Stvarno mi se ne da baviti čak niti pisanjem, mislila sam preurediti neki svoj tekst i podmetnuti ga kao toplu mirišljavu krafnu sa nutellom. Kao u onoj psihološkoj studiji u jednom filmu kada obavjestiš ljude da za 5 min. stižu svježe, ali oni koji ne odole ovim starima budu obilježeni nekim negativnim epitetima. Lik iz filma mi je bio cool kada je u odbrani onako iskreno viknuo svojoj ženi "ali ja volim stare krafne, ništa im ne fali!"

Preuranjeni vikend koji je počeo još u četvrtak uveče, prošao je. Zamračena soba bez kiseonika, taman ono misliš onesvjestićeš se, a on ti ne da, nego te onako ulijepi još više za krevet i vlažne plahte.
Kuhinja je vrlo mala, u njoj je toplo i kad upališ ploču da skuhaš kavu, ali nije da sam bila gladna. Bila sam nagovorena da fotkam njegove specijatete, ali rekoh mu važno "moj blog, moja pravila", čak ni nemamo ono step to step, a bez toga niti ne pomišljam da se jednom pojavim.
Kasnije sam za kaznu bila odvučena u krevet i zatrpana jastucima raznih veličina iako je najatraktivniji onaj najmanji koji inače nikome ne dam, ali kada vidite muškarca od 2 metra kako slatko spava što reći osim da dajete i jastuk i glavu i sve ako treba.

... Jutros je oko 06. h zapuhao neki vjetrić. Spremam se da duboko udahnem sada prije nego uđem u tu mirišljavu sobu koja miriši na svježe slike iako ja ponekad volim i one stare.