četvrtak, 20.08.2015.
sad mi treba
|
i jako slatko
i stvano slano i griotte i bajadere i marcipana i kolača i kave vruće i vina hladnog i cigareta koje nemam kog vraga ne pušim sad bi mi koristilo može i joint zašto da ne i jako jako glasna pjesma i beskompromisno plesanje na tu glasnu muziku i smijeh i vicevi može i glupavi i plač također beskompromisan i maramice i razgovor ali me i ostavite na miru stvarno me ostavite više i jako dobar film onaj koji te prikuje za ekran i jako zabavna serija epizoda koju znaš napamet istovremeno s glazbom i velika buka i potpuna tišina i ona tišina iza tišine koju sam jednom posjetila i jako mudar razgovor s osobom od razumijevanja onom koja ne postoji onom koja zna što je iznutra bez da ikada išta kažeš osobom koja pozna neizrecivi krajolik unutar sebe i drugog koja se ne čudi, ne osuđuje ne drži prodike nego češlja kosu i upliće cvijeće može i vjenčić od tratinčica ne pita što će ti to i ne kaže da je prošlo doba vjenčića i da je snježno vani nemreš vjerovati kako hladno i što još? ah naravno, nebo i zvjezdano i danje i sjajni uštap i mrkli mrak mlađaka istovremeno i oblaci neka su neki veličanstveni ružičasti neka i sja podnevno sunce uz to zašto ne bi sve u isto vrijeme baš me briga ne vidim gdje bi tu bilo neizvedivosti i zora i sumrak sve za mene možda me izliječi i neki novi mentalni sklop, možda? neki bezbrižni koji je puno prošao ne dječji ali neokrnjenog optimizma vjere u sve u što ono treba uopće vjerovati (?) ne mogu se sjetiti neki neoguljeni ko zdrava jabuka koja još možda i miriše neka više nepostojeća sorta od roda mirisnog voća kakvo je nekoć postojalo je, sjećam se! Tako nešto mi treba, i još nemoguće puno toga što osjećam a ne znam imenovati niti mogu izgovoriti na ljudskom jeziku trebam i mjesec i sunce istovremeno. |
