Name Required

I want you to get mad!

petak, 03.06.2011.

Naviknuti kao konj na sedlo (II)

Prošli put sam se raspisao o nezgodnoj osobini magaraca, a to je da se priviknu na batine. I dok činjenica da magarac dobiva batine upućuje da je svojeglv i neposlušan (odnosno da još misli svojom glavom), slična usporedba o konju naviknutom na sedlo ne podrazumijeva ništa više do puke poslušnosti. Zadnji puta me mučilo zašto država ne daje, a sada me kopka zašto uzima.


Death and Taxes
Ako ste gledali film Meet Joe Black, ovu ste rečenicu čuli mali milijun puta. Znamo da se mora samo umrijeti i platiti porez. Tome nas uče, tako nas odgajaju, to prihvaćamo, bude dan pa večer i mi vidimo da je to dobro. Svi koji imaju drugačije mišljenje ubrzo će biti počašćeni nekom od etiketa kao što su šarlatan, čudak, neozbiljan, komunist, liberal, sve to zato što smo se poput poslovičnog konja toliko navikli da nas jašu, da više nismo u stanju pojmiti drugačiji svijet.
Znate, u Orwellovoj Tisućudevetsoosamdesetčetvroj, službeni jezik zove se novogovor. Filozofija novogovora počiva na ideji da do zlomisli (hereze; kontrarevolucije) nemože doći ako se eliminiraju riječi koje bi nas do nje dovele. Primijenjeno na ovu temu; kako se puno češće kaž "Moramo plaćati porez."? - Dužni smo plaćati porez. Dužni smo? Što smo to uzeli pa da nekom dugujemo? Razumijete li sada malo bolje na kojim se sve razinama svijesti infiltrira koncept da država ima pravo uzimati porez, do te mjere da ono što zaradimo, odmah postaje "dug" državi. Pa evo, čak i Jadranka "oprašta dugove", a zapravo oslobađa od obveze plaćanja poreza...

Ja ne bih bio ja, kada ne bih rekao da treba krenuti od početka, vratiti se osnovama.

Zašto država ubire poreze
Iz dva temeljna razloga: da bi namakla novac za plaćanje zajedničkih potreba, te da bi (de)stimulirala određene oblike ponašanja odnosno potrošnje. Ti se razlozi mogu međusobno isključivati (trošarine na alkohol i cigarete) ali najčešće se uzima, jer tako mora biti, jer je tako oduvijek, jer je tako svuda u Europi, jer smo tako navikli i jednostavno - kako bi to bilo da se država odrekne svog novca?

Prihodi
Mnogi moji sugovornici govore o ubiranju poreza kao o nečem samo po sebi razumljivom, čak i kad je nepopularno; u rangu s prirodnim nepromjenjivim zakonima fizike. Ljudi se smatraju poštenima ako podrazumijevaju da je polovica onog što zaradimo zapravo - državno. Poput kumuliranja kamata na primjeru kupnje stana iz članka "Ekonomija kao ramjet", država samo grabi, grabi, grabi.... Prvo zagrabi kada nam poslodavac isplaćuje plaću uzme oko polovice, zatim kada kupimo nešto zgrabi 23% PDV-a, a i u ostatku cijene dobar dio love na ovaj ili onaj način ide državi. Mi ne potrošimo sve, pa dignemo kredit i kupimo stan, pa nam oporezuju taj novac kojeg nismo ni vidjeli odnosno nekrentinu koja neće biti naša sve dok ne otplatimo kredit, pa kupimo i rabljenu kramu, pa platimo porez i na nju, i svake godine, tek tako, platimo godišnji porez na vozilo... Oni među nama koji još k tome vode vlastiti posao bolnije nego ja znaju do koje mjere idu parafiskalni nameti upitne zakonitosti. Sve to proizlazi iz ustavnog načela da vlasništvo obvezuje. Nositelji vlasničkog prava i njihovi korisnici dužni su pridonositi općem dobru. (Članak 48.) No to baš i nije tako u praksi; naravno, odnosi se uglavnom na male. Onaj tko zarađuje 7.000 kn bruto da veći dio svojih prihoda u proračun od nekog tko zarađuje 12.000 bruto a ne potroši sav novac nego ga štedi. Paradoksa ima toliko i svima su znani da ih ne treba nabrajati, a izdvojit ću samo činjenicu da država s jedne strane daje poticaje za stambenu štednju, potiče kupnju i jamči za kreditiranje stanova, a onda kasnije rebne 5% poreza na promet nekretnine.... Iz šupljeg u prazno... Ali to nije tema ovog teksta.

Rashodi
Ma kako god to bilo, to nam je potrebno za škole, bolnice, vrtiće, za željeznicu, policiju, tupe moji neistomišljenici naviknuti na svoja sedla i uzde nemogavši pojimiti drugačiji svijet. Pogledajmo samo našu vrlu vladu:

Uploaded with ImageShack.us

Ok pogledali ste je i nasmijali ste se, a sad pogledajmo malo brojkica. Ovo je tablica iznosa državnog proračuna u milijardama kuna.


izvor: Dunja Beš i Katarina Ott Kratka povijest rebalansâ hrvatskog državnog proračuna 1999-2009., Newsletter Instituta za javne financije broj 50, kolovoz 2010. [PDF].
Uploaded with ImageShack.us

E sad, par napomena: Prvo i osnovno, državni proračun je dokument u kojem su pobrojani svi novci koje država planira ubrati i potrošiti u jednoj godini. Svakako preporučujem cijeli broj IJF-ovog newslettera (samo 7 strana), ali rebalans, tj. promjena stavka u toku godine nije tema ovog posta.
Dakle, u zadnjih deset godina, mijenjalo se što sve ulazi u proračun što objašnjava neke nagle skokove, ali ovdje strše dvije gorke činjenice:
- država niti jednom nije bila u stanju točno predvidjeti prihode i rashode,
- država je u samo 10 godina povećala potrošnju za red veličina jedan puta.
Pitanje - da li smo 2009. živjeli dvaput bolje nego 1999.? Jesmo li imali veća socijalna, zdravstvena, radna prava i druge privilegijice?
Neki će kriviti kupovanje socijalnog mira, neki lažne branitelje, treći kriminal vladajućih struktura... ... sve to može i ne mora biti točno, no iz tablice se vidi da čak i kad država uprihodi više od planiranog - ona nađe način da to potroši! Vjerujte, da se ne radi o korumpiranom Hrvatistanu, brojke bi izgledale jako slično. Države troše novac zato jer ga imaju, a ne zato što imaju viziju što s njime napraviti. Lišeni svake apstraktne motivacije, cilja, misije i vizije, velike slike, administracije širom svijeta isisavaju životni sok društva, naše prekovremene, naše snove, nade i želji, našu djecu koju nećemo imati jer se bojimo za egzistenciju....

Ali to nije sve
Domaći izdajnici spremaju nam i poreze na imovinu, kapitalnu dobit, nasljedstvo, PDV na lijekove, kruh i mlijeko, da nas dodatno osiromaše, da uzmu još malo novca od onog što je preostalo od zadnjeg oporezivanja... Zapamtite moje riječi: Kada najavljuju uzimanje novca, političari će uvijek biti jako konkretni i detaljni, no kada budu govorili o trošenju kreće laprdanje, i nikad, ali baš nikad nećete čuti zašto je ta investicija potrebna, dobra, koliko će pojeftiniti nešto drugo... Mi se nećemo ljutiti, jer znamo da država troši - svoj novac, zar ne?

Javno privatno partnerstvo
Istinabog, većinu teksta posvetio sam politici i porezima, ali nikako ne bismo trebali zaboraviti i poslovnjake. Kerum kaže, da ne može platiti blagajnicu više nego što je to tržišni prosjek, jer to bi bilo nerazumno. Ipak to je njegov novac... T-Com odredi dividendu, pa najavi otpuštanje više stotina ljudi. Vip napravi sličnu najavu i onda kaže - dat će im otpremninu u visini 15 plaća. Znači - tek za 15 mjeseci taj ti radnik neće biti teret, pa gdje si uštedio? Poslodavci se rješavaju ljudi i njihova primanja nazivaju troškovima. Svaka čast večini malih poduzetnika i obrtnika koji grizu svoj kruh zajedno sa svojim radnicima, ali svi znamo kako kompanije troše a kako štede. Ali - i to je njihov novac, zar ne?

03.06.2011. u 22:50 • 0 KomentaraPrint#Share

četvrtak, 02.06.2011.

Romper la cadena



I dok se kreativci nadmeću u tome kako što bolje napisati što gore o papi, crkvi i vjeri, ja ću pišati kontra vjetra.
Danas sam čuo neki re-mix ili kako se to već zove kada pustiš snimku govora preko neke new-age muzike, pa zvuči kao velika umjetnost. U njemu veliki čovjek i papa Ivan Pavao II. na španjolskom govori manje-više ove riječi:

“Romper la cadena”
No al egoísmo.
No a la injusticia.
No a la desesperanza.
No a los caminos sin Dios.
No al odio y a la violencia.
No a la mediocridad.
Sí a la fe y al compromiso con la vida.
Sí al respeto de la dignidad de todos por igual.
Sí a la justicia, al amor y a la paz.
Sí a la solidaridad con todos, obligándose especialmente hacia los más necesitados.

A fin de cuentas, sólo el amor salva.


Prekidanje lanca
Ne egoizmu.
Ne nepravdi.
Ne beznađu.
Ne putevima bez Boga.
Ne mržnji i nasilju.
Ne osrednjosti.
Da vjeri i predanju životu.
Da poštovanju dostojanstva sviju jednako.
Da pravdi, ljubavi i miru.
Da solidarnosti sa svima, posebno obvezujći se najpotrebitijima.

Na kraju krajeva, samo ljubav spašava.

Amen
Kako smo samo ovih dana i godna gladni upravo takvih riječi....

02.06.2011. u 22:24 • 1 KomentaraPrint#Share

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.

< lipanj, 2011 >
P U S Č P S N
    1 2 3 4 5
6 7 8 9 10 11 12
13 14 15 16 17 18 19
20 21 22 23 24 25 26
27 28 29 30      

Kolovoz 2012 (1)
Ožujak 2012 (1)
Lipanj 2011 (2)
Svibanj 2011 (1)
Ožujak 2011 (1)
Veljača 2011 (3)
Studeni 2010 (1)
Rujan 2010 (2)
Kolovoz 2010 (2)
Srpanj 2010 (21)
Lipanj 2010 (10)
Travanj 2010 (2)
Veljača 2010 (1)
Siječanj 2010 (5)
Prosinac 2009 (2)
Studeni 2009 (7)
Rujan 2009 (3)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv


Komentari da/ne?

Opis bloga

Terapijsko pisanje o smislu života i budućnosti svijeta.

Vaši komentari me nadahnjuju! Raspalite!

Imam novi RSS feed!

Odabrani postovi

Moji




Posuđeni

Linkovi

Sex, politika i gospodarstvo
vrijedi pročitati

Nova politika
Blog na kojem ekipa re-posta svoje tekstove o politici

Spasimo Hrvatsku
Još jedan lik koji pisanjem bloga želi promijeniti svijet

Blog.hr
Blog servis

Poruka muriji i špijunima: For the record: nisam povezan ni s jednim od navedenih sajtova!

Müsli

Kaže stari: "što vam fali su bar neki ideali, ili netko da vas tlači; da niste samo potrošači".

Zemlja je predivna, a mi ni gladni ni siti

Mi samo živimo iz dana u dan, svaki san davno nestao je izbrisan.

A mi smo stranci u vlastitoj zemlji zbog ljudskog šljama,
Lipa naša silovana!


Ne bojte se biti sveti!

Diže se Ježić , oči mu sjaje,
gostima čudnim odgovor daje:
- Ma kakav bio moj rodni prag,
on mi je ipak mio i drag.
Prost je i skroman, ali je moj,
tu sam slobodan i gazda svoj.
Vrijedan sam, radim bavim se lovom
i mirno živim pod svojim krovom.
To samo hulje, nosi ih vrag,
za ručak daju svoj rodni prag!
Zbog toga samo, lude vas troje
čestite kuće nemate svoje.
Živite, čujem, od skitnje, pljačke
i svršit ćete – naopačke!


Otpilili su grane na kojima su sjedili
Iznemogli od vike
Kako se moglo piliti brže, i padali
S treskom u dubinu, a oni koji ih gledahu
tresli su glavama pileći i pilili dalje.


"I will tell His Majesty what a king is. A king does not abide within his tent while his men bleed and die upon the field. A king does not dine while his men go hungry, nor sleep when they stand at watch upon the wall. A king does not command his men's loyalty through fear nor purchase it with gold; he earns their love by the sweat of his own back and the pains he endures for their sake. That which comprises the harshest burden, a king lifts first and sets down last. A king does not require service of those he leads but provides it to them. He serves them, not they him."

Tko želi nešto učiniti, nađe način. Tko nešto ne želi učiniti, nađe ispriku.



Free Hosting
Koristim

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se