Kiša

Kiša je dosadna ovih dana, ali ja sam je odlučila ignorirati. Upravo sam bila do grada, ali sam došla doma mokra ko miš. Danas bi trebala ići u kino. Mislim, ja idem danas u kino pa makar i sjekire padale.

Sutra je kontrola kod psihijatra. Nisam bila od devetog mjeseca i ovaj put nema nelagode. Puno je lakše sada kad u bolnici imaju poseban odjel za primanje vanjskih pacijenata. Na kontrole dolaze oni kojima je dobro ili bolje. Nemanje kontakata s ostalim bolesnicima u bolnici, meni olakšava kontrolu. Bolesne, a k tome i često poznate ljude mi je jako teško vidjeti u akutnom stanju. Strah me je da ja ne budem akutna. Što je besmislica jer sad nisam bila akutna 10 godina. Nije da nisam imala problema i zastoja, ali nije bilo psihotočnih šubova. Nije bilo novih početaka, uništenih prijateljstva zbog bolesti, otkaza i sličnih peripetija.

U tih deset godina promijenila sam drastično način života. Prvo sam radila nešto malo više od pola radnog vremena. Zadnjih godinu ni ne radim tj, radim povremeno.
Nema stresa uzrokovanog poslom pa se se fizičke manifestacije tog stresa jako smanjile.

U stvari planiram novu karijeru. Željela bih pisati i od tog pisanja živjeti. To je i jedan od razloga što ponovno ovdje pišem. Zapravo ovo mi je trening jer je plan do iduće Nove godine napisati nešto konkretno, Roman ili knjigu priča nešto za što ću kasnije reći evo uklonila si i zadnju posljedicu šize. Nedostatak inspiracije.

Istina je da mi život nije ispao kako sam maštala. No nisam nezadovoljna. Nažalost imam prijateljice sa sličnim dijagnozama koje su zadnje vrijeme u velikim problemima. Imam i ja problema, ali ništa što se ne bi moglo prevladati ili ponekad što je isto korisno prespavati.

U meni postoji nagon da idem naprijed. Da se ne predajem. Ništa nije tako strašno. Dok dišem, mogu živjeti i uživati u životu. Život mi stalno stavlja neke prepreke po putu (kao i svima usotalom). Iako sam se prošli post žalila na matematiku, ali mi je vrlo drago kad vidim da sam korisna, da sam potrebna. Drago mi je da se veselim i da druge ljude veselim.

Sve sam češće u situacijama gdje sam posve iskrena oko svog stanja. Ljudi različito reagiraju. Neki mi kažu da se na meni vidi šiza. (pogrbljena ramena, noga koja se trese). drugi smatraju da je šiza običan zdravstveni problem poput bilo koje druge bolesti. Neki hvale moj način razmišljanja. Ja se ne opterećujem predrasudama. Ne više. Znam da masu poslova mogu obavljati poput drugih zdravih ljudi, a ponekad i bolje. Znam da imam limite. Znam i prihvaćam lijekove i liječenje.

Imam i ljubavi. Možda ne volim intezivno poput ostatka svijeta, ali volim sve više i više. Vežem se za ljude, veselim se njihovim uspjesima. Veselim se ja i svojim uspjesima. Tugujem kad je teško. Suze teško dolaze, ali tugujem. Ponekad me rastuži potpuni stranac jer nastojim svaku stvar promotriti iz perspektive onoga kome se ta ista stvar događa. Rijetko se mogu uživjeti, ali mogu shvatiti da ljudi su različiti i da ista činjenica ili argument ne djeluje jednako na ljude.

I tako. Vidim da imam jednu čitateljicu. Zasigurno. Duda hvala. Nadam se još kojem čitatelju. Ako imate bilo kakvih problema ili ste bili u sličnoj situaciji poput mene. Zapeli ste negdje. Napišite to. Ja ću nastojati dati odgovor. Mislim svoj odgovor. Kako sam ja riješila taj problem. Jesam li uopće imala taj problem.
Voljela bih pomoći. Da prije svega želim pomoći.

17.02.2016. u 10:54 | 0 Komentara | Print | # | ^

<< Arhiva >>

< veljača, 2016 >
P U S Č P S N
1 2 3 4 5 6 7
8 9 10 11 12 13 14
15 16 17 18 19 20 21
22 23 24 25 26 27 28
29            


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv



Komentari da/ne?

Opis bloga

Borba s predrasudama

Linkovi

Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr