Zahvalna sam onome tko je uredio da vrijeme lijeci sve. Iako sam svjesna da do toga jos trebam doci.
Pa me naglo budjenje prije alarma ostavi u krevetu i onda gledam u strop i pitam se da li tebi to vrijeme ide sporije ili brze nego meni?

Rolete stite prozore od ulaska jutra prije vremena. Stite sobu i stite mene od preranog suocavanja sa jos jednim protokom vremena koji ce donijeti iscjeljenje. Jednom.
Od iscjeljenja protokom vremena, bolje bi bilo da postoji zaborav. Mnogo prakticnije, lakse, bez popratnih tegoba. Bez nuspojava tipa bol, melanhonija, osjecaj bespomocnosti, raskvasene maskare i onog bolnog osjecaja prevelikog kreveta.
Za samo pola sata jos jedno jutro je uspjelo uci kroz mali prozor u kupaoni.
Nemoguce je vrijeme sprijeciti da prolazi.
Mozda ces mi nedostajati jednom u ovakom jednom jutru dok budem zurila u strop. Sreca te cu te do tada zaboraviti.