Name Required

nedjelja, 31.01.2010.

Homo duplex

Prošli sam puta završio s pitanjem zašto ogromna veæina nas odgovorno pristupa temama koje su vezane uz našu neposrednu egzistenciju, a kada se radi o egzistencijalnim pitanjima naše zajednice, u jednakom postotku biramo biti pasivni promatraèi. Tako stvarima kao što su primjerice, izbor škole/fakulteta, izbor radnog mjesta, odlazak u novu sredinu, izbor životnog partnera, izbor stana, vozila, kredita kojima æemo sve to platiti, pristupamo trezveno razumski, važemo, raspitujemo se, informiramo, triput mjerimo jednom režemo...

Kada se radi o odluèivanju o buduænosti naše zajednice, a to su izbori, tada, odjednom kao da mnogi od nas postanu drugi ljudi. Sada mislim prvenstveno na one koji biraju ne birati. Takvi valjda misle da æe se stvari riješiti same od sebe... Da æe netko drugi umjesto njih odraditi posao koji treba napraviti za sve nas. Ali neæe. Zamislite da vas netko postavi u komisiju u poduzeæu koja treba zaposliti vašeg buduæeg kolegu. Trudit æete se. Neæe vam biti svejedno tko æe sutra raditi uz vas. Upoznat æete kandidate, postavljat æete im pitanja, imat æete neko mišljenje o njima. A na izborima?
Najlakše je reæi -- svi su oni isti, ja tu ne mogu ništa promijeniti -- što su dvije vrlo pogubne laži. Ponovo se ljudi prema politici postavljaju jedinstveno u odnosu na ostale stvari. Veæina nas, èak i kada (mislimo da) nas nitko ne gleda, ne baca smeæe po ulici, ne prazni pepeljare, ne krade po duæanima, poèisti za sobom u WC-u, ne prolazi kroz crveno na semaforui.
A upravo èineæi tako doprinosimo barem kakvom takvom redu. Upravo na taj naèin raste red, smanjuje se nered, jer potièe druge da se ponašaju ispravno. Zašto bi s politikom bilo drugaèije?

Zajednièki nazivnik za zadnja dva posta bio bi da velika veæina današnjih ljudi sebe jednostavno ne može identificirati s politikom i politièkim, što za posljedicu ima da nam jednostavno nije stalo. Mislim da što god si govorili i kako god se zavaravali, ljudima koji ne izlaze na izbore i koji ni na koji naèin ne participiraju u politici, jednostavno nije stalo. Mene je ta misao trgnula te neke suhoparne ljetne veèeri 2009. godine.
A trebalo bi nam biti stalo. Jer radi se o nama. Niti o kome drugome. Sve dok ne shvaæamo da je "zajebat' zakon" kako kaže TBF zapravo piljenje grane na kojoj sjedimo neæemo se pomaknuti iz ove kaljuže ravnodušnosti.
Znate ono: "Prvo su došli po Židove..." a na kraju uvijek doðu po vas. Juèer su prosvjedovali studenti, ali ja nisam student. Danas prosvjeduju u Vlaškoj, ali ja nisam aktivist, sutra æe prosjvedovati sindikati, ali ja nisam sindikat, i tako dok ne zaguzim negdje, ali onda nitko neæe izaæ' za mene pred barikade.
Jedina alternativa ovakvom tmurnom scenariju je udruživanje u stranke. Za razliku od ad-hoc grupiranja grupacija (referendumi), one su trajnije. Za razliku od udruga, mogu uæi u institucije koje odluèuju. Za razliku od interesnog udruživanja (studenti, sindikati...) pokrivaju puno veæi spektar parcijalnih interesa i zastupa ih zajednièki.

Znate kako se kaže zajedno smo jaèi. Nije to baš samo prazna parola.

srijeda, 20.01.2010.

Izbori bez izbora

Nedavno sam proèitao misao kako je zapravo rijeè izbori postala svoja vlastita suprotnost; oksimoron; novogovorna izmišljotina...
I dok s to donekle može reæi za drugi krug bilo kojih veæinskih izbora, pa tako i onih predsjednièkih (npr. za gradonaèelnike) za sve druge izbore to se tek uvjetno može reæi.

To je, zapravo tako, samo zato i dokle dobri ljudi bježe od politike kao vrag od tamijana. Sve dok se oni koji govore da na izborima nema izbora - ne ukljuèe u politiku, to æe zaista biti samoispunjujæe proroštvo. Pogubnost takvog pristupa možemo vidjeti i na primjeru metropolizacije i depopulacije Hrvatske. Ljudi odlaze u Zagreb jer u njihovom kraju nema posla; nema mladih ljudi. Naravno da nema, kada su u prethodnoj generaciji, ljudi radili isto to - umjesto da grade, stvaraju i množe se u svom kraju, oni su otišli u Zagreb, darovali mu svoj potencijal, rad, znanje, djecu... Istovremeno, uèlanit æe se u zavièajni klub, do smrti se neæe smatrati Zagrepèanima, zadržat æe obièaje starog kraja, govor, kulturu... Govorit æe "Moralo se. Tada su bila druga vremena. Vratit æemo se..." samo da si ne bi morali priznati: Imali su priliku u jednom trenutku odluèiti otiæi ili ostati. U tom je trenutku njihov kraj izgubio u ogledu života sa Zagrebom.

Ljudi koji svjesno ne žele sudjelovati u politici takoðer negiraju da je njihovom odlukom u njihovim životima demokracija poražena. Donjeli su odluku da ona nije vrijedna truda. Istovremeno negacija i racionalizacija toga odvija se kroz stereotipe o politici kojima nas tako soèno hrane mediji i politièari: svi su oni pokvareni, isti, nemamo za koga glasati.

Razlike izmeðu napuštanja voljenog kraja za život u velikom gradu i napuštanja demokracije da bi se živjelo u pasivnosti su dvije, velike, krupne, fundamentalne i sudbonosne.

1. Puno se lakše predomisliti oko politike nego kod preseljenja. Dokle god ste živi, zdravi i pokretni možete se pridružiti nekoj stranci i krenuti se boriti za bolje sada. Kada jednom naðete posao, stan, prijatelje, pošaljete djecu u školu u jednom gradu, povratak je puno kompliciraniji.


2. Odlazak u novu sredinu je svjesni, razumski, aktivni i proaktivni potez aktivnog pojedinca koji je odluèio uzeti uzde sudbine u svoje ruke, odriješiti barku i odplutati na puèinu života.
   Oni koji apstiniraju od politièke participacije ponašaju se pasivno, defetisièki, povlaèe se pred problemima, lišavaju se dragovoljno moguænosti da sudjeluju u donošenju odluka koje njima istima svakodnevno rade o glavi. Gunðat æe, ali æe oèekivati da se netko drugi pobrine za njih.

Ako se nitko ne odnosi tako neodgovorno prema svojoj neposrednoj egzistenciji, zašto se svi drugaèije ponašamo kada je u pitanju egzistencija naše zemlje, pa time posredno i naša vlastita?
Odgovor drugi puta. Do tada razmislite, samo kako bi izgledala Hrvatska, kad bi svi ljudi na svijetu i kad se male ruke slože. Obièno su sve "komplicirane" stvari jednostavne. Rješenje krize neimanja izbora je djetinje jednostavno.

nedjelja, 17.01.2010.

Jedna pametna

Bertold Brecht

srijeda, 06.01.2010.

Èemu?

Ovaj post pišem uoèi drugog kruga predsjednièkih izbora, iako bi bio mnogo prikladniji za prvi krug. Svejedno - nikakva šteta, obzirom da ovaj blog još uvijek nitko ne èita :)

S mnogih se strana može èuti "Izaðite na izbore", "Obavite svoju graðansku dužnost", "treba glasovati" i sl.
Na malo sam od tih poziva pronašao da se netko potrudio obrazložiti zašto on ili ona misle da je potrebno da baš ti izaðeš na izbore...

Isto sam si pitanje postavio i uoèi lokalnih izbora - zašto? Èemu? Ne volim ni vladajuæe ni oporbu... što sam mogu promijeniti - ništa! Ne želim izaæi na izbore i time im dati legitimitet - mislio sam ljeta prošle 2009. godine. Tjedan dana prije same zaokružilice bio je neki dokumentarac, o tamo nekoj dalekoj i siromašnoj zemlji s kojom mi, dakako, nemamo mišta zajednièkoga, u kojoj ljudi, neæete vjerovati - demonstriraju, prosjveduju po ulicama, gaðaju policajce kamenjem, oni njih mecima, ljudi ginu, odlaze u zatvore... Zašto? Ne, nisu ih okupirali agresori izvana. Demonstranti samo žele da se u njihovoj zemlji održe slobodni višestranaèki izbori. Koji luzeri. Pa zašto si to žele kada to ništa ne rješava?
Zapravo, nisu samo tamo neki daleki narodi prosvjedovali, ginuli i išli u zatvor tražeæi slobodne izbore - pa to se dogaðalo i na našem kontinentu i u našem susjedstvu. Pa da - pao je Berlinski zid, Ceauºescu je pucao na narod, pa je poslije narod pucao u njega, Pražani su gaðali praækama ruske tenkove, poljski sindikati isto... U stvari, i mi sami smo se u isto vrijeme borili i izborili upravo za takvu blesavu slobodu da izaðemo na birališta i biramo svoje predstavnike. Èudno. Èudno kako su ljudi spremni i ginuti za tu bedastoæu - evo primjerice više od 12.000 ljudi je poginulo za ovu zemlju u zadnjem ratu. Broj ranjenih još je i veæi, a izbjeglica je bilo na stotine tisuæa! Sve to zato što su ljudi htjeli -što? imati slobodu birati i biti birani?

Zaista neobièno. I u toj Jugi koje je kako u kojem razdoblju bila manje ili više slobodna isto je bilo ljudi spremnih otiæi u zatvor, ne samo zbog nacionalnog pitanja svoje nacije nego i pitanja slobode i demokracije za sve. A i tijekom Drugog svjetskog rata, milijuni ljudi ginuli su, i ubijali na obje strane iz uvjerenja da æe im nakon rata biti bolje. Prije rata, Radiæ je robijao a na kraju i poginuo za republiku koju nije doèekao, prije toga željeli smo slobodu na mnoštvo drugih polja - od slobode jezika, korištenja narodnog imena, izražavanja, tiska...

U svakom od tih razdoblja bilo je ljudi spremnih riskirati sve što su stekli, pa èak i na kocku staviti vlastiti život, a nama danas? Nama se danas ne da. Ne želimo glasati, kada su svi isti. Lijepo je vrijeme pa idemo na izlet. Ružno je vrijeme pa ostajemo doma. Ljeto je pa idemo na more. Zima je pa idemo na skijanje. Moji su ionako favoriti po anketama, pa ne trebam izaæ. Moji ionako gube, pa nema smisla da izaðem...

Iako predsjednièki izbori, a posebice ovaj drugi krug, baš i nisu pogodni za ovu poantu, ipak želim podsjetiti da ako ništa drugo, izaðite na izbore i pokažite im prosvjdnim glasovanjem da želite bolju Hrvatsku. Na prošlim je predsjednièkim izborima bilo 35.000 nevažeæih glasova. 35 tisuæa! To je mjesto velièine Samobora! Jedna velika i tiha vojska nezadovoljnih, èiju poruku politièari uporno ignoriraju: niste dovoljno dobri za mene!

Ako vam se veæ ova dva ne sviðaju, izaðite na izbore i napišite na lisitiæ što mislite o njima! Izaðite zbog svih onih naroda i ljudi u povijesti koji su se borili da bi demokracija postojala. Izaðite zbog svih onih koji su stvarali ovu Hrvatsku, pri èemu nisu štedjeli svoj život, i zbog onih kroz dugu povijest koji su željeli glasovati. Izaðite i zbog svih onih u svijetu koji bi dali svoj život da njihova djeca mogu ono što se nekima od nas ne da - izaæi na birališta i imati priliku izabrati svoje predstavnike.

nedjelja, 03.01.2010.

Vjera i demokracija; vjera u demokraciju

Mahatma Gandhi jednom je rekao da bi on taj tren prešao na kršæanstvo, da je ikada sreo ijednog kršæanina koji se pridržava nauka Isusa Krista.
Možemo li isto reæi za demokraciju?

Ako na trenutak zaboravimo Stari zavjet, poslanice i sve ono što je o vjeri napisano a da se ne pripisuje èovjeku/liku Isusa Krista, te sve ono što su kasnije drugi radili u njegovo ime i u ime kršæanstva, teško æe tko moæi reæi da Isus nije bio idealist koji je želio potaknuti ljude na beskompromisno i bezrezervno poštenje i pomaganje drugima.

I demokracija, iako nema jedinstveni pisani izvor kao kršæanstvo, poèiva na visokim idealima i vrijednostima ravnopravnosti ljudi, jednakim moguænostima za sve, pravdi...

I Krist i demokracija trebaju odluène i AKTIVNE ljude da promièu njihove vrijednosti, tim više što im zemaljsku franšisu u ovom trenutku vode - sveæenici i politièari. Ali znate, niti su svi sveæenici i politièari nevaljali, niti bi oni koji jesu bili tako lako takvi, kada bi vjernici i graðani bili drugaèiji.
Kao što sam veæ pisao u postu "Ogaðivanje moæi", osim toga što oni žele da ih mi tako doživljavamo, da se pošteni ljudi ne bi petljali u njihov zanat, i mi njima previše puta dopuštamo da se tako ponašaju.

Netko jednom reèe da nema ništa gore od dobrog savjeta koji dolazi od osobe koja ga se ne pridržava. No to nesmije obezvrijediti savjet!
Ja mislim, da bez obzira što govorili i radili neki sveæenici, ima smisla ne krasti, ne ubijati, biti iskren, ne osuðivazi druge... Isto tako, bez obzira što govorili i radili politièari, ja još uvijek vjerujem u poštenje u politici, služenje narodu, pridržavanje zakona... U oba sluèaja vjerujem u to jer sam i sam takav, i znam mnoge takve ljude, èak i meðu onima koji za sebe kažu da nisu vjernici odnosno i meðu onima koji ne idu na izbore jer su svi oni isti.

Na nama, koji vjerujemo u neke ideale, je odgovornost i dužnost da po njima živimo. Mi moramo biti primjer, kako Mahatmi, tako i onima koji nemaju za koga glasati. Vjera bez djela je, bar za kršæane - mrtva. Demokracija bez participacije takoðer. Vjera treba treba svjedoke, a Stablo slobode s vremena na vrijeme treba zaliti krvlju domoljuba i tiranina (Thomas Jefferson). Obje trebaju ljude koji u nešto vjeruju ne zato što od toga mogu imati koristi, nego zato što je to ispravno; iznad svega aktivne razmišljajuæe ljude koji mogu motivirati i povesti druge za sobom...

<	sijeèanj, 2010					>
P	U	S	È	P	S	N
				1	2	3
4	5	6	7	8	9	10
11	12	13	14	15	16	17
18	19	20	21	22	23	24
25	26	27	28	29	30	31

Kolovoz 2012 (1)
Ožujak 2012 (1)
Lipanj 2011 (2)
Svibanj 2011 (1)
Ožujak 2011 (1)
Veljaèa 2011 (3)
Studeni 2010 (1)
Rujan 2010 (2)
Kolovoz 2010 (2)
Srpanj 2010 (21)
Lipanj 2010 (10)
Travanj 2010 (2)
Veljaèa 2010 (1)
Sijeèanj 2010 (5)
Prosinac 2009 (2)
Studeni 2009 (7)
Rujan 2009 (3)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari da/ne?