naldor

eto kako da počnem...ni sama ne znam, još sam pod velikom dozom uznemirenosti, i velikim zamršenim klupkom raznih osječaja...uglavnom sretna sam.
jučer smo Matija i ja bili u Našicama na pici i tak on meni ajmo malo prošetat, a meni se ne ide, hladno je, pada vlažni snijeg, sve je mokro, a ja u tankom kožnjaku...i ipak pristanem ja,...
i odemo mi malo do dvorca, kao samo tamo do onih lampica, na grmu...
i tako stigli mi do lampica i , tamo me zaprosio...hm,...jako lijepo. i tako idemo mi do auta, sjedamo u njega, ...vozimo se za Orahovicu, i odlučimo skrenut u bilu po neko vino za proslavit, a ja skupljam hrabrost za skori dolazak pred njegove starce, i priopčavanje najnovije vijesti.
i upadamo mi u njegovu rodnu kuću, sa buteljom pinota sivog, mama i tata ,pomalo sneni, spremaju se za spavanje, ...čim su čuli vijest ,sretni čestitaju, seka i šogi također, otvara se vino, pije se vino, ...mene prošla ona nelagoda nakon prve čašice, ...pozdravljamo se sa njegovima, sjedamo u auto, na put do doma moga...
upadamo u kuću, moji na okupu (mama, tata, buraz)...gleda se film...i tako objavljujemo da smo se zaručili...moji zbunjeni,...iznenađeni.......čestitaju...buraz ima kes od uha do uha...
Matiji sad malo nelagodno...(al nek je , i meni je bilo)
stari se zbunio , i otvara bocu graševine(Orahovačke), .....(valjda jadan zaboravio u tom trenutku da ima svoje vino u podrumu,....al oprošteno mu je, jer jadan čovjek je izvan sebe)...i tako mi popili i drugu butelju vina....i sad se Matiji okice zacaklile...mene pukla vručina u glavu...svi se veselo smješkamo...i tako to je to ...
ja sretna...
oni sretni...
svi sretni....