Crtice

30 kolovoz 2015

Kuferi su jos poluraspakirani, hrpa robe u kupaoni, fotke sa moba prebacuju se na komp. Ventilator lagano zuji svoje, ljeto i dalje traje..
Naravno, sa zanimanjem pratim dojmove sa promocije, htjela bih vise detalja i vise fotki, naravno sretan
Osjecam da danas nije dobar dan za napisati post ako nije o tom desavanju cerek
U Zg sam bila tog dana, ali jedno desetak sati prerano, vlakovi su kao i uvijek bez sapuna, ali mi to ovog puta nije smetalo. Kava je bila bez secera, s mlijekom, bas onakvu kakvu volim, ali tako je to to kad neznancu narucis i platis, dobijes tocno kako volis.
Ljeto na Bolu, preljepo. Puno boja i mirisa, priroda iako je hirovita, ima neki svoj sablon ponasanja pa su i ocekivanja i razocarenja manja ili ih ni nema.

U utorak realnost ce poprimiti svoje pravo lice kada mi u 06 h zazvoni budjenje za prvu smjenu i povratak na posao. Netko mi fali, no necemo o tome, ako se nista ne promjeni jesen ce biti duga sa puno kisa i imace se kad razmisljati o tome.

Razglednica za Andriju

15 kolovoz 2015

Ovdje jutra svicu mnogo ranije.
Nisam uspjela jos nijednom da se doduse probudim da bih vidjela spajanje noci i jutra, ali nekako ih zamisljam kao spajanje mora i makova. Dobro, znam da jutra nisu crvena, nemoj da se sad nasmijes i da mi pokusas objasniti nemogucnost moje teorije.
Ali vjerujem svojim instiktima.
Mirise mi drvo limuna dok kasnije mijesam kavu odsutno u salici zamisljajuci kako mi se prikradas iza ledja i ljubis topao prsljen na vratu.
Vidim djevojke u velikim bijelim sesirima dok se spustaju niz kalu i ponekoj od njih zamisljam kako mahnem.
Uvijek si obecam da cu kupiti jedan takav veliki sesir iza kog cemo se oboje skriti da nas ne vidi moja mama dok tvoje ruke broje moje prsljene.
More je toplo, pretoplo za mene. Mrvicu. Ja volim kada mi je hladno dok ulazim u njega, a ono me proguta bas bezobrazno onim svojim velikim valovima, zapljuskujuci mi koljena, pa butine, pa me podsjecajuci da je ono gospodar. Ali nema veze. Poslije lezim na zalu i pokusavam da zavrsim citanje knjige koju su mi dao. Naravno moje misli lutaju lutaju...
Kasnije kad se vratim, spiram dugo sol i more i misli i sesire i sve zore boje maka i sve djevojke sto leprsaju i prolaze i sve sto sada nije ovdje.

Eto, samo slicica, kad me pitas sta radim, a ja kazem mislim na tebe.
Tvoja Ja.

kurvari i ostali

12 kolovoz 2015

Zadnje dnevna smjena pred godišnji pa pokušavam biti opuštena i ne misliti previše, mada me uvijek bolnice podsjete kako čovjek ne bi smio biti previše ohol, jer danas jesi, sutra možda i ne.
Juče sam poslije onog ustajanja nakon noćne, pa sjedenja i gledanja u ništa jer teško se zaista vratiti u ritam poslije probdjevene noći, vrijeme provela sa LJ.
Zaista mi je drago što me je jedna cura uopće uspjela oduševiti a oduševiti u toj mjeri nisam niti očekivala.
Nisam morala spuštati standarde, iskrena je i to što misli kaže, otvorena, nezajedljiva, spontana.
Uglavnom slična kao i na poslu, samo uz vino i drugačiju atmosferu razgovor je i spontaniji nego kad nas na poslu razvlače po cijeli dan.
Tako smo uz smijeh i čavrljanje došle do zaključka kako postoji razlika između ženskaroša i kurvara, ženskaroš jednostavno voli žene, ne može da im odoli, a kurvar jednostavno, kako ona reče, gleda žene kao objekat i ne razmišlja previše o njima.
Ona je svog zadnjeg svrstala u red kurvara.

Time don't exist, exist only watch

10 kolovoz 2015

Sat pokazuje pogresnih 01.50, to je vrijeme od sinoc dok je tvoja topla ruka bila na onom gornjem kvadrantu moje butine, ono jedno mjesto gdje me strasno golica kada stavis ruku pa se mrdam a ti se pravis ozbiljan i pokusavas da me natjeras da ne zaspim dok gledamo film a ja zacarano gledam u sat i ako se skazaljke ne okrecu pokusavam da zamislim tu vjecnost mene golicaju ti tvoji prsti, Woody Allen se raspravlja sa prostitutkom, a soba se u ritmu ventilatora okrece u mojim grudima i ja udisem miris tvog parfema i pokusavam da zamislim kako ce od sutra tako mirisati moje majice i ja cu se toga sjecati dovoljno dugo dok se ne desi ponovo.

Ipak je 04.00 iako sat pokazuje vrijeme od sinoc, sve kere su zalajale dok sam te jako jako stegnula, dok si me jako jako stegnuo, pokusavajuci upiti tvoj miris koji je sada i moj i od 04.00 tako ce mirisati i sve moje majice.

Skidam plahte, prekrivace, jastucnice, skupljam rucnike, boce, ostatke od pizze, kutije od sladoleda, pepeljare.

Vrijeme i tako ne postoji.

Terasa. Pas. Palačinke. Mjesec.

03 kolovoz 2015

Eto, sad nekako mislim, kako nikada nećemo imati terasu ni psa, i nikad nećemo praviti one palačinke za nas. Palačinke se i tako mogu naručiti. Donesu ti do ulaza, odškrineš samo malo vrata, preuzmeš račun i toplu kutiju, platiš, zatvoriš.

Zatvoriš srce i šutiš.

Možda je vrijeme za palačinke. Stavim čašu na stolić i mobilni pored nje. Odbrojavam vrijeme. Promatram čašu. Promatram telefon. Onda vidim tvoju ruku. I svoju kosu. Fotografija svjedoci o zatvorenim očima. Onda ona ulica.
Jednom sam ostala pola sata u kupatilu, pod tušem, plakala, a ti si skoro zvao hitnu jer se nisam javljala. A ja sam spirala i spirala šampon, ušuškana pod mlazom tople umirujuce vode. I plakao si. Uplašen. Da mi se desilo nešto. A ja sam se samo sakrila pod mlazom vode. Pokušavam da razmišljam na taj način. Da ti sada to radiš. Štitiš me od onoga što ne želim da vidim.
I onda vidim one party ribice. Cijelu kesu. I jedan dio svoga ramena. I jednu polovinu tvoga lica. I jednu svoju polovinu. I jedan dio tvoje ruke. Obrve. I bijele zube kako grizu.
I onda čujem na vjestima da se Mjesec skuplja poput stare jabuke. Hladi se. Trčim napolje. U dvorište. I vidim da je to laž. Vidim još mnogo toga. Sve ono što mi ne možeš reći.

Jer ja još uvek hoću terasu. I palačinke. I psa.

I pun Mjesec nad svojom sobom.

Tvojim imenom šijem jedra

01 kolovoz 2015

Da li i u šumeće tablete sada naguraju i boga i vraga - od kofeina do guarane pa do bogtepitajčega? A ja umesto jedne popijem tri, jer se bojim zaspati, i kasnije pročitam, sme se samo jedna dnevno.

Naravno jutros mi je žao. Mamurna sam i grizem. Ne pomažu nikakve kafe. Vreme je lepo i sunčano.. Vreme je prokleto lepo i sunčano. Kažu kad nešto ponoviš, zvuči upečatljivije. Znaćeš da sam ozbiljna. Neispavana. Starija. Bogtepitajzbogčegačega. Mislim da se vratila. I da je strašno mrzim. Ona Ja.
Sigurnost nas čini jakima. Ispijala je svoju coca colu, sugar zero, i prepustila se osećaju. Slomiti nekom srce. Ako ne baš srce, onda ego. Ako ne ego, onda volju. Nešto ćemo već slomiti. Usavršili smo se od tada. Ne umem više reći ni molim te. Iako sam se pokajala. Hiljadu puta. Ispod svega toga, rekao si da me možeš voleti. Da će biti pakleno i da ne veruješ da ću uživati.
Naravno, nisi rekao da te neće biti tako malo. I da ću sve morati sama. Znam, ne izlazim iz te sobe. Znam, ne volim pola ovoga sveta. Znam da mrzim srede. I da me vozi taxi.
Vidim kako me učiš da namigujem, i kako se smeješ. I trudiš se da zapamtim koliko ima karata u jednom špilu. Izvukla sam krivu kartu. naravno. Mislila da ima vremena. Da mogu dolaziti i odlaziti. Baš kao i ti.
Jednom si poželeo biti na njegovom mestu i sad se pitam, misliš li još uvek da je to glavni pogodak?

Oduvek sam mrzela ovakve postove. Prvo se kujemo u zvezde, posle valjamo u blatu. Za svaki slučaj, ostavljamo odškrinuta vrata.. Blefiramo.

Valjda još računamo na kartu. Onu pravu.

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se