ponedjeljak, 02.11.2009.
S V E
 Kao kad se lišće, na kantunu terase skupi Ti draga, skupi moje misli, u meni, iskušaj svoje moći A zavjese vjetar nosi i ima tvoje plave oći, dođi, u sobu uđi i vratima zalupi Unesi svoj osmjeh, kao uvijek meni na dar, znaš da mrzim kad sam, sam... Kad te ljutim, lice ne mršti, moje mane u dimu cigare pusti Samo sakrij male suze, da nevidim, da me nelome Dok kiša pere, stare sjete, bivše moje, izbrast će vrijeme Osjećaš li kako plamte moje ruke, kad te onako jako, drže.... Kako samo, volim tvoje usne, dok me ljube, koljena mi ruše Negdje, ne tako daleko, vidim našu djecu, sanjam i zovem, Imena za njih, u precima ću naći, moja si jedna, prava Samo mi daj, daj zadnji dio sebe, gdje mi tvoja, oći, sakriva kosa... Kao kad se lišće, na kantunu terase skupi, Ti draga, skupi moje misli, u meni, iskušaj svoje moći A zavjese vjetar nosi i ima tvoje plave oći, dođi, u sobu uđi i vratima lupi Zagrij svojim tijelom zrak, hladan već dugo, zbog tebe dušo, nisam... Zbog tebe nastaju ovi stihovi, a možda mi je samo dovoljna riječ, ili dvije Možda bolje da šutim, jer te onda na miru udišem, ti si meni, sve... |