Godina prođe, dan nikad

04 studeni 2015

Počela su ona siva jutra u magli. Ja ih volim. Otvoriš rolete a u tebe gleda neprozirna pjena.
Podsjećaju me na paperje od oblaka. Na nešto toplo i meko. Perje i miris kore od naranče na toploj peći. Danas se te kore suše na rebrima od radijatora. Pokušavam da dočaram neki drugi, jači miris.
Nemoguće je, pa ih nakon posla sata bacam u smeće.
Orah još uvijek ima lišća. Gorostas pred mojom kapijom nitkome se ne da.

Zastrašuje me pomisao da se već priča o blagdanima.

A tek je deset ujutro.

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.