Jaguar Coed

Nekada u životu neide sve bajno, zapravo može se reči i rijetko kad ide. Ipak u vrijeme kad sam napisao ovu pjesmu možda sam više osjetio tu "poremečenost svijeta". Ako to možemo tako nazvati. Ubrzani ritam, nestajanje nekakvih normala. Od ponašanja, pristupa i shvačanja života.Možda ovo nije lijepa pjesma, možda se nekome i nesvidi, ali izrasla je negdje duboko iz mene.
Možda ponekad zaboravljamo na ljepotu života, možda postajemo sebični, no zar možemo ostati bez srca? Može li plastika obaviti naša srca i pretvoriti ih u proizvod potrošnje bez sjećanja? Možemo li postati okrutni i hladni pritisnuti okolinom ? Ili možda smo našli svoja utočišta, svoje, vlastite trenutke gdje eksplozijama zadovoljstva osjećamo slobodu postojanja, a van tih sekunda ili mjesta pretvaramo se u metal? Hladan i čvrst? Tko zna? Nije ni bitno, bitno je znati na čemu si. Znati što si...

Zraka

Kakve život sada pruža dane,
Svak u svakom vidi samo mane,
Često čujem da nekom fali zraka,
Na toj cesti sve je manje traka

Kako ljudi s dva lica žive,
Samo od koristi, tebi se dive
Često čujem, bez novca nema sreče,
U raj više nitko ni neće.

Kad je sat otkucao kraj
Gdje god odeš samo daj, daj
Često čujem, život mi se raspada
U tom dimu nestala je pravda.

Svi se boje ljubavi i dugih veza
Da ih srce boli, njihova je teza,
U snovima samo mlijeka i meda,
Na toj stanici bez voznog reda.

Kakve život sada pruža dane,
Svak u svakom vidi samo mane,
Često čujem da nekom fali zraka,
Na toj cesti sve je manje traka.