Name Required

I want you to get mad!

utorak, 24.11.2009.

Guske u magli



Gospodo! Ovdje se već izredao priličan broj govornika. I, gle, svi su govorili (...) kao da ovo nije dvorana Hrvatskoga državnoga sabora.
I ne samo da se ni jedan govornik nije nimalo sjetio ni Hrvatske ni Hrvata, nego se svi govornici upravo natječu u tom da Hrvatsku izbrišu i poruše, da nas Hrvate najprije potisnu, a onda i pregaze. Ali najveća je pogreška i neoprostiv je grijeh u tom što se vidi da se svi ti govornici nisu u ratu ničemu naučili jer kao da ne vide naroda, kao da ne znaju za narod, pa zato svi govore baš protivno od onoga što naš narod hoće i treba.

(...) Vi znalice i hotice govorite neistinu da će naš narod propasti ili da će silno nastradati ako sada odmah navrat-nanos ne stvori centralističke (...) vlade.

Vi, dakle, naš narod plašite kao malu djecu i mislite da ćete tako narod pridobiti za svoju politiku. A to je sve zato jer je vama demokracija prazna riječ; jer vama ni u snu ne padne na um da se ravnate po smislu te riječi, koja znači da se narod ima najprije pitati u svakoj važnoj stvari, da se svi državni poslovi imadu voditi prema narodnoj volji i potrebi.

Budući da ste vi demokrati samo jezikom, samo izvana, onda je posve naravski da vi ne radite niti ustavno, to jest da ne marite ni za kakve zakone, uredbe i običaje, već tek provodite najsilovitiju svoju samovolju.

Vi ćete otići u B... . Vi ćete bez hrvatskoga naroda i protiv njegove volje proglasiti jedinstvenu (centralističku) državu i bez ikakvoga straha i srama vi ćete vladati na temelju starih austrijskih i madžarskih nevaljanih i nepravednih zakona i pomoću starih, pokornih i pokvarenih činovnika. A možda ćete vladati bez ikakvih zakona, samo silom i samovoljom.


Naš je hrvatski seljak a to je devet desetina hrvatskoga naroda u ratu postao potpun čovjek, a to znači da neće više nikomu služiti, nikomu robovati, ni tuđinu ni bratu, ni tuđoj ni svojoj državi, nego hoće da se u ovo veliko doba država uredi na slobodnom republikanskom i na pravednom, čovječanskom (socijalnom) temelju.
Sav naš narod, osobito naš narod hrvatski, hoće, želi, traži i zahtijeva da novu slobodu i novu pravicu osjeti svaki na sebi, u svom domu, u svom selu, u svojoj opčini, u svome kraju. Da to uistinu bude, morate, prvo, odmah maknuti sve stare siledžije i sve stare, nevaljale zakone i uredbe; drugo, morate samome narodu dati priliku da sam sobom upravlja i vlada. Ako mu vi te prilike ne date i toga prava ne priznate, narod će si tu priliku i to pravo dati sam bez vas i protiv vas.

Gospodo! Još nije prekasno! Ne srljajte kao guske u maglu!
Najstrašnija je stvar, najveći je grijeh i najveća politička pogreška svoj rođeni narod stavljati pred gotove činjenice, to jest voditi politiku po gospodskoj svojoj voljici, bez naroda i protiv naroda. Ako to ne vjerujete, dao bog svima poživjeti toliko to neće biti dugo da vidite kako će hrvatski narod u svojoj republikanskoj i čovječanskoj svijesti vas otpuhnuti baš u času kad ćete misliti da se narod smirio, a vi da ste ga dobro zajahali.

Živjela republika!
Živjela Hrvatska!

-- Ovo su dijelovi govora Stjepana Radića održanog na današnji dan 1918.
Kako bolno aktualno i nakon 91 godine.
Samo zamijeniti Jugu sa Eunijom. Čak je i glavni grad na B.
Pročitajte sve... nije odveć dugačko.

24.11.2009. u 20:37 • 1 KomentaraPrint#Share

subota, 21.11.2009.

Referendum

Po drugi puta u dva dana pišem post o referendumu protiv izdaje sporazuma sa Zlovenijom.
Ne morate skrolati niže. Nisam ga objavio. Nalazim se u konfliktu.
Cijeli smisao ovog bloga je potaknuti ljude na participaciju u politici. I sad kada se našla skupina građana koji žele izravno sudjelovati u kreiranju politke svoje zajednice, ja opet nisam zadovoljan.
Ljuti me filing koji me prati, vezan uz nekoliko zadnjih prosvjeda/inicijativa, a koji nije ništa drugo doli filing, i ovo sve pišem ponovo kako ne bi ispalo da ljude koji žele učiniti samo ono što smatraju da je najbolje optužujem za bilo što.
No kako bilo, od prosvjeda za stojedinicu 1996. godine ne pada mi na pamet neko masovno mobilizranje građana oko neke teme koje bi urodilo plodom.
Ispada da su prosvjedi tu da legitimiraju cijeli proces: Npr. protiv devastacije "cvjetnog trga" u Zagrebu:
Skupilo se nekoliko tisuća ljudi, galamilo se, bučilo, malo smo se prošetali špicom i to je to. Organizatori nisu željeli držati govore.... Greška.
Ljudi su si malo prosvjedovali, ispuhali, otišli doma, a Horvatinčić danas radi što hoće...
Referendum protiv NATO-a (ok, nije bio protiv, nego samo da se o ulasku odlučuje referendumom) također mi je bio krasan primjer kako izgubiti dobivenu bitku.
U veceu mog faksa, prije 15 godina pisalo je "Mir je previše važan da bi se prepustio političarima" dopisano "i politolozima" precrtano i dopisano "novinarima".
Teritorijalni integritet i suverenost ove zemlje je evidentno preozbiljna stvar da se prepusti političarima s rokom trajanja od četiri godine, ali isto vrijedi i za građanske inicijative koje ne bi smjele prokockati povijesno jedinstvenu priliku da se izbjegne katastrofa. Ovako će ekipa skupit' par tisuća potpisa, i jednostavno legitimirati izdaju; U povijesti će ostati dokumentirano: sporazum je prihvaćen, a protiv njega se pobunila nekolicina marginalaca i ekstremista.
Meni je potpuno jasno da je zakon o referendumu rađen tako da do njega nikada ne dođe, te da je ekipa u medijskoj blokadi, ali baš zato, baš zato da ne budu ukras kao žene na listama, kao "pošteni" Srbi, Hrvati, Albanci u vladama (redom) Hrvatske, Srbije ili SFRJ, pompozne blagdanske donacije monopolista i oligopolista... Baš zato ne bi trebali pokretati zakonske rokove bez da su sigurni u uspjeh. Ili barem da znaju sročiti pitanje kako spada.
450.000 potpisa je prokleto puno potpisa: 12 kandidata i njihova stranačka mašinerija je UKUPNO prikupila 523.500 potpisa. Dr. Hebrang je skupio rekordnih 140.000, što nije ni blizu. Zamislite koja bi to mobilizacija morala biti da se u samo 15 dana skupi više potpisa nego što je uspjela cijela organizirana oporba zajedno s političkim rekreativcima i avanturistima!
Zašto ići u unaprijed izgubljenu bitku, kojom se samo legitimira ono što se želi osporiti?
Grupa "More je kopno" na Fejsu ima oko 5.000 članova, što znači da bi u prosjeku svaki član morao skupiti 90 potpisa. Postavite si pitanje: Znate li 90 ljudi od kojih biste mogli dobiti potpis unutar 2 tjedna? Ja da zbrojim rodbinu, znance, prijatelje, kolege s posla, ne bih mogao se približiti ni trećini tog broja.

Za razliku od referenduma, bolje bi bilo tu energiju utrošiti na sudjelovanje u političkoj stranci:
- sa 450.000 glasova usporedivo s izborima 2007. godine nosite oko 18% glasova, što bi ovisno o rasporedu po izbornim jedinicama moglo biti dovoljno glasova da se postane treća stranka po jakosti u parlamentu!
Za isti trud, niste riješili jedno pitanje nego ste četiri godine nezaobilazni čimbenik pri donošenju svake odluke u ime ove zemlje. Cool, zar ne?

Do referenduma protiv izdaje sporazuma neće doći, i to je jasno svima, pa i organizatorima, ali neka to bude pouka svima: da biramo svoje bitke na način da izbjegavamo one koje ne možemo dobiti (Bandićeva maksima da je uspio u svemu za što se kandidirao), te da se za isti trud može dobiti puuuno više. Bogatiji za jedno iskustvo idemo dalje wink

21.11.2009. u 21:12 • 1 KomentaraPrint#Share

petak, 13.11.2009.

Gospođo Churchill, odjebite!

9. studenog bila je obljetnica smrti francuskog vojskovođe i političara Charlesa de Gaullea. Za one koji nisu čuli za njega, to bi trebao biti onaj lik koji se u reklami za citrojen dere "Oću žabu!".

Postoji stari američki vic:
Koliko treba Francuza da se obrani Francuska?
Ne zna se; još nisu pokušali.

Njegovi su korijeni u sramotnoj činjenici da je 1940. u samo šest tjedana od početka njemačkog napada cijela francuska vojska kapitulirala i predala se Nijemcima.

Cijela osim Charlesa de Gaullea i nekolicine časnika koji bježe u Englesku gdje dobivaju utočište i priliku da organiziraju pokret otpora.

De Gaulle je kažu bio prgav, vojničina, pa je ostalo zapisano da ga je supruga britanskog premijera Winstona Churchilla prekorila, da bi trebao više mrziti neprijatelje, nego što mrzi prijatelje. Izbjeglica de Gaulle, koji je u svojoj zemlji bio osuđen na smrt kao izdajica, u vrijeme kada je Francuska okupirana u cjelosti, a jedina su joj obrana bili ljudi poput likova iz Allo alloa, odgovara supruzi jedinog čovjeka na kontinentu koji mu može pomoći osloboditi svoju zemlju: "Francuska nema prijatelje, ima samo interese!".

Toliko o beskompromisnosti, predanosti istini, principijelnosti, samopoštovanju i služenju svojoj zemlji i narodu. Šezdesetak godina kasnije, u "slobodnoj i nezavisnoj" Hrvatskoj, pregovarači u Bruxelles odlaze sa vrhunaravnim stavom za bilo kakve pregovore: "Hrvatska nema alternative ulasku u EU, i mi ćemo učiniti sve da što prije uđemo u nju!".
Ako je de Gaulle u o takvoj situaciji dao odjeb Čerčilici, da li itko ima pravo uvlačiti se "prijateljima" u guzicu?

A mi smo stranci u vlastitoj zemlji zbog ljudskog šljama! Lipa naša silovana!

BTW: Znate zašto de Gaulle nikada nije posjetio Jugu? Tito nije htio da ih narod na ulicama dočekuje klicanjem:
"Tito i de Gaulle!"
(ponovite to 3x naglas, ako ne kužite) smijeh

13.11.2009. u 07:45 • 1 KomentaraPrint#Share

srijeda, 11.11.2009.

xkcd: Locke and Demosthenes


Dear Peter Wiggin: This letter is to inform you that you have received enough upvotes on your reddit comments to become president of the world. Please be at the UN tomorrow at 8:00 sharp.

11.11.2009. u 22:02 • 2 KomentaraPrint#Share

ponedjeljak, 09.11.2009.

Ne bojte se!


Preuzeto sa sajta hr.opusdei.org.
Svjestan sam da je popularno da je Crkva nepopularna, ali pročitajte ovaj tekst čak i ako ne držite mnogo do nje, i zamijenite ono što je Ivanu Pavlu II. bilo sveto, onim što je vama "sveto".
Pojednostavljeno i laički rečeno:


Hoću reći uz jako malo apstrakcije sljedeći tekst se uklapa u ono što vam želim poručiti a vezano je uz važnost osobnog angažmana u društvu i politici, kao i osobne odgovornosti za odsutnost istog.
Poticaja nam uvijek treba, pogotovo kada treba ići protiv struje. Kasnije ću se sigurno vraćati na ovaj tekst.

Ne bojte se!
Prije 27 godina kardinal Karol Wojtyla je bio izabran za Papu.
Njegove prve riječi su bili „Ne bojte se“

16 listopada 2005
NE BOJTE SE BITI MLADI!

Ne bojte se vaše mladosti, ni vaše duboke želje da osjetite radost, istinu, ljepotu i trajnu ljubav. Ponekad se kaže da se društvo boji ove snažne želje mladih te da ih se i vi sami bojite. Ne bojte se! Kada vas gledam, mladosti, osjećam veliku utjehu i zahvalnost.
Budućnost sljedećeg stoljeća je u vašim rukama. Mir koji dolazi u vašim je rukama.Trebate biti osobe duboke vjere u čovjeka i duboke vjere u veličinu čovjekova poziva.
XVIII. GMG

NE BOJTE SE ISTINE!

Neki su od vas možda u kušnji da pobjegnu od odgovornosti: u iluzije svijeta, alkohola ili droge, u bijeg senzualnih odnosa, bez napora za ulaskom u brak i osnivanjem obitelji, u ravnodušnost, cinizam i na kraju u nasilje. Čuvajte se zamki svijeta koji želi skrenuti vašu snažnu i energičnu potragu za radošću i smislom života. Ali ne bježite od traženja istinitih odgovora na pitanja koja se stavljaju ispred vas. Ne bojte se!

NE BOJTE SE NAVJEŠTATI EVANĐELJE!

Ne bojte se hodati ulicama i javnim mjestima kao što su to činili i prvi apostoli koji su propovijedali Krista i Radosnu Vijest spasenja po gradskim trgovima, velikim centrima, selima. Nije vrijeme stidjeti se Evanđelja. Došlo je vrijeme propovijedati ga s krovova. Ne plašite se prekinuti s lagodnim načinima života s ciljem da odbacite nevjericu i da je moguće upoznati Krista u suvremenom velegradu.
Vi ste ti koji trebaju ići “na raskrižja putova” i pozvati sve koje susretnete na gozbu koju je Bog pripremio svom narodu. Krist su potrebni radnici spremni za rad u njegovom vinogradu. Mladi katolici diljem svijeta, nemojte ga iznevjeriti. U vašim rukama nosite Križ Kristov. Na vašim usnama riječi Života. U vašim srcima sigurnost Gospodinovog spasenja.
Denver,15.18.93.

NE BOJTE SE BITI SVETI!

Čvrsto ustrajte uz Krista kako bi on ostao u vama! Ne dozvolite da se u vašim srcima ugasi svjetlo svetosti! Ne bojte se težiti svetosti! Ne bojte se biti sveti! Od stoljeća koje ide svome kraju i novog tisućljeća učinite da bude vrijeme svetih ljudi!
Beatifikacija Blaženi King, 16.07.99.

Svetost-božanski projekt za svakog krštenika- s Kristom postaje ostvariva..
Isus hoda s vama, obnavlja vam srce i učvršćuje vas snagom svoga Duha.
XV.GMG

NE BOJTE SE ODGOVORITI SVOM POZIVU!

Ne bojte se neprekidno vraćati Kristu, izvoru Života…Očitujući svoju vjernost, Isus okreće svoje lice k vama i poziva vas da od svog života učinite nešto dobro, oplođujući talente koje vam je ponudio, za službu crkvi i vašoj braći, kao i za izgradnju solidarnijeg društva, pravednijeg i mirotvornijeg.
Krist vas poziva da ponovo stavite svoju nadu u njega i da ga slijedite na putu braka, svećeništva ili posvećenog života. U tišini vašeg srca, ne bojte se slušati što vam Gospodin govori!
Rouen, 14-04.2000.

Isus kaže svakom od vas: “Dođi i slijedi me”! Ne bojte se odgovoriti ovom pozivu jer on je vaša snaga.
Sveta zemlja, 24.03.2000.

NE BOJTE SE BUDUĆNOSTI!

Samo u Kristu možete vjerovati u bolje sutra iako ga trenutno ne vidite oko sebe.
Možete Gospodinu povjeriti budućnost i na taj način nadići obeshrabrenost pred veličinom zadatka i cijenom koju je potrebno platiti. Razočaranim učenicima na putu u Emaus Gospodin kaže: “Nije li trebalo da Krist podnese sve ove patnje i tako uđe u svoju slavu?”. Gospodin ove iste riječi upućuje svakom od nas. Stoga, ne bojte se staviti svoj život u službu mira i pravde jer znate da je Gospodin s vama na svim vašim životnim putovima.
XVIII: GMG

NE BOJTE SE PATNJE I SMRTI!

Obzirom da je Križ Krstov znak ljubavi i spasenja, ne treba nas iznenaditi da svaka istinska ljubav traži žrtvu. Ne bojte se onda kada ljubav postane zahtjevna. Ne bojte se kada ljubav bude tražila žrtvu. Ne bojte se Križa Kristova. Križ je drvo Života. Izvor je svake radosti i svakog mira. Bijaše to jedini način da Isus stigne do uskrsnuća i pobjede. Jedini je to nama način da sudjelujemo u njegovom životu, sada i zauvijek.
Auckland, 22.11.86.

Sigurno je da poruku Križa nije lako razumjeti u naše doba u kojem materijalna dobra i lagodnost života predstavljaju najbitnije vrijednosti. Ali vi, mladi, ne bojte se naviještati, u svim okolnostima Evanđelje Križa! Ne bojte se ići protiv struje!
04.04.2004.


09.11.2009. u 07:27 • 1 KomentaraPrint#Share

četvrtak, 05.11.2009.

"Ogađivanje" moći

Naomi Klein je jednom napisala da se od državne birokacije očekuje da bude neučkinkovita. Čekanje u redu u nekom državnom uredu je normalno. Čekanje u redu u nekoj privatnoj kompaniji je nedopustivo i izaziva burne reakcije.
Ako to podignemo na višu razinu, ispada da se od političara očekuje da budu pokvareni, korumpirani, bahati i sve samo ne službenici svojih građana. No kada neka druga profesija pogriješi, recimo, kirurg, vozač vlaka, vojni pilot, vatrogasac, novinar, blagajnica, vodoinstalater, već smo na stražnjim nogama, tražimo šefa, svađamo se, želimo ono što smo platili.
Ako u svojem revoltu odete korak dalje, i svoj slučaj iznesete u medijima, javit će se strukovna udruga ili sindikat, koji će najčešće ili braniti svog čovjeka/ženu tvrdeći kako se radi o profesionalnoj i stručnoj osobi, ili će se (ipak rjeđe) javno distancirati od te osobe ako procjene da im je to u interesu. Tako se nameće pitanje, ako svaka profesija na ovaj ili onaj način štiti svoje dostojanstvo, brani svoje pripadnike (pa koliko god to ponekad bilo neobranjivo) zašto se jedino političari ne trude (osim jednom u četiri godine) dokazati kako nisu nepošteni, kako nisu lažljivi prevrtljivci, kako nisu korumpirani, kako zaista rade na dobrobit naroda?

Najjednostavniji odgovor je ujedno i istinit - tako im odgovara. Da, tako je! Političari zapravo žele da mi mislimo da su nepošteni gadovi, da su svi oni isti, da im je novac u srcima kako bi nam ogadili politiku i participiranje u njoj!

Mile lijepo kaže:
Kaže stari: "što vam fali su bar neki ideali, ili netko da vas tlači; da niste samo potrošači".
Tlačit' nas ne smiju jer onda prestanemo biti potrošači (pušači njihovi laži), dobivamo neke čudne ideale i postajemo aktivni. A tko im ne odgovara.


Pretjerujem?
Dozvolite da pokušam obrazložiti. Prvo motiv -- što bi pokvareni političari dobili slabom participacijom građana u politici? Narodna poslovica kaže da je najslađe zabranjeno voće. Stoljeća političke borbe pokazala su da što su vladari više branili participaciju, to su je pučani više tražili. Paradoksalno, sada kada nominalno svatko od nas uz iste uvijete može biti biran na bilo koju funkciju u društvu, isti su ljudi godinama ili pak generacijama na vlasti, a aktivno i pasivno biračko pravo izgodine u godinu se sve manje konzumiraju. To odgovara elitama, koje se ne mijenjaju, već izmjenjuju, i u najgorem slučaju, sljedeće četiri godine naći će se u oporbi, prije no što opet zasjednu na vlast.
Dalje, kontinuitet "ogađivanja". Ne bih znao gdje to počinje, ali zasigurno je od pradavnih vremena tako, da će "pošten čovjek" doveden pred lažni izbor: biti tlačitelj ili tlačeni uglavnom odabrati ovo drugo jer je to pošteno. Od kad je umjetnosti, siromasi su uvijek pošteni, bogati su uvijek pošteni. Kako se središte moći micalo, ono je u popularnim medijima svog vremena bilo prikazivano kao ogavno. Primjerice svećenstvo u srednjem vijeku, imalo je moć, kod Boccacia je raspojasano, licemjerno i pohlepno, kod Bruegela groteskno, proždrljivo... Nitko pošten neće poželjeti biti klerik.



U industrijsko vrijeme, bogataši izrabljuju sirotinju, osili su se, pomiču granice dobrog ukusa... Nitko se pošten nije obogatio! Bankari su zamijenili industrijalce. Oni su svi pokvareni, masoni, iluminati, dio svjetske zavjere... Nitko pošten neće moći biti bankar. Političari su samo jedni u nizu skupina koje imaju veliku moć a koja nam se sustavno "ogađuje" kako nebismo poželji biti jedni od njih. Hoćete još jednostavnije? Glumci, popularni glazbenici, sportaši, selebovi... I oni su na neki način elita koja ima moć. I oni se drogiraju, orgijaju svaki sa svakim, od objesti ne znaju što će, para imaju za pet života... Jednostavno ti se gade. Ja ću radije pošteno raditi od osam do pet nego da uopće pokušam biti jedan od njih.

I baš tako igramo njihovu igru. A rješenje je tako jednostavno. Vratimo dostojanstvo politici tako što ćemo se mi obični, uglavnom pošteni i ne nužno savršeni građani uključiti u stranke, a kroz njih u vlast i raditi pošteno taj posao, kao što smo radili bilo koji drugi od kojeg smo živjeli.
Kako kaže forwarduša: Budi promjena koju želiš vidjeti u svijetu. Budi ti pošteni političar koji služi narodu a ne stranci, jer ako to nećeš biti ti kojemu je do toga stalo; koji je prepoznao važnost toga, tko će?
Drevna mudrost nas uči da i put od tisuću milja počinje prvim korakom, no svi mi znamo da takav put počinje puknutom gumom, ili zaboravljenom putovnicom. Anti-političari su naša puknuta guma i naša zaboravljena putovnica. Nema razloga da ne zamjenimo gumu, vratimo se po putovnicu i krenemo iznova pravim putem.

05.11.2009. u 01:20 • 1 KomentaraPrint#Share

nedjelja, 01.11.2009.

Posuđeni post

Na Mišakovom blogu objavljen je super komentar nekog tko se nazvao Overunity. Dugačak je, ali ga vrijedi pročitati.

Overunity Says:
listopad 28th, 2009 at 21:31

Šokre,kad bi svi tak razmišljali,na Zemlji bi bio raj..ali se uvijek pojave Amerikanci koji sve sj…sa svojim lažnim glasinima o krizi na burzi!
Ako se drvo sruši u šumi,a nitko to ne čuje,da li se to zapravo dogodilo???
Ako ti netko kaže da će sutra padat kiša,a vjeruješ mu,onda ćeš ti mislit da će padat kiša…
Najgore je ne znati,zato je bitna edukacija,ali opet j.. edukaciju koju kontroliraju kapitalisti..a posebno j… politiku koju kontroliraju kapitalisti!

Vozač kamiona iz Slovenije je negdje na TV-u rekao kako radi dnevno po 16-18 sati za golu plaču, bez plaćenih prekovremenih sati, bez plaćenog toplog obroka.Kad bi se pobunio,kaže,to njegov gazda jedva čeka, jer bi ga poslao na burzu i uzeo Rumunja koji bi mu vozio u pola cijene, ali gazda istovremeno priča kako je u EU super, jer svaki mjesec kupi novi kamion. Bugarin (poslovni partner) priča kako je Bugarska živjela od izvoza voća i povrća, a sada sve uvoze iz EU, dok se država sve više zadužuje. Mađari pričaju kako su postali najamni radnici u (do jučer svojim) vinogradima, jer su ih Francuzi najprije uništili s niskim (dampinškim) cijenama, da bi, kada Mađari nisu više mogli vračati banci kredite, od banaka kupili za sitan novac gotovo sve vinograde. Tako se sada najpoznatiji Mađarski vinogradi (Tokajac) nalaze u vlasništvu Engleza. U Češkoj je EU prisilila vlasnike šećerana da zatvore tvornice, dok su radnici završili na burzi, a sve zato jer EU ima previše šećera, a previše šećera ima zato jer ga EU uvozi iz Kube i na njemu je puno veća zarada. Njemačka je zbog prekoračenja kvote dozvoljenog zagađivanja, prema sporazumu iz Kijota, veliki dio prljave industrije prebacila u Češku. Jedini čovjek koji je zbrojio dva i dva je predsjednik Klaus koji tvrdi da je ulazak Republike Češke u EU čisti promašaj i u znak protesta ne dozvoli da se zastava EU izvjesi na njegovu rezidenciju.
Prošle godine u veljači sam jedne nedjelje u vijestima na radiju u osam sati čuo u špici krajnje uznemirujuću vijest U Mađarskoj građani nezadovoljni EU izišli na ulice, krenuli prema parlamentu, policija napravila barikade, očekuje se ono najgore.Uključio sam radio da čujem vijesti, međutim Mađarska se nije više spominjala. Navečer sam s nestrpljenjem čekao dnevnik na TV, o spomenutom događaju ni riječi. Znači da je saborska komisija za informiranje već reagirala. Nakon par dana stjecajem okolnosti sreo sam se s nekim Mađarima pa sam upitao što je to bilo. Najprije nisu shvaćali na što mislim, a kada sam im objasnio što je bilo na vijestima, odmahnuli su rukom i rekli ‘Ma kod nas su stalno neke demonstracije protiv EU’. E pa sada se pitam gdje je demokracija, gdje je sloboda štampe, kojom se toliko busamo u prsa. Tvrdim da je to zato jer bi protiv EU bilo ne 50% građana RH, već 90% da ovakve vijesti prikažu na našoj televiziji. Bojim se da na kraju građani neće niti glasovati o ulasku u EU, već će do tog vremena Sabor promijeniti Ustav, pa će Sabor mjesto nas donijeti najbolje rješenje, a to je ulazak u EU, jer znaju da su im izgledi da narod glasa za EU veoma mali. Tako je bilo u Nizozemskoj i Sloveniji, kada su kroz ispitivanje javnog mijenja shvatili da će narod biti protiv ulaska u EU. Kada se puk pobunio što se nije izišlo na referendum, odgovor je bio Vi ste glasali za našu stranku, koja je u svom programu imala ulazak u EU i mi sada samo izvršavamo ono što smo vam u predizbornoj kampanji obečavali.
Nadalje, zašto Ustav EU nije prošao u Francuskoj i Nizozemskoj, zašto su pribjegli Lisabonskom sporazumu, zašto Lisabonski sporazum prihvaćaju parlamenti, zašto ga ne dadu na referendum? Zato jer bi prošli kao u Irskoj, a u Irskoj znamo nisu prošli.
Da li su naši političari svjesni toga što čine ovom narodu? Da li su svjesni toga da će ulaskom u EU u vrlo kratkom roku sva dobra preči u vlasništvo Bjelosvjetske mafije i da će naš narod biti najamna radna snaga, bolje rečeno robovi. Oni nisu svjesni da kada vlasnik plati porez na dobit, ostatak dobiti završava van granica RH, dok ako je vlasnik Hrvat ta dobit se opet investira u RH. Znam dobro o čemu pričam, jer sam donedavno radio u stranoj tvrtci i znam koliko novca je svake godine vlasnik odnosio iz RH. Što je to potaklo sve naše stranke da u svojim programima gotovo svi (osim nekih malih stranaka) imaju ulazak u EU. Kao jedini logični odgovor nameće mi se misao da su kupljeni, jer bogatoj EU (s velikim osjećajem za pronalaženje zlatnog rudnika) nije problem podijeliti našim političarima stotinjak milijuna eura da bi ovi napravili sve što se od njih traži. Njima investirati taj novac je kao meni dati prosjaku 5 kuna. Zar nitko ne vidi da su vodeće članice EU (Engleska, Francuska, Nizozemska, Portugal, Španija i Njemačka), sve od reda bile kolonijalne sile, da su kolonije osvojili ratom, da su u tim ratovima poubijali milijune ljudi i opljačkali sve što se opljačkati moglo. Ali sve što su oružjem dobili, oružjem su i izgubili. Sada imaju muzeje pune umjetnina, zlata, bjelokosti i dragulja ali imaju i izdajnike (one koji su za njih ratovali u vlastitoj domovini protiv vlastitog naroda), koji su im sada problem (U Francuskoj: Marokanci, Tunižani, Alžirci, Mauri i.t.d., London ima preko 50% obojenog stanovništva, a da ne pričamo o tome na što liči Nizozemska) i izvor su kriminala. Sada imaju i jedno veliko iskustvo, pa su poučeni Aljaskom, koju su SAD kupile od Ruskoga cara došle do zaključka: što se otme oružjem, oružjem se može vratiti, ali što se kupi, može se samo kupnjom vratiti, pa su sada krenuli osvojiti svijet na novi način: globalizacijom.
Pročitajte malu plavu knjižicu EU-am koja se zove Ustav EU-aukojoj sve piše…

I sada su te zemlje lansirale priču o globalizaciji. Što se to krije iza globalizacije? Globalizacija je kolonizacija bez ispaljenog metka.

I mi nasjedamo tim hohštaperima, koji nas uče što je to demokracija, što je dobro, a što je zlo, a do jučer su sijali smrt širom svijeta. Istrijebili su cijele civilizacije. Najveći demokrati na ovome svijetu SAD donedavno su imali robove, a do jučer se nisu vozili u istim autobusima sa crncima, dok je Dubrovačka republika 1642 godine donijela zakon o ukidanju ropstva, dakle u vrijeme kada je Sjeverna Amerika još bila engleska kolonija i nije postojala kao država (SAD su oformljene kao država 1776 godine). I sada im je taktika da žrtvu najprije bace na koljena (najčešće kroz financijska zaduženja), a onda dolaze s kovčezima novca, odvjetnicima i ugovorima, pa sve vrijedno kroz kratko vrijeme promijeni vlasnika, naravno za sitan novac, jer i kralj u pustinji, kada umire od žeđi, daje kraljevstvo za kap vode.
Ja jesam za EU, ali ne EU s ovakvom politikom, politikom koju vode kapitalisti, a ne političari. Kakva je to politika kada su kapitalisti zbog svoje gramzljivosti, pohlepe i nepresušne želje za što većim bogatstvom svoj kapital radi veće zarade prebacili u Kinu (gdje radnik radi za 1 $ dnevno), a radnike uz čiju pomoć su stekli taj isti kapital šalju na burzu, da bi robu proizvedenu u njihovim tvornicama u Kini, dopremili u EU i da je prodaju svojim dojučerašnjim radnicima, koji sada žive od socijalne pomoći.
Tako su do sada uništili tekstilnu industriju u EU, obućarsku industriju, načeli drvno prerađivačku industriju, automobilsku industriju i.t.d. Tvrdim da ovakva politika EU nije dobra, da se bazira samo na kapitalu, a za čovjeka više nitko ne brine. Sada više nije dovoljno raditi radnim danom što bi rekli Zagorci od ve do ve, već je potrebno raditi i subotom i nedjeljom, ali to samo kod nas, dok ti isti centri u svojim matičnim državama nedjeljom ne rade (Austrija i Njemačka). No, ta politika je politika rezanje grane na kojoj sjede i kada 50% radnika u EU završi na burzi, a druga polovica više ne bude mogla plaćati socijalu radnicima na burzi, ponovo će poteći krv potocima. Da li će se to krvoproliće zvati Oktobarska ili Francuska revolucija nije bitno ali to je s ovakvom politikom EU neminovno.
Bogataše u EU kod nas najviše zanima Slavonska ravnica, izvori pitke vode i naša obala zajedno sa otocima. Industrija ih ne zanima, to imaju kod sebe u Koreji, Kini, Vijetnamu, Turskoj i Indiji. Njih naša industrija koja im konkurira smeta. Nju treba uništiti. Pogledajte samo kakav pritisak rade na našu vladu u vezi brodogradilišta. Naša brodogradilišta im smetaju jer konkuriraju Korejskim, koja su u njihovom vlasništvu. To opravdavaju slobodnim tržištem i zaštitom tržišnog natjecanja. Kad smo već kod slobodnog tržišta da kažem i to da je njihova teorija da sve što nije profitabilno, dakle što ne može na tržištu opstati, treba propasti. Ali to pravilo važi samo za neke, iako tvrde da smo svi jednaki (sve svinje su jednake samo su neke jednakije, Ornel), pa pitam se zašto onda sada u ovoj krizi nisu pustili da propadnu sve banke u EU i SAD-u, jer su po toj logici trebale propasti, zašto su automobilskoj industriji dali financijsku injekciju, zašto je samo Amerika, da spasi svoje gospodarstvo žrtvovala preko tisučupetsto milijardi USD. Zar mi dotacijama ne spašavamo svoje gospodarstvo? Zar nije bolje da im pomognemo sa dva tri milijuna USD, nego da ti radnici završe na burzi, gdje će koštati proračun desetak puta više.
Dakle mi sve slijepo vjerujemo tim bjelosvjetskim lažovima. Možda ćete reći da sam pregrub u iznošenju svojih ocjena. Ne nisam pregrub, ja sam očajan, mogu ovo pismo poslati i u novine ali one ga neće objaviti, jer su sve novine nadzirane. Pokušao sam na internetu kritizirati EU, nakon tri dana moje računalo je na internetu zblokirano i moji komentari više nisu izlazili.
Goebbels, Hitlerov šef propagande je za ove današnje managere propagande bio dječji vrtić. Ovi danas su učenici Američkog agresivnog marketinga rođenog u potrošačkom društvu (Marketing, što je to ustvari? Jedna definicija kaže da je potrošačko društvo izgradilo marketing, koji je sposoban čovjeka uvjeriti da kupi nešto što mu ne treba, za novac koji nema-karticu). To pak znači da čovjeka treba nagovoriti da se što više zaduži, jer je onda s njime lakše vladati. Ako čovjek nikome ništa ne duguje, tada si može puno toga dopustiti, ali ako duguje, za auto, za kuću ili stan, dovoljno mu je priprijetiti otkazom i čovjek šuti jer ako ostane bez posla ostat će bez svega, a nitko ne želi ostati bez egzistencije i dobara koje je stjecao mukotrpnim radom, pogotovo kada iza sebe ima obitelj, koja je svakom radniku svetinja.
Koliko su lažljivi, sjetit ćete se i sami, kada Vas podsjetim na obećanja stranih banaka. Dok nisu imali pristup u RH, onda su nas uvjeravali, da ako im otvorimo vrata, da ćemo imati kamatu, istu kao i u njihovim matičnim državama (kod njih je sada kamata 3%, a kod nas 13%), kada su ušli obećavali su tvrtkama, koje pređu k njima iz tadašnjeg SDK, da će im platni promet raditi besplatno. No naše tvrtke na to nisu nasjedale, pa su oda dr. Šošić i dr. Đodan javno popljuvali SDK, nazvavši SDK komunističkim nostrodontom, koji treba ukinuti, (jer takvo što ne postoji nigdje u svijetu), a poslovne subjekte prebaciti u poslovne banke. Napokon su donijeli zakon koji je tvrtke prisilio da račune i novac prebace u poslovne banke, ali tog časa više nijednoj banci nije palo na pamet održati obećanje o besplatnom platnom prometu, štoviše cijena platnog prometa je poskupjela otprilike pet puta. U tim istim bankama danas možete dobiti kredit za auto, kamion ili bilo što drugo proizvedeno na zapadu u roku par sati do par dana, dok za recimo farmu krava kredit će naš seljak ganjati par godina.
Naša vlast je po meni učinila najveći propust 1992. godine, kada je u pred pristupnim ugovorima s EU potpisala da će otvoriti naše tržište Evropskim proizvodima i da će prodati banke. Tim potezom smo uništili domaću industriju, poljoprivredu i tržište novca ili rečeno šahovskom terminologijom, poklonili smo protivniku kraljicu i topove. Da nastavim sa šahovskom terminologijom: naša vlada igra šah s EU, a ima znanje početnika, koji zna samo kako se vuku figure, dok protivnik zna desetak poteza unaprijed i unaprijed zna gdje će nas navući na tanki led i matirati, odnosno postići sve ono što su naumili. Za ulazak u EU najprije su nam uvjetovali suradnju sa Haškim sudom. Zatim smo morali izručiti generala Gotovinu, pa smo morali prihvatiti ZERP, sada ćemo morati dati Slovencima 90% onoga što traže i tako malo po malo, najednom ćemo se naći na koljenima bez hlača. Ako se samo malo suprotstavimo izvući će asa iz rukava, a to je da će preko noći zatražiti povrat svih dugova, a to je ovoga časa oko 50 milijardi USD. I što mislite što nas onda čeka? Čeka nas jedino moguće, a to je uvođenje maksimalnih poreza na sve moguće i nemoguće, od poreza na rogatu stoku za seljake, porez na višak stambenog prostora, porez na vikendice, aute (neke od njih već imamo ali će sada biti nekoliko puta veći), porez na porez i do čega će to dovesti? Dovest će do drastičnog pada cijena nekretnina i do općeg kolapsa u zdravstvu, školstvu i trgovini.
I sada je jasno zašto EU inzistira na brzom sređivanju gruntovnice i zemljišnih knjiga.
Prošle godine, naš premijer je rekao da je Hrvatska jedna velika obitelj, s čime se ja u potpunosti slažem, samo se pitam da li je u njegovu malu obitelj dolazila policija i centar za socijalni rad raditi reda ili je taj red radio sam, pa se pitam zašto mu u velikoj obitelji EU treba raditi reda? Nadalje, mnogi besplatni programi EU su izmišljeni za to da pripreme teren za dan D. Npr. program po kojem emisari EU uče naše lumene, kako gospodariti društvenom imovinom, a za to im trebamo dati popis društvene imovine s procjenom vrijednosti. Da li Vam to što govori?
Prije točno 100 godina 1909. godine A.G. Matoš je napisao Jer Hrvatsku mi moju objesiše,/ Ko lopova, dok njeno ime briše/ Za volju ne znam kome, žbir uzama. Da je Matoš kojim slučajem danas živ vjerojatno bi napisao Jer Hrvatsku mi moju raščerupaše, strancima je prodadoše, na križ je ko Isusa raspeše da djeci svojoj budućnost u blagostanju osiguraše O jeziku da i ne govorimo. U našem svakodnevnom govoru koristimo više engleskih riječi, nego što Srbi imaju u svom jeziku turcizma, iako su Srbi bili pod Turcima 500 godina. U Hrvatskom saboru je nakon dugotrajne borbe prvi puta održan govor na Hrvatskom jeziku (ako sam dobro zapamtio) 1830 godine. Čini mi se da ćemo kroz par godina u saboru poslije latinskog, talijanskog, njemačkog i mađarskog progovoriti engleski
Mogao bih se ovako jadati u nedogled i trošiti Vaše dragocjeno vrijeme.
Možda ćete se pitati zašto pišem ovo. Pa zato što su pred nama izbori i da razmislite, gdje smo, kuda idemo s ovakvom politikom (iako su mnogi ugovori potpisani i morat će ih poštivati svatko, tko dođe navlast) i gdje ćemo završiti. Iziđite u svakom slučaju na izbore. Glasujte prema svojoj savjesti, a ne onako kako Vam poručuju s jambo plakata, jer sutra će nam s pravom reći da imamo vlast kakvu zavređujemo, jer ćemo tu vlast sami izabrati svojim glasom. Prije nekoliko godina Turska je napravila veliki zaokret u politici, samo zato što je narodu dojadila politika najvećih, koji su se smjenjivali na vlasti, a u biti za narod je uvijek ostajalo sve isto. Dolaskom na vlast malih stranaka Turska je napravila veliki skok.
Nadam se da i mi želimo da živimo bolje, da imamo bolje zdravstvo, besplatno školstvo, da nam umirovljenici ne kopaju po kantama za smeće, da jednom riječju živimo bolje, jer sada živimo gore nego prije 70 godina. Možda ćete se ovoj posljednjoj rečenici nasmijati i reći Tko je prije 70 godina vozio auto? ali da bi napravili pravu usporedbu budite svjesni da je u ono vrijeme prosječni muškarac imao završena četiri razreda osnovne škole (danas srednju školu), da je u to vrijeme radio samo muž, dok je supruga u podstanarskom stanu odgajala 6-7 djece. Kako su živjeli? Jadno. Preko tjedna su jeli krumpir, grah, tijesto, a jedino nedjeljom su jeli malo mesa. No preživjeli su s jednom radničkom plaćom, bez dječjeg dodatka, bez socijalne pomoći, bez karitasa. Pitam Vas da li bi danas jedan radnik, koji radi negdje u tvornici za 3.000 kn., kojemu supruga ne radi, koji bi imao sedmero djece i koji bi bio podstanar mogao preživjeti s tim prihodom? Dok plati stan i režije ostalo bi im za preživjeti 5,55 kn.Dnevno po članu obitelji s time da s tim novcem moraju platiti hranu, izlaske, oblačenje, higijenu i.t.d. Mislim da s tim novcem ne bi preživio ni najbolji iluzionist David Coperfield. Standard o kojem danas pričamo je umjetni. U prvom redu jer se temelji na kreditima, a u drugom redu zato što danas u 95% slučajeva rade i supruge, a prosječna obitelj ima jedno ili dvoje djece.
Piše Overunity na Mišakovom blogu.

01.11.2009. u 07:36 • 3 KomentaraPrint#Share

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.

< studeni, 2009 >
P U S Č P S N
            1
2 3 4 5 6 7 8
9 10 11 12 13 14 15
16 17 18 19 20 21 22
23 24 25 26 27 28 29
30            

Kolovoz 2012 (1)
Ožujak 2012 (1)
Lipanj 2011 (2)
Svibanj 2011 (1)
Ožujak 2011 (1)
Veljača 2011 (3)
Studeni 2010 (1)
Rujan 2010 (2)
Kolovoz 2010 (2)
Srpanj 2010 (21)
Lipanj 2010 (10)
Travanj 2010 (2)
Veljača 2010 (1)
Siječanj 2010 (5)
Prosinac 2009 (2)
Studeni 2009 (7)
Rujan 2009 (3)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv


Komentari da/ne?

Opis bloga

Terapijsko pisanje o smislu života i budućnosti svijeta.

Vaši komentari me nadahnjuju! Raspalite!

Imam novi RSS feed!

Odabrani postovi

Moji




Posuđeni

Linkovi

Sex, politika i gospodarstvo
vrijedi pročitati

Nova politika
Blog na kojem ekipa re-posta svoje tekstove o politici

Spasimo Hrvatsku
Još jedan lik koji pisanjem bloga želi promijeniti svijet

Blog.hr
Blog servis

Poruka muriji i špijunima: For the record: nisam povezan ni s jednim od navedenih sajtova!

Müsli

Kaže stari: "što vam fali su bar neki ideali, ili netko da vas tlači; da niste samo potrošači".

Zemlja je predivna, a mi ni gladni ni siti

Mi samo živimo iz dana u dan, svaki san davno nestao je izbrisan.

A mi smo stranci u vlastitoj zemlji zbog ljudskog šljama,
Lipa naša silovana!


Ne bojte se biti sveti!

Diže se Ježić , oči mu sjaje,
gostima čudnim odgovor daje:
- Ma kakav bio moj rodni prag,
on mi je ipak mio i drag.
Prost je i skroman, ali je moj,
tu sam slobodan i gazda svoj.
Vrijedan sam, radim bavim se lovom
i mirno živim pod svojim krovom.
To samo hulje, nosi ih vrag,
za ručak daju svoj rodni prag!
Zbog toga samo, lude vas troje
čestite kuće nemate svoje.
Živite, čujem, od skitnje, pljačke
i svršit ćete – naopačke!


Otpilili su grane na kojima su sjedili
Iznemogli od vike
Kako se moglo piliti brže, i padali
S treskom u dubinu, a oni koji ih gledahu
tresli su glavama pileći i pilili dalje.


"I will tell His Majesty what a king is. A king does not abide within his tent while his men bleed and die upon the field. A king does not dine while his men go hungry, nor sleep when they stand at watch upon the wall. A king does not command his men's loyalty through fear nor purchase it with gold; he earns their love by the sweat of his own back and the pains he endures for their sake. That which comprises the harshest burden, a king lifts first and sets down last. A king does not require service of those he leads but provides it to them. He serves them, not they him."

Tko želi nešto učiniti, nađe način. Tko nešto ne želi učiniti, nađe ispriku.



Free Hosting
Koristim

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se