i mjesec i sunce

petak, 11.09.2015.

Iz opusa Treći do šesti dan na moru








.................................................................................................................................................................





Iz paukove kajdanke za solfeggio
ili
Pazi,Matko!
ili
Svira svatko, pa i naš Matko!


Za početak, malo štimanja
koji ključ pripada ovoj ključanici?


Oho, hop odmah na akorde
to je valjda vježba iz harmonije
degh, jedan lijepi sekundakord :)


Evo jednog nepotpunog nonakorda...ali,
svašta se još potkrada gore visoko


Ovo netko mora biti da svira s laktom...
to se finije zove klaster


Što je sad ovo, nekakve cijele note, vježba intervala?


Vrijeme za cigaretu, kavu ili drugovrsni doping,
crtovlje je otišlo k vragu
nota će se još malo otkotrljati
bilo bi dosta za danas





.................................................................................................................................................





Tko pjeva zlo ne misli?

Mi na moru imamo novoobnovljenu crkvu, novosagrađeni visoki kula-zvonik (Matovilka bi bila zavidna da zna), novopopločeno crkveno dvorište. Sve je novo,od prošle godine, redom rozo. (I ružno, kao operušana kokoš) Nekada, dok je 83-e Parni Valjak imao album 'Glavnom ulicom', pod niskim starim zvonikom, u sjeni borove šume, lakirale smo nokte u duga, pusta, prašnjava, vruća i tiha popodneva. Sada je sve to počupano, preuređeno, nema Parnog valjka, cura s kojom sam lakirala nokte davno nije cura, pregazio ju stampedo godina, zabrinuto trči za svojim neukrotivim desetgodišnjim sinom i vuče ju veliki neposlušni cucak po ulici, sigurno psuje ljetovanje kao i ja......
No,da, zvonik tj.zvono zvoni. Župnik koji je to organizirao, niti ne stanuje o ovom selu. On je na sigurnoj udaljenosti od ponekog kilometra. Zvonik zvoni u sedam ujutro, punu minutu. I još jednom navečer.Jako, jako, jako glasno. Jako dugo, dovoljno da te razbuca svako jutro, ako stanuješ blizu. Bogobojazni ljudi vole zvuk zvona a ja sam jedina koja smatra da je to vrlo bezobrazno, tako nafrljiti zvuk i ubiti susjedstvo u pojam glasnoćom svako faking jutro na godišnjem ili ne.
I tako se doma natežemo oko toga jel to u redu.Bavim se mišlju da u sedam ujutro zovem župnika, da skupa slušamo jednominutno zvonjenje. Možda jednom to i učinim. Za sada nisam svjesno poduzela nikakvu akciju.Samo nesvjesni protest.
Kaže mi majka, smijući se, da sam ju jedno jutro baš lijepo probudila. Čudim se, ona se uvijek budi prva. Kaže ona 'To si ti pjevala, ne?' 'Molim, što? Kada sam pjevala,što?' 'Pa, jutros, cijelo vrijeme dok je zvonilo, ti si iz punoga glasa pjevala. Onako operno, i jako glasno.Mislila sam da je to iz protesta na zvono, taman ste prestali i ti i zvono dok sam ustala, pa ti nisam više ulazila u sobu.'
Eto, kako čovjek može i na kulturan način protestirati -opernim pjevanjem. :)
Ako si ne damo na svjesnom nivou oduška, počet će izlaziti na nesvjesnu stranu. :))
Ipak, malo mi je to nedrago, to da se ničega ne sjećam.
Sva ta urlanja,vikanja, pjevanja, jujuškanja i ostala moja noćna nesvjesna izvođenja.
Bojim se što bih mogla reći ili izvesti slijedeće...samo da ne krenem van kroz prozor.
Dosta smo visoko.
:)

.......................................................................................................................................................


Paukove sanje



















- 00:30 - Komentari (0) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.