B. skuplja svoje stvari sa pulta, kemijske sa tankim vrhovima koje tako lijepo pišu, žute ljepljive papiriće, futrolu u kojoj su njene naočare (koje tako rijetko nosi, iako uvijek obeća da hoće, B. jednostavno ne vjeruje da naočare idu uz nju) uzima ključeve od arhive gdje se zbog nedostatka prostora presvlače tek njih tri četiri i jedan njen kolega (nekad je zaključavala vrata, ali sad više ne, pobogu tko bi još mogao vidjeti nešto a da nikad prije nije, iako je ona na taj način vidjela prvi put da netko nosi žute bokserice, ali nakon 12 sati B. je tako umorna, da valjda ne bi mogla ni vrištati kad bi trebalo) B. navlači svoju novu crvenu jaknu čiji je zip od cirkona (za koju je čovjek u radnji rekao da joj stoji wow, kao plavuša i crvena boja, a B. ne vjeruje ljudima koji prodaju, njima je sve lijepo i wow baš vam dobro stoji, ali to je rekao i njen D. a njemu vjeruje i prva jutros poruka je bila nešto o "Crvenkapici" iako jakna niti nema kapuljaču, ali jutros je to zvučalo tako slatko i sexy. B. je prošla kroz "četvorku" gdje je bila pacijentica za psihijatriju, sa dva policajca u pratnji, sa jednim je nešto prije razgovarala u zajedničkoj prostoriji gdje su zapalili cigaretu, i razmenjivali rečenice koje su sve bile u vezi toga kako je naporan dan i ljudi i kako im se ide kući, sada je samo dobacio nešto kao "hej a mene ostavljaš ovdje". B. se nasmiješila (bar misli da jeste)
B. je pomislila na poruku koju je netom napisala D. "Nakon posla došla bih samo na "malo ljubavi" pa ravno kući u krevet" i na odgovor koji je brzo stigao:
" .. Ili još bolje, da nakon toga, samo ostaneš u krevetu sa mnom."