Norveške šume

19 siječanj 2015

Kako danas nije vrijeme za nikakvu tabletu, očigledno je vrijeme za rakiju. Čovjek bi pomislio da ja svako malo pijem ili tablete ili recimo neki alkohol ali ja u biti zaboravim da naglasim da se ja samo zabavljam tim mislima u glavi. Super, sada sama sebi ličim na patološkog lažova koji ima neki malo dublji problem.
Gnjavim se sa Murakamijem. Najiskrenije dosadilo mi je da me vuče po raznim gorama i planinama. Šta sam saznala do 151. stranice? Ne mnogo toga. Ni on nije saznao mnogo toga, osim da ja Naoko lijepa djevojka, kojoj, gle čuda, nešto fali. Nekako se očekuje da lijepim djevojkama uvijek nešto fali i da gnjave. One manje lijepe nemaju vremena da o tome razmišljaju. Ali on mi je strašno simpatičan lik. Stalno jede; doručkuje, ruča, večera. Pored njega osjećam se kao sasvim normalna osoba, i lijepo mi je u njegovom društvu. Mogla bih se navući na njega. Tako strpljivog. Na toj nekoj stranici gdje sam došla, sada ima i vina, pa okej ne osjećam se strašno loše, i sam Murakami bi večeras odobrio djevojci kakva sam ja, da pije. Da, ja i Vatanabe, možemo doživjeti ikakvu razmjenu u dva pravca, pitam se što bi on saznao dok ja njega nestrpljivo okrećem stranicu po stranicu i čekam da me odvede u Norvešku šumu?

Najviše bih vojlela da me vrati na sam početak. Poljubi čvrsto u usta. U istoj šumi, pored jezera.

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.