Umorno jutro
Već neko vrijeme me jako boli desna noga. Krenula sam zimus na fizioterapiju i odradila set vježbi. Od tada vježbam gotovo svaki dan doma sama. Pola sata nakon kave je rezervirano za poboljšanje općeg fizičkog stanja. Pomaka ima, ali ne u mjeri kojoj bih ja željela. Danas idem napraviti rtg kukova kako bi možda pronašla uzrok boli u desnoj nozi.
Zima je pred završetkom, a ja sam počela kovati planove za ljeto. Plan mi je da dva mjeseca odradim na moru kako bih imala mogućnost svakodnevnog plivanja. Prošlo sam ljeto radila i plivala i dosegla sam za svoje godine gotovo nevjerojatnu formu. Ne samo da sam bila u dobroj fizičkoj kondiciji, već sam se i psihički preporodila. Plivanje, naime pozitivno djeluje na moj duh, čini me smirenijom i poboljšava imunitet.
Uglavnom nisam imala ni društvo za plivanje, ali taj osjećaj da mogu preplivati 3 km, bez obzira na valove, hladnoću mora je prekrasan. Sve sam iznenadila svojim novim izgledom jer sam uspjela skinuti 10 kg. Vratila sam sada preko zime 2 kile, ali to je još uvijek daleko od one mene ugodno popunjene.
Nevjerojatno mi je koliko su vezani duh i tijelo. Bilo kakvo vježbanje podiže razinu serotonina, a onda je i duševno stanje puno bolje. Jutros sam odvježbala slušajući emisiju Zasto vjerujem gdje je gost bio dr.Jakovljević. Iznenadilo me koliko čvrsta vjera je također dodan faktor koji donosi bolju remisiju. Još mjesec dana i biti će deset godina kako sam zadnji puta bila u bolnici. Iskustva iz nje su duboko potisnuta u meni i gotovo da više ne razmišljam kako i zašto sam bolesna. Pijem uredno lijekove i živim običan život. To mi je pred dvadeset godina kad sam se razboljela činilo nemoguće. I onda sam čula da su neki pacijenti u dugotrajnim remisijama, ali i moje perspektive to se činio kao mit. Nije da je sad sve bajno. Ne mogu se koncentrirati na čitanje, učenje novih vještina mi puno teže ide nego drugim ljudima. Uporna sam i ne želim se prepustiti činjenici da nešto ne mogu već malo po malo mijenjam se i nastojim prilagoditi sadašnjim okolnostima.
Ima puno veselja u mom životu. Ima i teških situacija, ali se nosim s njima najbolje što znam i mogu. Sve želje i snove sam morala prilagoditi realnosti što nije nimalo jednostavno. Teško se je odreći snova. Hodati s glavom u oblacima nije opcija. To nikada ni nije bila opcija. Moja želja da budem prihvaćena od strane drugih ljudi, da budem korisna., financijski neovisna sve to mene drži čvrsto na zemlji. Čvrsto na zemlji i daleko od bolnice. A to je i moj cilj. Živjeti, a ne ludovati.