Name Required

I want you to get mad!

nedjelja, 04.07.2010.

Ekonomija kao ramjet 1/3

Da se ne nadmudrujemo po komentarima, priznajem odmah: nisam inženjer strojarstva i nisam ekonomist, pa možda i nije baš svaka metafora na mjestu.


Jeste li čuli za ramjet?
To je varijanta mlaznog motora. Mlazni motor, kao i svaki drugi miješa zrak i gorivo prije nego što ga zapali. Za razliku od mlaznog i svih drugih motora s unutrašnjim izgaranjem, ramjet (ram = nabijati; probijati udaranjem + jet = mlaz) za to ne treba turbinu, niti klip niti bilo kakav drugi pokretni dio. On jednostavno koristi svoju vlastitu brzinu. Prvo se zrakoplov konvencionalnim pogonom pokrene do 2-3 macha, a zatim se "pali" ramjetni motor i ubrzava još toliko. Problem je s ramjetom što nikako ne smije izgubititi na brzini, jer onda gubi na kvaliteti smjese goriva i zraka, čime nastavlja usporavati ispod brzine na kojoj može raditi.

Zvuči li vam to poznato? Neo-liberalni kapitalizam, također, nije krenuo od nule svojim snagama, nego se pokrenuo na vrhuncu ranijeg sustava. On nema pokretnih dijelova odnosno nije utemeljen na nečem materijalnom (kao što je primjerice proizvodnja), nego na nekim čudnim procesima koje ću dotaknuti kasnije, "gorivo" jednostavno odlazi u prazan zrak, tamo sagorjeva i pokreće sustav dalje.... To tako ide sve dok ima goriva; sirovna, potražnje, nove vrijednosti; a prestaje linearnim i nezaustavljivim padom ispod prvobitne točke, pri čemu dolazi do gašenja sustava i propasti. Kao i ramjet, suvremena poznaje samo dva stanja: rast i pad; jer nema stabilnosti, točnije - ako nema rasta pad je neminovan.

Ovo zadnje nama svima zvuči malo neobično - i meni je zvučalo dok mi se to stajalište nametalo svakom novom informacijom koju bih pronašao na netu - jer mnogi razumni ljudi govore o održivom razvoju. [ * Rast i razvoj nije ista stvar. Rast je brojčani porast nekih ekonomskih parametara, dok je razvoj kvalitativni pomak u procesu. Primjerice rast je ako napravite jaču lokomotivu od prethodne. Razvoj je kada umjesto ugljena palite dizel, a lokomotiva pri tome ne mora nužno biti jača. Ovdje sam morao upotrijebiti riječ razvoj jer je jednostavno dio izraza.] To je iluzija. Oksimoron. Neodrživo. Kao i priča o zrnima žita na šahovskoj ploči, svaki rast matematički vremenom ide u plus beskonačno i ne može biti održiv. Fraza o održivom rastu smišljena je samo zato da nam rast prikaže kao nešto pozitivno.

Sorry, ali ovo će potrajati.

Novac
Otkada je novca, pa do unazad XIks - nije da sam zaboravio upisati broj :) godina, novac je imao pozadinu u nekoj drugoj vrijednosti - najčešće u zlatu. U to vrijeme novac je bio svojevrsna potvrda kralja/države, da u svojoj kasi ima toliko zlata za kojeg možeš zamijeniti novčanicu. S vremenom koncept je napušten i danas novac - ojro, dolar ili kuna - nema pozadinu amabaš ni u čemu. Osim u - dugu.
Možda niste znali, ali banke nemaju novac koji daju za kredite. One ga stvaraju. Trebalo mi je cirka dvije godine povremenog guglanja da probavim ovaj koncept. Dokaz za to je tzv. Credit River Case. 1968. godine, dok banke još nisu bile pokrpale sve rupe u zakonima, bio neki lik koji nije otplaćivao kredit. Banka mu je uzela kuću koju je stavio pod hipoteku. Lik je tužio banku, jer da mu ona nije posudila neki svoj novac, nego da je poslovnica jednostavno dobila nalog za isplatu. Rečeno je uspio dokazati i tako je dobio spor s bankom i svoju kuću natrag.
Banke danas, i kod nas i u svijetu kredite izdaju iz depozita - novca građana i firmi položenog na račune. Banka mora zadržati zakonom propisani dio novca a ostalo može posuditi u vidu kredita. To je fino razrađeno i grafički prikazano na Wikipediji. Znači: banke ne žive od kamata i naknade; one zarađuju na svakoj vraćenoj rati!. Hvala što još uvijek čitate. E, sad, problem je baš u kreditima. Znači, ako ste pročitali onaj odlomak s Wikipedije, možete si predočiti da su zapravo kuna, dinar i marka samo potvrde da se netko zadužio da nekom drugom da kredit, a taj je kredit dobrim dijelom potrošen na vraćanje kreditâ.
Primjer. Kupujete rabljeni stan od Pere. Kreditom. Dajete lovu Peri. Pero otplati kredit svojoj banki. A kad je Pero kupovao stan, on je isto digao kredit, pa je on, ne budi blesav, zaračunao kamate u cijenu koju ste platili. Pero je stan platio Firmi doo za građenje. Ona je otplatila dio kredita kojim je kupila zemlju i izgradila zgradu. I građevinska firma je uračunala kamate u cijenu koju je Pero platio. Osim toga Firma je od Perine uplate platila radnike koji su dio plaće potrošili na otplatu svojih kredita. Zato su neki od njih tražili veće plaće, a Firma je i te povišice uračunala u cijenu Perinog kvadrata. Osim radnika i svi dobavljači i podizvođači građevinske firme imaju kredite, i svi su oni uračunati u cijenu.
(Sada ćemo doći do ramjeta!)
Nemojte me krivo shvatiti. Nisam Mr. Garrison da kažem "Krediti su baaaad, yaknow! Mkey?" Krediti su nam potrebni u svijetu i sustavu kakav imamo i kakav će još dugo biti, no ako ste još uvijek sa mnom, jasno vam je da, kako bi se mogla podmiriti potrošnja današnjice, trebaju novi krediti, koji će se otplatiti vrijednostima koje tek treba stvoriti. Kao i ramjet, ovaj sustav može ići samo dok ide čvrsto i odlučno prema naprijed. Svako posustajanje u RASTU diže potencijal za propast. Ovakav sustav je dugoročno neodrživ, i ova recesijska kriza to pokazuje. Nema održivog rasta. Mi možda još nismo otplatili Titove i Markovićeve kredite, a moja će djeca sasvim sigurno otplaćivati Tuđmanove, Račanove i Sanaderove (dugove Šukera očekujem da će platiti unuci, ako itko). Sve te tisuće i hiljadarke, konjanike i rudare, zapravo zarađujemo mi sada a društvo je to sve - pojelo i popilo prije 25 godina. Mi to isto radimo našoj djeci i unucima. Sve će to doći jednom na naplatu - doslovnu ili figurativnu.

Vidim da sam se jako odužio, pa ću razbiti post u tri dijela. Ovaj završava ovdje mojim očekivanim ceterum censeo.

Nisam od onih koji sve znaju. Ako ste očekivali neki izlaz, morat ću vas razočarati. Nisam ekonomist i jedva da sam siguran u ovo što sam napisao. No posve sam siguran da u ovoj zemlji i u svijetu ima ljudi koji imaju ideje kako izaći iz te histerične spiralne potrebe za rastom, no oni ne dobivaju priliku. Kao što Krešimir Mišak daje priliku alternativcima da iznesu svoje teorije, netko treba dobiti priliku da pokrene novu ekonomiju, novu ekonomsku politiku i novi sustav. Današnji političari i njihovi "ekonomisti" slijepo se kunu u kapitalizam kao što su se prije slijepo kleli u radničko samoupravljanje. Ali nama neće pomoći vjera u objavljene istine: niti u religiji, niti na rubovima znanosti niti u politici. I zato smatram da za takve radikalne prilike u politici trebaju novi ljudi, a da čitatelji ovakvih blogova imaju potencijal veći od drugih ljudi da postanu nositelji tih promjena koje žele vidjeti. Samo treba odriješiti provu i zaveslati u politiku.

04.07.2010. u 12:43 • 1 KomentaraPrint#Share

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.

< srpanj, 2010 >
P U S Č P S N
      1 2 3 4
5 6 7 8 9 10 11
12 13 14 15 16 17 18
19 20 21 22 23 24 25
26 27 28 29 30 31  

Kolovoz 2012 (1)
Ožujak 2012 (1)
Lipanj 2011 (2)
Svibanj 2011 (1)
Ožujak 2011 (1)
Veljača 2011 (3)
Studeni 2010 (1)
Rujan 2010 (2)
Kolovoz 2010 (2)
Srpanj 2010 (21)
Lipanj 2010 (10)
Travanj 2010 (2)
Veljača 2010 (1)
Siječanj 2010 (5)
Prosinac 2009 (2)
Studeni 2009 (7)
Rujan 2009 (3)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv


Komentari da/ne?

Opis bloga

Terapijsko pisanje o smislu života i budućnosti svijeta.

Vaši komentari me nadahnjuju! Raspalite!

Imam novi RSS feed!

Odabrani postovi

Moji




Posuđeni

Linkovi

Sex, politika i gospodarstvo
vrijedi pročitati

Nova politika
Blog na kojem ekipa re-posta svoje tekstove o politici

Spasimo Hrvatsku
Još jedan lik koji pisanjem bloga želi promijeniti svijet

Blog.hr
Blog servis

Poruka muriji i špijunima: For the record: nisam povezan ni s jednim od navedenih sajtova!

Müsli

Kaže stari: "što vam fali su bar neki ideali, ili netko da vas tlači; da niste samo potrošači".

Zemlja je predivna, a mi ni gladni ni siti

Mi samo živimo iz dana u dan, svaki san davno nestao je izbrisan.

A mi smo stranci u vlastitoj zemlji zbog ljudskog šljama,
Lipa naša silovana!


Ne bojte se biti sveti!

Diže se Ježić , oči mu sjaje,
gostima čudnim odgovor daje:
- Ma kakav bio moj rodni prag,
on mi je ipak mio i drag.
Prost je i skroman, ali je moj,
tu sam slobodan i gazda svoj.
Vrijedan sam, radim bavim se lovom
i mirno živim pod svojim krovom.
To samo hulje, nosi ih vrag,
za ručak daju svoj rodni prag!
Zbog toga samo, lude vas troje
čestite kuće nemate svoje.
Živite, čujem, od skitnje, pljačke
i svršit ćete – naopačke!


Otpilili su grane na kojima su sjedili
Iznemogli od vike
Kako se moglo piliti brže, i padali
S treskom u dubinu, a oni koji ih gledahu
tresli su glavama pileći i pilili dalje.


"I will tell His Majesty what a king is. A king does not abide within his tent while his men bleed and die upon the field. A king does not dine while his men go hungry, nor sleep when they stand at watch upon the wall. A king does not command his men's loyalty through fear nor purchase it with gold; he earns their love by the sweat of his own back and the pains he endures for their sake. That which comprises the harshest burden, a king lifts first and sets down last. A king does not require service of those he leads but provides it to them. He serves them, not they him."

Tko želi nešto učiniti, nađe način. Tko nešto ne želi učiniti, nađe ispriku.



Free Hosting
Koristim

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se