Pričalica
Volim prilčati. I znam pričati. Slaganje rečenica, ubacivanje viceva i anegdota, argumentirano izražavanje sve to ide meni od ruke ko od šale. No samo kad sam raspoložena. Kad je veče i ja sam u poznatom društvu. Ili s nekom bliskom osobom.
Danas sam puno pričala. Ujutro sam rano startala, ali s ljutnjom jer su mačke uneredile kuću. Zaboravila sam popiti lijek, pa sam napravila krug od 5 km i vratila se po isti. Došla sam kasnije nego obično i nije bilo vremena za meditaciju u tišini praznog ureda.
To su bili svi današnji problemi. Drugo sve je išlo gotovo nestvarno dobro. Sve mi je išlo od ruke, a vrijeme brzo odmicalo. Ubrzala sam u petu, a za mene je dobro da sam u trećoj. Uglavnom sad pišem dok se raspoloženje ne spusti u treću brzinu.
Bila sam na kavi s prijateljem. Tj. na mineralnoj. Popila pola litre i pričala bez prestanka 45 minuta. Tu i tamo sam njemu dala da dođe do riječi. Jadnik ima ljubavne problem. U stvari njegov ljubavni problem je da žena naprosto nije zainteresirana, ne poštuje ni njegovo ni vrijeme njegovih prijatelja. Ne drži se dogovora i moglo bi se dosta toga reći. No nije ni on cvijeće. Prošli vikend smo kartali i ja sam bila jedina žena u društvu i on me doslovno nazvao pizda. Poludjela sam u sebi, ali sam se suzdržala u zadnji moment. No danas sam mu rekla da ne želim to više čuti jer to meni nije nikakva šala. Ja sam kako papa Ivan XIII preporučuje za otmjeno vladanje. Tek sad je shvatio da dobar dio problema si je sam gererirao s naprasto nelogičnim ponašenje. Prešao je četrdesetu i posve je sam. Istina ima puno prijatelja, radi, vrlo je zauzet, ali je sam. Ja mu iskreno želim da nađe i zadrži srodnu dušu, ali njegov problem je gubitak svakih kriteerija u komunikaciji i dovoljno je da se to desi jednom i osoba bilo prijateljica ili nešto više naprosto ode bez razmišljanja.
Po preporuci tog istog pape danas sam otrpjela i nepravdu i neću se na nju žaliti. Morala bih učiniti još dobro djelo, ali i to će doći na red. Poanta je da se dobro djelo napravi i da se ne izreklamira.
Pokušala sam riješiti svoj glavni problem danas, ali nije išlo i nisam dobila odgovor zašto ja nisam materijal za prsten. Ko Danijela sam u onoj pjesmi Neće prsten preko moga prsta. Meni je normalno da nakon tri pol godine kvalitetne veze se ide naprijed. Da imam nekog za sebe svaki dan uživo, a ne samo online. Izgleda da ću se morati odreći te želje i prestati razmišljati o tome jer me neće i mogla bih sve izgubiti. Nikako ne mogu dokučiti što to meni fali da se u potpunosti realiziram kao žena.
Umorna sam pomalo i već sam u trećoj, pa možda i drugoj. Ruke me bole, prsti tipkaju čudna slova....sutra je Sumrak i ja ću ga gledati. Možda vampiri riješe sve moje probleme.