Vodila me gdje je htjela

16 siječanj 2018


Sa sobom po kruh. Da zajedno prelazimo semafor kod crkve gdje mi je jednom napisala pjesmu. Da zajedno gledamo crne ptice zime, onako sablasne, a opet ništa čudno da šetaju na snijegu ispod golih kajsija i višanja. Sa sobom dok se smijala, sa sobom kad je plakala. Vodila me da skupa slušamo otapanje snijega sa krovova kuća, i skupa da čekamo red u pošti, pokazujući mi očima da skupa ćemo poslije i na kavu. Bili smo skupa i kad su joj govorili ono što baš nisam htio čuti. Ja sam se mrštio a ona me je stiskala ispod kaputa. Ponekad se nije smijala. I onda smo bili skupa. Bili smo skupa i kad mi je u mraku okretala leđa. Bili smo skupa i kad sam ja njoj okretao leđa.
Vodila me je ujutru nakon druge kave koja se hladila do podne u šalicama, da čitamo recepte govoreći mi kako će ona samo praviti palačinke.
Vodila me da skupa čitamo knjige. Birali smo naslove jedno za drugo i obavezno si poklonili bar po jednu za Novu godinu.
Vodila me gdje je htjela.
I ja sam vodio nju.


<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se