i mjesec i sunce

ponedjeljak, 06.11.2017.

Sa Medvedgrada

Jučer smo uhvatili zadnje (izgleda uopće) (prve jučerašnje) zrake sunca i popeli se na Medvedgrad.
Naša američka gošća,
koja je, baj d vej , ostavila ove prostore danas u cik zore,
bila je ovih dana uglavnom nevoljka,
te je se za obilaženje znamenitosti nije dalo lako zainteresirati.
Više su je zanimale pločice marcipana iz Kraša,
kako se Kraš u stvari izgovara,
kako ja pečem pitu od maka
i palačinke .
Demijan i prešani cvjetovi hibiskusa i ruža u knjigama (koje sam dobila na poklon (cvjetove)),
takve stvari.
No gospodična je velika ljubiteljica prirode,
pa je ovo penjuckanje u šumu sa još većim zadovoljstvom prihvatila.



















Šuma nije bila šarena,
bila je zlatna,
da zlatnija nije mogla biti....
Ne znam hoće li slike to pokazati dovoljno,
najvjerojatnije ne.







Naravno, kad smo se kasnije spustili na bajkovito osunčani Kraljičin zdenac,
baterija u fotiću mi je krepala.
Ukoliko mi ona Whatsapira ono što sam okidala njezinim mobitelom,
vidjet ćemo i te slike.....
ukoliko ne, zadržat ću to za sebe, u svom umu :))


Pogled u daljinu oduzimao je dah
i otkrivao grad uronjen u more plavičaste magle,
Ono što je zanimljivo,
ptice su još bile tiho - bilo je sasvim, sasvim mirno.









Malko približeno.




Namjerno ne stavljam slike Oltara Domovine,
to je motiv kojem nisam mogla posvetiti dovoljno pažnje,
(a staklene kapi u opreci sa kamenim kockama mi se jako sviđaju u stvari)
jer je ovo zagrebačko more bilo apsolutno magnetizirajuće
pa Oltar čeka neko bolje slikanje.
Također,
sam toranj je u grozno derutnom stanju,
imam fotke,ali neću kvariti post.
Doslovce se raspada,
Baščanska ploča (kopija za turiste) koja se nalazi unutra,
niti je osvijetljena, niti piše slovce o tome što to je (kad je već tamo),
ali najnajnajgore od svega je da je cjelokupno zdanje
pometeno i očišćeno odmah po izgradnji
i NIKADA VIŠE. :((
Prljavo i opskurno, samo fali da smrdi na urin.
:(((











Pogled prema kapelici,
u kojoj je nasred stropa
vrlo aktivni osinjak.
Zuji , zanimljivo je, i nikog od održavatelja to ne zanima baš previše.
(naravno da smo prijavili, iako je to samo po sebi guba :))) )


Sa tornja.


Indijanci šalju dimne signale.



Najdraža mi slika sa jučerašnjeg hodanja.



Malo gledanja prema gore...





Još nekoliko s tla.












Pogledali smo i izložbu o običajima vezanim uz vjenčanja ,
malo se nasmijali svemu i svačemu,
malo bili u mislima
i na kraju, spustili se dolje, dalje....








.
















- 11:22 - Komentari (14) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.