Name Required

utorak, 24.11.2009.

Guske u magli

Gospodo! Ovdje se veæ izredao prilièan broj govornika. I, gle, svi su govorili (...) kao da ovo nije dvorana Hrvatskoga državnoga sabora.
I ne samo da se ni jedan govornik nije nimalo sjetio ni Hrvatske ni Hrvata, nego se svi govornici upravo natjeèu u tom da Hrvatsku izbrišu i poruše, da nas Hrvate najprije potisnu, a onda i pregaze. Ali najveæa je pogreška i neoprostiv je grijeh u tom što se vidi da se svi ti govornici nisu u ratu nièemu nauèili jer kao da ne vide naroda, kao da ne znaju za narod, pa zato svi govore baš protivno od onoga što naš narod hoæe i treba.

(...) Vi znalice i hotice govorite neistinu da æe naš narod propasti ili da æe silno nastradati ako sada odmah navrat-nanos ne stvori centralistièke (...) vlade.

Vi, dakle, naš narod plašite kao malu djecu i mislite da æete tako narod pridobiti za svoju politiku. A to je sve zato jer je vama demokracija prazna rijeè; jer vama ni u snu ne padne na um da se ravnate po smislu te rijeèi, koja znaèi da se narod ima najprije pitati u svakoj važnoj stvari, da se svi državni poslovi imadu voditi prema narodnoj volji i potrebi.

Buduæi da ste vi demokrati samo jezikom, samo izvana, onda je posve naravski da vi ne radite niti ustavno, to jest da ne marite ni za kakve zakone, uredbe i obièaje, veæ tek provodite najsilovitiju svoju samovolju.

Vi æete otiæi u B... . Vi æete bez hrvatskoga naroda i protiv njegove volje proglasiti jedinstvenu (centralistièku) državu i bez ikakvoga straha i srama vi æete vladati na temelju starih austrijskih i madžarskih nevaljanih i nepravednih zakona i pomoæu starih, pokornih i pokvarenih èinovnika. A možda æete vladati bez ikakvih zakona, samo silom i samovoljom.


Naš je hrvatski seljak a to je devet desetina hrvatskoga naroda u ratu postao potpun èovjek, a to znaèi da neæe više nikomu služiti, nikomu robovati, ni tuðinu ni bratu, ni tuðoj ni svojoj državi, nego hoæe da se u ovo veliko doba država uredi na slobodnom republikanskom i na pravednom, èovjeèanskom (socijalnom) temelju.
Sav naš narod, osobito naš narod hrvatski, hoæe, želi, traži i zahtijeva da novu slobodu i novu pravicu osjeti svaki na sebi, u svom domu, u svom selu, u svojoj opèini, u svome kraju. Da to uistinu bude, morate, prvo, odmah maknuti sve stare siledžije i sve stare, nevaljale zakone i uredbe; drugo, morate samome narodu dati priliku da sam sobom upravlja i vlada. Ako mu vi te prilike ne date i toga prava ne priznate, narod æe si tu priliku i to pravo dati sam bez vas i protiv vas.

Gospodo! Još nije prekasno! Ne srljajte kao guske u maglu!
Najstrašnija je stvar, najveæi je grijeh i najveæa politièka pogreška svoj roðeni narod stavljati pred gotove èinjenice, to jest voditi politiku po gospodskoj svojoj voljici, bez naroda i protiv naroda. Ako to ne vjerujete, dao bog svima poživjeti toliko to neæe biti dugo da vidite kako æe hrvatski narod u svojoj republikanskoj i èovjeèanskoj svijesti vas otpuhnuti baš u èasu kad æete misliti da se narod smirio, a vi da ste ga dobro zajahali.

Živjela republika!
Živjela Hrvatska!

-- Ovo su dijelovi govora Stjepana Radiæa održanog na današnji dan 1918.
Kako bolno aktualno i nakon 91 godine.
Samo zamijeniti Jugu sa Eunijom. Èak je i glavni grad na B.
Proèitajte sve... nije odveæ dugaèko.

subota, 21.11.2009.

Referendum

Po drugi puta u dva dana pišem post o referendumu protiv izdaje sporazuma sa Zlovenijom.
Ne morate skrolati niže. Nisam ga objavio. Nalazim se u konfliktu.
Cijeli smisao ovog bloga je potaknuti ljude na participaciju u politici. I sad kada se našla skupina graðana koji žele izravno sudjelovati u kreiranju politke svoje zajednice, ja opet nisam zadovoljan.
Ljuti me filing koji me prati, vezan uz nekoliko zadnjih prosvjeda/inicijativa, a koji nije ništa drugo doli filing, i ovo sve pišem ponovo kako ne bi ispalo da ljude koji žele uèiniti samo ono što smatraju da je najbolje optužujem za bilo što.
No kako bilo, od prosvjeda za stojedinicu 1996. godine ne pada mi na pamet neko masovno mobilizranje graðana oko neke teme koje bi urodilo plodom.
Ispada da su prosvjedi tu da legitimiraju cijeli proces: Npr. protiv devastacije "cvjetnog trga" u Zagrebu:
Skupilo se nekoliko tisuæa ljudi, galamilo se, buèilo, malo smo se prošetali špicom i to je to. Organizatori nisu željeli držati govore.... Greška.
Ljudi su si malo prosvjedovali, ispuhali, otišli doma, a Horvatinèiæ danas radi što hoæe...
Referendum protiv NATO-a (ok, nije bio protiv, nego samo da se o ulasku odluèuje referendumom) takoðer mi je bio krasan primjer kako izgubiti dobivenu bitku.
U veceu mog faksa, prije 15 godina pisalo je "Mir je previše važan da bi se prepustio politièarima" dopisano "i politolozima" precrtano i dopisano "novinarima".
Teritorijalni integritet i suverenost ove zemlje je evidentno preozbiljna stvar da se prepusti politièarima s rokom trajanja od èetiri godine, ali isto vrijedi i za graðanske inicijative koje ne bi smjele prokockati povijesno jedinstvenu priliku da se izbjegne katastrofa. Ovako æe ekipa skupit' par tisuæa potpisa, i jednostavno legitimirati izdaju; U povijesti æe ostati dokumentirano: sporazum je prihvaæen, a protiv njega se pobunila nekolicina marginalaca i ekstremista.
Meni je potpuno jasno da je zakon o referendumu raðen tako da do njega nikada ne doðe, te da je ekipa u medijskoj blokadi, ali baš zato, baš zato da ne budu ukras kao žene na listama, kao "pošteni" Srbi, Hrvati, Albanci u vladama (redom) Hrvatske, Srbije ili SFRJ, pompozne blagdanske donacije monopolista i oligopolista... Baš zato ne bi trebali pokretati zakonske rokove bez da su sigurni u uspjeh. Ili barem da znaju sroèiti pitanje kako spada.
450.000 potpisa je prokleto puno potpisa: 12 kandidata i njihova stranaèka mašinerija je UKUPNO prikupila 523.500 potpisa. Dr. Hebrang je skupio rekordnih 140.000, što nije ni blizu. Zamislite koja bi to mobilizacija morala biti da se u samo 15 dana skupi više potpisa nego što je uspjela cijela organizirana oporba zajedno s politièkim rekreativcima i avanturistima!
Zašto iæi u unaprijed izgubljenu bitku, kojom se samo legitimira ono što se želi osporiti?
Grupa "More je kopno" na Fejsu ima oko 5.000 èlanova, što znaèi da bi u prosjeku svaki èlan morao skupiti 90 potpisa. Postavite si pitanje: Znate li 90 ljudi od kojih biste mogli dobiti potpis unutar 2 tjedna? Ja da zbrojim rodbinu, znance, prijatelje, kolege s posla, ne bih mogao se približiti ni treæini tog broja.

Do referenduma protiv izdaje sporazuma neæe doæi, i to je jasno svima, pa i organizatorima, ali neka to bude pouka svima: da biramo svoje bitke na naèin da izbjegavamo one koje ne možemo dobiti (Bandiæeva maksima da je uspio u svemu za što se kandidirao), te da se za isti trud može dobiti puuuno više. Bogatiji za jedno iskustvo idemo dalje

petak, 13.11.2009.

Gospoðo Churchill, odjebite!

9. studenog bila je obljetnica smrti francuskog vojskovoðe i politièara Charlesa de Gaullea. Za one koji nisu èuli za njega, to bi trebao biti onaj lik koji se u reklami za citrojen dere "Oæu žabu!".

Postoji stari amerièki vic:
Koliko treba Francuza da se obrani Francuska?
Ne zna se; još nisu pokušali.

Njegovi su korijeni u sramotnoj èinjenici da je 1940. u samo šest tjedana od poèetka njemaèkog napada cijela francuska vojska kapitulirala i predala se Nijemcima.

Cijela osim Charlesa de Gaullea i nekolicine èasnika koji bježe u Englesku gdje dobivaju utoèište i priliku da organiziraju pokret otpora.

De Gaulle je kažu bio prgav, vojnièina, pa je ostalo zapisano da ga je supruga britanskog premijera Winstona Churchilla prekorila, da bi trebao više mrziti neprijatelje, nego što mrzi prijatelje. Izbjeglica de Gaulle, koji je u svojoj zemlji bio osuðen na smrt kao izdajica, u vrijeme kada je Francuska okupirana u cjelosti, a jedina su joj obrana bili ljudi poput likova iz Allo alloa, odgovara supruzi jedinog èovjeka na kontinentu koji mu može pomoæi osloboditi svoju zemlju: "Francuska nema prijatelje, ima samo interese!".

Toliko o beskompromisnosti, predanosti istini, principijelnosti, samopoštovanju i služenju svojoj zemlji i narodu. Šezdesetak godina kasnije, u "slobodnoj i nezavisnoj" Hrvatskoj, pregovaraèi u Bruxelles odlaze sa vrhunaravnim stavom za bilo kakve pregovore: "Hrvatska nema alternative ulasku u EU, i mi æemo uèiniti sve da što prije uðemo u nju!".
Ako je de Gaulle u o takvoj situaciji dao odjeb Èerèilici, da li itko ima pravo uvlaèiti se "prijateljima" u guzicu?

A mi smo stranci u vlastitoj zemlji zbog ljudskog šljama! Lipa naša silovana!

BTW: Znate zašto de Gaulle nikada nije posjetio Jugu? Tito nije htio da ih narod na ulicama doèekuje klicanjem:
"Tito i de Gaulle!"
(ponovite to 3x naglas, ako ne kužite)

srijeda, 11.11.2009.

xkcd: Locke and Demosthenes

Dear Peter Wiggin: This letter is to inform you that you have received enough upvotes on your reddit comments to become president of the world. Please be at the UN tomorrow at 8:00 sharp.

ponedjeljak, 09.11.2009.

Ne bojte se!

Preuzeto sa sajta hr.opusdei.org.
Svjestan sam da je popularno da je Crkva nepopularna, ali proèitajte ovaj tekst èak i ako ne držite mnogo do nje, i zamijenite ono što je Ivanu Pavlu II. bilo sveto, onim što je vama "sveto".
Pojednostavljeno i laièki reèeno:

• NE BOJTE SE BITI MLADI!
• NE BOJTE SE ISTINE!Ne bojte se reæi što mislite i kada je nepopularno
• Ne bojte se biti idealisti
• NE BOJTE SE ODGOVORITI SVOM POZIVU!
• NE BOJTE SE BUDUÆNOSTI!
• Ne bojte se prepreka, odricanja, neuspjeha, patnje, smrti na svom put

Hoæu reæi uz jako malo apstrakcije sljedeæi tekst se uklapa u ono što vam želim poruèiti a vezano je uz važnost osobnog angažmana u društvu i politici, kao i osobne odgovornosti za odsutnost istog.
Poticaja nam uvijek treba, pogotovo kada treba iæi protiv struje. Kasnije æu se sigurno vraæati na ovaj tekst.

èetvrtak, 05.11.2009.

"Ogaðivanje" moæi

Naomi Klein je jednom napisala da se od državne birokacije oèekuje da bude neuèkinkovita. Èekanje u redu u nekom državnom uredu je normalno. Èekanje u redu u nekoj privatnoj kompaniji je nedopustivo i izaziva burne reakcije.
Ako to podignemo na višu razinu, ispada da se od politièara oèekuje da budu pokvareni, korumpirani, bahati i sve samo ne službenici svojih graðana. No kada neka druga profesija pogriješi, recimo, kirurg, vozaè vlaka, vojni pilot, vatrogasac, novinar, blagajnica, vodoinstalater, veæ smo na stražnjim nogama, tražimo šefa, svaðamo se, želimo ono što smo platili.
Ako u svojem revoltu odete korak dalje, i svoj sluèaj iznesete u medijima, javit æe se strukovna udruga ili sindikat, koji æe najèešæe ili braniti svog èovjeka/ženu tvrdeæi kako se radi o profesionalnoj i struènoj osobi, ili æe se (ipak rjeðe) javno distancirati od te osobe ako procjene da im je to u interesu. Tako se nameæe pitanje, ako svaka profesija na ovaj ili onaj naèin štiti svoje dostojanstvo, brani svoje pripadnike (pa koliko god to ponekad bilo neobranjivo) zašto se jedino politièari ne trude (osim jednom u èetiri godine) dokazati kako nisu nepošteni, kako nisu lažljivi prevrtljivci, kako nisu korumpirani, kako zaista rade na dobrobit naroda?

Najjednostavniji odgovor je ujedno i istinit - tako im odgovara. Da, tako je! Politièari zapravo žele da mi mislimo da su nepošteni gadovi, da su svi oni isti, da im je novac u srcima kako bi nam ogadili politiku i participiranje u njoj!

Mile lijepo kaže:
Kaže stari: "što vam fali su bar neki ideali, ili netko da vas tlaèi; da niste samo potrošaèi".
Tlaèit' nas ne smiju jer onda prestanemo biti potrošaèi (pušaèi njihovi laži), dobivamo neke èudne ideale i postajemo aktivni. A tko im ne odgovara.

Pretjerujem?
Dozvolite da pokušam obrazložiti. Prvo motiv -- što bi pokvareni politièari dobili slabom participacijom graðana u politici? Narodna poslovica kaže da je najslaðe zabranjeno voæe. Stoljeæa politièke borbe pokazala su da što su vladari više branili participaciju, to su je puèani više tražili. Paradoksalno, sada kada nominalno svatko od nas uz iste uvijete može biti biran na bilo koju funkciju u društvu, isti su ljudi godinama ili pak generacijama na vlasti, a aktivno i pasivno biraèko pravo izgodine u godinu se sve manje konzumiraju. To odgovara elitama, koje se ne mijenjaju, veæ izmjenjuju, i u najgorem sluèaju, sljedeæe èetiri godine naæi æe se u oporbi, prije no što opet zasjednu na vlast.
Dalje, kontinuitet "ogaðivanja". Ne bih znao gdje to poèinje, ali zasigurno je od pradavnih vremena tako, da æe "pošten èovjek" doveden pred lažni izbor: biti tlaèitelj ili tlaèeni uglavnom odabrati ovo drugo jer je to pošteno. Od kad je umjetnosti, siromasi su uvijek pošteni, bogati su uvijek pošteni. Kako se središte moæi micalo, ono je u popularnim medijima svog vremena bilo prikazivano kao ogavno. Primjerice sveæenstvo u srednjem vijeku, imalo je moæ, kod Boccacia je raspojasano, licemjerno i pohlepno, kod Bruegela groteskno, proždrljivo... Nitko pošten neæe poželjeti biti klerik.



U industrijsko vrijeme, bogataši izrabljuju sirotinju, osili su se, pomièu granice dobrog ukusa... Nitko se pošten nije obogatio! Bankari su zamijenili industrijalce. Oni su svi pokvareni, masoni, iluminati, dio svjetske zavjere... Nitko pošten neæe moæi biti bankar. Politièari su samo jedni u nizu skupina koje imaju veliku moæ a koja nam se sustavno "ogaðuje" kako nebismo poželji biti jedni od njih. Hoæete još jednostavnije? Glumci, popularni glazbenici, sportaši, selebovi... I oni su na neki naèin elita koja ima moæ. I oni se drogiraju, orgijaju svaki sa svakim, od objesti ne znaju što æe, para imaju za pet života... Jednostavno ti se gade. Ja æu radije pošteno raditi od osam do pet nego da uopæe pokušam biti jedan od njih.

I baš tako igramo njihovu igru. A rješenje je tako jednostavno. Vratimo dostojanstvo politici tako što æemo se mi obièni, uglavnom pošteni i ne nužno savršeni graðani ukljuèiti u stranke, a kroz njih u vlast i raditi pošteno taj posao, kao što smo radili bilo koji drugi od kojeg smo živjeli.
Kako kaže forwarduša: Budi promjena koju želiš vidjeti u svijetu. Budi ti pošteni politièar koji služi narodu a ne stranci, jer ako to neæeš biti ti kojemu je do toga stalo; koji je prepoznao važnost toga, tko æe?
Drevna mudrost nas uèi da i put od tisuæu milja poèinje prvim korakom, no svi mi znamo da takav put poèinje puknutom gumom, ili zaboravljenom putovnicom. Anti-politièari su naša puknuta guma i naša zaboravljena putovnica. Nema razloga da ne zamjenimo gumu, vratimo se po putovnicu i krenemo iznova pravim putem.

nedjelja, 01.11.2009.

Posuðeni post

Na Mišakovom blogu objavljen je super komentar nekog tko se nazvao Overunity. Dugaèak je, ali ga vrijedi proèitati.

Overunity Says:
listopad 28th, 2009 at 21:31

Šokre,kad bi svi tak razmišljali,na Zemlji bi bio raj..ali se uvijek pojave Amerikanci koji sve sj…sa svojim lažnim glasinima o krizi na burzi!
Ako se drvo sruši u šumi,a nitko to ne èuje,da li se to zapravo dogodilo???
Ako ti netko kaže da æe sutra padat kiša,a vjeruješ mu,onda æeš ti mislit da æe padat kiša…
Najgore je ne znati,zato je bitna edukacija,ali opet j.. edukaciju koju kontroliraju kapitalisti..a posebno j… politiku koju kontroliraju kapitalisti!

Vozaè kamiona iz Slovenije je negdje na TV-u rekao kako radi dnevno po 16-18 sati za golu plaèu, bez plaæenih prekovremenih sati, bez plaæenog toplog obroka.Kad bi se pobunio,kaže,to njegov gazda jedva èeka, jer bi ga poslao na burzu i uzeo Rumunja koji bi mu vozio u pola cijene, ali gazda istovremeno prièa kako je u EU super, jer svaki mjesec kupi novi kamion. Bugarin (poslovni partner) prièa kako je Bugarska živjela od izvoza voæa i povræa, a sada sve uvoze iz EU, dok se država sve više zadužuje. Maðari prièaju kako su postali najamni radnici u (do juèer svojim) vinogradima, jer su ih Francuzi najprije uništili s niskim (dampinškim) cijenama, da bi, kada Maðari nisu više mogli vraèati banci kredite, od banaka kupili za sitan novac gotovo sve vinograde. Tako se sada najpoznatiji Maðarski vinogradi (Tokajac) nalaze u vlasništvu Engleza. U Èeškoj je EU prisilila vlasnike šeæerana da zatvore tvornice, dok su radnici završili na burzi, a sve zato jer EU ima previše šeæera, a previše šeæera ima zato jer ga EU uvozi iz Kube i na njemu je puno veæa zarada. Njemaèka je zbog prekoraèenja kvote dozvoljenog zagaðivanja, prema sporazumu iz Kijota, veliki dio prljave industrije prebacila u Èešku. Jedini èovjek koji je zbrojio dva i dva je predsjednik Klaus koji tvrdi da je ulazak Republike Èeške u EU èisti promašaj i u znak protesta ne dozvoli da se zastava EU izvjesi na njegovu rezidenciju.
Prošle godine u veljaèi sam jedne nedjelje u vijestima na radiju u osam sati èuo u špici krajnje uznemirujuæu vijest U Maðarskoj graðani nezadovoljni EU izišli na ulice, krenuli prema parlamentu, policija napravila barikade, oèekuje se ono najgore.Ukljuèio sam radio da èujem vijesti, meðutim Maðarska se nije više spominjala. Naveèer sam s nestrpljenjem èekao dnevnik na TV, o spomenutom dogaðaju ni rijeèi. Znaèi da je saborska komisija za informiranje veæ reagirala. Nakon par dana stjecajem okolnosti sreo sam se s nekim Maðarima pa sam upitao što je to bilo. Najprije nisu shvaæali na što mislim, a kada sam im objasnio što je bilo na vijestima, odmahnuli su rukom i rekli ‘Ma kod nas su stalno neke demonstracije protiv EU’. E pa sada se pitam gdje je demokracija, gdje je sloboda štampe, kojom se toliko busamo u prsa. Tvrdim da je to zato jer bi protiv EU bilo ne 50% graðana RH, veæ 90% da ovakve vijesti prikažu na našoj televiziji. Bojim se da na kraju graðani neæe niti glasovati o ulasku u EU, veæ æe do tog vremena Sabor promijeniti Ustav, pa æe Sabor mjesto nas donijeti najbolje rješenje, a to je ulazak u EU, jer znaju da su im izgledi da narod glasa za EU veoma mali. Tako je bilo u Nizozemskoj i Sloveniji, kada su kroz ispitivanje javnog mijenja shvatili da æe narod biti protiv ulaska u EU. Kada se puk pobunio što se nije izišlo na referendum, odgovor je bio Vi ste glasali za našu stranku, koja je u svom programu imala ulazak u EU i mi sada samo izvršavamo ono što smo vam u predizbornoj kampanji obeèavali.
Nadalje, zašto Ustav EU nije prošao u Francuskoj i Nizozemskoj, zašto su pribjegli Lisabonskom sporazumu, zašto Lisabonski sporazum prihvaæaju parlamenti, zašto ga ne dadu na referendum? Zato jer bi prošli kao u Irskoj, a u Irskoj znamo nisu prošli.
Da li su naši politièari svjesni toga što èine ovom narodu? Da li su svjesni toga da æe ulaskom u EU u vrlo kratkom roku sva dobra preèi u vlasništvo Bjelosvjetske mafije i da æe naš narod biti najamna radna snaga, bolje reèeno robovi. Oni nisu svjesni da kada vlasnik plati porez na dobit, ostatak dobiti završava van granica RH, dok ako je vlasnik Hrvat ta dobit se opet investira u RH. Znam dobro o èemu prièam, jer sam donedavno radio u stranoj tvrtci i znam koliko novca je svake godine vlasnik odnosio iz RH. Što je to potaklo sve naše stranke da u svojim programima gotovo svi (osim nekih malih stranaka) imaju ulazak u EU. Kao jedini logièni odgovor nameæe mi se misao da su kupljeni, jer bogatoj EU (s velikim osjeæajem za pronalaženje zlatnog rudnika) nije problem podijeliti našim politièarima stotinjak milijuna eura da bi ovi napravili sve što se od njih traži. Njima investirati taj novac je kao meni dati prosjaku 5 kuna. Zar nitko ne vidi da su vodeæe èlanice EU (Engleska, Francuska, Nizozemska, Portugal, Španija i Njemaèka), sve od reda bile kolonijalne sile, da su kolonije osvojili ratom, da su u tim ratovima poubijali milijune ljudi i opljaèkali sve što se opljaèkati moglo. Ali sve što su oružjem dobili, oružjem su i izgubili. Sada imaju muzeje pune umjetnina, zlata, bjelokosti i dragulja ali imaju i izdajnike (one koji su za njih ratovali u vlastitoj domovini protiv vlastitog naroda), koji su im sada problem (U Francuskoj: Marokanci, Tunižani, Alžirci, Mauri i.t.d., London ima preko 50% obojenog stanovništva, a da ne prièamo o tome na što lièi Nizozemska) i izvor su kriminala. Sada imaju i jedno veliko iskustvo, pa su pouèeni Aljaskom, koju su SAD kupile od Ruskoga cara došle do zakljuèka: što se otme oružjem, oružjem se može vratiti, ali što se kupi, može se samo kupnjom vratiti, pa su sada krenuli osvojiti svijet na novi naèin: globalizacijom.
Proèitajte malu plavu knjižicu EU-am koja se zove Ustav EU-aukojoj sve piše…

I sada su te zemlje lansirale prièu o globalizaciji. Što se to krije iza globalizacije? Globalizacija je kolonizacija bez ispaljenog metka.

I mi nasjedamo tim hohštaperima, koji nas uèe što je to demokracija, što je dobro, a što je zlo, a do juèer su sijali smrt širom svijeta. Istrijebili su cijele civilizacije. Najveæi demokrati na ovome svijetu SAD donedavno su imali robove, a do juèer se nisu vozili u istim autobusima sa crncima, dok je Dubrovaèka republika 1642 godine donijela zakon o ukidanju ropstva, dakle u vrijeme kada je Sjeverna Amerika još bila engleska kolonija i nije postojala kao država (SAD su oformljene kao država 1776 godine). I sada im je taktika da žrtvu najprije bace na koljena (najèešæe kroz financijska zaduženja), a onda dolaze s kovèezima novca, odvjetnicima i ugovorima, pa sve vrijedno kroz kratko vrijeme promijeni vlasnika, naravno za sitan novac, jer i kralj u pustinji, kada umire od žeði, daje kraljevstvo za kap vode.
Ja jesam za EU, ali ne EU s ovakvom politikom, politikom koju vode kapitalisti, a ne politièari. Kakva je to politika kada su kapitalisti zbog svoje gramzljivosti, pohlepe i nepresušne želje za što veæim bogatstvom svoj kapital radi veæe zarade prebacili u Kinu (gdje radnik radi za 1 $ dnevno), a radnike uz èiju pomoæ su stekli taj isti kapital šalju na burzu, da bi robu proizvedenu u njihovim tvornicama u Kini, dopremili u EU i da je prodaju svojim dojuèerašnjim radnicima, koji sada žive od socijalne pomoæi.
Tako su do sada uništili tekstilnu industriju u EU, obuæarsku industriju, naèeli drvno preraðivaèku industriju, automobilsku industriju i.t.d. Tvrdim da ovakva politika EU nije dobra, da se bazira samo na kapitalu, a za èovjeka više nitko ne brine. Sada više nije dovoljno raditi radnim danom što bi rekli Zagorci od ve do ve, veæ je potrebno raditi i subotom i nedjeljom, ali to samo kod nas, dok ti isti centri u svojim matiènim državama nedjeljom ne rade (Austrija i Njemaèka). No, ta politika je politika rezanje grane na kojoj sjede i kada 50% radnika u EU završi na burzi, a druga polovica više ne bude mogla plaæati socijalu radnicima na burzi, ponovo æe poteæi krv potocima. Da li æe se to krvoproliæe zvati Oktobarska ili Francuska revolucija nije bitno ali to je s ovakvom politikom EU neminovno.
Bogataše u EU kod nas najviše zanima Slavonska ravnica, izvori pitke vode i naša obala zajedno sa otocima. Industrija ih ne zanima, to imaju kod sebe u Koreji, Kini, Vijetnamu, Turskoj i Indiji. Njih naša industrija koja im konkurira smeta. Nju treba uništiti. Pogledajte samo kakav pritisak rade na našu vladu u vezi brodogradilišta. Naša brodogradilišta im smetaju jer konkuriraju Korejskim, koja su u njihovom vlasništvu. To opravdavaju slobodnim tržištem i zaštitom tržišnog natjecanja. Kad smo veæ kod slobodnog tržišta da kažem i to da je njihova teorija da sve što nije profitabilno, dakle što ne može na tržištu opstati, treba propasti. Ali to pravilo važi samo za neke, iako tvrde da smo svi jednaki (sve svinje su jednake samo su neke jednakije, Ornel), pa pitam se zašto onda sada u ovoj krizi nisu pustili da propadnu sve banke u EU i SAD-u, jer su po toj logici trebale propasti, zašto su automobilskoj industriji dali financijsku injekciju, zašto je samo Amerika, da spasi svoje gospodarstvo žrtvovala preko tisuèupetsto milijardi USD. Zar mi dotacijama ne spašavamo svoje gospodarstvo? Zar nije bolje da im pomognemo sa dva tri milijuna USD, nego da ti radnici završe na burzi, gdje æe koštati proraèun desetak puta više.
Dakle mi sve slijepo vjerujemo tim bjelosvjetskim lažovima. Možda æete reæi da sam pregrub u iznošenju svojih ocjena. Ne nisam pregrub, ja sam oèajan, mogu ovo pismo poslati i u novine ali one ga neæe objaviti, jer su sve novine nadzirane. Pokušao sam na internetu kritizirati EU, nakon tri dana moje raèunalo je na internetu zblokirano i moji komentari više nisu izlazili.
Goebbels, Hitlerov šef propagande je za ove današnje managere propagande bio djeèji vrtiæ. Ovi danas su uèenici Amerièkog agresivnog marketinga roðenog u potrošaèkom društvu (Marketing, što je to ustvari? Jedna definicija kaže da je potrošaèko društvo izgradilo marketing, koji je sposoban èovjeka uvjeriti da kupi nešto što mu ne treba, za novac koji nema-karticu). To pak znaèi da èovjeka treba nagovoriti da se što više zaduži, jer je onda s njime lakše vladati. Ako èovjek nikome ništa ne duguje, tada si može puno toga dopustiti, ali ako duguje, za auto, za kuæu ili stan, dovoljno mu je priprijetiti otkazom i èovjek šuti jer ako ostane bez posla ostat æe bez svega, a nitko ne želi ostati bez egzistencije i dobara koje je stjecao mukotrpnim radom, pogotovo kada iza sebe ima obitelj, koja je svakom radniku svetinja.
Koliko su lažljivi, sjetit æete se i sami, kada Vas podsjetim na obeæanja stranih banaka. Dok nisu imali pristup u RH, onda su nas uvjeravali, da ako im otvorimo vrata, da æemo imati kamatu, istu kao i u njihovim matiènim državama (kod njih je sada kamata 3%, a kod nas 13%), kada su ušli obeæavali su tvrtkama, koje preðu k njima iz tadašnjeg SDK, da æe im platni promet raditi besplatno. No naše tvrtke na to nisu nasjedale, pa su oda dr. Šošiæ i dr. Ðodan javno popljuvali SDK, nazvavši SDK komunistièkim nostrodontom, koji treba ukinuti, (jer takvo što ne postoji nigdje u svijetu), a poslovne subjekte prebaciti u poslovne banke. Napokon su donijeli zakon koji je tvrtke prisilio da raèune i novac prebace u poslovne banke, ali tog èasa više nijednoj banci nije palo na pamet održati obeæanje o besplatnom platnom prometu, štoviše cijena platnog prometa je poskupjela otprilike pet puta. U tim istim bankama danas možete dobiti kredit za auto, kamion ili bilo što drugo proizvedeno na zapadu u roku par sati do par dana, dok za recimo farmu krava kredit æe naš seljak ganjati par godina.
Naša vlast je po meni uèinila najveæi propust 1992. godine, kada je u pred pristupnim ugovorima s EU potpisala da æe otvoriti naše tržište Evropskim proizvodima i da æe prodati banke. Tim potezom smo uništili domaæu industriju, poljoprivredu i tržište novca ili reèeno šahovskom terminologijom, poklonili smo protivniku kraljicu i topove. Da nastavim sa šahovskom terminologijom: naša vlada igra šah s EU, a ima znanje poèetnika, koji zna samo kako se vuku figure, dok protivnik zna desetak poteza unaprijed i unaprijed zna gdje æe nas navuæi na tanki led i matirati, odnosno postiæi sve ono što su naumili. Za ulazak u EU najprije su nam uvjetovali suradnju sa Haškim sudom. Zatim smo morali izruèiti generala Gotovinu, pa smo morali prihvatiti ZERP, sada æemo morati dati Slovencima 90% onoga što traže i tako malo po malo, najednom æemo se naæi na koljenima bez hlaèa. Ako se samo malo suprotstavimo izvuæi æe asa iz rukava, a to je da æe preko noæi zatražiti povrat svih dugova, a to je ovoga èasa oko 50 milijardi USD. I što mislite što nas onda èeka? Èeka nas jedino moguæe, a to je uvoðenje maksimalnih poreza na sve moguæe i nemoguæe, od poreza na rogatu stoku za seljake, porez na višak stambenog prostora, porez na vikendice, aute (neke od njih veæ imamo ali æe sada biti nekoliko puta veæi), porez na porez i do èega æe to dovesti? Dovest æe do drastiènog pada cijena nekretnina i do opæeg kolapsa u zdravstvu, školstvu i trgovini.
I sada je jasno zašto EU inzistira na brzom sreðivanju gruntovnice i zemljišnih knjiga.
Prošle godine, naš premijer je rekao da je Hrvatska jedna velika obitelj, s èime se ja u potpunosti slažem, samo se pitam da li je u njegovu malu obitelj dolazila policija i centar za socijalni rad raditi reda ili je taj red radio sam, pa se pitam zašto mu u velikoj obitelji EU treba raditi reda? Nadalje, mnogi besplatni programi EU su izmišljeni za to da pripreme teren za dan D. Npr. program po kojem emisari EU uèe naše lumene, kako gospodariti društvenom imovinom, a za to im trebamo dati popis društvene imovine s procjenom vrijednosti. Da li Vam to što govori?
Prije toèno 100 godina 1909. godine A.G. Matoš je napisao Jer Hrvatsku mi moju objesiše,/ Ko lopova, dok njeno ime briše/ Za volju ne znam kome, žbir uzama. Da je Matoš kojim sluèajem danas živ vjerojatno bi napisao Jer Hrvatsku mi moju rašèerupaše, strancima je prodadoše, na križ je ko Isusa raspeše da djeci svojoj buduænost u blagostanju osiguraše O jeziku da i ne govorimo. U našem svakodnevnom govoru koristimo više engleskih rijeèi, nego što Srbi imaju u svom jeziku turcizma, iako su Srbi bili pod Turcima 500 godina. U Hrvatskom saboru je nakon dugotrajne borbe prvi puta održan govor na Hrvatskom jeziku (ako sam dobro zapamtio) 1830 godine. Èini mi se da æemo kroz par godina u saboru poslije latinskog, talijanskog, njemaèkog i maðarskog progovoriti engleski
Mogao bih se ovako jadati u nedogled i trošiti Vaše dragocjeno vrijeme.
Možda æete se pitati zašto pišem ovo. Pa zato što su pred nama izbori i da razmislite, gdje smo, kuda idemo s ovakvom politikom (iako su mnogi ugovori potpisani i morat æe ih poštivati svatko, tko doðe navlast) i gdje æemo završiti. Iziðite u svakom sluèaju na izbore. Glasujte prema svojoj savjesti, a ne onako kako Vam poruèuju s jambo plakata, jer sutra æe nam s pravom reæi da imamo vlast kakvu zavreðujemo, jer æemo tu vlast sami izabrati svojim glasom. Prije nekoliko godina Turska je napravila veliki zaokret u politici, samo zato što je narodu dojadila politika najveæih, koji su se smjenjivali na vlasti, a u biti za narod je uvijek ostajalo sve isto. Dolaskom na vlast malih stranaka Turska je napravila veliki skok.
Nadam se da i mi želimo da živimo bolje, da imamo bolje zdravstvo, besplatno školstvo, da nam umirovljenici ne kopaju po kantama za smeæe, da jednom rijeèju živimo bolje, jer sada živimo gore nego prije 70 godina. Možda æete se ovoj posljednjoj reèenici nasmijati i reæi Tko je prije 70 godina vozio auto? ali da bi napravili pravu usporedbu budite svjesni da je u ono vrijeme prosjeèni muškarac imao završena èetiri razreda osnovne škole (danas srednju školu), da je u to vrijeme radio samo muž, dok je supruga u podstanarskom stanu odgajala 6-7 djece. Kako su živjeli? Jadno. Preko tjedna su jeli krumpir, grah, tijesto, a jedino nedjeljom su jeli malo mesa. No preživjeli su s jednom radnièkom plaæom, bez djeèjeg dodatka, bez socijalne pomoæi, bez karitasa. Pitam Vas da li bi danas jedan radnik, koji radi negdje u tvornici za 3.000 kn., kojemu supruga ne radi, koji bi imao sedmero djece i koji bi bio podstanar mogao preživjeti s tim prihodom? Dok plati stan i režije ostalo bi im za preživjeti 5,55 kn.Dnevno po èlanu obitelji s time da s tim novcem moraju platiti hranu, izlaske, oblaèenje, higijenu i.t.d. Mislim da s tim novcem ne bi preživio ni najbolji iluzionist David Coperfield. Standard o kojem danas prièamo je umjetni. U prvom redu jer se temelji na kreditima, a u drugom redu zato što danas u 95% sluèajeva rade i supruge, a prosjeèna obitelj ima jedno ili dvoje djece.
Piše Overunity na Mišakovom blogu.

<	studeni, 2009					>
P	U	S	È	P	S	N
						1
2	3	4	5	6	7	8
9	10	11	12	13	14	15
16	17	18	19	20	21	22
23	24	25	26	27	28	29
30

Kolovoz 2012 (1)
Ožujak 2012 (1)
Lipanj 2011 (2)
Svibanj 2011 (1)
Ožujak 2011 (1)
Veljaèa 2011 (3)
Studeni 2010 (1)
Rujan 2010 (2)
Kolovoz 2010 (2)
Srpanj 2010 (21)
Lipanj 2010 (10)
Travanj 2010 (2)
Veljaèa 2010 (1)
Sijeèanj 2010 (5)
Prosinac 2009 (2)
Studeni 2009 (7)
Rujan 2009 (3)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari da/ne?