Vadim poglavlje iz knjige Marka Whitwella, 'Yoga srca, iscjeljujuća snaga prisnosti'.
Mislila sam prvo izvaditi samo dio, ali mi se onda učinilo boljim
dati tekst u cijelosti, tko će čitati da ima cjelinu na raspolaganju...
Uživajte :)
Morao bi biti čarobnjak
sa svim znanjima spremnim u rukavu
čitač misli i njegovatelj rana
onaj koji želi da sve suze budu isplakane
koji se ne boji najcrnijeg mraka
nego ima lampu u pripremi
i koji smije čuti najveće gluposti i najbahatije izjave
i znati da one ne znače ništa
baš nimalo ništa
trebao bi biti onaj koji zna
i kojem je sve jasno
koji ne sumnja nego samo pruža, pruža i pruža
trebao bi biti čarobnjak.
Trebao bi biti vidar
pun poezije i lijepih slika
pun munja i olujnog neba
pun kiše i pun vrućine sunca
sve u jednom.
Trebao bi stvarno biti čarobnjak.
