Na Dunavu je tako tiho, tako mirno.....
Vrlo tiho, ta velika rijeka
nameće se svojim bićem tom prostoru,
kod nje jednostavno vlada
ta svečana tišina.
Lijepo.
Morao bi biti čarobnjak
sa svim znanjima spremnim u rukavu
čitač misli i njegovatelj rana
onaj koji želi da sve suze budu isplakane
koji se ne boji najcrnijeg mraka
nego ima lampu u pripremi
i koji smije čuti najveće gluposti i najbahatije izjave
i znati da one ne znače ništa
baš nimalo ništa
trebao bi biti onaj koji zna
i kojem je sve jasno
koji ne sumnja nego samo pruža, pruža i pruža
trebao bi biti čarobnjak.
Trebao bi biti vidar
pun poezije i lijepih slika
pun munja i olujnog neba
pun kiše i pun vrućine sunca
sve u jednom.
Trebao bi stvarno biti čarobnjak.
