i mjesec i sunce

Ljetni suncostaj, Litha!
Pozdrav svim vješticama i vješcima :)
I svima ostalima :))




...
-Ono što ti je Genaro rekao svojom pričom upravo je to. Genaro je svoju strast ostavio u Ixtlanu:
svoj dom, svoje ljude, sve za što je mario.
A sada luta uokolo u svojim osjećanjima; i ponekad, kao što je rekao, nadomak je Ixtlana.
To nam je svima zajedničko. Za Genara je to Ixtlan, za tebe biti će Los Angeles; za mene...
Nisam htio da mi don Juan kaže što je to za njega. Zastao je kao da mi čita misli.
Genaro je uzdahnuo i parafrazirao prve stihove pjesme.
-Ja sam otišao. A ptice su ostale, pjevajući.
Na čas sam osjetio kako nas svu trojicu zapljuskuje val boli i neopisive samoće.
Pogledao sam u don Genara i znao sam, da je, budući da je strastven čovjek, zacijelo imao mnoge veze srca,
mnogo stvari za koje je mario i koje je ostavio za sobom. Imao sam jasan osjećaj da u tom času
malo nedostaje da se njegova sjećanja snažno odrone i da je don Genaro na rubu plača.
Brzo sam skrenuo pogled. Don Genarova strast, njegova silna usamljenost , rasplakali su me.
Pogledao sam don Juana. Zurio je u mene.
-Put znanja moguće je preživjeti samo kao ratnik - reče - jer umijeće je ratnika u tome
da dovede u ravnotežu strah od toga što je čovjek i udivljenje zbog toga što je čovjek.
Zagledao sam se u jednog, pa u drugog. Oči su im bile jasne i spokojne.
Podigli su val preplavljujuće nostalgije, i kad se činilo da će se on svakog časa rasprsnuti u gorke suze,
zaustavili su taj plimni val. U jednom sam trenu vjerovao da sam vidio.
Vidio sam ljudsku usamljenost kao golemi val koji se zaledio predamnom,
zaustavljen nevidljivom stijenom metafore.
Moja tuga bila je tako silna da me uhvatila euforija. Zagrlio sam ih.
...

C.Castaneda
Put u Ixtlan