...
i sebe...
iskušavani
potrošeni...
rasparani
pregaženi
a ipak...
sami...

Sunset...

Na modrom platnu
čupavi crteži
svim tonovima ružičaste
obojani....
šalica čaja
napućene usne
ruka u ruci
i malo pseto na zadnjim nogama...
pojasom vezane ljudske oči
čavrljaju glasno
samo prolazeći
pored zbunjenog slikara
i njegove besplatne izložbe...

Bez riječi...

Mislio si da pričam jezikom snage...
nisi prepoznao narječje nemoći
prefine su bile nijanse...
napisala sam ti na odlasku
nečitko
na leđima
ostani...
zadrhtao si i rekao:
idem...
hladno je...

Sunday...

Sabrana djela
nježnosti...
riječi plitke i nepotrebne
urezuju se
u zlatne pločice
iza kojih se krije
nečija tuđa
nedjelja...
želim vjerovati
da to ljubav miriše na stubištu
no ironija lucidno šapuće
pomiriši bolje...

U Svemiru...

Zvijezde protuhe
prose nježnost
od planeta što prolaze
u svojim malim
limenim galaksijama...
izdanak sažaljenja
mutnom vodom zaliven
začas proklija
u gađenje...
kad će to zeleno...?

All about Eve

Da...
titrajem nevinosti
tvoje jabučice
ostajem hipnotizirana
gledajući iz daleka...
osjećam njen prolaz
kroz moje prste
bride...
gurkaju se čekajući u redu
pokretani purpurnim naletom
grijeha...

U očekivanju...

Srest ćemo se opet...
naći ćeš me začaran
mirisnim molekulama
mandarina
ispod mojih noktiju...
prišuljat će se
kroz slabo branjene
nosne pregrade
sve do okusnih pupoljaka...
u mužaru kućne izrade
nevješte ruke
smrvit će ih u prah
i njime osjenčati
obrise naše priče...

Nice try...

Lecnulo se...
vjetrovito
prenemaganje
ispad iskrenosti...
banula na vrata
izbezumljenog lica
tražeći potvrdu
da postoji....
Koketna
plitkoća
umotana u skupu bundu
prezira
nasmiješila joj se
umjetnim redom
bisera...
Po što sam ono došla...?

Love is...

Ovo što bešćutno
likuje nadamnom...
hraneći svoje pore
hranjivom kremom od
nježnosti sastrugane s mojih
glasnica...
Ovo što pohlepno
mrvi oko mene...
trpajući u sebe moje
riječi u umaku od sočnih plodova
jada...
Ovo što se demonski
naslađuje
mliječnom kiselinom
iz preforsiranog
pulsirajućeg mišića....
Zar je to Ona...?
Ne, to ne može biti
Ona...

All the world is a stage...

Kako da svučem sa sebe
ovaj lik što me muči...?
koji model perača mozga
upotrijebiti...?
kakvim dovoljno uvredljivim riječnikom
prekinuti
sa sobom...?
na koji način zaustaviti
ovo grebanje ispod površine...?
Ma...
jednog od ovih dana
zaigrat ću ulogu života...
a samo ću stati sa strane
i promatrati ga
kako prolazi...

Mislite li da to mogu?

Nature's call...

Pljusak ću shvatiti kao aplauz...
Izaći iza zavjese
crne i neprozirne
na pozornicu osvijetljenu
uličnom lampom
pomalo raštimani
orkestar
noćnih kukaca
s pridruženim članom
pticom-trubačem...
moj naklon, Prirodo...
prihod ide Tebi...

For baby in me...

U meni žive
malena stopala
izlivena u kalupu
nazovi sjećanja...
nakon čistke vremena
samo njih sam spasila
od crne plasticne vreće...
ponekad ožive
taknuta vriskom djeteta
u parku
i tapkaju pred vratima
gonjena
nestrpljivom dječjom
čežnjom...

Hide and seek...

Rijetko te nalazim...
glatkoća tvojeg glasa
napravi prorez u hladnoći
tupom oštricom nježnosti...
pronalazim te u rijeci
posudjujem riblje oči
da te vidim
u moru se probijam
kroz oblake planktona
hodam površinom Sunca
neosjetljivo
kao fakir...
rijetko te nalazim
pa zašto se
kriješ...?

Commercial...

Niz ruke
cijedi se sapunica
oribat ću kadu
iz koje je netom izašla
mirišljava
okupana
glatka
savjest...
ne možeš vjerovati
što malo sapuna
i par žileta
može učiniti
od prošlosti...

Tipično...

Tik-tak...
tako malo je falilo
blizu vremena za
došla je kazaljka...
lupa...
nad grančicama
u očekivanju
zrake...
kad ono
mjesec...
zamijenile se strane
svijeta...
tak-tik...
i opet tama...

Što sad?

I evo
grumena nelagode
u sifonu misli...
natruhama varljive snage
slijepljene dlake
poziv u pomoć
ne prolazi...
gladna sam...
zadnja živad
ispaljena
kao varka
sitima...
i što sad...?

Što bi bilo kad bi bilo...?

Bilo bi tiho
sakriti se u meni
otpisati svoje nijanse
iz riječi omekšanih mlijekom
sutrašnjice...
bilo bi nježno
ušetati na moje dlanove
oboliti od pobrašnjenog
sna...
bilo bi mirno
zalutati u moje vene
otklizati niz njih
do dna...
i otkoračati mojim stopalima
sa rezervom sebe
i rezervom mene
do nas...

Ništa...

Misliti na ništa...
potvrđivati ništa
negirati ništa
odzvanjati praznim hodnicima
ničeg...
biti ništa...
vjerovati u ništa...
iz nečega
stvarati ništa...
otvarati usta
za ništa...
zar nije nešto
kako ljudi cijene
ništa...

Ringe, ringe raja...

Kao zagrljaj
luđaka
nesvjesnog svoje ludosti
obujmila me
Ljubav...
(prije njezin Privid)
i njiše me
ljuljuška...
koža se buni
naježena...
srce protestira
ubrzano...
zjene se svađaju
proširene...
sve uzalud...
bespomoćna sam...

Sito i rešeto...

Svijet...
procijedimo ga...
slap
kao bistre tekućine...
no što ostaje na mrežici...?
je li doista
ono što ne vrijedi
ili samo
neprilagođeno...?

A tribute to Winter...

U mimici zime
svake godine novi tikovi...
nespojivi s njenom osobnosću...
neki čudni uljezi
zaogrnuti sjajnom mimikrijom
kradu hladnoću
iz njenih rudnika...
više se i ne skrivaju
dok ona bespomoćno zuri...
sniježna kraljica svrgnuta s trona...
nema straže...
nema balova...
nema podanika...
samo vjerna
netalentirana
dvorska luda...

Couriosity kills the cat...?

Što je iza ovog (ne)reda riječi
natiskanih iza zatvorenih vrata
i spavaju tamo...
ne jedu...
ne piju...
ne peru se...
što čekaju...?
i ja čekam s njima
znojim se...
u oklopu svoje
rutine...
progurat ću se...
otvoriti vrata
pa što bude....

WTF...

Ne prepoznajem se više...
u očima duša mi rapidno stari...
naborala je požuda
s kojom proždire život...
sebe samu...
odjednom...
niču
smeđe mrlje po rukama...
zemlja ih vuče k sebi...
strah...
gdje su godine...
molim poštenog nalaznika...
da ih vrati...