i mjesec i sunce

Imam naviku ,ne mogu se odlučiti je li dobra ili loša, kada naiđem na nekoliko knjiga koje mi se sviđaju,
a gotovo uvijek nailazim na više njih odjednom, kao da mi stižu u paketima,
počnem sve čitati istovremeno. I tako ih miješam, ponekad ne završim, a najčešće ipak da.
Čak me neke knjige podsjete na još neke, pa i njih krenem čitati također. Čemu čekati? :D
Nemam samodisciplinu da kažem 'ova je prva,sadašnja, i nema drugih knjiga uz nju'.
Bude mi neka kreativno/informacijska zmješancija u glavi.
Uvijek si predočavam da je kaos, nered i velika količina informacija ono iz čeg se
izrodi red, razumijevanje,aha efekt,umjetnička inspiracija i slično.
Također, prepuštam se utiscima knjiga ponekad,
neke mi daju naslutiti neko duševno/duhovno stanje koje nose u poruci,
više nego riječi i objašnjenja sama.
Neke me načisto oduševe jer sretnem ideje koje smatram za istine
ali ih nikada ne sretnem sročene tako dobro kao tad.
(Neke knjige mi se ne svide, ali, čemu o tome pisati. :) )
Nekim neobičnim spletom okolnosti naletila sam na knjigu
'Yoga srca;iscjeljujuća snaga prisnosti' Marka Whitwella.
Gledala sam ju više puta u knjižari,privukla me odmah djelićima sadržaja,
ali prvenstveno činjenicom da počinje sa zahvalom Domagoju
(podsjetilo me na mog brata, i nisam se mogla oteti dojmu).
Pa se je potom taj Domagoj Orlić (prevoditelj te knjige)
spominjao više put u toku mjesec dana, kamo god bih pogledala,
i na koncu sam posudila tri knjige (umjesto da kupim jednu).
Onu prvospomenutu i dvije od Orlića (mali orao :) ) samog ;
Put srca (ogledi o ljudskom dostojanstvu ) i Joga srca.

Za sada toliko.
Knjige su sjajne, sigurno slijede prepisi pojedinih djelova.

Trenutno potpuno bezrazložno guštam u životu.
Pod bezrazložno mislim da je sve isto kao i prije, ne postoji neki specijalniji razlog.
Živa sam i to je to.
Malo me i boli trbuh. Menga?
:))