Name Required

I want you to get mad!

utorak, 15.06.2010.

Radne akcije

U subotu smo, na nagovor supruge (i hvala joj na tome), odlučili da ćemo se probuditi oko osam, spremiti sebe i djecu i sudjelovati na promičbenoj akciji jedne radio-stanice i jedne tuđinske banke, u kojoj oni velikodušno financiraju obnovu nečeg što je netko plaćen javnim novcima da čini. Priznajem, cinčan sam prema toj i takvim akcijama, vidim ih zapravo kao nešto negativno, ali to je moje mišljenje, i nije tema ovog posta.

Uza sav moj skepticizam, ovdje želim pričati o dvije neporecivo pozitivne stvari vezane uz tu akciju. Ljudi. Obični anonimni ljudi, koji se međusobno nepoznaju, odazvali su se pozivu, odvojili dio svog dragocjenog vremena koji im preostaje od tjednog rada i posvetili su ga radu za zajeničko dobro. Nesebično, uz običnu vodu i spužvaste sendviče kao jedinu kompenzaciju za trud, više desetina odraslih i još toliko djece i madih bojalo je i gletalo jedan pješački pothodnik u Zagrebu cijelo prijepodne. Mogli su ići na subotnju kavu, u šoping, spavati duže taj jedan dan u tjednu, otići izvan grada u prirodu, mogli su bilo što. A odabrali su raditi. Svidjelo mi se što nitko tamo nije došao pozirati (ok, ne računam uzvanike, niti im zamjeram; to im je posao (iako je i jedan od njih prilično dobro valjao valjkom po zidu)), nitko nije pametovao, kukao, ili izigravo frajera, ona tri sata što sam bio, svatko je radio ono što zna, tko je htio, mogao je dobiti savjet, tko nije, farbali smo nakon njega. Kad mi je dosadilo, otišao sam se odmoriti, i nitko mi nije kvocao, a kad sam se vratio, uzeo sam prvi slobodni valjak i farbao dalje....
Ljudi ima i spremni su!
A cijelu stvar pokrenula su dva trgovačka društva, kojima je jedini cilj postojanja zarada; nijednom od njih u misiji i viziji ne stoji "organiziranje društveno-korisnih akcija". Znam da su se neosporno namirili kolateralnim marketingom, ali siguran sam da su novce mogli bolje vratiti da financiraju rošitljadu i pivu na parkiralištu obližnjeg šoping-centra. Enivej, pitale firme ljude "šta ćete da vam napravimo?", pa ljudi rekli: Mi bi ovo, mi bi ono. Firme odabraše one projekte koji njima najviše odgovarahu, i stvar se pokrenula.
No postoje ljudi kojima je posao slušati ono što narod priča (ne mislim pri tom na tajne službe zubo), postoje oni koji nas trebaju mobilizirati i povesti, a postoje i ustanove koje uzimaju novce od građana kako bi im pružile određenu kvalitetu života. Ma ako ste pročitali samo jedan moj post znate što ću poentirati: POLITIKA!
Vidite, oni nas više niti ne pitaju što bi htjeli, niti žele čuti što im imamo za reći. Oni nama samo pričaju i obeća(va)ju ono što oni misle da želimo čuti. Zamislite koliko bi se novaca moglo uštedjeti kada bi jedinice lokalne samouprave češće organizirale ovakve akcije. Ponavljam: ljudi ima i spremni su. Tu su. Za djecu leptire - tu su; Za Haiti - tu su; Za cunami - tu su; za Anu Rukavinu - tu su; Za varšavsku - tu su; za radio 101 (onaj iz 1996.) - tu su; Za Hrvatsku kakva se sanjala krajem osamdesetih - tu su!
Ali politika nije tu. Ona nije uz nas; nas nije briga; politika je fuj, ona ima svoje agende i svoje izvođače profesionalce; stručnjake uvijek spremne da krah i slom politike kojeg predstavljaju takve akcije, jer poručuju političarima Ne radite svoj posao, pa ćemo ga odraditi mi!, pretvore u uspjeh.
Ma zamislite samo gradonačelnika (poglavicu gradske četvrti u Zagrebu) koji bi za Uskrs pozvao građane u mjesnu dvoranu i rekao im: Ok. Ove godine ćemo uštedjeti na košnji trave i farbanju pizdarija, a novac ćemo uložiti na održavanje odvodnih kanala. Samo, trebam dobrovoljce da kose travu i farbaju pizdarije preko ljeta. Alat i materijal osiguravamo mi. Uspjeli bi - siguran sam, a dobitak bi im bio višestruko veći od financijske uštede, jer bi od naselja prerastali u zajednicu.
Jer ona dojučerašnja rupa u zemlji, je od sada moj podhodnik kojeg sam ja farbao! A zamislite samo osjećaj, kada nešto napravite za svoju zemlju, za sve ljude.... I to na mjesečnoj bazi... To nećete moći postići niti u biznisu, niti u udrugama, niti u sindikatima, ni u vjerskim zajednicama, nego samo isključivo i jedino kao politički dužnosnici. Prvi korak u tom smjeru je da se osnujete ili se učlanite u stranku. Drugog nema.

15.06.2010. u 00:20 • 7 KomentaraPrint#Share

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.

< lipanj, 2010 >
P U S Č P S N
  1 2 3 4 5 6
7 8 9 10 11 12 13
14 15 16 17 18 19 20
21 22 23 24 25 26 27
28 29 30        

Kolovoz 2012 (1)
Ožujak 2012 (1)
Lipanj 2011 (2)
Svibanj 2011 (1)
Ožujak 2011 (1)
Veljača 2011 (3)
Studeni 2010 (1)
Rujan 2010 (2)
Kolovoz 2010 (2)
Srpanj 2010 (21)
Lipanj 2010 (10)
Travanj 2010 (2)
Veljača 2010 (1)
Siječanj 2010 (5)
Prosinac 2009 (2)
Studeni 2009 (7)
Rujan 2009 (3)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv


Komentari da/ne?

Opis bloga

Terapijsko pisanje o smislu života i budućnosti svijeta.

Vaši komentari me nadahnjuju! Raspalite!

Imam novi RSS feed!

Odabrani postovi

Moji




Posuđeni

Linkovi

Sex, politika i gospodarstvo
vrijedi pročitati

Nova politika
Blog na kojem ekipa re-posta svoje tekstove o politici

Spasimo Hrvatsku
Još jedan lik koji pisanjem bloga želi promijeniti svijet

Blog.hr
Blog servis

Poruka muriji i špijunima: For the record: nisam povezan ni s jednim od navedenih sajtova!

Müsli

Kaže stari: "što vam fali su bar neki ideali, ili netko da vas tlači; da niste samo potrošači".

Zemlja je predivna, a mi ni gladni ni siti

Mi samo živimo iz dana u dan, svaki san davno nestao je izbrisan.

A mi smo stranci u vlastitoj zemlji zbog ljudskog šljama,
Lipa naša silovana!


Ne bojte se biti sveti!

Diže se Ježić , oči mu sjaje,
gostima čudnim odgovor daje:
- Ma kakav bio moj rodni prag,
on mi je ipak mio i drag.
Prost je i skroman, ali je moj,
tu sam slobodan i gazda svoj.
Vrijedan sam, radim bavim se lovom
i mirno živim pod svojim krovom.
To samo hulje, nosi ih vrag,
za ručak daju svoj rodni prag!
Zbog toga samo, lude vas troje
čestite kuće nemate svoje.
Živite, čujem, od skitnje, pljačke
i svršit ćete – naopačke!


Otpilili su grane na kojima su sjedili
Iznemogli od vike
Kako se moglo piliti brže, i padali
S treskom u dubinu, a oni koji ih gledahu
tresli su glavama pileći i pilili dalje.


"I will tell His Majesty what a king is. A king does not abide within his tent while his men bleed and die upon the field. A king does not dine while his men go hungry, nor sleep when they stand at watch upon the wall. A king does not command his men's loyalty through fear nor purchase it with gold; he earns their love by the sweat of his own back and the pains he endures for their sake. That which comprises the harshest burden, a king lifts first and sets down last. A king does not require service of those he leads but provides it to them. He serves them, not they him."

Tko želi nešto učiniti, nađe način. Tko nešto ne želi učiniti, nađe ispriku.



Free Hosting
Koristim