Mrzim ružno hladnjikavo vrijeme. Vraćanje zadnjim noćnim kući sa nedovoljno tople odjeće na sebi. Vučem rukave na šake i suknju na koljena ali nije mi toplije. Zalijepim nos na prljavo staklo zadnjeg noćas na liniji 48. Mislim na krevet u koji ću se sručiti čim zalupim vrata stana za sobom, ali nije mi toplije.
Grad promiče pred tvojim očima, ali nisi svjestan toga. Izlaziš na svojoj stanici, prebacis torbu preko ramena, vučeš sve one vrećice koje znaš da ćes samo spustiti kraj vrata i pitaš se kako si dospjela uopće ovdje?

Dok tvoj "ubica" slobodno šeće gradom.