i mjesec i sunce

Izrasla nam je božićna pšenica.
Mogu reći da nije uopće rasla o Božiću.
Bilo je to suho zrnje ,
koje nije pokazivalo ikakvu želju za rast
onda kad je trebalo.
Uglavnom, istresla sam ga van u jednu od posuda,
odmah oko Nove Godine,
bilo mi je žao baciti ga baš u smeće.
Ništa se nije događalo do proljeća,
a onda iznenađanje - počela je klijati,
zazelenila se, i jednostavno, formirala klasje.
Slika tog zelenja više nema jer ih je pojeo virus.

Pšenica je malo po malo dozorila.
Zazlatila se, sva raskuštrana.
Negdje prije dva tjedna pala je berba,
ručna, vrtne škarice i udri,
klas po klas.


Ova slika slikana je na pol berbe,
već je prilično okljaštreno.


Naravno, editor poliježe slike iz mobitela,
one uspravne,
nakrivite glavu i to je to.
Neobjašnjivo, iritantno.







Instruirali su me
(a jer je ovo prvi puta da sam uzgojila žitaricu,
riža je neslavno propala jesenas)
da je sad na redu vršenje žita.
Ja sam to jednostavno obavila kuhačom.
Udri po zrnju nemilice.
i stvarno se istrijebilo! :))

Neko vrijeme je trebalo da se odvažim ručno izdvojiti zrnje od pljeve,
to se nije dalo obaviti nikakvi otpuhivanjem,
niti je pokazivalo da će se iznenada dogoditi samo od sebe. :-P

Pa eto, jučer mi je trebalo oko uru vremena,
slike je napravila uglavnom kćer.
A neke ja.














Sve skupa, to su neke dvije-tri šake zrnja.
Razmišljala sam što bi s tim bilo najljepše početi,
izmljeti i ispeči pogačice?
Hm.
Na koncu sam ih popakirala u nekoliko malih papitnatih vrećica,
biti će to poklon o Adventu
onima koje će to veseliti.....

Za mene je ljeto uvijek spremanje božićnih poklona (može li bolje od toga?)